- 1 -              II Kž 282/2020-4

Broj: II Kž 282/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca dr. sc. Zdenka Konjića kao predsjednika vijeća te Damira Kosa i Ane Garačić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. N., zbog protupravnog djela zakonskih obilježja kaznenog djela iz članka 158. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17. i 118/18. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru od 18. lipnja 2020. broj Kzd-5/2020-12, o produljenju istražnog zatvora nakon donesene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 13. srpnja 2020.,

r i j e š i o   j e :

Žalba optuženog I. N. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru, nakon donesene nepravomoćne presude kojom je utvrđeno da je optuženi I. N. u neubrojivom stanju počinio dva protupravna djela zakonskih obilježja kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, i to spolnu zlouporabu djeteta mlađeg od petnaest godina iz članka 158. stavka 2. KZ/11. i zadovoljenje pohote pred djetetom mlađim od petnaest godina iz članka 160. stavka 2. KZ/11. te mu je određen prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od šest mjeseci, dok je na temelju članka 554. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje u tekstu: ZKP/08.), optuženik oslobođen od optužbe za protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, i to spolnu zlouporabu djeteta mlađeg od petnaest godina iz članka 158. stavka 2. KZ/11., protiv optuženog I. N. je, na temelju članka 554. stavka 2. u vezi s člankom 551. stavkom 1. ZKP/08., produljen istražni zatvor. Određeno je da će se istražni zatvor, na temelju članka 135. stavka 2. ZKP/08., izvršavati u bolnici za osobe lišene slobode ili u odgovarajućoj psihijatrijskoj ustanovi koja ga je dužna primiti i pružiti mu potrebnu zdravstvenu skrb, uz sva prava koja optuženik ima prema odredbama ZKP/08. i drugih propisa o izvršavanju istražnog zatvora.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi I. N. po branitelju, odvjetniku J. P., ne navodeći žalbene osnove, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i ukine mu se istražni zatvor.

Žalba nije osnovana.

Optuženik u svojoj žalbi ističe da je neosnovan zaključak prvostupanjskog suda da postoji opasnost da će on boravkom na slobodi počiniti isto ili teže kazneno djelo. Tvrdi, naime, da nije agresivna osoba te da je na slobodi funkcionirao sukladno svojim intelektualnim kapacitetima, da su oštećenici i potencijalni oštećenici oduzeti njegovoj sestri i šogoru te povjereni udomiteljskoj obitelji, tako da ne postoji ni najmanja mogućnost da bi se on s njima susretao i bio u prilici zbog svoje nedovoljne duševne razvijenosti ponoviti kazneno djelo. Osim toga, više ni ne živi u istom domaćinstvu sa svojom sestrom i šogorom. Uz to, ističe da je dobroćudna i krajnje neagresivna osoba, što da isključuje mogućnost da bi on bio opasan i za neke druge osobe iz okoline.

Pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, međutim, nisu s uspjehom dovedeni u sumnju istaknutim žalbenim navodima.

Imajući, naime, u vidu odredbu članka 554. stavka 2. ZKP/08., kojom je propisano da će sud pri donošenju presude iz stavka 1. istoga članka, odrediti, odnosno produljiti istražni zatvor protiv optuženika iz razloga navedenog u članku 551. stavku 1. ZKP/08, kao i to da je osnovanost primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženog I. N. sukladno članku 551. stavku 1. ZKP/08. kao vrste obligatornog istražnog zatvora utvrđena već prilikom donošenja rješenja o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, prvostupanjski sud je bio u obvezi tom optuženiku produljiti mjeru istražnog zatvora i nakon donošenja nepravomoćne presude kojom je utvrđeno da je u stanju neubrojivosti počinio protupravna djela te rješenja kojim se određuje njegov prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu.

Što se tiče optuženikovog žalbenog osporavanja opasnosti od ponavljanja kaznenih djela, treba još navesti da je prvostupanjski sud svoj zaključak o postojanju te opasnosti utemeljio upravo na nalazu i mišljenju psihijatrijske vještakinje M. K. S. Iz istoga, naime, proizlazi da je optuženik nedovoljno duševno razvijena osoba koja funkcionira na razini umjerene mentalne retardacije. Izraženo je niske opće poučenosti, a prisutne su i smetnje u funkcijama mentalne kontrole, logičkog i asocijativnog rezoniranja. Nikada se nije adaptirao niti uključio u socijalni život, zajednicu u kojoj živi. Njegova je sposobnost komunikacije oštećena te ne poznaje osnovna znanja o seksualnosti (primjerene od neprimjerenih dodira, što znači pristajanje na seksualni odnos, rizik seksualnih odnosa, vrste seksualnih odnosa). Nema razumijevanje moralno etičkih normi niti razumije razliku između poželjnih i nepoželjnih ponašanja u tjelesnim kontaktima odnosno u seksualnosti. S obzirom na intelektualni deficit te afektivnu i nagonsku pobuđenost, on nije mogao kontrolirati vlastito postupanje niti shvatiti značenje vlastitog postupanja, odnosno u inkriminirano vrijeme bio je neubrojiv. Rizik od ponovnog seksualnog zlostavljanja procijenjen je umjerenim, no vještakinja je nadalje navela da se taj rizik dodatno povisuje zbog nemogućnosti kontrole spolnih nagona, potpunog nerazumijevanja i potpune edukativne zapuštenosti u području ljudske seksualnosti, kao i teškoća u regulaciji emocija i impulsa. Suspektna je i dijagnoza pedofilije s obzirom na žrtve kaznenog djela (koja se ne može sa sigurnošću ni potvrditi ni isključiti), a rizični faktor za ponovno počinjenje istog kaznenog djela predstavlja i povremena konzumacija alkohola. Očitujući se o rizičnim faktorima za ponovno počinjenje kaznenog djela, psihijatrijska vještakinja iskazala je da je najznačajniji takav faktor nemogućnost kontrole vlastitih seksualnih nagona, potpuno nepoznavanje seksualnosti kao takve, nepoznavanje nepoželjnog ponašanja u području seksualnosti, a nakon toga socioekonomski uvjeti u kojima se optuženik nalazi, vrlo nepovoljna obiteljska dinamika te konzumiranje alkohola.

Okolnost što psihijatrijska vještakinja nije našla da bi optuženik bio agresivan nije od utjecaja na njezin zaključak o postojanju opasnosti od počinjenja težeg kaznenog djela budući da je rizični faktor za to upravo prethodno opisano zdravstveno stanje optuženika. Pri tome, ta opasnost postoji u odnosu na sve potencijalne oštećenike, a ne samo na oštećenike u ovom predmetu, zbog čega su neprihvatljive i žalbene tvrdnje optuženika da ta opasnost više ne postoji zbog fizičke razdvojenosti između njega i konkretnih oštećenika.

Budući da žalba optuženog I. N. nije osnovana te da ni ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 13. srpnja 2020.

Predsjednik vijeća:

                                                                                                                dr. sc. Zdenko Konjić, v.r.