- 1 -              II Kž 281/2020-4

Broj: II Kž 281/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Zdenka Konjića kao predsjednika vijeća te Damira Kosa i Ane Garačić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. H., zbog kaznenog djela iz članka 153. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17. i 118/18. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog A. H. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 17. lipnja 2020. broj Kv I-69/2020 (K-25/2020), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 13. srpnja 2020.,

r i j e š i o   j e:

Odbija se žalba optuženog A. H. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog A. H., zbog kaznenog djela iz članka 153. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i drugih KZ/11., pod točkom I/ izreke, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje u tekstu: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog A. H. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Pod točkom II/ izreke optuženiku je u istražni zatvor uračunato vrijeme oduzimanja slobode od 17. siječnja 2020. pa nadalje.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi A. H. po branitelju, odvjetniku T. B., "iz svih žalbenih razloga", s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i optuženiku ukine istražni zatvor ili podredno da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, odnosno podredno da se istražni zatvor zamijeni nekom od mjera opreza.

Žalba nije osnovana.

Očito upirući na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., optuženik ističe da prvostupanjski sud nije dao valjane razloge zašto smatra da na njegovoj strani i dalje postoje one osobite okolnosti koje upućuju na iteracijsku opasnost te da nisu dostatni navodi u pobijanom rješenju za zaključak o razumnoj opravdanosti i nužnosti produljenja istražnog zatvora kao krajnje i najteže mjere.

Prvostupanjski je sud, nakon što je potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika, dao jasne, dostatne i valjane razloge, i to kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za primjenu te mjere iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a valjano je obrazložio i zašto smatra da se svrha istražnog zatvora u konkretnom slučaju ne bi mogla ostvariti primjenom blažih mjera.

Prema tome, u pobijanom rješenju nije ostvarena bitna postupovna povreda na koju upire žalitelj, a ni ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bila počinjena ni neka od povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Osporavajući postojanje iteracijske opasnosti kao posebne pretpostavke za primjenu istražnozatvorske mjere iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., optuženik ističe da do sada nikada nije osuđivan za ovu vrstu kaznenih djela te da je vrijeme koje je do sada proveo u istražnom zatvoru na njega dostatno utjecalo da shvati da se na slobodi ne smije upuštati ni u kakve protupravne radnje.

Istaknutim žalbenim navodima, međutim, nije s uspjehom dovedena u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o opravdanosti i nužnosti daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz prethodno citirane osnove.

Naime, riječ je o višestruko osuđivanoj osobi, odnosno o osobi koja je u razdoblju od 2011. do 216. osuđivana u čak 17 navrata, i to zbog raznovrsnih kaznenih djela, kako na uvjetne, tako i na bezuvjetne kazne zatvora. Točno je da ta kaznena djela nisu istovrsna ovima za koja se optuženik sada tereti. Međutim, valja imati na umu da je optuženik, između ostaloga, osuđivan i za kaznena djela koja karakterizira element primjene sile (razbojništvo iz članka 218. stavka 1. KZ/97. i nasilničko ponašanje u obitelji iz članka 215.a KZ/97.), a potvrđenom optužnicom u ovom predmetu optuženiku se stavljaju na teret kazneno djelo silovanja iz članka 153. stavka 2. KZ/11. i kazneno djelo protupravnog oduzimanja slobode iz članka 136. stavka 1. KZ/11., dakle kaznena djela čiji element bića je također primjena sile. Prema tome, očito je da ranija, i to višestruka osuđivanost na optuženika nije utjecala na način da uskladi svoje ponašanje s pozitivnim pravnim poretkom i ubuduće se suzdrži od ponašanja protivnih istome.

Prvostupanjski sud je, osim toga, pravilno zaključio da okolnosti počinjenja kaznenih djela za koja je optuženik ovdje osnovano sumnjiv upućuju na visok stupanj upornosti i kriminalne volje u njegovom protupravnom postupanju, a time i na konkretnu i razborito predvidivu iteracijsku opasnost na njegovoj strani. Stoga mu je, i prema ocjeni ovoga suda, pravilno produljena mjera istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., pri čemu se ista svrha, uzevši u obzir kvalitetu i značaj svih prethodno izloženih okolnosti, za sada ne bi mogla ostvariti nijednom blažom mjerom.

Optuženik u svojoj žalbi ističe i to da on inače brine o baki i djedu koji su starije životne dobi te se nisu u mogućnosti samostalno brinuti o sebi. Međutim, ti žalbeni navodi nisu od utjecaja prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora.

Budući da žalba optuženog A. H. nije osnovana, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 13. srpnja 2020.

Predsjednik vijeća:

                                                                                                                dr. sc. Zdenko Konjić, v.r.