Broj: Rev-x 776/11

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, mr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja i Đure Sesse člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. Ž. iz D., zastupane po punomoćnicama S. D. i L. O.-V. iz Zajedničkog odvjetničkog ureda u R., protiv tuženih Republike Hrvatske i Općine Čavle, oboje zastupani po Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci, uz sudjelovanje umješača na strani prvotuženika H. š. d.o.o. iz Z., U. š. D., radi utvrđenja prava vlasništva i izdavanja tabularne isprave, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv dijela presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-3675/08-2 od 20. listopada 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-1282/01 od 18. veljače 2008., u sjednici održanoj 4. travnja 2012.,

r i j e š i o   j e

              Odbacuje se revizija tužiteljice kao nedopuštena.

Obrazloženje

              Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke utvrđeno je da je tužiteljica stekla pravo vlasništva na nekretnini označenoj kao kč. br. 3442/8 u naravi pašnjak površine 1100 m² upisane u zk. ul. 411 k.o. P., slijedom čega je prvotužena Republika Hrvatska dužna po pravomoćnosti presude trpjeti da se na temelju iste provede upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama označene nekretnine na ime tužiteljice. U toč. II. izreke prvostupanjske presude naloženo je prvotuženoj da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 11.189,30 kuna, dok je u toč. III. izreke prvostupanjske presude odbijen preostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice. Prvostupanjskim rješenjem utvrđeno je da je povučena tužba tužiteljice u odnosu na drugotuženika te da se smatra kako ista nije bila podnesena i može se ponovno podnijeti.

              Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe tužiteljice i prvotuženika kao neosnovane te je potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanim dijelovima.

              Protiv dijela drugostupanjske presude u kojem je tužiteljica odbijena sa dijelom tužbenog zahtjeva reviziju je podnijela tužiteljica temeljem čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP), predlažući da revizijski sud prihvati reviziju i preinači pobijanu presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti.

              Prvotužena nije dostavila odgovor na reviziju.

              Revizija nije dopuštena.

              Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, s time da prema odredbi st. 3. istog članka stranke trebaju određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg podnose reviziju.

              Iz sadržaja navedene zakonske odredbe jasno proizlazi da se revizija u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP ne može podnijeti zbog bilo kojeg pravnog pitanja već se mora raditi o pravnom pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u predmetu spora. Dakle, to je temeljna pretpostavka za razmatranje postojanja daljnjih elemenata za ocjenu da li se u konkretnom slučaju radi o nekom pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana od kojih su neki primjerice navedeni u odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1.-4. ZPP.

              U podnesenoj reviziji tužiteljica navodi pravno pitanje o kojem je revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda drugostupanjskog suda se temelji na tom shvaćanju, ali bi osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane odlukom Europskog suda za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda trebalo preispitati sudsku praksu.

              Pravno pitanje koje navodi tužiteljica odnosi se na pitanje da li se u vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću računa i vrijeme u kojem je nekretnina bila u društvenom vlasništvu a obzirom na odluku Europskog suda za ljudska prava od 11. lipnja 2009. u predmetu Trgo protiv Republike Hrvatske, a u slučaju kada je vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću isteklo prije ukidanja čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu ("Narodne novine", broj 91/96 - dalje: ZVDSP) od strane Ustavnog suda Republike Hrvatske odlukom od 17. studenog 1999.

              Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljice radi utvrđenja prava vlasništva dosjelošću na određenim nekretninama, a nižestupanjski sudovi su na temelju utvrđenih odlučnih činjenica zauzeli pravno shvaćanje da su pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na strani tužiteljice stečene u odnosu na kč. br. 3442/8 iz zk. ul. 411 k.o. P. dok u odnosu na preostale nekretnine da tužiteljica nije dokazala da bi osobno i putem svojih prednika bila u posjedu tih nekretnina.

              Stoga od postavljenog pravnog pitanja od strane tužiteljice ne ovisi odluka u ovome sporu iz razloga jer sudovi nisu temeljili svoju odluku na tome da za vrijeme dok su sporne nekretnine bile u pravnom statusu društvenog vlasništva nije bilo moguće dosjedanje, slijedom čega da nije osnovan djelomično tužbeni zahtjev tužiteljice, već su svoju odluku temeljili na tome da tužiteljica uopće nije dokazala posjed spornih nekretnina osobno i putem svojih prednika.

              Obzirom na navedeno, valjalo je temeljem čl. 392. st. 2. ZPP reviziju tužiteljice odbaciti kao nedopuštenu.

U Zagrebu, 4. travnja 2012.