P-5520/2019

REPUBLIKA HRVATSKA OPĆINSKI SUD U SPLITU

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Draganu Ramljaku kao sucu pojedincu, u
pravnoj stvari tužitelja REPUBLIKA HRVATSKA, zastupana po Općinskom državnom
odvjetništvu u Splitu, OIB:52634238587, protiv tuženika I. B. iz M., OIB: …, zastupan po punomoćniku V. G., odvjetniku u S.,
radi isplate, nakon glavne i javne rasprave, zaključene dana 09. lipnja 2020. u nazočnosti
zakonskog zastupnika tuženika L. P. i zamjenika punomoćnika tuženika M. R.,
odvj. u S., na ročištu za objavu 10. srpnja 2020.

p r e s u d i o j e

I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od

23.300,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 22. travnja 2016. do isplate po
stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječene kamatne stope na stanje
kredita odobrenih na razbolje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima
izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena pa nadalje

Za više traženo tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.

II. Dužan je tužitelj u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku iznos
od 891,50 kn na ime parničnog troška.

Obrazloženje

U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 28.9.2016.g. tužitelj je naveo da je tuženik
dana 8.4.2016.g. zaključio nagodbu s oštećenikom M. Č. kojom se obvezao na ime
naknade neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti isplatiti ukupni iznos
od 46.600,00 kn, da je predmetna šteta nastala uslijed tuženikova protupravnog postupanja,
kako to proizlazi iz pravomoćne presude Općinskog suda u Splitu K-1288/12 od 5.3.2013.g.
kojom je tuženik proglašen krivim jer je kao službena osoba u obavljanju službe dana

11.9.2008.g. drugoga zlostavio te ga teško tjelesno ozlijedio. Temeljem navedene nagodbe
tuženik je oštećeniku M. Č. isplatio iznos od 46.600,00 kn, a što je razvidno iz potvrde o
uplati od 29.4.2016.g. S obzirom na je navedena šteta nastala isključivo krivnjom tuženika, to
RH preostaje potraživati od tuženika regresnu isplatu iznosa od 46.600,00 kn sa zakonskim
zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 22.4.2016.g. pa do isplate. Tužiteljica se prije
podnošenja ove tužbe obratila tuženiku za mirno rješenje spora, sukladno čl. 186.a. Zakona o
parničnom postupku, međutim do mirnog rješenja spora nije došlo.

2 P-5520/19

U svom odgovoru na tužbu od 23.12.2016.g. tužitelj je naveo da je tužiteljica RH-
MUP podnijela dana 28.9.2016.g. Općinskom sudu u Splitu tužbu
radi isplate, protiv tuženika I. B.. Također je navedeno da se osporava tužba i tužbeni
zahtjev u cijelosti te predlaže Općinskom sudu u Splitu da odbije tužbeni zahtjev kao
neosnovan uz naknadu parničnog troška u tuženiku, da se osporavaju svi navodi iz tužbe kako
po osnovu tako i po visini, da tuženik nije sudjelovao u postupku utvrđivanja visine pravične
novčane materijalne štete, sukladno rotacijskim kriterijima RH. Da u mirnom postupku
utvrđivanja pravične novčane naknade nije istaknut prigovor podijeljene odgovornosti, da
predmetna šteta nije nastala isključivom krivnjom tuženika, da iz same kaznene presude
proizlazi da je oštećenik tijekom kaznenog postupka isticao da su njega i drugi policijski
djelatnici udarali, da je oštećenik vozio nedopuštenom brzinom i da se nije zaustavio na
pješačkom prijelazu, unatoč činjenici što ga je tuženik zaustavljaju pokazujući mu policijsku
palicu s naznakom "stop". Da šteta nije nastala isključivom krivnjom tuženika, kao što
tužiteljica navodi,da je iz gore naveden presude Općinskog suda u Splitu vidljivo da je
oštećenik tijekom postupka isticao da su njega i drugi policijski sudionici udarali i to sa
otvorenim dlanovima,a da su ga dvojica policajaca držala za ruke na način da je svaki od
policajaca držao ga za jednu ruku pa da nije bio u mogućnosti braniti se. Slijedom navedenog
istaknut je prigovor podijeljene odgovornosti pa je s obzirom na izneseno predloženo da se
utvrdi visina pravične novčane naknade jer se nije utvrđivala podijeljena odgovornost niti
činjenica da su štetu nad oštećenikom počinila više policijskih službenika.

Tijekom dokaznog postupka sud je u dokazne svrhe pregledao i pročitao nalaz i
mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. Š. A., spis ovog suda K-1288/12,
iskazi svjedoka M. Č., iskaz tuženika Ivice Beusa.

Tužbeni zahtjev je osnovan.

Pun. parničnih stranaka su popisali trošak.

U ovom predmetu već je vođen postupak i donesena prvostupanjska presuda pod posl.
br. P-4758/16 od 03. srpnja 2017. koja presuda je presudom Županijskog suda u Vukovara
ukinuta pod posl. br. Gž-498/17-2 od 15. listopada 2019. i predmet vraćen ovom sudu na
ponovno odlučivanje.

Iz ovako provedenog dokaznog postupka među strankama nije sporno da je
pravomoćnom presudom ovog suda br. K-1288/12 od 5.3.2013. tuženik proglašen krivim jer
je kao službena osoba u obavljanju službe dana 13.9.2008.g. drugog zlostavio te ga teško
tjelesno ozlijedio i to upravo oštećenika M. Č.. Također nije sporno da je RH isplatila
M. Č. iznos od 46.600,00 kn na ime naknade neimovinske i imovinske štete.

Iz ovako provedenog postupka među strankama se ukazalo spornim da li je tuženik
dužan isplatiti regres odnosno svotu novca koja je isplaćena oštećeniku M. Č. od strane
tužitelja RH. Također je sporan i prigovor podijeljene odgovornosti.

U svom iskazu svjedok M. Č. je naveo: "Kritične prigode sam došao oko 7-7,30 h
navečer, a događaj se dogodio oko 9-9,30 h. Dva sata sam bio u caffe baru gdje sam popio par
pića i nisam bio sposoban upravljati vozilom, te sam pozvao nećaka da me prebaci. Tada je
došao tuženik do mog automobila i zatražio od mene dokumente i pitao me zašto sam u
M., zašto šlajfam automobilom. Dao sam te dokumente nakon čega me udario dlanom
po vratu i počeo me tući, izgurao me iz vozila. Nakon toga sam priveden u Policijsku postaju

3 P-5520/19

. Mene je tukla grupa policajaca, a nikakve nerede nisam pravio, nisam šlajfao
vozilom po M.. Kada je I. B. došao do vozila, tada vozilo nije bilo u pokretu.
Ostvario sam naknadu štete od nekih 46.000-47.000 kn. Mogu kazati i to da nikakve
protupravnosti u mom postupanju nije bilo. Svoj iskaz sam dao u kaznenom postupku

21.01.2013. i ostajem pri tom iskazu kao svjedok oštećenik. Kritične prigode sam popio 3-4
piva. Nudili su mi uređaj za alkotest no to sam odbio i tražio sam da me vode u ambulantu da
mi vade krv. Na upit da li je protiv policajaca vođen stegovni postupak mogu kazati koliko
znam da nije vođen stegovni postupak. Na upit zz tužitelja o intenzitetu udaraca koje je
pretrpio od policajca PP M. mogu kazati sve se to odvijalo na parkingu. Na upit zz
tužitelja da svjedok razdvoji intenzitet udaraca od strane tuženika i policajaca mogu kazati da
su me udarali i jedni i drugi. Prvo me udario tuženik a kasnije i grupa policajaca. Napravili su
mi polugu a o intenzitetu udaraca ne mogu se izjasniti. Što se tiče grupe policajca bilo ih je 4-
6 i ne znam koji me od tih policajaca udarao jer im lice nisam vidio. Na upit pun. tuženika da
li je ODO ili policija tražila od njega da identificira i ove druge policajce mogu kazati da to od
mene nisu tražili. Ne znam da li je pokrenut disciplinski postupak protiv drugih policajaca. Na
upit da li ga je pregledao vještak A. u mirnom postupku naknade štete mogu kazati
da sam mu dostavio svoje nalaze preko svog odvjetnika ali me nije pregledavao. Vještačene
su cjelokupne ozljede od strane vještaka A.."

U svom iskazu tuženik I. B. je naveo: "U cijelosti ostajem kod iskaza u
kaznenom postupku. Kritične prigode sam se vraćao i mislio sam se razdužiti jer mi je
završila smjena. Vidio sam svjedoka Č. odnosno njegov automobil kako velikom brzinom
prolazi te se jedna gospođa s bebom u kolicima morala skloniti. Dotrčao sam do njegovog
automobila i zatražio da mi da vozačku i prometnu dozvolu. On je tada ispao iz vozila jer je
bio vidno alkoholiziran. Ja ga u nijednom trenutku nisam udario. Stavili smo ga u vozilo u
odveli u policijsku postaju. Meni je tada dao dokumente no bio je vidno alkoholiziran te smo
ga odveli u PP s policijskim vozilom. U vozilu nije pružao otpor. Odbio je alkotest. Nitko od
policajaca nije ga udarao. Nakon događaja sam otišao u Državno odvjetništvo i kazali su mi
da neće biti vođen kazneni postupak protiv mene i policajca. Tek nakon tri godine sam saznao
za kazneni postupak, nikakvi pozivi mi nisu dolazi doma. U kaznenom postupku sam
pravomoćno osuđen. Nikad nisam udario svjedoka Č.. Primijenio sam samo nužne sredstva
prisile kao što su poluga i lisice na ruke. Ni druge kolege ga nisu udarale niti su mu nanosili
ozljede. Nakon kaznenog postupka sam dao otkaz. Otac mi se razbolio, dobio je moždani
udar. Na upit zz tužitelja kako tuženik komentira nastanak ozljeda opisanih u vještvu dr.
A. s obzirom da nitko nije udarao svjedoka tuženik odgovara da to ne zna. Sigurno je
imao od ranije, pa tako i ozljede na kralježnici koje se navode u vještvu. Na upit pun. tuženika
mogu kazati da je pod mom nadzor bio najviše pola sata od trenutka kada sam digao palicu da
ga zaustavim pa do predaje istoga kolegama. S njim sam bio sam samo 3 minute a ostalo su s
njim bile i moje druge kolege."

Pregledom spisa ovog suda K-1288/12 bilo bi razvidno da je pravomoćnom presudom
ovog suda i to pod posl. br. K-1288/12 od 5.03.2013.g. okrivljenik I. B., proglašen
krivim za kazneno djelo protiv slobode i prava čovjeka i građanina za obavljanje službe i
javne djelatnosti, djelo opisano i kažnjivo po čl. 157. Kaznenog zakona te jedno kazneno djelo
protiv života i tijela teška tjelesna ozljeda te mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u
trajanju od jedne godine te je izrečena uvjetna osuda.

Kako je parnični sud u pogledu sukladno odredbi čl. 12. st. 3. Zakona o parničnom
postupku u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za

4 P-5520/19

pravomoćnu presudu kaznenog suda temeljem koje se optuženik oglašen krivim, to je nesporna odgovornost tuženika za regresnu štetu.

Iz ovako provedenog dokaznog postupka među strankama se ukazao prijepornim
prigovor podijeljene odgovornosti. U odnosu na taj prigovor potrebno je istaknuti da je iz
rezultata kaznenog postupka kao i iskaza tuženika I. B., nesporno proizlazi,da je do
fizičkog napada na svjedoka M. Č. došlo od strane više policijskih službenika i to kako
samog policijskog službenika I. B.,tako i od strane drugih policijskih službenika.
Iz iskaza svjedoka M. Č. nesporno proizlazi da su ga udarali kako tuženik tako i
druga grupa policajaca, da se o intenzitetu udaraca ne može izjasniti, da ih je bilo 4-6, da ne
zna tko ga je od tih policajaca udarao jer im lice nije vidio.

Pregledom vještva dr. Š. A., spec. za sudsku medicinu, bilo bi
razvidno da je postavljena dijagnoza udarac i nagnječenje u predjelu nosa i krvni podljev na
lijevoj nadlaktici, da je upućen na pregled HKP KBC S., da je iz tog nalaza i mišljenja
razvidno da je imenovani zadobio udarac nagnječenje glave i lica,te kompresivni prijelom
petog vratnog kralješka te prijelom spinoznih nastavaka C4, C6 i C7 kralješka koji su ostali
kao posljedica udarca tupo tvrdim sredstvom te su u konkretnom slučaju mogli nastati kao
posljedica udaraca šakom, da navedena ozljeda predstavlja tešku tjelesnu ozljedu, da je došlo
do smanjenja životne aktivnosti do 10%, da je zbog trajnog smanjenja životne aktivnosti
otežano pokretanje vrata, vožnja, rad u prisilnom položaju tijela, nošenje teških predmeta i
fizički rad. Da je oštećeni trpio bol jakog intenziteta u trajanju od 6 dana, srednjeg 25 dana te
slabog intenziteta u trajanju od 4 mjeseca.

Kada analiziramo rezultate dokaznog postupka i dokazne građe iz kaznenog spisa te
iskaza svjedoka M. Č. i tuženika I. B., za napomenuti je da što se tiče upravo
ozljeda koje im je zadao I. B., iste bi se mogle odnositi na dio ozljede i to upravo
nagnječenje glave i lica.

S obzirom na sve izneseno, zaključak je ovog suda da je tuženik odgovoran za 50%
štete odnosno odgovoran je za iznos od 23.300,00 kn odnosno 50% od onoga što je isplaćeno
oštećeniku M. Č. u mirnom postupku.

Zbog svega navedenog, trebalo je tužbeni zahtjev djelomično usvojiti do iznosa od 23.300,00 kn te usvojiti prigovor podijeljene odgovornosti od 50%.

U odnosu na visinu potraživanja, sud u cijelosti poklanja vjeru nalazu i mišljenju
sudskog vještaka dr. Š. A. iz kojeg vještva proizlazi da je kod oštećenika
M. Č. došlo do povrede osobnosti, da je trpio fizičke bolove jakog intenziteta te strah, da
nije pronađena naruženost, da je došlo do trajnog smanjenja životne aktivnosti od 10%.

S obzirom na sve izneseno, zaključak je ovog suda da je tuženik u obvezi isplatiti tužitelju upravo iznos od 23.300,00 kn, koji iznos je određen u izreci ove presude.

Za napomenuti je da osim iskaza M. Č. i tuženika I. B. stranke nisu
predlagale provođenje bilo kakvog daljnjeg dokaza, eventualnog vještačenja, da bi se utvrdio
prigovor podijeljene odgovornosti jer nesporno kako proizlazi iz rezultata kaznenog postupka
tako i iz rezultata dokaznog postupka saslušanjem svjedoka M. Č. i tuženika I. B.
u ovom postupku, da je prvo tuženik I. B. udario oštećenika M. Č. dok iz iskaza
samog svjedoka M. Č., te tuženika nesporno proizlazi, i to kako iz iskaza svjedoka M.

5 P-5520/19

Čoke od 21.01.2016., bi nedvojbeno proizlazilo da ga je upravo tuženik izvukao iz vozila, da
mu je kazao da ga je nakon toga udario šakom u stražnji dio glave točno u potiljak te ponovno
dva tri puta šakom u glavu, da nije bilo niti jednog policajca osim onog koji mu se prvi
obratio i napao i da je upravo zapamtio osobu tuženika. Sam svjedok M. Č., kako u
kaznenom postupku tako i u ovom postupku, navodi da su ga nakon toga udarala i druga
skupina policajaca otvorenim dlanovima, da su ga isti vukli i nosili i da je sam uspio doći. Iz
iskaza tuženika kao i iz njegove obrane, u kaznenom postupku nedvojbeno bi proizlazilo da su
se on i oštećenik nakratko nagurivali, da fizički nije napao i udario M. Č. niti mu nanio
tjelesne ozljede, da on nije uočio da bi oštećenik imao ozljede. U svom iskazu je naveo da
nikad nije udario svjedoka Č., da je primijenio samo nužna sredstava prisile kao što su
poluga i lisice na rukama, da je pod nadzorom bio najviše pola sata i to upravo oštećenik M.
Č..

S obzirom na sve izneseno zaključak je ovog suda da je tuženik odgovoran za 50%
štete iz razloga što je građansko pravna odgovornost šira od kazneno pravne odgovornosti. Da
je nesporno da je iz samog iskaza svjedoka proizlazi da je kritične prigode osim samog
tuženika njega udarala i druga skupina policajaca i to otvorenim dlanom. Kako stranke nisu
predlagale eventualno novo vještačenje osim dr. Š. A. u postupku naknade
štete od strane M. Č. prema RH u mirnom postupku te nalaza i mišljenja sudskog
vještaka A. A. u kaznenom postupku o vrsti i težino ozljeda.

S obzirom na sve iznijeto sudu je teško bilo razgraničiti koje ozljede na nanio upravo
sami tuženik oštećeniku M. Č., a koje ozljede su mu nanijele druge osobe.

S obzirom na sve izneseno osnovan je prigovor podijeljene odgovornosti do visine od
50% štete te je trebalo dosudit upravo ovaj iznos od 23.300,00 kn što predstavlja 50% stvarne
štete sukladno odredbi čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima a svezi čl. 1085., 1089., 1100.
ZOO (NN 35/05 i 41/08).

U odnosu na ukidno rješenje Županijskog suda u Vukovaru potrebno je istaknuti da u
konkretnom slučaju, a što se tiče potrebitog oblika krivnje, a što proizlazi i iz rezultata
kaznenog spisa K-1288/12, iz kojeg bi nedvojbeno proizlazilo da je tuženik sporne prigode
postupao s namjerom da je bio u mogućnosti shvatiti značenje svog postupanja i mogao
vladati svojom voljom u trenutku kada je u službi udario više puta oštećenika šakom u glavu,
nanijevši mu lakše povrede.

U odnosu na druge navode iz ukidnog rješenja Županijskog suda u Vukovaru,
zaključak je ovog suda, a primjenjujući odredbu čl. 1049, da je tuženik kritične prigode
postupao sa namjerom, a radi se o najtežoj vrsti krivnje, a kada je riječ o namjeri štetnik želi
uzrok (štetnu radnju ali i posljedicu štete prouzročene drugoj osobi). Da bi se to moglo
utvrditi da je štetnik postupao namjerno zahtjeva se da je štetnik postupao znajući hotimice. U
konkretnom slučaju ne može se raditi o nepažnji niti krajnjoj nepažnji, nego je tuženik
postupao upravo sa izravnom namjerom da zada tjelesne ozljede oštećeniku M. Č..

Sve gore navedeno proizlazi kako iz iskaza svjedoka M. Č. kao i iz rezultata kaznenog spisa K-1288/12.

Zbog svega iznesenog, odlučeno je kao u izreci.

6 P-5520/19

Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku
("Narodne novine" broj 53/91, 91/91, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,
123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje ZPP) a isti troškovi se sastoje od sastava tužbe
100 bodova, pristupa na ročišta od 12.01.17. 100 bodova, 27.03.17. 50 bodova, 29.05.17. 100
bodova, pristupa na ročište od 09.06.2020. 100 bodova, sastava žalbe 100 bodova, odnosno
ukupno 550 bodova, što uz vrijednost boda s paušalom od 10,00 kn daje iznos od 5.500,00 kn

Kako je tužitelj uspio u parnici s oko 50% to mu je trebalo dosuditi 50% gore
navedenog troška odnosno 2.750,00 kn koji iznos predstavlja trošak tužitelja u ovom
predmetu.

Trošak tuženika sastoji se od sastava odgovora na tužbu 100 bodova, pristupa na
ročišta od 12.01.17. 100 bodova, 28.03.17. 50 bodova, 29.05.17. 100 bodova, pristupa na
ročište 09.06.2020. 100 bodova, sastava žalbe 100 bodova, odnosno ukupno 550 bodova, što
uz vrijednost boda s paušalom od 10,00 kn daje iznos od 5.500,00 kn, uvećano za 25% PDV
odnosno 1.375,00 kn, te sudskih pristoji odgovora na tužbu 408,00 kn, te zbrajajući te iznose,
dolazi se do iznosa 7.283,00 kn.

Kako je tuženik uspio u parnici s oko 50% to mu je trebalo dosuditi 50% gore
navedenog troška odnosno 3.641,50 kn koji iznos predstavlja trošak tuženika u ovom
predmetu.

Vrši se prijeboj troška tužitelja i tuženika pa se dolazi do iznosa od 891,50 kn koji iznos je i određen u izreci ove presude.

U Splitu, 10. srpnja 2020.

S U D A C

DRAGAN RAMLJAK,v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana
od dana objave odluke. Žalba se podnosi putem ovog suda za županijski sud u 3 primjerka.

DNA:

- zz tužitelja

- punomoćniku tuženika - u spis