REPUBLIKA HRVATSKA OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac Pr-157/2018

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir kao sucu pojedincu u
pravnoj stvari tužitelja J. G., P., OIB: …,
zastupanog po punomoćniku I. Ć. odvjetniku u I., protiv tužene R.
H., ministarstva, OIB: …, zastupane po ODO-u S., radi isplate, nakon održane
glavne i javne rasprave, u prisutnosti punomoćnika tužitelja prilikom zaključenja glavne
rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 10. srpnja 2020.godine,

p r e s u d i o j e:

I/ Nalaže se tuženoj da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju iznos od 26.093,92 Kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 762,98 Kuna od 16.12.2013.godine do isplate;
- na iznos od 751,09 Kuna od 16.01.2014.godine do isplate;
- na iznos od 783,27 Kuna od 16.02.2014.godine do isplate;
- na iznos od 673,65 Kuna od 16.03.2014.godine do isplate;
- na iznos od 290,53 Kuna od 16.04.2014.godine do isplate;
- na iznos od 776,21 Kuna od 16.05.2014.godine do isplate;
- na iznos od 400,82 Kuna od 16.06.2014.godine do isplate;
- na iznos od 666,70 Kuna od 16.07.2014.godine do isplate;
- na iznos od 705,19 Kuna od 16.08.2014.godine do isplate;
- na iznos od 704,59 Kuna od 16.09.2014.godine do isplate;
- na iznos od 198,71 Kuna od 16.10.2014.godine do isplate;
- na iznos od 687,72 Kuna od 16.11.2014.godine do isplate;
- na iznos od 835,41 Kuna od 16.12.2014.godine do isplate;
- na iznos od 654,41 Kuna od 16.01.2015.godine do isplate;
- na iznos od 301,01 Kuna od 16.02.2015.godine do isplate;
- na iznos od 115,28 Kuna od 16.03.2015.godine do isplate;
- na iznos od 808,55 Kuna od 16.04.2015.godine do isplate;
- na iznos od 748,06 Kuna od 16.05.2015.godine do isplate;
- na iznos od 803,12 Kuna od 16.06.2015.godine do isplate;
- na iznos od 472,74 Kuna od 16.07.2015.godine do isplate;

2

Pr-157/2018

- na iznos od 659,28 Kuna od 16.08.2015.godine do isplate;
- na iznos od 416,97 Kuna od 16.09.2015.godine do isplate; - na iznos od 765,20 Kuna od 16.10.2015.godine do isplate; - na iznos od 764,36 Kuna od 16.11.2015.godine do isplate; - na iznos od 435,19 Kuna od 16.12.2015.godine do isplate; - na iznos od 656,00 Kuna od 16.01.2016.godine do isplate; - na iznos od 644,47 Kuna od 16.02.2016.godine do isplate; - na iznos od 768,12 Kuna od 16.03.2016.godine do isplate; - na iznos od 783,11 Kuna od 16.04.2016.godine do isplate; - na iznos od 611,86 Kuna od 16.05.2016.godine do isplate; - na iznos od 871,81 Kuna od 16.06.2016.godine do isplate; - na iznos od 856,81 Kuna od 16.07.2016.godine do isplate; - na iznos od 215,20 Kuna od 16.08.2016.godine do isplate; - na iznos od 731,51 Kuna od 16.09.2016.godine do isplate; - na iznos od 72,37 Kuna od 16.10.2016.godine do isplate;

- na iznos od 242,59 Kuna od 16.11.2016.godine do isplate; - na iznos od 737,20 Kuna od 16.12.2016.godine do isplate; - na iznos od 428,93 Kuna od 16.01.2017.godine do isplate; - na iznos od 637,14 Kuna od 16.02.2017.godine do isplate; - na iznos od 784,83 Kuna od 16.03.2017.godine do isplate; - na iznos od 312,08 Kuna od 16.04.2017.godine do isplate; - na iznos od 848,50 Kuna od 16.05.2017.godine do isplate; - na iznos od 710,31 Kuna od 16.06.2017.godine do isplate

po stopi koja se do 31.07.2015.godine određuje se za svako polugodište uvećanjem eskontne
stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem
polugodištu za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015.godine do isplate po stopi koja se određuje
za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno
razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II/Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja kao neosnovan, a koji se odnosi na
potraživanje zakonske zatezne kamate tekuće na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na
dohodak sadržanih u bruto iznosu razlike naknade plaće kao neosnovan.

III/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju na
ime parničnih troškova ukupan iznos od 12.000,00 Kuna zajedno sa zatraženom zakonskom
zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od presuđenja pa do isplate po stopi koja se
određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita
odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate
za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

U tužbi predanoj ovom sudu dana 28.02.2018.godine tužitelj navodi da je zaposlenik
tužene, ministarstva, a u ispostavi G.P. u I., te da je zaposlen na poslovima
kontrolora prelaska državne granice kod PP I., a koji rad da obavlja u smjenama od po
13 sati. Navodi se da je tužitelj u vremenu od 01.01.2013.godine do 01.06.2017.godine po
nalogu nadređenih dolazio na posao pola sata ranije odnosno u 6 i 30 kad mu je smjena
počinjala u 7 h, te odlazio pola sata kasnije odnosno u 19 i 30 h kad mu je smjena završavala
u 19 h. Ističe se da kad mu je smjena počinjala u 19 h, da je tužitelj bio dužan doći na posao

3

Pr-157/2018

pola sata ranije odnosu u 18 i 30 h, a da je odlazio pola sata kasnije odnosno u 7 i 30 h kad mu
je smjena završavala u 7 h. Ističe se da slijedom navoda iz točke II. tužitelj radi više od
propisanog i plaćenog radnog vremena kod svake smjene za jedan sat, te da obzirom da
tužitelj odradi u prosjeku trinaest smjena mjesečno da proizlazi da radi trinaest sati mjesečno
više od onog što mu je plaćeno. Naposljetku se navodi da obzirom na radno mjesto i bruto
plaću tužitelja proizlazi da cijena jednog sata rada tužitelja iznosi od 43,00 Kuna do 65,00
Kuna, te da budući da radi trinaest sati mjesečno više od onoga za što je plaćen da mu
pripadaju mjesečni iznosi koji su navedeni u tužbenom zahtjevu. U navedenom smislu tužitelj
predlaže donošenje presude kojom će se tuženika obvezati na isplatu iznosa od 37.440,00
Kuna sa zakonskim zateznim kamatama.

Tužitelj je uredio tužbeni zahtjev podneskom tužitelja od 10.06.2020.godine tako da
isti potražuje iznos od ukupno 26.093,92 Kuna sa pripadajućom kamatom, a sukladno nalazu i
mišljenju vještaka I. B. .

Tuženik u odgovoru na tužbu (list 5-6 spisa) navodi da se protivi tužbi i tužbenom
zahtjevu te ističe da je dio tužbenog zahtjeva i to za razdoblje 2013.godine zaključno s
mjesecom studenim obuhvaćeno sudskom presudom Općinskog suda u Splitu broj P-183/14
od 04.ožujka 2015.godine pa da se u tom dijelu radi o presuđenoj stvari. U odnosu na
preostalo razdoblje istaknuto je kako su u odnosu na međunarodne granične prijelaze MCGP
V. D. i V. G. svi policijski službenici za graničnu kontrolu u P.
P. I. pa tako i tužitelj imali do 14.10.2013.godine obvezu doći pola sata ranije u
službu zbog otpreme iste, ali da je nakon 14.10.2013.godine ukinuta ta obveza, a koja da je
ukinuta i za tužitelja te da se otprema službe od tog datuma vrši na samim graničnim
prijelazima MCGP s time da je policijskim službenicima omogućeno da na navedene
ograničene prijelaze dolaze i privatnim osobnim automobilom točno po početku smjene, dok
da je zbog lakšeg obračuna putnih troškova kao i za policijske službenike koji nemaju
prijevoz uveden i organizirani prijevoz koji da polazi 15 minuta ranije iz P.P. i
koji da može, ali i ne mora koristiti. Ističe se da je tužitelj za jednu odrađenu smjenu na
GPZPP u mjesecu listopadu 2015.godine u zahtijevanom razdoblju obavljao poslove
isključivo na MCGP na kojima da se otprema smjene vrši na prijelazima i da ne postoji
obveza dolaska ranije u službu pa da je tužbeni zahtjev neosnovan. Zaključno je istaknuto da
je tužena u postupku mirnog rješenja spora dostavila tuženiku tablicu sa pregledom
smjena/sati koje da je tužitelj ostvario u utuženom razdoblju radeći na turnusu na MCGP i
GPZPP te pripadajući izračun naknade iz kojih da je vidljivo da je tužitelj ostvario višak od
pola sata radeći u smjeni na GPZPP u mjesecu listopadu 2015.godine pa mu za taj ostvareni
višak od pola sata pripada naknada u bruto iznosu od 21,09 Kuna, a u kojem pravcu da je
tužena predložila tužitelju izvansudsku nagodbu.

Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom zahtjeva za mirno rješenje spora
(list 5 spisa); podaci o broju smjena/sati (list 9-10, te 14, te 26 spisa); izračuna tužene (list 15,
te 18 te 25 spisa); pretpostavljeni izračun (list 22 spisa); obračunskih lista plaća tužitelja (list
27-94 spisa); nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za računovodstvo, financije i
bankarstvo I. B. (list 110-116 spisa). Sudu su dostavljeni i primjerci sudske prakse.
Izveden je i dokaz saslušanjem svjedoka F. Č. (list 11-12 spisa); svjedoka S. Š.
(list 12 spisa); svjedoka M. G. (list 12-13 spisa); tužitelja (list 13 spisa); svjedoka
S. S. (list 16 spisa).

Tužbeni zahtjev tužitelja djelomično je osnovan.

Među strankama u ovom postupku nije sporna činjenica da je tužitelj djelatnik MUP-a
u I.G.P. u I. te da je zaposlen na poslovima kontrolora prelaska
državne granice kod P. P. I.

Također nije sporno ni to da je tužitelj podnio tuženoj zahtjev za mirno rješenje spora (list 5 spisa), a o kojem zahtjevu nije odlučeno.

4

Pr-157/2018

Nadalje nije sporno da je tužitelj na navedenom radnom mjestu radio u turnusima
Sporno je da li tužitelja pripada naknada za rad duži od punog radnog vremena i u
kojem iznosu, te da li je osnovan prigovor presuđene stvari za dio utuženog razdoblja i to za
razdoblje 2013.godine.

Iz iskaza saslušanog svjedoka F. Č. proizlazi da je tužitelj djelatnik tužene,
MUP-a, I.G.P. u I., zaposlen na poslovima kontrolora prelaska
državne granice kod PP I. Navodi da je smjena rada tužitelja 12 h, i to od 7 do 19 h, i
da se rade turnusi 12-24-12-28. Navodi da su do listopada 2013. djelatnici ove ispostave bili
obvezni dolaziti na posao pola sata ranije u jutarnjoj smjeni, a od listopada 2013. pa dalje 15
min ranije. Isti navodi da su se prilikom toga ranijeg dolaska obavljali poslovi preuzimanja
smjene i odlaska na granični prijelaz. Navodi da se na graničnim prijelazima obavljala
primopredaja dužnosti i nakon obavljanja posla na graničnom prijelazu da se djelatnici
ponovno vraćaju u I.G.P. u I.. Svjedok navodi da je tužitelj
uglavnom bio voditelj smjene jer je radio na međunarodnim prijelazima V. G. i
D.. S obzirom na to da je tužitelj bio voditelj smjene, navodi da se bio obvezan javljati šefu
smjene nakon završetka smjene. Navodi da nije upoznat s time kada i je li tužitelj radio na
pograničnim prijelazima jer nije radio u njegovoj smjeni. Svjedok je istakao da su se svi
djelatnici Ispostave granične policije u Imotskom bili dužni javljati šefu smjene prije početka
smjene jer da ih tada šef smjene upoznaje s brzojavkama i jer da tada preuzimaju dužnost.
Nadalje isti ističe da kad se radi na J. mostu da najprije voze službenika do J. mosta
koji treba raditi na tom pograničnom prijelazu, a potom da se čeka kolegu čija je smjena
završila da izvrši primopredaju, a potom da se upućuje prema graničnom prijelazu V.
G., a da se na taj način izgubi najmanje 10 min na J. mostu i 10ak minuta na
graničnom prijelazu. U odnosu na činjenicu koliko duže ostaju djelatnici kad se radi na
pograničnim prijelazima isti navodi da nakon primopredaje službe od strane šefa smjene u
policijskoj postaji djelatnici odlaze na pogranični prijelaz S. gdje da se također vrši
primopredaja službe i pregled opreme koju sadržava pogranični prijelaz te da se u svemu
tome izgubi 10ak minuta vremena. Također svjedok ističe da djelatnik na S. ostane na
poslu 20ak minuta kad se uzme navedena relacija i u tom smislu, vezano za navedeni
pogranični prijelaz S.-S., te da je povratak u postaju dobar ako se vrate oko 20:15
h, i to ako im je radno vrijeme do 19 h te da se kod tih pograničnih prijelaza ostaje raditi duže
1:15 sati te da su se svi djelatnici koji rade na pograničnim prijelazima, pošto su oni i voditelji
smjena, dužni javiti i šefu smjene pri povratku u postaju u I.. Također je istaknuto da
u odnosu na prijelaz V. D. djelatnik također ostaje 10ak minuta i da se s ovoga
graničnog prijelaza u postaju vrate oko 19:15-19:20 h. Zaključno svjedok navodi da su
službenici dolazili osobnim automobilom do I.G.P. u I. i da su se
bili dužni javiti u postaju granične policije radi preuzimanja dužnosti 15 min ranije, a potom
da su mogli, ako su to htjeli do graničnog prijelaza koristiti osobni automobil.

Iz iskaza saslušanog svjedoka S. Š. proizlazi da je do listopada 2013. godine
obaveza djelatnika MUP-a u I.G.P. u I. bila da dođu 15 min prije
početka smjene u P.G.P. u I. i da se tu vršila prozivka od šefa
smjene, prihvat smjene, preuzimanje službenog vozila i dolazak na granični prijelaz. Također,
navodi da su se pri povratku natrag s graničnog prijelaza u navedenu postaju svi djelatnici
opet imali obvezu javiti šefu smjene kojemu su se predavali putni nalozi i službeno vozilo.
Navodi da je primopredaja smjene na graničnim prijelazima gdje djelatnici rade trajala 10-15
min i da je povratak djelatnika po završetku smjene s graničnog prijelaza s V. G.
bio u cca 19:30 h, a s V. D. u cca 19:20 h. Svjedok navodi da ne zna je li tužitelj
radio i na pograničnim prijelazima i da su se uvijek kod odlazaka do graničnih prijelaza i
natrag isključivo koristila službena vozila i da djelatnicima postaje nije bilo dozvoljeno
koristiti osobna vozila. U odnosu na J. M. svjedok je istakao da se iz postaje ide na

5

Pr-157/2018

J. most gdje se vrši primopredaja dužnosti što traje 10ak min i da se potom ide do
V. G. te da onaj tko završava sa smjenom u 19 h ne može s tom smjenom završiti
nikako prije 19:30 h dok ne sredi svu potrebnu dokumentaciju. U odnosu na činjenicu koliko
duže rade djelatnici koji rade na pograničnim prijelazima kad se vraćaju u postaju i da li su
dužni po povratku u postaju dati nalog nadležnoj osobi svjedok navodi da su se i djelatnici
koji rade na pograničnim prijelazima dužni javiti službenoj osobi kad se vrate i predati
dokumentaciju, a da se s pograničnih prijelaza S. i S. djelatnici u postaju vraćaju
otprilike oko 20:10 h po završetku smjene koja formalno završava u 19:00 h, a da smjena traje
od 7:00 h do 19:00 h te da navedeno ranije dolaženje prije početka smjene, kao i kasnije
vraćanje, nije bilo plaćeno niti im se plaća.

Iz iskaza saslušanog svjedoka M. G. proizlazi da je tužitelj uistinu djelatnik
tužene, MUP-a, I.G.P. u I., i da je zaposlen na poslovima
kontrolora prelaska državne granice kod PP I.. Nadalje, ističe da su svi djelatnici ove
postaje do listopada 2013. godine bili u obavezi dolaziti pola sata ranije na posao, a od
listopada 2013. godine 15 min prije početka smjene. Navodi da je smjena trajala od 7 h do 19
h kada su se prije početka smjene javljali i dobivali svoja zaduženja, nakon čega da su odlazili
na granični prijelaz u zavisnosti od toga gdje je tko raspoređen. Što se tiče povratka s
navedenih graničnih prijelaza u postaju u Imotskom, isti navodi da se djelatnici koji obavljaju
poslove na graničnom prijelazu V. G. vraćaju u postaju u I. do 19:30 h, a
djelatnici koji obavljaju poslove na graničnom prijelazu V. D. da se vrate do 19:15-
19:20 h. Što se tiče djelatnika koji rade na pograničnim prijelazima S.-S., navodi
da oni najviše vremena gube u svom radu i povratku, i to najmanje sat vremena od završetka
smjene jer se vraćaju u postaju u I. najčešće oko 20:10 h. Navodi da je tužitelj
uglavnom bio voditelj smjene i da je on taj koji se uvijek javljao šefu smjene nakon završetka
smjene i tada mu predavao radne naloge i službeno vozilo po završetku smjene, a da je ovo i
inače procedura. Što se tiče toga je li poslodavac omogućio djelatnicima ove postaje u
ijednom razdoblju da svojim osobnim vozilom odlaze do spomenutih graničnih prijelaza gdje
obavljaju svoje poslove, navodi da je njima poslodavac dao ovu mogućnost u listopadu 2013.
godine kad su počeli dolaziti prije početka smjene 15 min ranije, međutim kako nije bilo
nikakve službene odluke o tome, da se događalo kad bi oni došli osobnim vozilom do
graničnog prijelaza, da bi se dogodila kontrola od strane MUP-a i tada bi osobe koje su se
koristile osobnim vozilom podlegle disciplinskom postupku. Zbog navedenog, svjedok navodi
da je ovo praktički otpalo kao mogućnost jer nitko neće riskirati da podlegne disciplinskom
postupku zbog korištenja osobnog vozila. U odnosu na činjenicu koliko vremena provede
djelatnik po završetku smjene u 19 h ako radi na prijelazu J. most isti navodi da vezano
za primopredaju dužnosti po završetku smjene provede još deset minuta na radnom mjestu, a
da djelatnik s V. G. dolazi u postaju u 19:30 h s toga graničnog prijelaza, a da
završe s poslom oko 19:25 h. Što se tiče V. D., navodi da se po završetku smjene
ostaje raditi još 15ak minuta pa se završava raditi otprilike oko 19:15-19:20 h. Nadalje
svjedok ističe da su se svi djelatnici koji rade na pograničnim prijelazima dužni javiti prilikom
vraćanja u postaju u I. jer da se radi o tome da su oni svi zapravo voditelji smjene, a
voditelji smjene da su po svojoj funkciji dužni javiti se po povratku u postaju u I., a
da je postupak isti neovisno o tome radi li se ujutro ili poslijepodne i da to vrijedi za sve
granične i pogranične prijelaze.

Iz iskaza saslušanog tužitelja J. G. proizlazi da on od 1993. godine obnaša
dužnost voditelja smjene graničnog prijelaza kod tuženika u I.G.P. u I. Nadalje, navodi da je do

listopada 2013. godine bio u obavezi kao voditelj smjene
doći pola sata ranije prije početka smjene koja počinje u 7 h te da je kod dolaska ranije pola
sata morao doći, preuzeti nalog od šefa smjene, upoznati se sa svime i da nakon toga sjeda u
kombi i odlazi na granični prijelaz na koji je raspoređen. Navodi da se nakon listopada 2013.

6

Pr-157/2018

godine ponašao na isti način, samo što je morao ujutro doći 15 minuta prije početka smjene.
Kod dolaska na granični prijelaz opet se ponavlja ista procedura jer je prijašnji voditelj
smjene njega dužan upoznati sa svime što se događalo na tom graničnom prijelazu te je on
kod dolaska dužan izvršiti pregled sve opreme i objekata, odgovarajućih štambilja i da cijela
ta procedura oko primopredaje dužnosti na graničnom prijelazu traje 10-15 min. Isti navodi
nakon što se izvrše sve potrebne odjave i prijave na graničnom prijelazu, da njemu počinje
njegova smjena na tom prijelazu. Po završetku njegove smjene na graničnom prijelazu,
navodi da na njegovo mjesto dolazi novi voditelj smjene kojega je on dužan upoznati sa svime
što se događalo tijekom njegovoga rada na prijelazu i predati mu dužnost te da on potom
odlazi nazad u PP u I. gdje je dužan, s obzirom na to da je voditelj smjene, predati
šefu smjene radni nalog i službeno vozilo i svu potrebnu dokumentaciju i na takav se način
završava njegova smjena. Navodi da se često znao po završetku smjene zadržati i u samoj
postaji 20ak minuta ako se radilo o tome da se više toga dogodilo tijekom njegovoga rada u
smjeni, pogotovo ako je vršena nekakva zapljena narkotika i sl. ili ako se događalo da je
dolazilo do isteka registarskih oznaka na nekom vozilu jer se takvo vozilo mora isključiti iz
prometa. Navodi da je on od 1993. godine rijetko radio na pograničnim prijelazima, ali da je
radio i u V. G. i u V. D. te da se iz V. G. vraćao u
P.G.P. u I. po završetku smjene otprilike oko 19:30-19:35, a iz
V. D. oko 19:15-19:20. Tužitelj navodi da mu ništa nije u međuvremenu isplaćeno
za duži rad, a da mu je ovo prva ovakva tužba na sudu i da se on upravo ponašao prema
proceduri onako kako je i opisao u svom iskazu na današnjem ročištu.

Iz iskaza saslušanog svjedoka S. S. proizlazi da je točno da je tužitelj
djelatnik MUP-a u Ispostavi granične policije u I. i da je zaposlen na poslovima
kontrolora prelaska državne granice kod PP I.. U odnosu na način kako je organizirano
radno vrijeme kod ove granične policije, navodi da je i on kontrolor na istom graničnom
prijelazu i da je točno da im je nadređena osoba naredila da u navedenom utuženom razdoblju
moraju dolaziti pola sata prije na posao u graničnu postaju PP I., i to s obzirom na to da
rade od 7 h, da su u postaji trebali biti već u 6:30 h te da tada sjedaju u službena vozila i
odlaze prema graničnim prijelazima, a da tužitelj radi na graničnim prijelazima V. G.
i V. D., a ponekad i na pograničnim prijelazima, a da jednako tako radi i on. Svjedok
navodi da prilikom povratka s graničnih prijelaza V. D. i V. G. ostaju duže
raditi, iza 19 h, iz razloga što smjena dođe za 10-15 min. Navodi da kad dođu u postaju PP
I. s graničnog prijelaza, da voditelj smjene predaje nalog nadređenoj osobi, a da oni
pričekaju da vide hoće li sve biti u redu i da potraje 10ak minuta te da nakon toga svojim
osobnim vozilima odlaze kući, a jednako tako i ujutro prije početka smjene svojim osobnim
vozilima dolaze u PP I.. Ističe da po završetku radne smjene za povratak u PP I. u
prosjeku treba desetak minuta. U odnosu na činjenicu koliko je potrebno za povratak u PP
I. sa pograničnih prijelaza svjedok navodi da je najudaljeniji pogranični prijelaz S.
i da mu je tada potrebno gotovo 40 min nakon završetka smjene koja završava u 19 h da se
vrati u P. P. I. iz razloga što osoba koja je njegova smjena na pograničnom prijelazu treba
gotovo pola sata da dođe za njegovu zamjenu, a onda on još da bi joj predao smjenu treba mu
nekih 10 minuta, a u slučaju pograničnog prijelaza S., navodi da mora nakon završetka
smjene ostati pola sata duže od radnog vremena. Ističe da je isto tako i kad radi noćnu smjenu
od 19 h do 7 h. Svjedok je ujedno istakao da zna da je tužitelj radio na pograničnim
prijelazima sigurno nekoliko puta.

Temeljem odredbe članka 44. stavka 1. KU-a propisano je da se osnovna plaća
službenika i namještenika može uvećati između ostalog i po osnovu rada u smjenama i rada u
turnusima.

Ovaj sud smatra da je nesporno utvrđena činjenica u ovom postupku, a koja proizlazi
iz iskaza svih saslušanih svjedoka u ovom postupku te tužitelja da je tužitelj radio u

7

Pr-157/2018

utuženom periodu na graničnim prijelazima V. G. i D., te samo ponekad na
pograničnim prijelazima S., S. i J. M. te da je do listopada 2013. godine bio
u obavezi dolaziti pola sata ranije na posao radi preuzimanja smjene, a od listopada 2013.
godine 15 min prije početka smjene, te da mu je službeno smjena počimala u 7,00 sati, a da
mu je završavala u 19,00 sati. Također nedvojbeno proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka i
tužitelja, a posebice svjedoka F. Š. i M. G. da je tužitelj bio voditelj smjene te
da je isti bio u obvezi nakon završetka smjene obavezno se vratiti u PP I. gdje je morao
šefu smjene predati radne naloge od radnog dana i službeno vozilo, a iz iskaza saslušanog
svjedoka S. Š. jasno proizlazi da su se svi djelatnici po završetku smjene bili dužni
vratiti u PP I. i javiti se šefu smjene. Također je iz iskaza svih saslušanih svjedoka i
tužitelja razvidno da su svi djelatnici pa tako i tužitelj kao voditelj smjene bili dužni pričekati
nakon završetka svoje smjene da drugi kolega na graničnom prijelazu preuzme smjenu, te je
to trajalo u prosjeku 10-15 minuta, te bi se tužitelj obzirom da je najčešće radio na graničnim
prijelazima V. G. i D. sa V. G. se vraćao u PP I. nakon odrađene
smjene oko 19,30, a sa V. D. nešto ranije oko 19,20, a ukoliko je radio na
pograničnim prijelazima S., S. i J. M. tada se tužitelj kao i drugi djelatnici
vraćao u postaju PP I. oko 20,10, dakle gotovo oko sat vremena i više nakon završetka
smjene. Naposljetku iz iskaza saslušanog tužitelja i svjedoka u ovom postupku proizlazi da je
na granične prijelaze tužitelj uvijek odlazio službenim vozilom budući nije postojala nikakva
službena odluka prema kojoj se moglo na granične prijelaze dolaziti osobnim vozilom.
Imajući u vidu nesporno utvrđenu činjenicu u ovom postupku da je tužitelj do listopada

2013.godine trebao radi preuzimanja smjene dolaziti na posao pola sata ranije, a od listopada

2013.godine 15 minuta ranije te da je na graničnim prijelazima V. D. i G. u
utuženom razdoblju bio dužan čekati preuzimanje smjene najmanje 10-15 minuta te da mu je
za povratak u PP I. trebalo najmanje pola sata, a ukoliko se nalazio na pograničnom
prijelazu S., S. i J. M. na kojima je također ponekad radio i sat vremena, tada
jasno proizlazi da je tužitelj radio duže od punog radnog vremena i to najmanje za jedan sat
pa istog pripada pravo na uvećanu plaću.

Radi utvrđivanja točne visine potraživanja izveden je dokaz vještačenjem po stalnom
sudskom vještaku I. B.. Iz nalaza i mišljenja vještaka I. B. (list 110-116
spisa) proizlazi da je vještak uvidom u obračunske listiće plaće tužitelja utvrdio da tužitelju u
spornom razdoblju nije vršen obračun plaće za odrađene prekovremene sate već samo za
odrađeni redovan fond sati. U vještvu je vještak izračunao satnicu za utuženo razdoblje
temeljem vrijednosti bruto plaće po mjesecima odnosno bruto satnica redovne plaće = bruto
plaća/broj odrađenih sati. Vještak navodi da je izračun prikazan u Tablici 1 i to na navedeni
način da je bruto plaća za svaki mjesec podijeljena sa pripadajućim brojem odrađenih sati te
da je u tako navedenoj tablici dobivena satnica bruto plaće za svaki utuženi mjesec. Vještak
ističe da su u posljednjoj (5.) koloni tablice 1. dobivene satnice bruto plaće za svaki pojedini
mjesec. Navodi se da je u daljnjem izračunu potrebno dobiti izračun vrijednosti ranijeg
dolaska i kasnije odlaska, a sve sukladno broju smjena (turnusa) po mjesecu, te vještak ističe
da je sukladno tužiteljevom zahtjevu izvršio izračun navedenog, a koji da je naveden u Tablici

2. Zaključno vještak u nalazu i mišljenju navodi da tužitelju u razdoblju od studenog

2013.godine do svibnja 2017.godine nisu obračunati niti isplaćeni dodatni sati koje da je
prema tužbenom zahtjevu odradio prilikom svakog turnusa i to u ukupnom iznosu bruto
iznosu od 26.093,92 Kuna odnosno po mjesecima kako je prikazano u koloni broj 7.
pripadajuće Tablice 2, te se navodi da je dobivena vrijednosti izračunata temeljem vrijednosti
bruto satnice izračunate na način da se bruto plaća dijelila sa brojem odrađenih sati.

Tužena je u podnesku od 10.lipnja 2020.godine (list 119-120 spisa) navodi da
osporava predmetno vještvo jer da je u istome izvršen obračun na bazi prosječne vrijednosti
sata za pojedini mjesec te da je dobiveni iznos uvećan za 5%, a da je to protivno odredbi

8

Pr-157/2018

članka 44.KU-a za državne službenike i namještenike iz koje odredbe da jasno proizlazi da se
pravo na dodatak za rad u turnusu može obračunati samo u odnosu na vrijednost osnovne
plaće, odnosno osnovne vrijednosti satnice, dok je tužitelj uredio tužbeni zahtjev sukladno
nalazu i mišljenju vještaka I. B. podneskom od 10.06.2020.godine (list 100-101
spisa).

Obzirom da iz svih pregledanih dokaza u ovom postupku nedvojbeno proizlazi kao
utvrđena činjenica da je sud utvrdio da je tužitelj radio duže od redovnog rada te da se morao
javljati u postaju PP I. i prije i poslije radne smjene navedeni jedan sat rada duži od
redovnog radnog vremena , a kojeg tužena nesporno nije platila tužitelju treba obračunati na
bazi prosječne vrijednosti sata za pojedini mjesec, a do toga se dolazi na način da se bruto
plaća podjeli sa brojem sati u tom mjesecu i dobije se vrijednost jednog sata, a nakon čega se
ta vrijednost pomnoži sa brojem smjena, odnosno sati prema podacima koje je dostavila
tužena. Obzirom da je tužitelj precizirao tužbeni zahtjev sukladno podacima tužene o broju
sati i obračunskim listama za tužiteljicu za utuženo razdoblje navedeni tužbeni zahtjev je
potrebno prihvatiti u cijelosti kao osnovan.

Ovaj sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka I. B. kao vjerodostojan
i logičan budući se navedeno vještvo zasniva na relevantnoj službenoj dokumentaciji koju je
dostavila tužena i to: pretpostavljenom obračunu tuženika (list 15,18 i 25 spisa), podacima o
broju smjena/sati (list 9-10, 14, 26 spisa), te obračunskim listićima plaće tužitelja za razdoblje
od siječnja 2013.godine do lipnja 2017.godine (list 28-94 spisa). Prigovor tužene da je vještak
I. B. pogrešno izvršio izračun jer da je izračun izvršen suprotno odredbi članka 44.
KU-a za državne službenike i namještenike u cijelosti je prema mišljenju ovog suda
neosnovan jer su državnim službenicima i namještenicima priznata određena prava na
dodatke na plaću koji jedne druge ne isključuju, osim u slučaju dodatka za rad u turnusu i rad
u drugoj smjeni pa je u tom smislu vještak I. B. pravilno izračunao visinu zahtjeva
temeljem prosječne bruto satnice, a temeljem navedene relevantne dokumentacije koju je
dostavila tužena. Istovjetan stav je zauzela i sudska praksa i to u odluci Županijskog suda u
Splitu Gž R-713/2019-2 od 29.travnja 2020.godine (list 142-144 spisa), te u odluci Vrhovnog
suda Republike Hrvatske Rev-184/2019-2 od 30.siječnja 2019.godine. Mjesečni iznosi
navedeni u vještvu vještaka B. i tužbi dospijevaju 16-tog u mjesecu za prethodni mjesec
sukladno odredbi članka 84. stavku 3. ZR/09, odnosno članka 92. stavku 3. ZR/14.

Neosnovan je dio zahtjeva tužitelja za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak, a koje su sadržane u dosuđenom bruto iznosu zatražene
razlike naknade plaće jer isti do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu pa se na te iznose
zatezne kamate ne obračunavaju, sve sukladno odredbi čl. 45. Zakona o porezu na dohodak
(NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 43/13, 120/13, 125/13 i 148/13) i čl. 61. Pravilnika
o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09, 146/09, 123/10, 137/11,
61/12, 79/13 i 160/13) slijedom čega je za ovaj dio tužbenog zahtjeva odbijen, a kako je i
odlučeno u točki II/ izreke ove presude.

Radi svega navedenog ocjenom svih dokaza u ovom postupku sukladno odredbi
članka 8. ZPP-a, te primjenom pravila o teretu dokazivanja djelomično je usvojen tužbeni
zahtjev tužitelja i odlučeno kao u točki I/ i II/ izreke ove presude.

Što se tiče troškova ovog postupka, obzirom da tužitelj nije uspio samo sa neznatnim
dijelom svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi i to vezano za isplatu
zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak ovaj sud je odlučio
da mu tuženik u cijelosti naknadi troškove sukladno odredbi članka 154.stavka 3. ZPP-a. U
navedenom smislu tužitelja kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i
naknadi troškova za rad odvjetnika pripadaju trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora
u iznosu od 100 bodova; trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu
od 30.04.2018.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 20.06.2018.godine u

9

Pr-157/2018

iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 14.09.2018.godine u iznosu od 100 bodova;
zastupanja na ročištu od 31.10.2018.godine u iznosu od 50 bodova (Tbr.9 točka 2. OT-a);
zastupanja na ročištu od 23.01.2019.godine u iznosu od 50 bodova (Tbr. 9 točka 2. OT-a);
zastupanja na ročištu od 28.03.2019.godine u iznosu od 25 bodova (Tbr.9 točka 5. OT-a);
zastupanja na ročištu od 30.05.2019.godine u iznosu od 25 bodova (Tbr.9 točka 5. OT-a);
zastupanja na ročištu od 04.09.2019.godine u iznosu od 50 bodova (Tbr. 9 točka 5. OT-a);
zastupanja na ročištu od 10.06.2020.godine u iznosu od 100 bodova, trošak sastava podneska
od 30.04.2018.godine u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 10.06.2020.godine
u iznosu od 100 bodova, a što ukupno iznosi 1000 bodova, te što s obzirom na vrijednost boda
od 10,00 Kuna ukupno iznosi 10.000,00 Kuna, te što uz trošak vještačenja od 2.000,00 Kuna
ukupno iznosi 12.000,00 Kuna, a koji iznos tuženik duguje tužitelju na ime troškova ovog
parničnog postupka zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos
teče od presuđenja pa do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava sukladno
odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 78/15). Ovaj sud nije odobrio tužitelju troškove
izbivanja iz pisarnice za vrijeme putovanja i naknadu za upotrebu osobnog automobila za
dolazak na ročište budući je odredbom članka 155. stavka 1. ZPP-a propisano da će sud
prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji
su bili potrebni za vođenje parnice. Međutim, obzirom da u sjedištu ovog suda ima odvjetnika
koje su mogli kao zamjena punomoćnika tužitelja pristupiti na navedena ročišta pa se tužitelju
u tom smislu ne mogu dosuditi putni troškovi i troškovi za izbivanje iz pisarnice za vrijeme
putovanja za zatražena ročišta zbog dolaska njegovog punomoćnika već se istome troškovi
postupka mogu dosuditi u onoj visini koja pripada i nekom od odvjetnika iz sjedišta ovog
suda. Radi navedenog odlučeno je kao u točki III/ izreke ove presude.

U Splitu, 10. srpnja 2020. godine

S u d a c:

Eneja Stejskal Kanazir,v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od
primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za
Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci
koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava
presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci
koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava
presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.