Baza je ažurirana 14.02.2026. zaključno sa NN 136/25 EU 2024/2679
- 1 - I Kž 381/2020-4
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić, kao predsjednice vijeća, te Damira Kosa i dr. sc. Zdenka Konjića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika S. O., zbog kaznenog djela iz čl. 228. st. 1. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11. i 144/12. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi zatvorenika S. O., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru od 19. lipnja 2020. godine, broj Kv I-31/2020-6 (Ik I-95/2020), u sjednici održanoj 13. srpnja 2020.,
r i j e š i o j e:
Žalba zatvorenika S. O. odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru odbijeni su kao neosnovani prijedlozi za uvjetni otpust zatvorenika S. O.
Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik S. O. osobno bez izričite naznake žalbenih osnova i prijedloga u kojem smislu postupiti s pobijanim rješenjem.
Spis predmeta je, sukladno čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), koji se u ovom postupku primjenjuje sukladno odredbi čl. 44. st. 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine", broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03. – pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. – Odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11. – Kazneni zakon, 56/13., 150/13. i 98/19. – dalje: ZIKZ), bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
Žalba nije osnovana.
Prije svega treba navesti da je žalitelj u pravu kada ističe da navod iz obrazloženja pobijanog rješenja da mu jedinstvena kazna zatvora koju sada izdržava teče do 3. kolovoza 2028. nije točan. Međutim, ovdje se radi o očitoj pogreški u pisanju koja ne dovodi u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja. Naime, u istom pasusu pobijanog rješenja prethodno je navedeno da je zatvorenik osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 4 mjeseca, koja mu teče od 3. travnja 2019. Prema tome, nije logično da bi istek te kazne bio tek 2028. godine. Osim toga, u izvješću Zatvora u B., na kojemu je prvostupanjski sud, između ostaloga, i utemeljio pobijanu odluku, navedeno je da je istek kazne 3. kolovoza 2020. Dakle, predviđeni istek jedinstvene kazne zatvora koju zatvorenik sada izdržava jest 3. kolovoza 2020.
U odnosu na daljnju žalbenu tvrdnju zatvorenika da nije točan navod da je kod njega procijenjen rizik od kriminalnog povrata prema visokom, treba navesti da je u izvješću Zatvora u B. kao kaznene ustanove u kojoj se zatvorenik nalazi na izdržavanju kazne zatvora navedeno da je prema procjeni Centra za dijagnostiku rizik od kriminalnog povrata za slična kaznena djela kod zatvorenika procijenjen srednjim prema visokom. Takav navod sadržan u izvješću kaznene ustanove u kojoj zatvorenik izdržava kaznu zatvora prvostupanjski je sud s pravom prihvatio kao stručan i objektivan te isti nije doveden u pitanje prethodno istaknutim žalbenim tvrdnjama zatvorenika, kojima se u suštini izražava žaliteljevo nezadovoljstvo onime što je u tom izvješću navedeno.
Odlučujući o prijedlozima zatvorenika S. O. za uvjetni otpust podnesenima sukladno čl. 158. st. 1. i čl. 158.a ZIKZ-a, prvostupanjski sud je uzeo u obzir i ocijenio sve za to odlučne okolnosti te je na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, i prema ocjeni ovoga suda, pravilno zaključio da ti prijedlozi nisu osnovani. Za svoju odluku dao je jasne, dostatne i valjane razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
Te razloge ne osporava ni zatvorenik, a što se tiče njegove žalbene tvrdnje da je „shvatio svoje greške“ i posljedice svega, treba navesti da to samo potvrđuje uspješno ostvarivanje svrhe kažnjavanja upravo kroz izdržavanje kazne koje, i prema ocjeni ovoga suda, treba nastaviti radi potpunog ispunjenja svrhe kažnjavanja.
Budući da žalba zatvorenika S. O. nije osnovana te da ni ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno čl. 494. st. 4. ZKP/08. nije utvrđeno postojanje neke od povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 13. srpnja 2020.
Ana Garačić, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.