- 1 -              II Kž 279/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 279/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Zdenka Konjića kao predsjednika vijeća te Ane Garačić i Damira Kosa, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivone Horvatić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. N., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi članka 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17. i 118/18. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog I. N. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 8. lipnja 2020. broj Kv-I-44/2020.-6 (K-19/2019-69) o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 13. srpnja 2020.,

 

r i j e š i o   j e :

 

Žalba optuženog I. N. odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog I. N., zbog kaznenog djela pokušaja ubojstva iz članka 110. u vezi članka 34. KZ/11., produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.). Dalje je određeno da se u istražni zatvor uračunava vrijeme oduzimanja slobode od 28. siječnja 2019. pa nadalje.

 

Protiv tog rješenja žali se optuženi I. N. po branitelju, odvjetniku V. J. s prijedlogom da se istražni zatvor zamijeni nekom od mjera opreza.

 

Žalba nije osnovana.

 

Žalitelj, kao i u ranijim žalbama, ističe iste navode na koje mu je već odgovoreno u prethodnim rješenjima ovog suda. Stoga je žalitelju potrebno ponovno istaknuti da se prilikom produljenja mjere istražnog zatvora ispituje relevantan stupanj vjerojatnosti da je počinjeno kazneno djelo navedeno u optužnici i da vijeće koje je produljilo istražni zatvor, kao i drugostupanjski sud prilikom razmatranja pravilnosti takve odluke, nisu ovlašteni ulaziti u prihvatljivost i vjerodostojnost pojedinih dokaza te ih razmatrati na način kako to žalba predlaže. Stoga su neosnovani žalbeni navodi koji osporavaju osnovanu sumnju u smislu pravne kvalifikacije kaznenog djela, a prvostupanjski sud je dao prihvatljive razloge u četvrtom odjeljku druge stranice pobijanog rješenja zbog kojih smatra da je pretpostavka za produljenje istražnog zatvora u vidu osnovanosti sumnje u ovoj situaciji ispunjena, koje razloge prihvaća i ovaj sud. Odluku o kaznenoj odgovornosti ovlašteno je donijeti jedino raspravno vijeće u kontradiktornom dokaznom postupku.

 

Kod takvog stanja stvari neosnovani su daljnji žalbeni navodi koji pitanje osnovanosti sumnje da bi bilo počinjeno kazneno djelo pokušaja ubojstva iz članka 110. u vezi članka 34. stavka 1. KZ/11. povezuju s načelom razmjernosti te pri tome prejudiciraju visinu buduće izrečene kazne smatrajući da ista sa stanovišta razmjernosti neće opravdati daljnje produljenje istražnog zatvora koji traje već više od 16 mjeseci. Međutim, ovakvo tumačenje primjene odredbi ZKP/08. nije prihvatljivo iz prije navedenog razloga, a predviđanje ishoda ovog postupka, kaznene odgovornosti optuženika i visine kazne koja se može očekivati nadilazi doseg razmatranja pobijanog rješenja od strane drugostupanjskog suda pa su neosnovani i ovi žalbeni navodi.

 

Daljnji argumenti žalbe ističu da ranija prekršajna kažnjavanost ne mora nužno ukazivati na osobu sklonu nasilju i to je načelno točno, no u ovoj konkretnoj situaciji to nije slučaj budući da je optuženik kažnjen zbog kršenja članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novineˮ broj 41/77., 52/87., 55/89., 5/90., 30/90., 47/90. i 29/94.), koji sankcionira naročito drsko i nepristojno ponašanje kojim se na javnom mjestu vrijeđaju građani ili narušava njihov mir.

 

Stoga žalbenim navodima optuženog I. N. nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bila počinjena neka od povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Slijedom navedenog i na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 13. srpnja 2020.