1

Poslovni broj Gž 1986/20-2

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj Gž 1986/20-2

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E SU D A

 

                                                                                   

              Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Svjetlani Pražić, u pravnoj stvari  tužitelja I. I. d.d., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima iz OD S. i P. odvjetnicima iz Z., protiv tuženika S. Č. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnici J. L., radi isplate, odlučujući po žalbi tužitelja, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Povrv 331/2018-16 od 2. listopada 2019., 13. srpnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o j e

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja, te se potvrđuje presuda  Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Povrv 331/2018-16 od 2. listopada 2019.

 

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja, točkom 1. izreke, ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi poslovni broj Ovrv 39/18 od 23. siječnja 2018. kojim je tuženiku naloženo da isplati tužitelju iznos od  4.243,53 kn sa pripadajućim zateznim kamatama, kao i trošak postupka, točkom 2. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.779,00 kn kao neosnovan.

 

              Prvostupanjsku odluku pobija tužitelj iz žalbenih razloga sadržanih u čl. 353. st.1. st.1. i 3. Zakona o parničnom postupku  („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11,148/11, 25/13, 89/14, 70/19, u daljnjem tekstu ZPP-a).

             

              Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

              Žalba tužitelja nije osnovana.

 

              Ocjenjujući prvostupanjsku presudu, u granicama žalbenih razloga tužitelja, ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, budući je prema prosudbi ovog suda, odluka suda prvog stupnja u potpunosti jasna, razumljiva, te ista ne trpi od takvih nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a isto tako da obzirom na čl. 467. st.1. ZPP-a, kako se radi o predmetu u postupku spora male vrijednosti,  sud prvog stupnja nije počinio niti jednu drugu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2., t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9. i 10. ZPP-a, a na koje povrede odredaba parničnog postupka, pazi ovaj sud po službenoj dužnosti.

             

              Nisu osnovani navodi tužitelja kojima upire na ostvarenje žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Ponajprije valja istaći da je predmet spora zahtjev tužitelja za isplatu utuženog iznosa na ime podmirenja neplaćenih mjesečnih naknada za telekomunikacijske usluge, te naknada za prijevremeni raskid ugovora,  za razdoblje od siječnja do zaključno sa lipnjem 2017., koje po tvrdnji tužitelja proizlaze iz ugovora o pretplatničkom odnosu zasnovanog putem sredstava daljinske komunikacije.

 

Iz stanja u spisu proizlazi u bitnome:

 

-da prema Izvodu iz poslovnih knjiga tužitelja, postoji dugovanje tuženika po osnovi ranije navedenih usluga u iznosu od 4.243,53 kn,

-da je sa 15. prosincem 2016. sklopljen pretplatnički odnos između tužitelja kao pružatelja usluge i ovdje tuženika i to putem sredstava daljinske komunikacije, za uslugu “Trio Fiber 80”, da sporni Ugovor nije potpisan od strane tuženika, da iz sadržaja tog Zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa proizlazi da je sukladno Općim uvjetima tužitelja, ovaj dokument valjan tek kad ga potpiše vlasnik telefonske linije, odnosno podnositelj zahtjeva, kao i da ga potom dostavi putem fax-a, e-maila, uz kopiju osobne iskaznice tužitelju,

-da je tuženik tijekom ovog postupka osporavao da je sklopio sa tužiteljem bilo kakav Ugovor, odnosno zasnovao sporni pretplatnički odnos,

-da prema podacima MUP-a od 23. siječnja 2018., proizlazi da tuženik ima prijavljeno prebivalište u Općini K., S. P.,

-da računi na kojima tužitelj temelji svoje potraživanje, glase na tuženika,

-da je tužitelj dostavio u spis ispis podatkovnog prometa, ali bez dodatnih podataka o ispisu sa čijeg se uređaja radi, tko je taj uređaj koristio, ni na temelju kojeg ugovornog odnosa. 

 

Polazeći od ovakvih utvrđenja, ovaj sud prihvaća kao ispravno stajalište suda prvog stupnja koji smatra da u konkretnoj pravnoj situaciji, kada je tuženik osporio da bi s tužiteljem uopće zasnovao pretplatnički odnos u svrhu pružanja usluga od strane tužitelja pobliže navedenih u spornom Zahtjevu za zasnivanje pretplatničkog odnosa, da je na tužitelju sukladno čl. 219. ZPP-a, bio prvenstveno teret dokaza tvrdnje da je upravo tuženik bio taj koji je s tužiteljem zasnovao predmetni pretplatnički odnos, te da iz ranije spomenute dokumentacije dostavljene od strane tužitelju, vjerodostojnost ovog navoda nije bilo moguće utvrditi.

 

Nastavno tome, te cijeneći sadržaj čl. 66a. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/14 i dr., dalje: ZZP-a), pravilno je prema uvjerenju ovog suda, prvostupanjski sud zaključio da tužitelj tijekom ove parnice nije dokazao pravno relevantne okolnosti na kojima temelji svoj zahtjev, pa pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava, odbija zahtjev tužitelja kao neosnovan, sukladno čl. 451. st.3. ZPP-a, a odluku o trošku temelji na čl. 154. st.1. ZPP-a.

 

Na dio žalbenih navoda tužitelja u dijelu u kojem smatra da iz pruženih dokaza (Zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa i dr.), neprijeporno proizlazi da je tužitelj dokazao kako osnov, tako i visinu svoje tražbine, te ističe da je tuženik račun za siječanj 2017. podmirio u iznosu od 29,11 kn, valja odgovoriti da se po ocjeni ovog suda, sadržajno radi o žalbenom razlogu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog kojeg se sukladno odredbi čl. 467. st.1. ZPP-a, presuda u sporu male vrijednosti kao što je ovaj, ne može pobijati, posljedično čemu ti navodi tužitelja ne mogu biti predmetom ispitivanja prvostupanjske odluke u ovom žalbenom postupku.

 

Nastavno prednjem, u ovoj vrsti sporova povodom žalbe, isključeno je ispitivanje pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja pa je ovaj sud kod odlučivanja o žalbi dužan respektirati činjenično stanje utvrđeno od strane prvostupanjskog suda.

 

Nije u pravu tužitelj ni kada pobijajući pravilnost primjene materijalnog prava ističe da je sporni Ugovor zaključen sukladno odredbama ZZP-a, odnosno da je tuženik prije sklapanja tog Ugovora bio upoznat sa uslugom i bitnim elementima ugovora, odnosno sa svim pravima, obvezama, pogodnostima, te kad je izrazio suglasnost za sklapanja ovakvog Ugovora putem sredstava daljinske komunikacije, da je predmetni Ugovor sklopljen.

 

Protivno tumačenju tužitelja, iz sadržaja čl. 66a. st.1. ZZP-a, propisano je da je u slučaju sklapanja ugovora o uslugama na daljinu putem telefona, trgovac dužan potrošaču dostaviti ponudu na trajnom mediju na način kojim će nedvojbeno biti moguće utvrditi trenutak zaprimanja ponude, a st.2. istog članka, propisano je da se ugovor iz st.1. ovog članka, smatra sklopljenim kad potrošač potpisanu ponudu ili pisani pristanak pošalje trgovcu.

 

Vodeći računa o citiranoj zakonskoj odredbi, kao i svim ranije iznesenim bitnim utvrđenjima koja proizlaze iz provedenog dokaznog postupka, nameće se zaključak da  tužitelj tijekom ovog postupka, nije nedvojbeno dokazao da je sa tuženikom uopće sklopio Ugovor o zasnivanju pretplatničkog odnosa putem sredstava daljinske komunikacije, a napose ne na  zakonom propisan način,  pa da bi posljedično tome, postojala obveza tuženika na isplatu utuženih iznosa.

 

Slijedom svega izloženog,               ističe se da se pravna stajališta navedena u pobijanoj presudi zasnivaju na pravilnoj primjeni  mjerodavnog materijalnog prava i prihvatljivom tumačenju relevantne zakonske norme, u okviru kojeg postupka je od strane  prvostupanjskog suda uslijedila odgovarajuća pravna argumentacija  koja upućuje na to da pobijana odluka nije posljedica proizvoljnog tumačenja niti pogrešne primjene mjerodavnog prava.

 

Slijedom izloženog, valjalo je odbiti žalbu tužitelja, potvrditi prvostupanjsku presudu pozivom na čl. 368. st.1. ZPP-a.

Tužitelju nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka jer isti nije uspio u žalbenom postupku, pa je stoga primjenom čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

 

 

                                                        U Rijeci 13. srpnja 2020.

 

 

Sutkinja

 

Svjetlana Pražić