Republika Hrvatska
Trgovački sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 7 P-342/2013-75

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Varaždinu, po sucu toga suda M.L.-Š., u pravnoj
stvari tužitelja M. G. d.o.o. u stečaju, V., O. …, OIB:
…….., kojeg zastupaju punomoćnici iz O. d. Lj. & p. iz Z., B. …., protiv tuženika T. T. d.o.o. T. T., Lj. G. … OIB: ….., kojeg zastupaju punomoćnici M. K., o. iz Z., i M. K., o. u P., radi isplate iznosa od 1.309.870,32 kn, nakon zaključene glavne rasprave na ročištu 4. lipnja 2020., u prisutnosti
punomoćnika tužitelja V. V., o. u OD Lj. & p. i s.u. N. G., te punomoćnice tuženika M. K., o. u Z.,na ročištu za objavu i uručenje presude 10. srpnja 2020.,

p r e s u d i o j e

I Nalaže se tuženiku T. T. d.o.o. T. T., Lj. G. …, OIB:….. isplatiti tužitelju M. G. d.o.o. u stečaju, V., O., OIB: ….iznos od 1.309.870,32 kn zajedno sa zakonskim zateznim
kamatama koje teku od 28.03.2012. godine do 31. srpnja 2015. po stopi od 15%
godišnje, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako
polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku
8 dana.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 157.536,96 kn
zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako
polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, koje
teku od dana donošenja ove presude 10. srpnja 2020. pa do isplate, u roku od 8 dana,
dok se za iznos od 67.368,48 kn zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog
postupka odbija.

- 2 - Poslovni broj: 7 P-342/2013-75

Obrazloženje

Tužitelj je ovome sudu protiv tuženika podnio tužbu radi isplate iznosa od 1.309.870,32 kn zajedno sa zateznim kamatama tekućima od 28.03.2012. do isplate.

U tužbi se navodi da je tužitelj kao izvođač radova sklopio s tuženikom kao
investitorom dana 25.03.2011. Ugovor o građenju kojim se tužitelj obvezao izvesti
građevinske radove na izgradnji objekta „rekonstrukcija termalnog centra T. T.“ na
čk.br. ….Č. što je uključivalo gradnju novih objekata i adaptaciju postojećih, sve
prema projektnoj dokumentaciji br. 33/10 od 2010. (čl. 4. Ugovora). Stranke su ugovorile
cijenu „ključ u ruke i fiksna cijena“ u ukupnom iznosu od 60.000.000,00 kn + PDV (čl. 5.
Ugovora), izvođač se obvezao radove izvesti u više faza, te su u čl. 6.4. i 6.5. Ugovora
određeni rokovi završetka svake pojedine faze radova, s time da je krajnji rok završetka svih
ugovorenih radova predviđen s danom 31.01.2012. Do dana podnošenja tužbe tužitelj je izveo
u cijelosti i ugovorenim rokovima, te predao u posjed tuženiku radove na smještajnim
objektima A1 i A2 te hotelski restoran, što su stranke konstatirale zapisnicima o djelomičnim
primopredajama od 25.08.2011., 21.11.2011. te 05.09.2011., te su predmetni smještajni
objekti od tada u neprekidnoj funkciji. Temeljem predmetnog Ugovora stranke su potpisale i
ovjerile X. privremenu situaciju broj 02/201274 i to na iznos od 1.309.870,32 kn, a koji iznos
tuženik tužitelju nije platio. Tužitelj tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi traži da sud
naloži tuženiku platiti mu iznos od 1.309.870,32 kn zajedno sa zateznim kamatama od

28.03.2012., odnosno 60 dana od ovjere predmetne situacije.

U odgovoru na tužbu tuženik navodi da tužitelj nije postupio po obvezi iz čl. 6.5.
Ugovora o građenju od 25.03.2011. zaključenom između stranaka, te nije do 31.01.2012.
predao tuženiku završen objekt sa svim ugovorenim radovima, zatim s obzirom da do tada
izvedeni radovi nisu odgovarali ugovorenoj kvaliteti, da nisu otklonjeni nedostaci na do tada
izvedenim radovima, te s obzirom da gotovo mjesec dana prije raskida ugovora o građenju od

25.03.2011. se niti tužitelj niti njegovi podizvođači nisu pojavili na gradilištu tuženika, tužitelj
je bio primoran dana 01.03.2012. sukladno čl. 12.1. Ugovora o građenju raskinuti ugovorni
odnos s tužiteljem te je dana 05.03.2012. izvršena primopredaja o čemu je sastavljen i
potpisan Zapisnik o primopredaji od 05.03.2012. Tuženik osporava navode iz tužbe da je
tužitelj u cijelosti i u ugovorenim rokovima izveo radove na smještajnim objektima A1 i A2 te
hotelskom restoranu, te ističe da iz Zapisnika o djelomičnim primopredajama, kao i iz
Zapisnika o primopredaji od 05.03.2012. proizlazi upravo suprotno. Tako je u svakom od
zapisnika o djelomičnim primopredajama navedeno koji su nedostaci utvrđeni i koji su rokovi
za njihovo otklanjanje, dok je u Zapisniku o primopredaji od 05.03.2012. navedeno kako je do
raskida Ugovora o građenju od 25.03.2011. izvedeno samo 69% ugovorenih radova, kako
nedostaci utvrđeni zapisnicima o djelomičnim primopredajama nisu otklonjeni, te kako je
pored toga pregledom objekta i izvedenih radova utvrđeno odstupanje od ugovorene kvalitete
što je procijenjeno na iznos vrijednosti ugovorene cijene od cca 3%. Osim toga do dana
primopredaje 05.03.2012. izvršeno je 69% ugovorenih radova što iznosi 41.400.000,00 kn
koji radovi su u cijelosti plaćeni tako da tuženik više ne duguje tužitelju ništa. Ističe da su
stranke u Zapisniku o primopredaji od 05.03.2012. konstatirale da je ispostavljena ovdje
utužena X Privremena situacija neosnovana te da će istu tužitelj poništiti, te da je time tužitelj
potvrdio da su mu svi izvedeni radovi plaćeni te da je utužena X privremena situacija
neosnovana.

- 3 - Poslovni broj: 7 P-342/2013-75

Tužitelj se na odgovor na tužbu očitovao u podnesku od 09.04.2014. (listovi 38-40
spisa) u kojemu navodi da nije točno kako to tvrdi tuženik da bi iz Zapisnika o primopredaji
od 05.03.2012. proizlazilo da je tužitelj potvrdio da su mu svi radovi plaćeni, te da se ni u
jednoj točki Zapisnika ne utvrđuje da bi tuženik išta platio tužitelju. Osim toga u odnosu na
Zapisnik o primopredaji od 05.03.2012. tužitelj ističe da je istog sastavio tuženik i zatražio od
tužitelja da ga potpiše i naznačio da „investitor neće teretiti izvođača za penale po čl. 6.9.
ugovora za zakašnjenje u izvođenju radova“, no unatoč tome je tuženik dana 15.03.2012.
predao na naplatu bankovnu garanciju br. 58012235 te od tužitelja naplatio iznos od

9.000.000,00 kn dana 27.03.2012. Tužitelj drži da kako se sam tuženik nije pridržavao
zapisnika o primopredaji od 05.03.2012., a kojeg je sam sastavio i nametnuo tužitelju, isti ne
može biti obvezujuć niti za tužitelja. Konačno tužitelj se poziva na činjenicu da je X
Privremena situacija ovjerena od strane tuženika, a tuženik nije dostavio dokaz o njenom
plaćanju, pa predlaže da sud tužbeni zahtjev usvoji.

Tijekom postupka tužitelj ističe (u podnesku od 26.5.2017.) da je X Privremena
situacija potpisana od strane tužitelja i tuženika i nadzornog inženjera na utuženi iznos, čime
je tuženik priznao postojanje duga po toj situaciji, dok tužitelj istu situaciju nije opozvao, niti
stornirao, niti se odrekao pravo po istoj. U podnesku od 11.07.2018. (list 87 spisa) tužitelj se
poziva na presudu u predmetu ovoga suda poslovni broj P-469/13 od 6. srpnja 2018. te da iz
iste proizlazi kako je ovdje tuženik pravilno obračunavao avanse po prvih 9 situacija, te da je
razvidno kako isplatu ovdje utužene X Privremene situacije tuženik nije izvršio tužitelju.

Na pripremnom ročištu 21. svibnja 2014. pun. tužitelja predložio je da sud naloži
tuženiku da dostavi građevinski dnevnik, te da se potom provede građevinsko vještačenje na
okolnost jesu li radovi po X Privremenoj situaciji izvedeni ili nisu. Na tom ročištu
punomoćnici parničnih stranaka suglasno su predložili da se u cilju ekonomičnosti postupanja
za potrebe ovog postupka koristi građevinsko vještačenje iz predmeta ovoga suda poslovni
broj P-17/13 koji se vodi između istih stranaka u svezi istog ugovornog odnosa, te u kojemu
je sud već naložio tuženiku da dostavi kompletnu građevinsku dokumentaciju. Sud je radi
procjene svrsishodnosti ovog prijedloga stranaka višekratno izvršio uvid u spis P-17/13, te je
utvrđeno da u tom predmetu provođeno građevinsko vještačenje nije obuhvatilo sve
relevantne činjenice oko predmetne X. privremene situacije, te je naposljetku, na prijedlog
tužitelja iz podneska od 13.03.2017. (list 69 spisa), sud u ovome postupku odredio provođenje
građevinskog vještačenja, o čemu je donijeto rješenje od 2. studenoga 2018. (list 90 spisa).
Naime, iako je tuženik prigovorio da je prijedlog tužitelja za provođenjem građevinskog
vještačenja u ovome predmetu prije okončanja vještačenja u predmetu P-17/13 preuranjen,
nesvrsishodan i neekonomičan, ovaj sud je nakon uvida u spis P-17/13 ocijenio da bi daljnje
čekanje na završetak vještačenja nepotrebno oduljilo ovaj, ionako već dugotrajan postupak, a
nije bilo izvjesno da bi tim vještačenjem bile detaljno analizirane činjenice koje se tiču
predmeta ovog spora.

Prema tome tijekom ovoga postupka provedeni su dokazi uvidom u dokumentaciju u
spisu i to Ugovor o građenju od 25.3.2011. (list 4-18 spisa), X. Privremenu situaciju (list 19),
dopis tuženika tužitelju od 1.3.2012.- raskid Ugovora o građenju (list 27-28), zapisnik o
primopredaji (list 29-31), zahtjev tuženika za unovčenje bankovnih garancija (list 41-42),
nalaz i mišljenje vještaka D. M. od 20. siječnja 2015. – koji je dostavljen od
strane tužitelja (list 94-99), rekapitulacije uz X. privremenu situaciju (list 108-121), dopis
tuženika tužitelju od 22.02.2012. (list 122), zapisnike sa koordinacija na gradilištu (list 124-
156), e-mail voditelja gradilišta S. V. od 20.7.2011. (list 123), ulazne račune
(situacije) podizvođača za radove u siječnju 2012. (list 157-202), u nalaz i mišljenje vještaka

- 4 - Poslovni broj: 7 P-342/2013-75

Z. B. koji dostavljen od strane tuženika (list 347-352), dokumentaciju dostavljenu
uz podnesak tuženika od 28.5.2020 (list 398-859), te je provedeno građevinsko vještačenje po
stalnom sudskom vještaku mr. Z. O. dipl.ing.građ. koji je sačinio pisani nalaz i
mišljenje od 20. ožujka 2019. (list 208-214 spisa), očitovao se na primjedbe stranaka na
njegov nalaz i mišljenje u očitovanju od 31. svibnja 2019. (list 357-362), te je saslušan na
ročištu 14. listopada 2019. (listovi 365-376 spisa).

Od daljnjih dokaza tuženik je predlagao još saslušanje direktora tuženika I. K. i
Z. P., svjedoka I. P., T. N., te provođenje financijsko
knjigovodstvenog vještačenja, a predložio je i da se pribave podaci od Z. b. o
svim plaćanjima izvršenim temeljem ugovornog odnosa iz Ugovora o građenju od

25.03.2011., a od A. Z. b. – Z. da sud pribavi dokaze o tome da svi
radovi nisu završeni.

Sud navedene dokazne prijedloge tuženika nije usvojio, jer se po stavu ovog suda radi
o nepotrebnim dokazima čijim provođenjem ne bi bile utvrđene odlučne činjenice u ovom
sporu. Naime, s obzirom na činjenicu da se u konkretnom slučaju radi o građevinskom sporu
u kojemu se sve odlučne činjenice moraju vidjeti na temelju prateće građevinske
dokumentacije, sud nije provodio personalne dokaze, jer isti ne mogu biti relevantan dokaz u
ovome postupku na okolnost jesu li radovi koji su obuhvaćeni X Privremenom situacijom
izvedeni, već su relevantni dokazi za ove odlučne činjenice građevinska i druga pisana
dokumentacija, kao i građevinsko vještačenje. Nadalje, prijedlog tuženika da sud pribavi
dokumentaciju od Z. b. i A. Z. suprotan je odredbi čl. 232. st. 1. ZPP-
a kojom je propisano da je stranka dužna sama podnijeti ispravu na koju se poziva za dokaz
svojih navoda, a tuženik nije ni naveo da ne može pribaviti dokumentaciju od navedenih
pravnih subjekata, u smislu čl. 232. st. 3. ZPP-a. Osim toga tuženik je predložio pribavljanje
dokumentacije od Z. na okolnost da svi radovi nisu završeni (navodi pun. tuženika s
pripremnog ročišta 16.9.2014.-list 59 spisa), no u ovome predmetu nije sporno da svi
ugovoreni radovi nisu izvršeni od strane tužitelja kao izvođača. Konačno, sud nije usvojio
dokazni prijedlog tuženika za provođenje financijsko knjigovodstvenog vještačenja, jer se
radilo o nepotrebnom dokazu, budući da je na temelju provedenih dokaza stanje stvari
razjašnjeno u mjeri dovoljnoj za odlučivanje o tužbenom zahtjevu, a sve iz razloga kako
slijedi u nastavku obrazloženja.

Predmet spora proizlazi iz Ugovora o građenju sklopljenog između stranaka 25. ožujka

2011. (dalje: Ugovor o građenju) u kojem je tužitelj u svojstvu izvođača radova, a tuženik
naručitelj-investitor (listovi 4-18 spisa). Ugovorom se tužitelj obvezao izvesti građevinske
radove na izgradnji objekta „rekonstrukcija termalnog rekreacijskog centra T. T. na
čkbr. …..Č.“ prema projektnoj dokumentaciji broj 33/10. iz 2010. godine i
popisima radova (čl. 4. Ugovora o građenju). Stranke su ugovorile cijenu po sistemu „ključ u
ruke i fiksna cijena“, u ukupnom iznosu od 60.000.000,00 kn bez PDV-a (čl. 5. Ugovora o
građenju). Izvođač se obvezao izvesti radove u više faza. Odredbom čl. 6.4. i čl. 6.5. Ugovora
određeni su rokovi završetka svake pojedine faze, a krajnji rok završetka radova bio je
predviđen za 31. siječnja 2012.

Nesporno je između stranaka da tužitelj nije izveo sve ugovorene radove, te da je
tuženik Ugovor o građenju raskinuo pozivajući se na odredbu čl. 12.1. Ugovora zbog toga što
su ugovorni rokovi definirani u čl. 6.5. Ugovora prošli. Tuženik je izjavom o raskidu od

01.03.2012. (list 27 spisa) pozvao tužitelja da napusti gradilište te da ga preda u njegov posjed
te je ujedno naznačio da će se konačni obračun radova izvedenih po tužitelju do raskida

- 5 - Poslovni broj: 7 P-342/2013-75

Ugovora izvršiti nakon dovršetka cijelog objekta i kada će biti poznati svi troškovi i šteta koja će investitoru nastati zbog raskida ugovora krivnjom izvođača.

Konačni obračun između stranaka nije napravljen, tužitelj je ispostavio tuženiku deset
privremenih situacija, predmetna X. obračunska situacija je posljednja ispostavljena situacija,
temeljem koje tužitelj svojim tužbenim zahtjevom u ovome predmetu traži plaćanje
građevinskih radova u iznosu od 1.309.870,32 kn.

Iz navoda tuženika iz odgovora na tužbu te iznijetih tijekom postupka, proizlazi da se
tuženik u ovome postupku protivi tužbenom zahtjevu tvrdeći u bitnome da tužitelj nije izveo
radove za koje traži plaćanje u ovome postupku (već da je tužitelj izveo 69% ugovorenih
radova, te da to proizlazi iz Zapisnika o primopredaji od 05.03.2012.), kao i da je tuženik u
cijelosti platio tužitelju (što izravno, a što po njegovu nalogu njegovim podizvođačima), čak i
preplatio, sve izvedene radove. Osim toga, X. privremena situacija ne može biti osnova za
bilo kakvo plaćanje, budući da se u toč. 6. st. 1. Zapisnika o primopredaji od 05.03.2012.
izričito konstatira da je ispostavljena X privremena situacija neosnovana, te da će istu izvođač
poništiti.

Na temelju pažljive analize svih provedenih dokaza, te vodeći računa o svim
okolnostima konkretnog slučaja (naročito vodeći računa o tome da je ugovor o građenju
između stranaka raskinut) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan, jer
utvrđeno da je tužitelj izveo radove iz ugovornog odnosa s tuženikom i to tijekom mjeseca
siječnja 2012. a koje radove tuženik nije platio, već je raskinuo ugovor 1. ožujka 2012.

Raskidom ugovora obje strane su oslobođene svojih obveza, izuzev obveze na
naknadu eventualne štete (čl. 368 st. 1. Zakona o obveznim odnosima „Narodne novine“ broj
35/05, 41/08 i 125/11, dalje u tekstu: ZOO). Tuženik prema tome nije u obvezi platiti
temeljem Ugovora o građenju ugovorenu "fiksnu" cijenu od 60.000.000,00 kn bez PDV-a (čl.

5. Ugovora o građenju), niti je tužitelj u obvezi temeljem Ugovora nakon njegovog raskida
izvoditi radove na koje se obvezao Ugovorom. Ali ako je jedna strana izvršila ugovor potpuno
ili djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala (čl. 368. st. 2. ZOO). U tom smislu,
ukoliko je tužitelj prije raskida Ugovora o građenju uložio rad i materijal u objekt koji je bio
predmet raskinutog Ugovora o građenju, a tuženik mu to nije platio, tužitelj ima pravo
temeljem čl. 368. st. 2. ZOO-a zahtijevati da mu se nadoknadi vrijednost radova koje je izveo.

S obzirom dakle na konkretnu situaciju raskinutog ugovora o građenju između
stranaka, te s obzirom na tuženikove razloge osporavanja tužbenog zahtjeva u ovome sporu su
prema tome sporne odlučne činjenice: - je li tužitelj izveo radove na koje se odnosi tužbeni
zahtjev, te - je li tuženik te radove platio tužitelju.

U odnosu na plaćanje radova tužitelju od strane tuženika

Između stranaka nije sporno (kako to navodi i tuženik u podnesku od 27.5.2020.) da je
tuženik tijekom poslovnog odnosa s tužiteljem vršio plaćanja na razne načine i to u nekim
slučajevima direktno tužitelju, a u nekim slučajevima podizvođačima, te su plaćanja vršena
avansno, kompenzacijama, cesijama.

U podnesku tuženika od 27. svibnja 2020. (list 394-395 spisa) tuženik tvrdi da je na taj
način (što izravno tužitelju, a što po njegovu nalogu njegovim podizvođačima) tužitelju
podmiren ukupni iznos od 51.544.623,50 kn, te da plaćanjem ukupnog iznosa od

51.544.623,50 kn u cijelosti podmirio, čak i preplatio, sve izvedene radove.

- 6 - Poslovni broj: 7 P-342/2013-75

Iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj tuženiku za radove izvršene zaključno s

31.12.2011. ispostavio devet privremenih situacija. Uvidom u IX. privremenu situaciju (list
230 spisa), koja je uredno ovjerena od strane svih sudionika, odnosno od strane naručitelja
(ovdje tuženika), izvođača (ovdje tužitelja), kao i od strane nadzornog inženjera tuženika
M. L., dipl. ing. građ., te koja nije sporna između stranaka, proizlazi da ukupna
vrijednost izvedenih radova do navedenog datuma - 31.12.2011. iznosi 41.907.010,97 kn bez
PDV-a, odnosno radi se o iznosu od 51.545.623,50 kn (s PDV-om od 23%). U predmetnoj
pak X. privremenoj situaciji ponovno se navodi iznos od 41.907.010,97 kn bez PDV-a, kao
vrijednost radova po prethodnoj situaciji. To je upravo iznos za kojeg tuženik tvrdi da je
plaćen tužitelju, te da su time plaćeni svi radovi koje je tužitelj izveo. Pri tome je potpuno
irelevantno kada su vršena plaćanja, odnosno jesu li, kako to tuženik tvrdi u podnesku od

27.05.2020. plaćanja vršena nakon 31.01.2012., jer što se tiče plaćanja izvedenih radova ona
se mogu provesti i nakon obavljenih radova te nemaju veze s tekućim mjesecom, niti su
povezane s dinamikom izvođenja radova.

Prema tome, ukoliko je tužitelju plaćen iznos od 51.545.623,50 kn (s PDV-om) kako
to tvrdi tuženik, a ne osporava tužitelj, tužitelju su time plaćeni radovi obračunati u I. – IX.
privremenoj situaciji, odnosno radovi izvedeni do zaključno 31.12.2011.

Predmet spora u konkretnom slučaju su radovi koji su izvođeni nakon 31.12.2011.,
odnosno radovi tijekom mjeseca siječnja 2012. (budući da se X. privremena situacija odnosi
na siječanj 2012., a IX. privremena situacija se odnosila na prosinac 2011.). U prilog
zaključku suda da se tužbeni zahtjev u ovome predmetu ne odnosi na radove iz ranijih
privremenih situacija (I. – IX) već na radove nakon 31.12.2011., ide i činjenica što je u X.
privremenoj situaciji nadzorni inženjer M. L. dipl,. ing. građ. svojim potpisom i pečatom
korigirao ukupnu vrijednost izvedenih radova po navedenoj obračunskoj situaciji, te upisao
iznos od 42.971.946,19 kn, a ako se od navedenog iznosa od 42.971.946,19 kn oduzme iznos
od 41.907.010,97 kn (koji iznos je u IX. privremenoj situaciji naveden kao ukupna vrijednost
izvedenih radova), dobije se iznos od 1.064.035,22 kn (bez PDV-a), što pak odgovara iznosu
tužbenog zahtjeva u ovome predmetu (1.309.870,32 kn s PDV-om od 23%).

Stoga, kako su predmet ovog spora građevinski radovi koji su izvođeni nakon

31.12.2011., a iznos od 51.545.623,50 kn (za koji tuženik tvrdi da je plaćen tužitelju i da su
time podmireni svi radovi koje je tužitelj izveo) odnosi se na radove do 31.12.2011., nije bilo
potrebno provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja koje je predlagao tuženik u
ovome predmetu.

Na temelju iznijete analize zaključuje se da se plaćanje iznosa od 51.545.623,50 kn (za
koji tuženik tvrdi da je plaćen tužitelju) odnosilo na radove izvedene do 31.12.2011., a
primjenom metode argumentum a contrario zaključuje da radovi koji su izvođeni nakon

31.12.2011. nisu plaćeni tužitelju, jer nisu obuhvaćeni iznosom od 51.545.623,50 kn s PDV-
om od 23% (koji iznos prema između stranaka nespornoj IX. privremenoj situaciji predstavlja
vrijednost radova izvedenih do 31.12.2011.).

Drugo je pitanje jesu li radovi na koje se odnosi tužbeni zahtjev izvedeni od strane tužitelja i u kojem iznosu.

U odnosu na izvedenost radova iz tužbenog zahtjeva

X. privremena situacija, iako formalno uredna i ovjerena od strane nadzornog inženjera i investitora, nije sama po sebi dovoljna osnova za naplatu izvedenih radova niti za

- 7 - Poslovni broj: 7 P-342/2013-75

zaključak o izvedenosti radova, kao što bi to bila prema čl. 63. Posebnih uzanci o građenju da ugovor između stranaka nije raskinut.

U konkretnoj situaciji raskinutog ugovora o građenju više nije odlučno o kakvom se
pravnom odnosu s osnove građenja između stranaka radilo, već je odlučno uspostaviti ranije
stanje na način da strana koja je potpuno ili djelomično izvršila ugovor primi natrag ono što je
dala, odnosno da primi odgovarajući ekvivalent u novcu. U tom smislu ne stoji tvrdnja
tuženika tijekom postupka da neosnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenice što je u
toč. 6. st. 1. Zapisnika o primopredaji od 05.03.2012. izričito konstatirano da je ispostavljena
X privremena situacija neosnovana, te da će istu izvođač poništiti.

Naime, osim što uslijed raskida Ugovora o građenju ovdje dolazi u primjenu sasvim
drukčiji pravni režim od onoga koji bi se primjenjivao na pravni odnos između stranaka da
Ugovor o građenju nije raskinut, u konkretnom slučaju su upitna činjenična utvrđenja, kao i
obvezujuća pravna snaga navedenog Zapisnika o primopredaji od 05.03.2012. (listovi 29-31
spisa).

To zato što tužitelj tvrdi da je navedeni Zapisnik sastavljen od strane tuženika, te da ga
je tužitelj potpisao na zahtjev tuženika i uz uvjet da tuženik neće teretiti tužitelja za penale po
čl. 6.9. Ugovora za zakašnjenje u izvođenju radova, no da je unatoč tome tuženik dana

15.03.2012. predao na naplatu bankovnu garanciju br. ……te od tužitelja naplatio iznos
od 9.000.000,00 kn. U svezi toga pred ovim sudom je bio u tijeku i parnični postupak između
istih stranaka pod brojem P-199/2013 u kojemu je drugostupanjskom presudom poslovni broj
Pž-5100/2018-5 od 7. svibnja 2020. potvrđena prvostupanjska presuda ovoga suda kojom je
presuđeno da je ovdje tuženik dužan platiti ovdje tužitelju iznos od 9.000.000,00 kn koji je
naplatio po garanciji. Činjenica da je tuženik predao na naplatu bankovnu garanciju br.
……. te da je od tužitelja naplatio iznos od 9.000.000,00 kn između stranaka nije sporna,
kao što nije sporno niti da je u Zapisniku o primopredaji od 05.03.2012. između ostalog
navedeno da tuženik neće teretiti tužitelja za penale po čl. 6.9. Ugovora za zakašnjenje u
izvođenju radova.

Slijedom toga, kako se sam tuženik nije pridržavao Zapisnika o primopredaji od

05.03.2012. ispravno tužitelj tvrdi da utvrđenja iz toga Zapisnika ne mogu ostati obvezujuća
samo za tužitelja. Očigledno je da su stranke pri okončanju svog poslovnog odnosa sastavile
Zapisnik o primopredaji od 05.03.2012. kako bi konstatirale i utvrdile preostala prava i
obveze, te razriješile svoj poslovni odnos. Postupanje tuženika na način da grubo odstupi od
sporazuma iz Zapisnika (i naplati od tuženika 9.000.000,00 kn po osnovi penala zbog
kašnjenja, iako se u Zapisniku obvezao da to neće učiniti) protivno je osnovnim načelima
obveznog prava kojih se svi sudionici u poslovnom odnosu moraju pridržavati (načelu
savjesnosti i poštenja – čl. 4. ZOO-a, načelu dužnosti suradnje – čl. 5. ZOO-a, načelu
zlouporabe prava – čl. 6. ZOO-a, načelu jednake vrijednosti činidaba – čl. 7. ZOO-a i načelu
zabrane prouzročenja štete – čl. 8. ZOO-a). Iz takvog postupanja tuženika se osnovano može
zaključiti da je tuženik odustao od sporazumnih utvrđenja (te preuzetih prava i obveza) iz
navedenog Zapisnika o primopredaji od 05.03.2012., te to i tužitelju daje za pravo odustati od
sporazumnih utvrđenja iz Zapisnika, te u sudskim postupcima (putem kojih pokušava ostvariti
svoje tražbine za koje smatra da postoje temeljem raskinutog ugovornog odnosa s tužiteljem)
drugim raspoloživim mu dokaznim sredstvima dokazivati svoja prava.

Osim iz navedenog razloga, ovaj sud o manjkavosti dokazne snage navedenog Zapisnika o primopredaji od 05.03.2012. zaključuje i iz toga što su činjenična utvrđenja iz

- 8 - Poslovni broj: 7 P-342/2013-75

Zapisnika proturječna ostaloj dokumentaciji u spisu i to predmetnoj X. privremenoj situaciji
(list 216 spisa), kao i dopisu tuženika od 20.02.2012. o umanjenju X. privremene situacije (list
231 spisa).

Naime, u Zapisniku stoji da su po tužitelju do tada izvedeni radovi u količini od 69%,
dok u dopisu tuženika od 20.02.2012. (list 231 spisa) stoji da je na temelju Izvještaja
nadzornog inženjera i Izvještaja predstavnika ovlaštene i zadužene ustanove za procjenu
stanja radova i poštivanje ugovornih obveza investitora i kreditora, a nakon detaljnog pregleda
stanja gradilišta i završenih radova utvrđeno da je do kraja siječnja 2012. odrađeno cca 71%
ugovorenih radova. O izvedenosti radova u postotku od 71% od ukupno ugovorenih radova
od 60.000.000,00 kn može se zaključiti i iz analize naslovne stranice predmetne X.
privremene situacije (list 216 spisa) jer rukom korigirani iznos ukupne vrijednost izvedenih
radova od 42.971.946,19 kn predstavlja 71% od ugovorenog iznosa radova od 60.000.000,00
kn.

Kako dakle iz dokumentacije u spisu sud nije mogao utvrditi odlučne činjenice u
ovome predmetu oko izvedenosti radova, to je radi utvrđenja stvarnih količina i cijene radova
izvedenih u razdoblju od 1.1.-31.1.2012. provedeno građevinsko vještačenje po stalnom
sudskom vještaku mr. Z. O. dipl. ing. građ. koji je sačinio pisani nalaz i
mišljenje od 20. ožujka 2019. (list 208-214 spisa), očitovao se na primjedbe stranaka na
njegov nalaz i mišljenje u očitovanju od 31. svibnja 2019. (list 357-362), te je saslušan na
ročištu 14. listopada 2019. (listovi 365-376 spisa).

U nalazu i mišljenju od 20. ožujka 2019. (listovi 208-215 spisa) vještak mr. Z.
O. dipl. ing. građ. prikazao je analizu izvedenosti radova po nekoliko kriterija:
analizom X. privremene situacije po osnovi postotka izvedenosti radova, po osnovi stvarnih
troškova i to putem analize financijske dokumentacije (prema knjizi ulaznih računa), po
osnovi kontrole izvedenosti radova prema opisima iz građevinske dokumentacije (građevinski
dnevnik), putem kontrole izvedenosti radova prema angažmanu radne snage iz građevinske
dokumentacije, po osnovi kontrole izvedenosti radova putem tužiteljevog plaćanja PDV-a, te
po osnovi analize potpisa nadzornog inženjera.

X. privremena situacija je napravljena po osnovi ugovora po sistemu "ključ u ruke" –
što znači da se količine određuju u postotnom vrednovanju bez upotrebe građevinske knjige.
Vještak ističe da u konkretnom slučaju građevinska knjiga vještaku nije dostavljena jer nije
niti vođena. U odnosu na procjenu količina i financijskih iznosa iz X. privremene situacije na
temelju postotka izvedenosti radova (takav način praćenja predviđen je u čl.5.7. Ugovora)
vještak ističe da se radi o nepreciznom načinu financijskog praćenja izvedenosti radova ako
dolazi do VTR radova, prekida radova i svih onih radova koji odstupaju od ugovorom zadane
dinamike (kao što je to bilo u konkretnom slučaju), te da se u postotni izračun privremenih
situacija nije moguće pravilno i tehnički pravilno pouzdati, te se kompletna X. privremena
situacija, niti u kontekstu ostalih privremenih situacija, a niti u kontekstu ostale
dokumentacije ne može uzeti kao relevantan dokaz za utvrđenje koliki je opseg i vrijednost
izvedenih radova.

Analizirajući X. privremenu situaciju na osnovu stvarnih troškova vještak je analizirao
troškove koje je tužitelj imao u razdoblju između IX. obračunske situacije i X. obračunske
situacije i utvrđivao koji su onda radovi ušli u X. obračunsku situaciju, odnosno analizirao je
radove koji su izvedeni u siječnju 2012., s obzirom da je X. obračunsku situaciju tužitelj
ispostavio 31. siječnja 2012. (dok se IX. privremena situacija odnosi na radove izvršene do
zaključno 31.12.2012. – list 230 spisa). Razlog više da radovi i usluge iz siječnja 2012. nisu
mogli biti zaračunati niti u nekoj daljnjoj obračunskoj situaciji proizlazi iz toga što poslije

- 9 - Poslovni broj: 7 P-342/2013-75

predmetne X. privremene situacije nikakve daljnje privremene situacije niti okončana
situacija nisu ispostavljene od strane tužitelja prema tuženiku, a i u samoj X. situaciji stoji
naznaka "za izvršene radove zaključno sa 31.1.2012.".

Vještak je u Tablici 2. na stranici 8. nalaza (poleđina lista 211 spisa) dao pregled
troškova u siječnju 2012. na temelju izdanih računa i privremenih situacija tužiteljevih
podizvođača (koja dokumentacija se nalazi u prilogu nalaza i mišljenja na stranici 30-62).
Tako proizlazi da su podizvođači tužitelja izdali račune i privremene situacije u ukupnom
iznosu od 1.901.908,52 kn, dok iz knjige ulaznih računa proizlazi da je tužitelj tijekom
siječnja 2012. knjižio račune i privremene situacije u ukupnom iznosu od 1.738.206,59 kn.
Pregled građevinskog dnevnika je pokazao da se uglavnom svi radovi i usluge koje su
iskazane u financijskom iznosu u knjizi ulaznih računa, spominju i na stranicama
građevinskog dnevnika, čime je potvrđeno da su radovi sa tih računa i privremenih situacija
doista i obavljani. Jedini radovi koji se ne spominju u građevinskom dnevniku su transportne
usluge tvrtke E. p. d.o.o. i postava skele od strane tvrtke S. d.o.o., pa se ovi
radovi ne bi uračunavali u ukupnu vrijednost izvedenih radova tijekom siječnja 2012.
Kontrolu odgovaraju li računi i privremene situacije izdane od strane tužiteljevih
podizvođača tijekom siječnja 2012. stvarno izvršenom radu, vještak je obavio putem provjere
angažmana radne snage za sve račune i privremene situacije iz Tablice 2. nalaza i kontrola je
pokazala da isti odgovaraju angažmanu radne snage.

Nadalje je vještak iznio da je u financijskoj dokumentaciji vidljivo da je tužitelj u
razdoblju od 1.1. do 31.1.2012. obračunao pretporez na temelju primljenih računa u ukupnom
iznosu od 1.440.345,57 kn.

Navedeni stvarni troškovi koji se sastoje od računa i privremenih situacija tužiteljevih
podizvođača potvrdu svoje izvedenosti ostvaruju kroz potpis nadzornog inženjera, te je
vještak naveo da su u konkretnom slučaju privremene situacije potpisivane na mjestu
nadzornog inženjera od strane zaposlenika tužitelja I. H. i to na ispravan način
potpisom i štambiljem naručitelja, čime je potvrđena suglasnost naručitelja pa se iste
privremene situacije po toj osnovi mogu smatrati izvedenima.

Prema tome, vještak navodi i analizira da je prema Tablici 2. "Pregled troškova u
siječnju na temelju izdanih računa i privremenih situacija" bilo ukupno izdanih računa i
privremenih situacija tužiteljevih podizvođača u iznosu od 1.901.908,52 kn (sa PDV-om
23%), da od toga iznosa valja prema njegovom mišljenju odbiti račune i privremene situacije
koje nisu knjižene u knjizi ulaznih računa, kao i koji se odnose na radove koji se ne spominju
u građevinskom dnevniku u ukupnom iznosu od 344.439,17 kn (s PDV-om 23%), te se na taj
način dobije iznos od 1.557.469,35 kn (s PDV-om od 23%).

Navedeni iznos od 1.557.469,35 kn (s PDV-om od 23%) po mišljenju vještaka može
se smatrati ispravnim slijedom svih navedenih vještačkih kontrola, u smislu da je u tom
iznosu izvršeno radova tijekom siječnja 2012. koji je tužitelj tuženiku obračunao u X.
privremenoj situaciji. Na taj financijski iznos tužitelj po mišljenju vještaka ima pravo
obračunati manipulativne troškove (u prosjeku od 7,5% na podizvođački račun ili privremenu
situaciju), pa se dodavanjem takvih manipulativnih troškova na navedeni iznos od

1.557.469,35 kn dobije iznos od 1.674.279,55 kn (s PDV-om 23%) kao iznos prema kojem bi
se po mišljenju vještaka trebali vrednovati radovi iz X. privremene situacije.

Na nalaz i mišljenje vještaka Z. O. tuženik je iznio niz primjedbi u podnesku od 15.4.2019. (listovi 340-345 spisa).

Primjedbe tuženika u bitnome se svode na sljedeće:

- da tuženiku nije dostavljen cjelokupni nalaz i mišljenje (jer da mu nije dostavljen dio nalaza
pod nazivom "elaborat"), kao i da nalaz i mišljenje nije moguće ispitati jer vještak nije izradio
popis dokumentacije na kojoj je temeljio svoj nalaz, dok na jednom mjestu u nalazu i sam

- 10 - Poslovni broj: 7 P-342/2013-75

vještak navodi da je dio dokumentacije u vještačkom arhivu, pa tuženik ne zna na kojoj točno dokumentaciji je nalaz temeljem,

- da je vještak, budući da su se stranke izrijekom dogovorile i usuglasile da će se prilikom
izrade nalaza i mišljenja bilo koje vrste koristiti dokumentacija u spisu ovoga suda posl. broj
P-17/13, trebao koristiti tu dokumentaciju, a ne pribavljati dokumentaciju od tužitelja,
- tuženik prigovara metodologiji vještačenja jer vještak nije obavio tehničke razgovore sa
stručnim osobama tuženika, niti je proveo očevid na licu mjesta,

- tuženik osporava pravilnost vještačke analize X. privremene situacije na osnovi stvarnih
troškova prigovarajući da je vještak proizvoljno uzeo neke račune i privremene situacije iz
siječnja 2012. bez konkretnog uporišta u građevinskom dnevniku i ostaloj dokumentaciji da
su ti radovi zaista i izvedeni u mjesecu siječnju,

- tuženik prigovara da vještak nije uzeo u obzir cjelokupno stanje i sve privremene situacije
koje su postojale, te time nije mogao dati odgovor na pitanje da li su neki radovi zaračunavani
prije ili kasnije,

- tuženik tvrdi da je vještak izašao izvan okvira svojeg zadatka i izvan okvira svoje stručnosti
jer se upustio u analizu financijskog poslovanja između stranaka.

- tuženik prigovora izvršenoj provjeri angažmana radne snage jer da vještak nije dovoljno
jasno obrazložio kako je izvršio tu provjeru, kao i da se iz upisa u građevinski dnevnik ne vidi
na što su utrošeni pojedini sati rada,

- tuženik prigovara da vještak nije pravilno i potpuno utvrdio stvarno stanje izvedenosti
radova tijekom siječnja 2012., jer u svom nalazu uopće ne spominje izvođača "N.I.", vl. I. D. koji je radio tijekom mjeseca siječnja 2012. (tuženik dostavlja
evidenciju radnih sati za navedenog izvođača), konačno

- tuženik se poziva na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Z. B. (list 347-
352 spisa) iz predmeta koji se vodi na T. s. u Z. pod poslovnim brojem P-
2029/12 između I. D., vl. obrta "N. I.", kao tužitelja i ovdje
tuženika.

Primjedbe tuženika na nalaz i mišljenje vještaka detaljno su raspravljene s vještakom,
vještak se očitovao na svaku primjedbu u podnesku od 30. svibnja 2019. (listovi 357-361
spisa), te je usmeno na ročištu 14. listopada 2019. (listovi 365-376 spisa) odgovarao na
dodatna pitanja punomoćnika stranaka.

Po stavu ovoga suda, na temelju pažljive analize nalaza i mišljenja vještaka, u
kontekstu primjedbi tuženika, te vodeći računa o očitovanju vještaka na tuženikove
primjedbe, dolazi se do zaključka da primjedbe tuženika nisu dovele u pitanje pravilnost
postupanja vještaka prilikom pribavljanja i korištenja dokumentacije za potrebe vještačenja,
kao što nisu dovele u pitanje niti metodologiju izrade nalaza te vještačku analizu, niti pak
stručnost i pravilnost danog vještačkog mišljenja.

Naime, neosnovano tuženik ističe primjedbu da mu nije dostavljen cjelokupni nalaz i
mišljenje, kao i da bez popisa dokumentacije na kojoj je vještak temeljio nalaz nije moguće
nalaz ispitati, budući da je vještački elaborat koji se u konkretnom slučaju sastoji od nalaza i
mišljenja i dokumentacije u prilogu (u spisu se nalazi na listovima 208-331) bio zaprimljen od
vještaka u 3 istovjetna primjerka, uvezen vještačkim jamstvenikom i štambiljem, te je kao
takav u cjelini i proslijeđen punomoćnicima stranaka. Iako u nalazu vještaka nije posebno
sastavljen popis dokumentacije no u samom nalazu sve činjenice taksativno su složene po
poglavljima te na kraju svakog poglavlja navedene stranice priloga na koje se vještačka
utvrđenja odnose. Na primjedbu tuženika da u privitku nalaza nema dijela dokumentacije na
kojoj je temeljen nalaz, jer da vještak u nalazu i sam navodi da je dio dokumentacije u

- 11 - Poslovni broj: 7 P-342/2013-75

vještačkom arhivu, očitovao se vještak na ročištu 14.listopada 2019. (list 367 spisa) na
kojemu je i predao dokumentaciju za koju je naveo da je ostala u njegovoj arhivi, a radi se o
dokumentaciji koja ili nije bila relevantna za nalaz (bilješke sa sastanka od 4. mj. 2011.) ili je
bila pomoćna prateća dokumentacija uz drugu dokumentaciju koja je priložena uz nalaz.

Nadalje, u odnosu na primjedbu tuženika da vještak nije obavio tehničke razgovore sa
predstavnicima tuženika sud prihvaća obrazloženje vještaka da se takvi razgovori obavljaju u
situaciji kada vještaku bude od pojedine stranke dostavljena određena tehnička
dokumentacija, kako bi se kroz takav razgovor mogle objasniti eventualne dvojbe iz predane
dokumentacije, pa kako tuženik nije dostavio vještaku bilo kakvu dokumentaciju, niti se
odazvao na poziv vještaka za dostavom dokumentacije i zamolbu za potrebu suradnje s
vještakom u smislu dostave kontakata relevantnih osoba, nisu niti mogli biti provedeni
tehnički razgovori. U odnosu na primjedbu tuženika da vještak nije izvršio pregled na licu
mjesta, sud također prihvaća obrazloženje vještaka kao stručne relevantne osobe, da takvim
pregledom ne bi bilo moguće utvrditi koji su radovi i u kojoj količini izvedeni od strane
tužitelja, a koji radovi od strane izvođača koji su dovršili objekt nakon što je s tužiteljem
raskinut ugovor, a to naročito ne bi bilo moguće utvrditi s obzirom na vremenski odmak od
sedam godina od dovršetka objekta. Posebice upućivanje vještaka od strane tuženika u
izmjeru količina na licu mjesta sedam godina nakon završenih radova, nakon prekidanja
radova od strane tužitelja i uvođenja drugih izvođača u posao nikako ne bi bilo svrsishodno.

U odnosu na primjedbu tuženika da vještak nije analizirao ostale privremene situacije,
relevantno je objašnjenje vještaka da takva analiza ne bi pokazala pravi rezultat naprosto iz
razloga što su sve prijašnje privremene situacije bazirane na postotku izvedenih radova, a što
je tipičan način obračuna privremenih situacija po principu "ključ u ruke". U konkretnom
slučaju nije rađena građevinska knjiga, a svaka mjesečna situacija treba imati podlogu u
građevinskoj knjizi. Nadalje, primjedba tuženika da su "možda neki radovi u situacijama
zaračunati ranije, a neki kasnije" nije jasna, jer ne može biti realna situacija da bi neki radovi
bili zaračunati prije nego što su izvedeni, a u konkretnom slučaju nije moguće da bi neki
radovi koji su izvođeni u siječnju 2012. bili obračunati kasnije kad je nedvojbeno da je X.
obračunska situacija zadnja i da nakon nje nije bilo nikakvog zaračunavanja radova između
stranaka.

Neosnovano tuženik tvrdi da vještak nije pravilno i potpuno utvrdio stvarno stanje
izvedenosti radova tijekom siječnja 2012., jer u svom nalazu uopće ne spominje izvođača
"N. I.", vl. I. D.. Naime, prema navodima tuženika iz podneska od

15. travnja 2019. i od strane tuženika priloženom nalazu i mišljenju vještaka Z.
B. (listovi 347347-352 spisa) radi se o izvođaču s kojim ovdje tuženik vodi spor na
T. s. Z. pod brojem P-2029/12. Stoga, za odlučivanje u konkretnom sporu
nisu od utjecaja radovi koje je obavio navedeni izvođač, budući da se očigledno radi o
ugovornom odnosu između toga izvođača i ovdje tuženika, a ne o tužiteljevom kooperantu, jer
navedeni izvođač traži plaćanje svojih radova od ovdje tuženika, a ne od tužitelja.

U odnosu na primjedbu tuženika o nepravilno izvršenoj provjeri angažmana radne
snage vještak je u svom očitovanju na primjedbe tuženika dodatno obrazložio ovu metodu
provjere izvedenosti radova i naveo da su u sklopu nalaza i mišljenja priloženi dijelovi
građevinskog dnevnika koji se odnose na razdoblje od 2.1.2012. do 31.1.2012., sve stranice
potpisane od strane nadzornog inženjera i izvođača, ovdje tužitelja, pa se mogu smatrati kao
pravovaljane. Isto tako u zaglavlju svake stranice građevinskog dnevnika nalazi se broj radne
snage koja se taj dan nalazila na gradilištu. Kod kontroliranja radova se množi broj angažirane

- 12 - Poslovni broj: 7 P-342/2013-75

radne snage sa brojem dana i brojem radnih sati te se na taj način može dobiti izvedenost tog
dijela posla. Usporedba knjige ulaznih računa i građevinskog dnevnika je pak pokazala da se
gotovo svi tamo spomenuti radovi i usluge spominju i na stranicama građevinskog dnevnika.
Na taj način je izvršena i građevinska potvrda da su radovi sa tih računa i privremenih
situacija doista i izvođeni. Tuženik u svojim primjedbama navodi fasaderske i
krovopokrivačke radove, pa je vještak u podnesku od 31. svibnja 2019. prikazao princip
izrade nalaza i analize u odnosu na ove radove (listovi 360-361). Vještak pojašnjava da je iz
Tablice 2. na str. 8 nalaza i mišljenja vidljivo da se za fasaderske i krovopokrivačke radove
prema tvrtki R. d.o.o. koja je i za tužitelja izvodila te radove kao podizvođač potrošilo
najviše novca. Tako je tvrtka R. d.o.o. za obavljene radove u siječnju 2012. ispostavila
račun na iznos od 814. 438,46 kn bez PDV-a. Ako se pogleda struktura tog računa onda
prema vještačkom iskustvu proizlazi da je omjer rada i materijala cca 30% rada i cca 70%
materijala. To znači da je tvrtka R. d.o.o. tijekom mjeseca siječnja 2012. prema
navedenom računu izvela radove u vrijednosti od 244.331,53 kn (30% od ukupnog iznosa
računa od 814. 438,46 kn). Vještak je u nalazu provjerio odgovara li ta vrijednost izvršenih
radova građevinskom dnevniku za siječanj 2012. u smislu angažiranja radne snage na način
da je iz građevinskog dnevnika izvadio podatke o broju radnika te ih množio sa 8 sati rata
dnevno i cijenom od 75,00 kn/h, te je dobio da angažman radne snage od 247.800,00 kn, što
je približno sličan iznosu od 244.331,53 kn dobivenom analizom udjela radne snage u računu.
Vještak zaključuje da je ova analiza dobar pokazatelj da realizacija iz građevinskog dnevnika
odgovara onoj iz priloženog računa tvrtke R. d.o.o.

Na ročištu glavne rasprave održanom 14. listopada 2019. vještak je prilikom dodatnog
usmenog iznošenja nalaza i mišljenja i očitovanja na primjedbe tuženika prvenstveno istaknuo
da ostaje kod svog nalaza i mišljenja. Pri tome je napomenuo da je nalaz i mišljenje sačinio na
temelju dokumentacije koja se nalazila u ovom spisu, kao i dokumentacije koja mu je tijekom
vještačenja dostavljena. Istaknuo je da dokumentaciji nije priložena građevinska knjiga kao
temeljni dokument za utvrđenje financijskog odnosa između tužitelja i tuženika, te da je
prilikom vještačenja utvrdio da su mjesečne situacije uredno potpisivane sa izjavom da su
količine utvrđene na temelju građevinske knjige, a koja knjiga pak nije vođena. To je bio i
razlog što je utvrđenje vrijednosti radova iz X. privremene situacije utvrđivao putem različitih
kriterija na temelju mu dostupne dokumentacije. Financijsku dokumentaciju koristio je samo
kao potporu u utvrđenju građevinskog dijela, a ne u financijskom smislu plaćenosti radova od
strane tuženika.

U odnosu na od strane vještaka korištenu dokumentaciju za potrebe vještačenja valja
napomenuti da, iako su se stranke u ovome postupku suglasile da će se za potrebe
građevinskog vještačenja u ovome predmetu koristiti dokumentacija koja se nalazi u predmetu
ovoga suda P-17/13, i dalje je na parničnim strankama bila obveza dostaviti relevantnu
dokumentaciju vještaku za potrebe vještačenja nakon što je isti imenovan od strane suda
(naročito nakon što je vještak punomoćnicima stranaka uputio poziv za suradnju – e-mailovi
vještaka od 18. prosinca 2018. - list 362-364 spisa). Takav način postupanja je naročito bitan
iz razloga što je objekt u međuvremenu završen tako da se izvedenost radova ne može utvrditi
vještačkim očevidom. Utvrđenje izvedenosti radova po predmetnoj X. obračunskoj situaciji
bilo je jedino moguće na osnovu tehničke dokumentacije, a za to je bio potreban poseban
angažman tim više što je ugovoreno po sistemu "ključ u ruke" što znači da se svaka
obračunska situacija ispostavljala na osnovu unaprijed određene dinamike, a ne na osnovi
stvarno izvedenih radova (toč. 5.7. Ugovora). U rješenju od 2. studenoga 2018. (list 90 spisa)
o određivanja izvođenja dokaza građevinskim vještačenjem sud stoga nije naložio vještaku da
proučava opsežnu dokumentaciju u drugom predmetu ovoga suda P-17/13 i samoinicijativno

- 13 - Poslovni broj: 7 P-342/2013-75

izdvaja iz nje isprave koje su povezane s ovim sporom, već je, i pokraj stranačkog dogovora
da će se za vještačenje koristiti dokumentacija iz drugog predmeta, ovdje u primjeni pravilo o
teretu dokazivanja na strani one parnične stranke koja određenu činjenicu tvrdi, te je tuženik
trebao surađivati s vještakom i dostaviti mu dokumentaciju na kojoj temelji svoje primjedbe,
što pak nije učinio.

Prema svemu iznijetom, po mišljenju ovoga suda, suprotno primjedbama tuženika,
nalaz i mišljenje vještaka nije nepotpun, nejasan, niti kontradiktoran, niti je vještak izašao iz
okvira svoje stručnosti. Naime, s obzirom na činjenicu da u konkretnom slučaju građevinska
dokumentacija između stranaka nije detaljno vođena (nema građevinske knjige) već su
stranke izvedenost radova pratile prema postotku izvedenosti, a ne detaljno po vrsti radova i
količina, vještak je na jedini mogući raspoloživi ispravan način obavio zadatak koji mu je
naložen rješenjem suda o određivanju vještačenja od 2. studenoga 2018. (list 90 spisa) i
analizirao radove obuhvaćene X. privremenom situacijom s aspekta njihovog vremena
izvođenja – tijekom mjeseca siječnja 2012., i to temeljem računa i privremenih situacija
tužiteljevih podizvođača u kojima su obračunati radovi iz siječnju 2012. Takve račune i
privremene situacije (koje je prikazao u tablici 2 na str. 8 nalaza) vještak je detaljno analizirao
koristeći više pristupa, a s ciljem provjere jesu li u njima obračunati radovi doista i izvedeni.
Ne stoji primjedba tuženika da je vještak procjene vršio nepotpuno, služeći se svojim
pretpostavkama, a ne utvrđenim činjeničnim stanjem, jer iz iznijetih pojedinih provedenih
analiza i tabelarnih pregleda u nalazu (listovi 211-213 spisa) proizlazi da je vještak proveo
sveobuhvatnu kontrolu izvedenosti radova u okviru zadatka kojeg mu je dao sud. Naime,
vještak je proveo analizu izvedenih radova putem upisa u građevinski dnevnik (koji čini
prilog nalazu), putem provjere angažmana radne snage iz građevinskog dnevnika (pri čemu je
dodatno obrazložio ovu metodu u podnesku od 31. svibnja 2019.-list 360-361 spisa, kako je
gore navedeno, te koja metoda je jasna i sudu prihvatljiva), putem potpisa građevinskog
inženjera tužitelja na privremenim situacijama podizvođača (list 213 spisa), kao i putem
analize knjige ulaznih računa tužitelja, kao i putem tužiteljevog obračunavanja pretporeza (pri
čemu je prihvatljivo obrazloženje vještaka s ročišta 14. listopada 2019. da je financijsku
dokumentaciju koristio samo kao potporu u utvrđenju građevinskog dijela, te u tom smislu
nema govora o tome da je vještak izašao iz okvira svoje stručnosti, kako to smatra tuženik).

Temeljem svega navedenoga kako primjedbe tuženika nisu dovele u pitanje pravilnost
i vjerodostojnost nalaza građevinskog vještaka (dok tužitelj na nalaz nije imao primjedbi), sud
je nalaz i mišljenje vještaka prihvatio kao stručnog i pravilnog, te na temelju provedenog
vještačenja utvrdio da ukupna vrijednost radova koje je tužitelj izveo za tuženika temeljem
raskinutog Ugovora o građenju, tijekom mjeseca siječnja 2012. (dakle prije 1. ožujka 2012.
kada je ugovor između stranaka raskinut) iznosio 1.557.469,35 kn s PDV-om od 23% (bez
manipulativnih troškova na koje po mišljenju suda tužitelj niti nema pravo), a navedene
radove tuženik nije platio tužitelju.

Stoga je usvojen tužbeni zahtjev i naloženo je tuženiku temeljem čl. 368. st. 2. ZOO-a.
podmiriti tužitelju vrijednost radova izvedenih iz ugovornog odnosa s tuženikom tijekom
mjeseca siječnja 2012. u utuženom iznosu od 1.309.870,32 kn (što je i manje od na temelju
građevinskog vještačenja utvrđene vrijednosti izvedenih radova), uvećano za zakonske
zatezne kamate (točka I izreke).

Na navedeni glavnični iznos tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate koje teku od
tuženikovog zakašnjenja do isplate, u smislu čl. 29. st. 1. i 2., te čl. 183. st. 1. ZOO-a, pri
čemu je kao početak tijeka zateznih kamata tužitelj pravilno naznačio datum 28. ožujka 2012.

- 14 - Poslovni broj: 7 P-342/2013-75

(što je u skladu s čl. 5.9. Ugovora, gdje je predviđeno plaćanje u roku od 60 dana od ovjere situacije).

Glede stope zateznih kamata valja napomenuti da se prema odredbi čl. 1165. ZOO-a
od 1. siječnja 2008. primjenjuje odredba čl. 29. st. 2. ZOO-a kojom je propisano da se stopa
zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog
prava, određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope H. n. b.
koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za osam
postotnih poena, a u ostalim odnosima za pet postotnih poena. Za razdoblje od dospijeća
tuženikove obveze do stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o
obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 78/15; dalje: ZID ZOO), odnosno do 31. srpnja

2015., stopa zakonske zatezne kamate pravilnom primjenom odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a,
određuje se za svako polugodište uvećanjem eskontne stope H. n. b. koja je
vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih
poena. Eskontna stopa H. n. b. je za razdoblje od 1. srpnja 2011. do 31.
srpnja 2015. iznosila 7% godišnje (čl. I. Odluke o diskontnoj (eskontnoj) stopi H.
n. b. – „Narodne novine“ broj 66/11), slijedom čega zatezna kamata u konkretnom
slučaju za razdoblje od dospijeća do 31. srpnja 2015. iznosi 15% godišnje, a od 1. kolovoza

2015. do isplate stopa zatezne kamate određuje se za svako polugodište, uvećanjem prosječne
kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim
trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu
za pet postotnih poena (budući da je odredbom čl. 3. ZID ZOO-a, izmijenjen čl. 29. st. 2.
ZOO-a na način da je propisano da se stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora
i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje, za svako polugodište, uvećanjem
prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena).

Odluka o troškovima postupka sadržana je pod točkom II izreke, temelji se na odredbi
čl. 154. st. 1. ZPP-a, budući da je tužitelj u cijelosti uspio s postavljenim tužbenim
zahtjevom, a bazirana je na Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika
("Narodne novine" broj 148/09, 142/12, 103/2014, 118/2014 i 107/15, dalje u tekstu: Tarife,
dalje u tekstu: Tarifa), te Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 74/1995,
57/1996, 137/2002, 125/2011, 112/2012, 157/2013 i 110/15).

Tužitelj ima pravo na parnični trošak prema troškovniku punomoćnika tužitelja (list
866 spisa) u ukupnom iznosu od 157.536,96 kn koji se odnosi na sastav tužbe u iznosu od

16.373,37 kn s PDV-om od 25% (Tbr. 7. točka 1., vezano uz Tbr. 42. Tarife), sastav
podnesaka od 9.4.2014., 13.3.2017., te 10.5.2019. u iznosu od po 16.373,37 kn s PDV-om od
25% (Tbr. 8. točka 1., vezano uz Tbr. 42. Tarife), zastupanje na ročištima 16.9.2014.,

2.10.2018., 14.10.2019., te 4.6.2020. u iznosu od po 16.373,37 kn s PDV-om od 25% (Tbr. 9.
točka 1., vezano uz Tbr. 42. Tarife), što ukupno daje iznos od 130.986,96 kn, čemu se dodaje
sudska pristojba na tužbu u iznosu od 5.000,00 kn i na presudu u iznosu od 5.000,00 kn,
sukladno Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" 74/1995, 57/1996, 137/2002,
125/2011, 112/2012, 157/2013, 110/2015 i 118/2018), kao i trošak vještačenja kojeg je
podmirio tužitelj u iznosu od 16.550,00 kn, što sveukupno na ime parničnih troškova da je
iznos od 157.536,96 kn.

Tužitelj nema pravo na zatraženi trošak za sastav podnesaka od 11.5.2014.,

21.5.2014., 26.5.2014. i 9.7.2014., (u zatraženom iznosu od po 16.373,37 kn s PDV-om po
podnesku), jer ovih podnesaka nema u spisu, dok trošak za sastav podneska od 30.01.2019 u
iznosu od 1.250,00 kn, te trošak pristupa pun. tužitelja na ročište za objavu presude

- 15 - Poslovni broj: 7 P-342/2013-75

10.07.2020. u iznosu od 625,00 kn sud nije priznao tužitelju, jer isti nije bio potreban, u
smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a. Stoga je za ukupni iznos od 67.368,48 kn odbijen zahtjev tužitelja
za naknadom troškova parničnog postupka.

U Varaždinu 10. srpnja 2020.

Sudac:

M. L.-Š.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 8 dana od dana kada je održano
ročište na kojemu je presuda objavljena, u 3 primjerka, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje
V. t. s. R. H. u Z.

DNA :

1. pun. tužitelja - OD Lj. & P.

2. pun. tuženika – M. K., o. u Z.
- M. K., o. u P.