- 1 -              Revd 1600/2020-2

Broj: Revd 1600/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i izvjestitelja i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. S. iz I., (OIB: ...), koju zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik iz R., protiv tuženice N. K. iz L., (OIB: ...), koju zastupa punomoćnica L. S. K., odvjetnica iz M., radi smetanja posjeda, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž-2126/2019-2 od 11. studenoga 2019. kojim je preinačeno rješenje Općinskog suda u Rijeci posl. br. Psp-4/2019-7 od 27. lipnja 2019., u sjednici održanoj 14. srpnja 2020.,

r i j e š i o   j e :

              Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž-2126/2019-2 od 11. studenoga 2019. kojim je preinačeno rješenje Općinskog suda u Rijeci posl. br. Psp-4/2019-7 od 27. lipnja 2019.

Revizijski sud sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a) primjećuje da u prijedlogu predlagateljice naznačena pitanja nisu važna za odluku u ovom sporu (konkretnu poziciju tuženice).

U odnosu na prvo postavljeno pitanje valja ukazati:

- da je drugostupanjski sud zahtjev tužiteljice ocijenio osnovanim preinačenjem prvostupanjskog rješenja (uz ostalo) budući da „iz izvedenih dokaza proizlazi...da je tužiteljica prolazila spornim putem prije i nakon što je isti prestao biti javni put jer je taj put utaban kao trasa i kao takav se koristio, a da to nije tako, tada ni tuženica ne bi poduzela radnje koje su detaljno opisane u tužbenom zahtjevu, kako to osnovano u žalbi tvrdi i tužiteljica“, iz čega upravo i proizlazi da je kod tuženice postojala svijest da poduzetom radnjom postavljanja željeznog lanca dužine 11 metara na pet željeznih stupića visine 1 metar sa dvije kuke, smeta tužiteljičin posjed prava stvarne služnosti prolaza pješice, a

- da se postavljenim pitanjem (onako kako je formulirano) upravo to što je utvrđeno i sugerira prihvatiti: da je „za čin smetanja posjeda i pružanje posjedovne zaštite“ potrebno uzeti „u obzir i subjektivni element na strani onog tko je počinio navodno smetanje: znanje i svijest da se (to) čini“,

- da je uostalom revizijski sud u nizu svojih odluka, pa tako i u odluci posl. br. Gzz 72/1998-2 od 8. prosinca 1998. izrazio shvaćanje: „da je za čin smetanja posjeda neophodna na strani učinitelja svijest da poduzetom radnjom smeta tuđi posjed“ - a na kojem se (već navedeno) i temelji ovdje osporena odluka.

U odnosu na drugo postavljeno pitanje valja ukazati:

- da nema značaj „adekvatnog“ (za dopuštenost prijedloga) pitanja,

- da bi sud u parničnom postupku, ako pretendira zakonitoj i pravilnoj odluci, trebao (kako to tuženica postavljenim pitanjem sugerira prihvatiti) „u obrazloženju odluke dati jasne, dostatne i relevantne razloge svoje odluke u smislu navođenja činjenica i konkretnih dokaza“, ali se to pitanje (ovdje bitno: onako kako je i ono formulirano) ne odnosi na niti jedno shvaćanje iz osporenog rješenja - i time niti ono ne može biti važno za odluku u ovome sporu.

Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP-a riješeno kao u izreci.

Zagreb, 14. srpnja 2020.