- 1 -              Rev 1911/2016-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1911/2016-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja R. D. i drugotužiteljice mlljt. L. D., koju zastupa zakonski zastupnik R. D., oboje iz N., koje zastupa punomoćnica M. Ć., odvjetnica u N., protiv tuženika E. o. d.d. Z., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu G. & P. u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji prvotužitelja protiv presude Županijskog suda u Sisku broj Gž-172/14-3 od 10. veljače 2016., kojom je djelomično potvrđena, te djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Kutini broj P-1178/10 od 11. studenoga 2013., u sjednici održanoj 14. srpnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija prvotužitelja R. D. odbija se kao neosnovana.

 

Odbija se zahtjev tuženik za naknadu troškova odgovora na reviziju.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvoga stupnja odbijen je zahtjev prvotužitelja R. D. da mu tuženik na ime naknade štete zbog smrti bliske osobe isplati iznos od 220.000,00 kn, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 16. listopada 2010. do isplate. Ujedno je tuženik obvezan drugotužiteljici nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 14.800,00 kn, dok je prvotužitelj obvezan tuženiku nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 22.656,25 kn, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 11. studenoga 2013. do isplate.

 

Presudom suda drugoga stupnja odbija je žalba prvotužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev prvotužitelja R. D., kao i u dijelu gdje je isti obvezan naknaditi troškove postupka tuženiku. Uvažena je žalba tuženika i ukinuta je prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je tuženik obvezan naknaditi troškove postupka drugotužiteljici, a isto tako odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

Protiv presude suda drugoga stupnja pravodobnu reviziju je podnio prvotužitelj R. D. i to temeljem odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP). Prvotužitelj reviziju podnosi zbog svih razloga propisanih u čl. 385. ZPP, ali i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja koje se odnosi na počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka. Tužitelj predlaže da se revizija prihvati, pobijana presuda preinači na način da se udovolji zahtjevu prvotužitelja, podredno da se u odnosu na tog tužitelja nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

U odgovoru na reviziju tuženik poriče sve navode prvotužitelja te predlaže da se revizija odbije kao neosnovana. Tuženik traži da mu prvotužitelj nadoknadi troškove sastava odgovora na reviziju.

 

Revizija prvotužitelja nije osnovana.

 

U revizijskom stupnju postupka pobija se odluka drugostupanjskog suda u dijelu u kojem je isti potvrdio prvostupanjsku presudu kojom je prvotužitelj R. D. odbijen sa zahtjevom za naknadu neimovinske štete zbog smrti bliske osobe.

 

U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud, prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu koji se revizijom pobija i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Prije svega valja istaći da reviziju nije moguće podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 385. ZPP). U samoj reviziji prvotužitelj ističe da istu podnosi i zbog činjeničnog stanja koje odnosi na počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, odnosno da je sud drugog stupnja počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Revizijski sud ne nalazi da bi sud drugoga stupnja počinio navedenu bitnu povredu, a niti pak da je počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 375. ZPP. Naime, u reviziji se tvrdi da sud drugog stupnja se niti jednom rečenicom nije osvrnuo na bitne povrede na koje je prvotužitelj ukazivao u žalbi. Suprotno tome iz same drugostupanjske odluke jasno proizlazi da drugostupanjski sud nije našao da bi u postupku pred prvostupanjskim sudom bilo počinjena bilo koja bitna povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).

 

Iz sadržaja žalbe protiv prvostupanjske presude vidljivo je da prvotužitelj ukazuje na počinjenu bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, tj. da nisu jasni razlozi pobijane presude zbog čega isti smatra da bračna zajednica između prvotužitelja i sada pok. M. nije postojala, odnosno zbog čega sud nije prihvatio iskaze saslušanih svjedoka. U tom dijelu ukazuje se i na počinjeni bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP.

 

Međutim, iz pobijane drugostupanjske presude jasno su vidljivi razlozi zbog čega drugostupanjski sud prihvaća utvrđenja prvostupanjskog suda da bračna zajednica između prvotužitelja i njegove sada pok. supruge nije postojala, da je ista napustila bračnu zajednicu i odselila se Ž. S. i to od srpnja 2009., a da su isti bili u vezi godinu i pol dana prije nego što je ista napustila bračnu zajednicu. Sama činjenica da prvotužitelj nije zadovoljan provedenom ocjenom dokaza ne ukazuje da je drugostupanjski sud počinio navedene bitne povrede.

 

Prvotužitelj u reviziji ukazuje i na pogrešnu primjenu materijalnog prava. Naime, nižestupanjski sudovi su odbili zahtjev prvotužitelja za naknadu neimovinske štete zbog smrti bliske osobe u smislu odredbe čl. 1101. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 - dalje: ZOO) ocjenjujući da je bračna zajednica između prvotužitelja i sada pok. M. prestala, da isti nisu živjeli zajedno i da u vrijeme smrti M. faktično nije postojala.

 

Naime, u postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da je sada pok. M. K. D. smrtno stradala ... kao suvozač na motociklu, kojim je upravljao Ž. S.,

 

- da je iz iskaza Ž. S. utvrđeno da je sada pok. M. s njim živjela, nakon što je napustila bračnu zajednicu i to od srpnja 2009.,

 

- isto tako iz iskaza navedenog svjedoka proizlazi da su isti bili u vezi godinu i pol dana prije nego što se ista njemu preselila,

 

- da činjenica da bračna zajednica između prvotužitelja i M. K. D. nije postojala od srpnja 2009. proizlazi i iz zapisnika potpisanih kod Centra za socijalnu skrb N. (zapisnik, izjava svjedokinje A. F. i izjava prvotužitelja danu kod tog Centra 28. kolovoza 2009.),

 

- da iskazi svjedoka M. M. K. i I. G. nižestupanjski sudovi cijene pristranim,

 

- da prvotužitelj nije dokazao da bi se on i sada pok. M. pomirili i bili u vezi nakon što je pokrenut postupak pred Centrom za socijalnu skrb N., niti da je prvotužitelj dokazao da je nakon toga postojala faktična bračna zajednica.

 

Obzirom na takva činjenična utvrđenja pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su zahtjev prvotužitelja za naknadu neimovinske štete zbog smrti bliske osobe odbili. Naime, odredba čl. 1101. ZOO nalazi se izdvojena unutar odjeljka Popravljanje neimovinske štete, kojom se štiti pravo na poštivanje obiteljskog života, koje u biti proizlazi iz prava osobnost (čl. 19. st. 1. ZOO). Zbog toga, pravičnu novčanu naknadu zbog povrede tog prava treba dosuditi samo ako su ispunjene pretpostavke iz čl. 1100. ZOO, a prema toj odredbi u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kada nje nema.

 

Kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da je sada pok. M. K. D. napustila bračnu zajednicu od ljeta 2009., da je ista pokrenula postupak pred Centrom radi razvoda braka, da je ista od srpnja 2009. odselila Ž. S. s kojim je nastavila zajedno živjeti, to je pravilan zaključak nižestupanjskih sudova da prvotužitelju ne pripada pravo na naknadu neimovinske štete zbog smrti M. K. D.

 

Radi toga nije osnovan niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, radi čega je valjalo reviziju prvotužitelja odbiti na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

 

Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova odgovora na reviziju, budući da navedeni trošak nije bio potreban za vođenje ovog postupka u smislu odredbe čl. 155. ZPP.

 

Zagreb, 14. srpnja 2020.

 

                            Predsjednica vijeća:

              Katarina Buljan, v. r.