- 1 -              Revd 1301/2020-2

Broj: Revd 1301/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, te Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. P. iz S., OIB: …, koji je zastupan po punomoćniku D. B., odvjetniku u S., protiv tuženika B. M. iz S., OIB: …, koji je zastupan po punomoćnici M. K., odvjetnici u S. i odvjetnicima Odvjetničkog društva P. & partneri u S., zbog smetanja posjeda, postupajući po prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1444/2019-2 od 14. studenog 2019., kojom je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Psp-61/2017 od 3. lipnja 2'019., ispravljeno rješenjem Općinskog suda u Splitu poslovni broj Psp-61/2017 od 1. srpnja 2019., u sjednici održanoj 14. srpnja 2020.

r i j e š i o   j e:

Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1444/2019-2 od 14. studenog 2019. se odbacuje.

Obrazloženje

Tuženik B. M. iz S. je podneskom od 31. prosinca 2019.  predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv rješenja Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1444/2019-2 od 14. studenog 2019., radi pravnih pitanja naznačenih u reviziji.

Postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. i 6. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19,  - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda RH je ocijenilo da nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije  u smislu odredbe čl.  385.a. st. 1. al. druga ZPP, jer naznačena pitanja nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

Prvo pitanje, kojim tuženik pita ima li jedan suposjednik pravo na posjedovnu zaštitu prema drugom suposjedniku ili više njih ako je za odlučivanje o sudskoj zaštiti posjeda nužno raspraviti o njihovom pravnom odnosu nije važno za rješenje spora, odnosno za procesnu poziciju tuženika, jer je pobijano rješenje doneseno na temelju utvrđenja zadnjeg mirnog suposjeda i čina isključenja tuženika iz suposjeda. Rješenje je doneseno primjenom odredbe čl. 24. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine  broj 81/15, dalje ZV), na temelju utvrđenja da je tuženik  potpuno isključio tužitelja od dotadašnjega suposjeda u zajedničkom dijelu hodnika sa stubištem, te na temelju ocjene da za odlučivanje o tužbenom zahtjevu nije bilo nužno raspravljati o njihovu pravnom odnosu.

Drugo pitanje kojim tuženik pita predstavljaju li suprotstavljene tvrdnje parničnih stranaka o pravu vlasništva (tvrdnja tuženika) ili zajedničkog vlasništva na zajedničkom dijelu stubišta (tvrdnja tužitelja) raspravljanje o njihovom pravnom odnosu nije važno za rješenje ovog spora, jer je sud, neovisno o navodima stranaka, otklonio raspravljanje o gore navedenim odlučnim činjenicama.

Treće pitanje kojim tuženik pita može li se tražiti sudska zaštita suposjeda zbog isključenja iz posjeda zajedničkog dijela zgrade je tuženik obrazložio tvrdnjom da se ne radi o zajedničkom dijelu zgrade nego o dijelu zgrade u vlasništvu tuženika, što za rješenje ovog spora nije odlučno, jer se sud nije bavio pitanjem prava na (su)posjed.

Tuženik je predložio dopuštenje revizije i u odnosu na dva postupovnopravna pitanja koja se tiču preciziranja tužbenog zahtjeva preciziranjem opisa dijela nekretnine u odnosu na koju je tužitelj isključen iz posjeda, te ispravka u odnosu na ime sudskog vještaka na čijem se nalazu temelji obrazloženje pobijanog rješenja.

Preciziranjem opisa nekretnine u odnosu na koju je izvršena povreda suposjeda i ispravkom imena vještaka, pri čemu u parnici nije bio sporan niti identitet nekretnine niti identitet sudskog vještaka, ne može se podvesti pod neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 385. st. 2. ZPP, u odnosu na koje se može podnijeti prijedlog za dopuštenje revizije.

Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP/19, i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 1. i 5. ZPP/19 riješeno kao u izreci.

Zagreb, 14. srpnja 2020.