1              Poslovni broj: 12 UsI-1343/2018-7

 

 

                                        

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

  Rijeka, Erazma Barčića 5

 

Poslovni broj: 12 UsI-1343/2018-7

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Kuruzović, u upravnom sporu tužiteljice Ž. P. M. iz R., J. V., koju zastupa opunomoćenica V. V., odvjetnica u R., Z., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, A. Mihanovića 3, kojeg zastupa službena osoba K. M., radi starosne mirovine, 13. srpnja 2020.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I.              Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice radi poništenja točke III. izreke rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140-02/17-01/03091100390, URBROJ: 341-99-05/3-17-137 od 27. srpnja 2018. i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Rijeci, KLASA: UP/I-140-02/15-01/03091100390, URBROJ: 341-14-05/3-15-010806 od 27. ožujka 2015.

 

II.              Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora.

 

Obrazloženje

 

Osporavanim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140-02/17-01/03091100390, URBROJ: 341-99-05/3-17-137 od 27. srpnja 2018. točkom I. izreke uvažena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Rijeci, KLASA: 140-02/16-01/03091100390, URBROJ: 341-14-05/3-16-21441, broj: 250533 od 4. listopada 2016., točkom II. izreke poništeno je rješenje prvostupanjskog tijela gore navedene KLASE i URBROJ, a točkom III. izreke odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog tijela klasa: UP/I-140-02/15-01/03091100390, URBROJ: 341-14-05/3-15-10 806, broj: 250533 od 27. ožujka 2015. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužiteljici je priznato pravo na starosnu mirovinu u svoti od 6.680,05 kuna mjesečno, u koju je uračunat dodatak na mirovinu, a isplata koje pripada tužiteljici počevši od 10. ožujka 2015.

 

U cilju osporavanja zakonitosti točke III. izreke rješenja tuženika od 25. srpnja 2018. tužiteljica je podnijela tužbu ovome Sudu, a u kojoj je u bitnome navela da istu podnosi zbog bitne povrede odredaba upravnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U svezi s tim tužiteljica je navela da osporava izračun osobnih bodova, vrijednosnih bodova, najpovoljnijih prosječnih vrijednosnih bodova i svote starosne mirovine, pojasnivši da se postupak sveo na arbitrarno postupanje i ignoriranje njezinih imovinskih i procesnih prava. Smatra da je tuženik pogrešno primijenio odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj: 157/13 i 151/14, u daljnjem tekstu ZOMO), zbog čega su nepravilno obračunati vrijednosni bodovi i svota starosne mirovine. Ističe da nije sudjelovala u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu te da je nije omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje upravne stvari, slijedom čega da su povrijeđene odredbe Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09, u daljnjem tekstu ZUP). Smatra da joj je takvim postupanjem javnopravnih tijela povrijeđeno pravo na pripadajuću mirovinu iz mirovinskog osiguranja te da je povrijeđeno i njezino pravo vlasništva zaštićeno člankom 1. Protokola broj 1 Konvencije za zaštitu prava i temeljnih sloboda. Navodi da je svoju mirovinu zaradila plaćanjem doprinosa kroz 36 godina mirovinskog staža te da je ostvarila sve propisane uvjete za ostvarivanje starosne mirovine i za razdoblje privremene nesposobnosti za rad u kojem je razdoblju također bila osigurana i primala naknadu plaće te su plaćeni doprinosi. Drži obrazloženje osporavanog rješenja tuženika i prvostupanjskog rješenja paušalnim i općenitim, u kojem nisu obrazložene odlučne činjenice na temelju kojih joj je utvrđena visina starosne mirovine, iscrpno navodeći povrede u obrazloženju osporavanog rješenja tuženika i prvostupanjskog rješenja. Tužiteljica je tužbenom zahtjevu predložila poništenje točke III. izreke osporavanog rješenja tuženika i prvostupanjskog rješenja, uz naknadu troškova upravnog spora.

 

Tuženik je u odgovoru na tužbu u bitnome ostao kod navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja pojasnivši da je osporavano rješenje doneseno u skladu s činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima. Navodi da je postupak određivanja visine starosne mirovine propisan odredbama članka 79., 81. do 90. ZOMO-a. Ističe da su u obrazloženju rješenja o priznanju prava na starosnu mirovinu jasno naznačeni podaci o stažu, ostvarenoj plaći, satima bolovanja, prosječnim godišnjim plaćama u Republici Hrvatskoj i vrijednosnim bodovima tužiteljice, a na osnovu čega je izračunata svota starosne mirovine, pojasnivši da se svote plaće, osnovica osiguranja i naknade plaće u 1992. iskazuju u dinarima, u 1993. u hrvatskim dinarima, a od 1994. u kunama i lipama sukladno odredbama Pravilnika o vođenju matične evidencije Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje („Narodne novine“, broj: 159/13, dalje: Pravilnik). Plaće, kao i podaci o ostvarenom stažu koje je tužiteljica ostvarila u razdoblju od 1978. do 2014. prikupljeni su, evidentirani i kontrolirani sukladno odredbama Pravilnika i članka 106. stavka 1. ZOMO-a. Prema članku 106. stavku 1. ZOMO-a tuženik je obvezan utvrditi točnost i potpunost podataka koji se unose u matičnu evidenciju i koji služe za ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja. Navodi da plaće i naknade plaće dostavlja poslodavac nadležnim službama na propisanim obrascima (M-4, M-8, RS, MPP-1), a isti se potpisuju od strane službene osobe i ovjeravaju pečatom poslodavca pa au kao pravilni prihvaćeni od strane tuženika i uneseni u matičnu evidenciju tuženika. Ističe da tužiteljica do donošenja prvostupanjskog rješenja, kao ni u žalbenom postupku nije ukazala na nove činjenice, odnosno nije priložila nove dokaze (na primjer analitičke kartice i platne liste) koji bi upućivali na sumnju u pravilnost podataka o plaćama na naprijed propisani način ustanovljenih u matičnoj evidenciji. Tužiteljici je utvrđena svota starosne mirovine izračunata na temelju plaća koje su joj isplaćene, odnosno koje je ista ostvarila tijekom svog radnog vijeka. Način izračuna vrijednosnih bodova u godinama u kojima je tužiteljica bila na porodiljnom dopustu jasno je obrazložen na 3. i 4. strani osporavanog rješenja. Prosječni vrijednosni bodovi (2,3910) pravilno su utvrđeni prema odredbi članka 81. stavka 8. ZOMO-a na način da je zbroj vrijednosnih bodova (84,3678) podijeljen s razdobljem za koje su obračunati. Poziva se na odredbu članka 84. stavka 2. ZOMO-a i navodi da je u izračunu tužiteljičine mirovine utvrđeno da prosječni vrijednosni bod po satu iznosi 0,00084271 (izračun mirovine-ZOMO, oznake 959), a koji je korišten za izračun ukupnog vrijednosnog boda u godinama u kojima je tužiteljica bila na porodiljnom dopustu, a temeljem evidentiranih sati korištenja bolovanja u matičnoj evidenciji. Navodi da ako je osiguranik bio na bolovanju, odnosno ako je primao naknadu plaće iz zdravstvenog osiguranja za razdoblje do 31. prosinca 1998. tada se za vrijeme primanja te naknade vrijednosni bodovi računaju prema prosječnim vrijednosnim bodovima iz razdoblja u kojem je osiguranik ostvario plaću odnosno osnovicu osiguranja. To se utvrđuje tako da se broj sati primanja naknade pomnoži s prosječnim vrijednosnim bodom po satu izračunatim prema razdoblju u kojem je osiguranik ostvario plaću odnosno osnovicu osiguranja pa se prema tome osiguraniku za vrijeme bolovanja utvrđuju vrijednosni bodovi kao da je u tom razdoblju ostvario svoju prosječnu plaću. Navodi da su na navedeni način utvrđeni prosječni vrijednosni bodovi tužiteljice za vrijeme bolovanja do 31. prosinca 1998. (na primjer u 1980. tužiteljica je bila 147 sati na bolovanju te su sati bolovanja pomnoženi s prosječnim vrijednosnim bodom po satu 0,00084271 pa prosječni vrijednosni bod tužiteljice s osnove bolovanja za 1980. iznosi 0,1239 kao što proizlazi iz obračuna koji je sastavni dio prvostupanjskog rješenja o priznanju prava na mirovinu). Kako je mirovina tužiteljice pravilno utvrđena to je tuženik predložio odbijanje tužbenog zahtjeva tužiteljice.

 

U ovom upravnom sporu ročište za raspravu održano je 6. srpnja 2020. u prisutnosti opunomoćenice tužiteljice i službene osobe tuženika pa je u skladu s odredbom članka 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, u daljnjem tekstu ZUS) strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora. Na istom ročištu za raspravu stranke su ostale u cijelosti kod svih navoda iznesenih u tijeku upravnog spora, nakon čega su odbijeni dokazni prijedlozi tužiteljice za saslušanjem tužiteljice i svjedoka pobliže navedenih u tužbi (list spisa 6) i financijskim vještačenjem u skladu s odredbom članka 33. stavkom 1. ZUS-a, nakon čega je izveden dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora i spisu predmeta upravnog postupka te je rasprava zaključena.

Iz dokumentacije koja prileži spisu predmeta upravnog spora i spisu predmeta upravnog postupka utvrđeno je da je tužiteljica 11. veljače 2015. podnijela prvostupanjskom tijelu zahtjev za priznanjem prava na starosnu mirovinu, da mirovinski staž tužiteljice ukupno iznosi 36 godina i 1 dan, da najpovoljniji prosječni vrijednosni bodovi iznose 2,3910, da polazni faktor iznosi 1,0030, da su osobni bodovi za određivanje starosne mirovine utvrđeni na način da su najpovoljniji prosječni vrijednosni bodovi (2,3910) pomnoženi s ukupnim mirovinskim stažem iskazanim u obliku decimalnog broja (36,0027) i s polaznim faktorom (1,0030), da osobni bodovi iznose 86,3407. Utvrđeno je da mirovinski faktor za starosnu mirovinu iznosi 1,0000, da je svota starosne mirovine izračunata na način da su osobni bodovi (86,3407) pomnoženi s mirovinskim faktorom (1,0000) i aktualnom vrijednošću mirovine 60,92 kuna (Odluka o aktualnoj vrijednosti mirovine, „Narodne novine“, broj: 109/13), da mirovina iznosi 5.259,88 kuna mjesečno. Utvrđeno je, da je u svotu mirovine uračunat i dodatak na mirovinu u svoti od 1.420,17 kuna, da mirovina iznosi 6.680,05 kuna mjesečno, da je tužiteljica ostvarila pravo na mirovinu s 10. ožujka 2015., nakon čega je prvostupanjsko tijelo odlučilo o zahtjevu tužiteljice na način pobliže naveden u izreci tog rješenja. Utvrđeno je da je tužiteljica izjavila žalbu protiv gore navedenog prvostupanjskog rješenja, da je rješenjem prvostupanjskog tijela broj spisa 250533 od 4. listopada 2016. odbačena žalba tužiteljice, nakon čega je rješenjem tuženika od 25. srpnja 2018. točkom I. izreke uvažena žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja od 4. listopada 2016., a točkom II. izreke rješenje od 4. listopada 2016. je poništeno, dok je točkom III. izreke odbijena žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 27. ožujka 2015. Utvrđeno je da je tužiteljica pokrenula upravni spor koji se pred ovim Sudom vodi pod gore navedenim poslovnim brojem.

 

Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja ovaj Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

 

Prema odredbi članka 79. stavku 1. ZOMO-a svota mirovine se računa tako da se osobni bodovi pomnože s mirovinskim faktorom i aktualnom vrijednošću mirovine iz članka 88. ovoga Zakona.

 

Sukladno odredbi članka 79. stavku 2. ZOMO-a u svotu mirovine određenu prema stavku 1. ovoga članka uračunava se dodatak na mirovinu određen na način i pod uvjetima propisanim Zakonom o dodatku na mirovine ostvarene prema Zakonu o mirovinskom osiguranju.

 

Prema odredbi članka 81. stavku 1. ZOMO-a vrijednosni bodovi se utvrđuju na temelju plaća i osnovica osiguranja ostvarenih od 1. siječnja 1970., tako da se plaća, odnosno osnovica osiguranja utvrđena za svaku kalendarsku godinu podijeli s prosječnom godišnjom plaćom svih zaposlenih u Republici Hrvatskoj za istu kalendarsku godinu. Plaće ili osnovice koje su u bruto svoti dijele se s prosječnom bruto plaćom, a ako su u neto svoti s prosječnom neto plaćom.

 

Sukladno odredbi članka 81. stavku 8. ZOMO-a prosječni vrijednosni bodovi utvrđuju se tako da se zbroj vrijednosnih bodova iz stavaka 1. do 5. i stavka 7. ovoga članka i članaka 82., 83. i 84. ovoga Zakona podijeli s razdobljem za koje su obračunati.

 

Prema odredbi članka 84. stavku 1. ZOMO-a kada je osiguranik tijekom kalendarske godine ostvario naknadu plaće prema kojoj je propisana obveza obračunavanja doprinosa prema propisima o doprinosima za obvezna osiguranja za izračun vrijednosnih bodova uzima se iznos naknade, odnosno osnovice prema kojoj su obračunati doprinosi.

 

Sukladno odredbi članka 84. stavku 2. ZOMO-a iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, kada je osiguranik ostvario naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad prema propisima o zdravstvenom osiguranju u razdoblju do 31. prosinca 1998., za to razdoblje uzimaju se prosječni vrijednosni bodovi iz razdoblja u kojem je osiguranik ostvario plaću, odnosno osnovicu osiguranja.

 

Prema odredbi članka 85. stavku 1. točki 4. ZOMO-a polazni faktor ovisi o dobi osiguranika na dan stjecanja prava na mirovinu. Polazni faktor određuje u kojem se opsegu uzimaju vrijednosni bodovi pri određivanju mirovine. Vrijednosni bodovi uzimaju se u punom opsegu (polazni faktor 1,0) za starosnu mirovinu.

 

Sukladno odredbi članka 85. stavku 3. ZOMO-a polazni faktor za određivanje starosne mirovine osiguranika, koji prvi put stječe mirovinu nakon navršene starosne dobi propisane za stjecanje prava na starosnu mirovinu prema ovome Zakonu i ima 35 godina mirovinskog staža, utvrđuje se tako da se polazni faktor iz stavka 1. ovoga članka povećava za 0,34% po mjesecu za svaki mjesec nakon navršenih godina života osiguranika propisanih za stjecanje prava na starosnu mirovinu, a najviše za pet godina.

 

Prema odredbi članka 86. stavku 1. ZOMO-a osobni bodovi za određivanje mirovine dobivaju se tako da se prosječni vrijednosni bodovi iz članka 81. stavka 8. ovoga Zakona pomnože s ukupnim mirovinskim stažem i polaznim faktorom.

 

Sukladno odredbi članka 87. stavku 1. ZOMO-a mirovinski faktor za starosnu mirovinu iznosi 1,0.

 

Prvenstveno, ukazuje se tužiteljici da u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu nisu povrijeđene odredbe upravnog postupka. Tužiteljica smatra da joj nije omogućeno sudjelovanje u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, međutim javnopravno tijelo postupak priznanja prava na starosnu mirovinu nije pokrenulo po službenoj dužnosti, već je navedeni postupak pokrenut na temelju zahtjeva tužiteljice koji je podnesen javnopravnom tijelu 11. veljače 2015. Osim toga, u postupku priznanja prava na mirovinu odlučne činjenice (prosječni vrijednosni bodovi, godine staža, polazni faktor, mirovinski faktor, osobni bodovi, svota mirovine) se ne utvrđuju na temelju iskaza svjedoka ili saslušanjem same stranke, već se utvrđuju na temelju podataka koji su uneseni u matičnu evidenciju javnopravnog tijela. Stoga izjašnjavanje tužiteljice o određenim odlučnim činjenicama ne bi bilo od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari budući se odlučne činjenice ne utvrđuju na temelju saslušanja stranke ili svjedoka, već se utvrđuju na temelju podataka koji su uneseni u matičnu evidenciju tuženika i na temelju kojih tuženik u postupku izračunava svotu starosne mirovine. Sukladno prethodnom, opisanim postupanjem javnopravnog tijela tužiteljici nije povrijeđeno pravo na sudjelovanju u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu.

 

Nastavno, suprotno navodima tužiteljice iz tužbe u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno, a na koje je potom pravilno primijenjeno materijalno pravo. Naime, iz spisa predmeta upravnog postupka razvidan je način na koji su tužiteljici utvrđeni najpovoljniji prosječni vrijednosni bodovi, kao i način na koji su utvrđeni osobni bodovi te na koji način je izračunata svota starosne mirovine. Tuženik je u iscrpnom odgovoru na tužbu, kao i u obrazloženju osporavanog rješenja detaljno, dostatno i valjano obrazložio sve odlučne činjenice bitne za rješavanje ove upravne stvari, čime je tužiteljica upoznata s načinom izračuna prosječnih vrijednosnih bodova za sve godine svoga staža, uključujući i godine u kojima je bila na porodiljnom dopustu, odnosno za vrijeme privremene nesposobnosti za rad. Također, iz spisa predmeta upravnog postupka razvidno je da poslodavac tužiteljice D. z. K. za 1980. godinu ne raspolaže s podacima o plaćama tužiteljice.

 

Stoga su navodi tužiteljice glede pogrešno utvrđenih osobnih bodova, vrijednosnih bodova, najpovoljnijih prosječnih vrijednosnih bodova, polaznog faktora i svote starosne mirovine ocijenjeni neosnovanima budući tužiteljica u tijeku upravnog spora nije priložila valjane dokaze kojima bi osporila pravilnost izračuna mirovine. Imajući u vidu netom navedeno nije usvojen niti dokazni prijedlog tužiteljice za izvođenjem dokaza financijskim vještačenjem jer je tužiteljica u tijeku upravnog spora priložila dokaze koje je priložila u tijeku upravnog postupka o kojima se je tuženik očitovao. Tužiteljica nije priložila nove dokaze u vidu platnih lista ili analitičkih kartica koji bi doveli u sumnju pravilnost izračuna mirovine tužiteljice. Stoga Sud nije smatrao potrebnim i nužnim izvoditi dokaz financijskim vještačenjem posebice imajući u vidu odredbu članka 8. ZUS-a prema kojoj će Sud upravni spor provesti brzo i bez odugovlačenja, uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova, onemogućit će zlouporabu prava stranaka i drugih sudionika u sporu te će donijeti odluku u razumnom roku.

 

U postupku izračuna mirovine prema odredbama članka 79., 81. do 89. ZOMO-a utvrđeno je da mirovinski staž koji se računa za izračun mirovine tužiteljice iznosi 36 godina i 1 dan, a da prosječni vrijednosni bodovi koji su ostvareni u razdoblju od 1978. do 2014. iznose 2,3910. Polazni faktor iznosi 1,0030, a osobni bodovi su dobiveni na način da su najpovoljniji prosječni vrijednosni bodovi (2,3910) pomnoženi s ukupnim mirovinskim stažem iskazanim u obliku decimalnog broja (36,0027) i s polaznim faktorom (1,0030) te iznose 86,3407. Mirovinski faktor iznosi 1,00. Svota starosne mirovine izračunata je na način da su osobni bodovi (86,3407) pomnoženi s mirovinskim faktorom (1,00) i aktualnom vrijednošću mirovine 60,92 kuna pa svota mirovine iznosi 5.259,88 kuna. U svotu mirovine je sukladno odredbi članka 79. stavka 2. ZOMO-a uračunat, kao sastavni dio mirovine, i dodatak na mirovinu u svoti od 1.420,17 kn, a koji je određen na način i pod uvjetima propisanim Zakonom o dodatku na mirovine ostvarene prema Zakonu o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj: 79/07 i 114/11). Slijedom navedenog, mirovina tužiteljice iznosi 6.680,05 kuna mjesečno.

 

Suprotno navodima tužiteljice iz tužbe, a u smislu odredbe članka 84. stavka 1. i 2. ZOMO-a, tuženik je u obrazloženju osporavanog rješenja detaljno, dostatno, valjano i argumentirano obrazložio način izračuna vrijednosnih bodova tužiteljice za sate bolovanja, a koje obrazloženje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud. Također, ukazuje se tužiteljici da ne postoji mogućnost da se u prosječne vrijednosne bodove ne uračunavaju pojedinačni vrijednosni bodovi ako su utvrđeni u manjem iznosu od prosječnih vrijednosnih bodova.

 

Imajući u vidu navedeno, Sud ne nalazi da bi takvim postupanjem javnopravna tijela postupala arbitrarno te ignorirala imovinska i procesna prava tužiteljice. Naime, javnopravno tijelo dužno je rješavati upravnu stvar u skladu s načelom zakonitosti propisanim u odredbi članka 5. stavku 1. ZUP-a pa posljedično navedenom javnopravno tijelo ne može riješiti upravnu stvar na drugačiji način, odnosno na način koji to tužiteljica predlaže u tužbi.

 

Sukladno prethodnom, osporavano rješenje tuženika ocijenjeno je zakonitim budući je tuženik valjano i detaljno obrazložio sve odlučne činjenice na temelju kojih je utvrdio visinu starosne mirovine tužiteljice te je pritom dao valjane razloge o načinu izračuna vrijednosnih bodova za vrijeme bolovanja tužiteljice te pri tom nije povrijedio odredbe upravnog postupka, dok tužiteljica svojim navodima iz tužbe nije osporila zakonitost istoga.

 

Kako tužiteljica nije uspjela u ovom upravnom sporu to je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora u skladu s odredbom članka 79. ZUS-a.

 

Slijedom navedenog, valjalo je na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci ove presude. 

 

U Rijeci 13. srpnja 2020.

 

                                                                                             S u t k i n j a

 

                                                                                          Marija Renner Jakovljević, v.r.

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u 3 (tri) primjerka, za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.