- 1 -              II Kž 283/2020-4

Broj: II Kž 283/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Zdenka Konjića, kao predsjednika vijeća te Ane Garačić i Damira Kosa kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivone Horvatić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog Z. F., zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 6. u vezi s člankom 34. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog Z. F. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru od 23. lipnja 2020. broj Kov-5/2020.-8 o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 13. srpnja 2020.,

r i j e š i o   j e :

Žalba okrivljenog Z. F. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog Z. F., zbog kaznenog djela teškog ubojstva u pokušaju iz članka 111. točke 6. u vezi s člankom 34. i drugih KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavaka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) produljen istražni zatvor protiv okrivljenog Z. F. po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žali se okrivljeni Z. F. po branitelju, odvjetniku J. P. s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i protiv okrivljenika ukine istražni zatvor.

Žalbe nije osnovana.

Okrivljenik u žalbi navodi da razlozi navedeni u obrazloženju pobijanog rješenja u pogledu postojanja reiteracijske opasnosti proturječe pravilnoj primjeni propisa iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Time se poziva na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 u vidu proturječnosti razloga.

Protivno istaknutim žalbenim navodima, prvostupanjski je sud, nakon što je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice, dao jasne, valjane i neproturječne razloge za svoju odluku. To se odnosi na ispunjenje posebnih pretpostavki za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora iz osnova u članku 123. stavku 1. točke 3. ZKP/08., ali i na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za primjenu mjere propisane člankom 123. stavkom 1. ZKP/08.

Dakle, nije u pravu okrivljenik kada tvrdi da je rješenje proturječno, a niti su razmatranjem pobijanog rješenja nađene druge povrede na koje drugostupanjski sud, u smislu članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti. Okolnost slaže li se okrivljenik sa stavovima suda o postojanju opasnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. je pitanje činjenične naravi o kojem će biti riječi u nastavku ove odluke.

Žalitelj dalje navodi da jedna osuda zbog kaznenog djela tjelesne ozljede počinjenog prije četiri godine ne može sama po sebi ukazivati na reiteracijsku opasnost. Međutim, žalba ispušta iz vida da je ranija osuđivanost okrivljenika samo jedna od okolnosti uzetih u obzir prilikom zaključivanja o opasnosti od ponavljanja kaznenih djela, odnosno dovršenja kaznenih djela. Naime, pored činjenice ranije osuđivanosti zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavka 1. KZ/11., sud je još uzeo u obzir broj kaznenih djela koja se okrivljeniku stavljaju na teret optužnicom u ovom postupku (kazneno djelo ubojstva iz članka 110. KZ/11., kazneno djelo pokušaja ubojstva iz članka 110. u vezi članka 34. KZ/11. te dva kaznena djela pokušaja teškog ubojstva iz članka 111. točke 6. u vezi članka 34. KZ/11.), upornost iskazanu inkriminirane zgode u namjeri da četvorici oštećenika oduzme život, okolnost da je događaj koji je predmet ovog postupka obuhvaćen rokom provjeravanja iz ranije osude te činjenici njegove teške alkoholiziranosti u inkriminiranom trenutku. Dakle, zaključak prvostupanjskog suda se temelji na više okolnosti dovedenih u međusobnu logičnu vezu, a ne samo na činjenici ranije osuđivanosti, kako to žalba na jednom mjestu neosnovano tvrdi.

Potom se osporava da bi okrivljenikovo dovođenje u alkoholizirano stanje moglo poticajno djelovati na činjenje novih kaznenih djela jer se kod okrivljenika radi o zlouporabi alkohola koju je okrivljenik u stanju kontrolirati, a ne o ovisnosti. Međutim, svjedoci koji poznaju okrivljenika su iskazali da se često dovodio u alkoholizirano stanje i znao svima u selu raditi probleme, ulaziti u svađe i sukobe. Kod takvog stanja stvari, logično je za zaključiti da je njegova alkoholiziranost bila povod za inkriminirano postupanje i da može ubuduće poticajno djelovati na slično ponašanje.

U žalbi se kao argumenti protiv mjere istražnog zatvora citiraju odredbe Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90., 135/97., 8/98. - pročišćeni tekst 113/00., 124/00. - pročišćeni 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst 55/01. – tekst ispravak 76/10., 85/10. – pročišćeni tekst i 5/14.), ističe se potreba zaštite ljudskih prava, daje se svoje tumačenje članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. i prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske u vezi primjene te odredbe. Suprotno tome, ovaj sud smatra da navedeni načelni stavovi žalitelja u ovoj konkretnoj situaciji nisu podobni dovesti u pitanje opći interes koji se ostvaruje lišenjem slobode okrivljenika, a to je zaštita socijalne sredine od novih kaznenih djela za koja za sada postoji predvidiva opasnost od ponavljanja odnosno dovršetka prokušanih kaznenih djela.

Budući da žalbenim navodima okrivljenog Z. F. nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 13. srpnja 2020.