Republika Hrvatska
Trgovački sud u Rijeci
Rijeka, Zadarska 1 i

Poslovni broj: 6. P-874/2016-59

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Tamari Jugo Smoljanović, u parničnom predmetu
tužitelja V. P. iz R., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik N. S., odvjetnik u P., protiv

tuženika C.o. d.d. Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica A. J., odvjetnica u R., radi naknade

štete u iznosu od 95.602,00 kuna s kamatom, nakon održane glavne i javne rasprave

zaključene 3. lipnja 2020. u prisutnosti tužitelja i punomoćnika stranaka, objavljene

10. srpnja 2020.

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku na ime naknade štete isplatiti tužitelju 85.988,20 kuna sa
zakonskom zateznom kamatom koja teče od 23. prosinca 2014. po stopi od 12% godišnje do

31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. po stopi od 8,14% godišnje do 31. prosinca 2015., od

1. siječnja 2016. po stopi od 8,05% do 30. lipnja 2016., od 1. srpnja 2016. po stopi od 7,88%
godišnje do 31. prosinca 2016., od 1. siječnja 2017. pa do 30. lipnja 2017. po stopi od 7,68%
godišnje, od 1. srpnja 2017. po stopi od 7,41% godišnje do 31. prosinca 2017., od 1. siječnja

2018. po stopi od 7,09% godišnje do 30. lipnja 2018., od 1. srpnja 2018. po stopi od 6,82%
godišnje do 31. prosinca 2018., od 1. siječnja 2019. po stopi od 6,54% godišnje do 30. lipnja

2019., od 1. srpnja 2019. po stopi od 6,30% godišnje do 31. prosinca 2019., a od 1. siječnja

2020. po stopi od 6,11% godišnje do isplate, a u slučaju promjene te stope, po stopi koja se
određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate
za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 8
(osam) dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži da mu tuženik
isplati preostali iznos od 9.613,80 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 23.
prosinca 2014. do isplate.

III. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 20.849,50 kuna na ime
prouzročenog parničnog troška zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos
teče od 10. srpnja 2020. (dana donošenja presude) do isplate uvećanjem prosječne kamatne

Poslovni broj: 6. P-874/2016-59

stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim
trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu
za tri postotna poena sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a u roku od 8 (osam) dana.
IV. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u preostalom iznosu
od 13.012,50 kuna kao neosnovan.

Obrazloženje

Tužitelj je 26. travnja 2016. podnio tužbu pred Općinskim sudom u Puli protiv
tuženika radi naknade štete u iznosu od 95.602,00 kuna s kamatom od 23. prosinca 2014. do
isplate. Obrazlaže da je 5. studenog 2014. došlo do štetnog događaja u kojem je zbog
nevremena potopljena brodica tužitelja te mu je time nastala imovinska šteta u utuženom
iznosu. Među strankama je bila zaključena polica osiguranja brodica broj …temeljem

koje je tuženik dužan tužitelju nadoknaditi štetu koja se očituje u plaćanju usluge
izvlačenja potopljenog plovila, prijevoza plovila, dizanja plovila kamion dizalicom, oštećenja
ribičke opreme, nužnosti popravka pomoćnog motora i glavnog motora, a za koje je popravke
tužitelj pribavio ponude od A.-T. M..

S obzirom da je procijenjena cijena popravka glavnog motora M. 50 KS 4T, koji
je oštećen u predmetnom štetnom događaju, viša od cijene koštanja novog motora, to tužitelj
traži naknadu štete na ime nastale totalne štete na motoru s obzirom da je ekonomski
neisplativ popravak postojećeg motora od 66.757,30 kuna, dok cijena novog motora iznosi

42.000,00 kuna. Stoga tužitelj na ime tog dijela štete traži isplatu vrijednosti za nabavku
novog motora od 42.000,00 kuna. Stoga predlaže da sud prihvati tužbeni zahtjev.

Tuženik je u odgovoru na tužbu prigovorio stvarnoj nenadležnosti općinskog suda.
Nadalje je istaknuo prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Osporava osnovu tužbenog
zahtjeva s obzirom da tužitelj u tužbi ne navodi na koji je točno način nastala šteta, gdje je
nastala, niti prilaže dokumentaciju iz koje proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva.
Tuženik također prigovara i visini štete jer iz tužbe ne proizlazi kakvu je štetu i uslijed
čega brodica pretrpjela. Isto tako, ribička oprema, popis koje tužitelj prilaže tužbi, nije i ne
može biti pokrivena policom osiguranja. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao
neosnovan.

Tijekom postupka tužitelj je ustrajao kod tužbe i tužbenog zahtjeva. U odnosu na
tuženikove navode iz odgovora na tužbu naveo je da su u cijelosti neosnovani.
Tuženik je ustrajao kod navoda iz odgovora na tužbu te je na ročištu održanom 21.
listopada 2016. u odnosu na dostavljenu dozvolu za plovidbu brodice istaknuo da je tužitelj
eventualno bio vlasnik police osiguranja na dan njena izdavanja, što ne dokazuje da je bio
vlasnik plovila na dan nastupa štete.

U odnosu na policu osiguranja ističe da je iz iste vidljivo da su ugovorena pravila za
osiguranje brodice …. Iz prijave nesreće brodice proizlazi da je nastala na vezu uslijed

naplavljenja, a sukladno čl. 18. st. 9. Pravila utvrđeno je da one štete koje su nastale kao

posljedica nalijevanjem vodom dok se brodica nalazi na vezu, a nije bila zaštićena
pokrivačem, nisu pokrivene ugovorom o osiguranju. Dana 11. studenog 2014. obavljen je
pregled plovila od procjenitelja tuženika V. J., koji je sačinio izvješće o pregledu i utvrdio

da brodica nije bila zaštićena pokrivačem, a iz čega proizlazi da predmetna šteta nije
pokrivena ugovorom o osiguranju.

2

Poslovni broj: 6. P-874/2016-59

Općinski sud u Puli, Stalna služba u Labinu se temeljem rješenja poslovni broj Pn-
123/16-8 od 26. listopada 2016. oglasio stvarno nenadležnim te je predmet ustupio ovome
sudu 19. prosinca 2016., kao stvarno i mjesno nadležnom sudu (list 43-44 spisa).

Tuženik je tijekom postupka istaknuo da je ciklona B. bila najavljena, a da
plovilo tužitelja na dan nastupa štetnog događaja nije bilo zaštićeno pokrivačem. Isto tako
ističe da je u vrijeme štetnog događaja plovilo tužitelja bilo na vezu pa dakle tužitelj nije
pretrpio plovidbenu nezgodu vezanu uz plovidbu. Budući da je šteta nastala na vezu, uslijed
nalijevanja, a da plovilo nije bilo zaštićeno zaštitnim pokrivačem, očito je da se ostvario jedan
od razloga naveden u pravilima kao isključenje pokrića. Također, uz policu osiguranja prileži
i prilog polici u kojem je jasno naznačeno da su u pokriću, pored trupa i stroja (glavnog i
pomoćnog), oprema i to: sidro, konop, radio stanica VHF te radio+CD s ukupnom
osiguranom svotom u iznosu od 4.560,00 kuna. To je cjelokupna oprema koja je osigurana u
predmetnom slučaju pa nema govora o tome da je koja druga oprema plovila u pokriću.

Tuženik je u podnesku zaprimljenom kod suda 12. ožujka 2020. istaknuo prigovor
nedostatka aktivne legitimacije pozivajući se na odredbu čl. 1. st. 4. Pravila za osiguranje
brodica jer je plovidbena dozvola za predmetnu brodicu na ime tužitelja izdana tek 10.
studenog 2014., odnosno nakon štetnog događaja.

Nadalje smatra da ne postoji ugovorna obveza tuženika, odnosno osigurani rizik jer se
ne radi o plovidbenoj nezgodi iz čl. 3. st. 1. t. 1. Pravila. Također ističe da je odredbom čl. 18.
st. 1. t. 9. Pravila propisano da su iz osiguranja isključene štete nastale kao posljedica
nalijevanja vodom dok se brodica nalazi na vezu, a smatra da je u postupku dokazano da
tuženikova brodica nije bila zaštićena odgovarajućim pokrivačem.

Sud je izveo dokazni postupak uvidom u dokumentaciju koja je priložena spisu te
saslušanjem tužitelja V. P. (iskaz na listu 88-90 spisa), svjedoka B. Š. (iskaz na listu 90-91

spisa), svjedoka K. P. (iskaz na listu 91-92 spisa), svjedoka M. R. (iskaz na listu 92 spisa),

svjedoka T. M. (iskaz na listu 93 spisa), svjedoka V. J. (iskaz na listu 117-118 spisa) te

vještačenjem po stalnom sudskom vještaku brodostrojarske struke D. K. ing. iz H., (Nalaz i
mišljenje na listu 131-155 spisa) utvrđujući odlučne činjenice savjesnom i brižljivom ocjenom
svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog
postupka, sve sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP-a, "Narodne
novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08.,
96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19.).

Na temelju izvedenog dokaznog postupka sud utvrđuje slijedeće:

Tužbenim zahtjevom tužitelj, kao osiguranik i ugovaratelj osiguranja traži naknadu
štete (isplatu osigurnine) od tuženika kao osiguratelja zbog oštećenja njegovog plovila reg.
oznake RC 1019 dana 5. studenog 2014. u luci R. u iznosu od 95.602,00 kuna temeljem
police osiguranja broj … od 22. kolovoza 2014.

Tužbeni zahtjev je u osnovan u iznosu od 85.988,20 kuna, dok je odbijen kao neosnovan u preostalom iznosu od 9.613,80 kuna.

Među strankama nije sporno da su tužitelj kao ugovaratelj osiguranja i osiguranik te
tuženik kao osiguratelj sklopili Policu broj … za osiguranje plovila reg. oznake
… za razdoblje osiguranja od 11. kolovoza 2014. do 10. kolovoza 2015. (polica na listu

3

Poslovni broj: 6. P-874/2016-59

35-36 spisa). Također nije sporno da su sastavni dijelovi Police Pravila za osiguranje brodice … (Pravila na listu 19-20 spisa).

Nije sporno da je 5. studenog 2014. u luci R. došlo do potonuća predmetne brodice
(prijava nesreće brodice na listu 37-40 spisa).

Nadalje, nije sporno da je tužitelj prijavio tuženiku nastanak štete, kao i da je
tuženikov procjenitelj 11. studenog 2014. pregledao plovilo te sastavio preliminarno izvješće
o pregledu 12. studenog 2014. (izvješće na listu 57-59 spisa).

Budući da navedene činjenice među strankama nisu sporne, ne treba ih dokazivati sukladno odredbi čl. 221. st. 1. ZPP-a.

Tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor nedostatka aktivne legitimacije.
Nadalje, sporna jest osnova tužbenog zahtjeva jer je tuženik prigovorio da se ne radi o
plovidbenoj nezgodi iz čl. 3. st. 1. t. 3. Pravila, pa stoga smatra da ne postoji ugovorna obveza
tuženika, odnosno osigurani rizik. Također ističe da je odredbom čl. 18. st. 1. t. 9. Pravila
izrijekom propisano da su iz osiguranja isključene štete nastale kao posljedica nalijevanja
vodom dok se brodica nalazi na vezu, a nije zaštićena pokrivačem, a u dokaznom postupku je
po mišljenju tuženika, utvrđeno da brodica nije bila zaštićena odgovarajućim pokrivačem.

Tuženikov prigovor nedostataka aktivne legitimacije sud je utvrdio neosnovanim.
Tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor nedostatka aktivne legitimacije
tužitelja navodeći da iz dokaza priloženih tužbi ne proizlazi postojanje aktivne legitimacije
tužitelja, dok je u podnesku zaprimljenom kod suda 12. ožujka 2020., nakon zaključenja
prethodnog postupka, istaknuo isti prigovor, ali pozivajući se na odredbu čl. 1. st. 4. Pravila za
osiguranje brodica navodeći da nije sporno da je plovidbena dozvola za predmetnu brodicu na
ime tužitelja izdana tek 10. studenog 2014., dakle nakon štetnog događaja.

Uvidom u dopis Lučke kapetanije od 15. prosinca 2017. sud je utvrdio da je predmetna

brodica upisana u očevidnik (knjigu) V. brodice za osobne potrebe te da je tužitelj upisan kao

vlasnik predmetne brodice od 29. srpnja 2014. (dopis na listu 72 spisa). Budući da je dakle

tužitelj upisan kao vlasnik predmetne brodice u očevidnik nadležne lučke kapetanije i prije

štetnog događaja, na dan štetnog događaja, kao i na dan sastavljanja dopisa, to je tuženikov

prigovor nedostatka aktivne legitimacije sud utvrdio neosnovanim.
Odredbom čl. 1. st. 4. Pravila za osiguranje brodica broj … (dalje: Pravila), koja su sastavni

dio ugovora o osiguranju, propisano je da je brodica osigurana samo dok je upisana u očevidnik

nadležne lučke kapetanije i dok ima važeću ispravu o sposobnosti brodice za plovidbu.

Neosnovana je tvrdnja tuženika da predmetna brodica nema važeću ispravu o
sposobnosti brodice za plovidbu s obrazloženjem da je plovidbena dozvola za predmetnu
brodicu izdana tek 10. studenog 2014. na ime tužitelja. Navedeni prigovor je tužitelj istaknuo
nakon zaključenja prethodnog postupka pa ga sud ne bi trebao uzeti u obzir sukladno odredbi
čl. 299. st. 3. ZPP-a.

No, uvidom u dozvolu za plovidbu brodice (list 41-42 spisa) utvrđeno je da je zaista
izdana tužitelju 10. studenog 2014., ali ta činjenica ne ukazuje da predmetna brodica nema
važeću ispravu o sposobnosti brodice za plovidbu, već je dokaz o tome da tužitelj ima
položeni ispit za voditelja brodice. Stoga je i taj tuženikov prigovor sud utvrdio neosnovanim.

Nadalje, tuženik smatra da ne postoji njegova ugovorna obveza odnosno osigurani
rizik pozivajući se na odredbu čl. 3. st. 1. t. 1. Pravila, kojom je propisano da su osiguranjem,
između ostalih, pokriveni rizici plovidbene nezgode propisani citiranom odredbom, kao i

4

Poslovni broj: 6. P-874/2016-59

drugi izvanredni vanjski događaji koji su vezani uz plovidbu, a da se u konkretnom slučaju ne radi o plovidbenoj nezgodi.

Iz citirane odredbe Pravila proizlazi da je osiguranjem pokriven samo rizik vezan uz
plovidbu, a u konkretnom slučaju nije sporno da do potonuća brodice nije došlo za vrijeme
plovidbe, već dok je brodica bila pričvršćena na vezu.

Tuženik se također pozivao i na isključenje odgovornosti iz odredbe čl. 18. st. 1. t. 9.
Pravila, a kojom je propisano da su iz osiguranja isključene štete nastale kao posljedica
nalijevanja vodom dok se brodica nalazila na vezu, a nije zaštićena pokrivačem. Argumentum
a contrario, navedeno upućuje na zaključak da iz osiguranja ne bi bila isključena šteta koja je
nastala kao posljedica nalijevanja vodom dok se brodica nalazila na vezu, a bila je zaštićena
pokrivačem. Dakle, iz navedenog proizlazi da je brodica dok se nalazi na vezu pokrivena
osiguranjem ako je zaštićena pokrivačem.

Stoga je bilo potrebno utvrditi odlučne činjenice je li brodica tužitelja bila zaštićena pokrivačem te što je uzrok potonuća brodice.

Tužitelj je iskazao da je brodica imala tendu koja stoji vodoravno u odnosu na brodicu
te koja je i s bočne strane bila djelomično zatvorena, da dok plovi, valovi ne udaraju u osobu
koja sjedi u brodici. Nadalje, svjedok K. P., koji je tužitelju pružio uslugu izvlačenja

brodice iz mora je iskazao da je: "maknuo tendu radi sigurnosti da ga ne bi zamotala".

Također je iskazao da zna da je tužiteljeva brodica imala tamno plavu ceradu koja je imala

krov te je zatvarala brodicu i s boka te koja je na tužiteljevu brodicu bila prikopčana s
tvorničkim klinovima. Svjedok M. R., koji se predmetnoga dana nalazio na rivi te je
vidio da se brodica tužitelja već na pola nalazi u vodi, je iskazao da je brodica tužitelja imala
tendu plave boje.

Tuženik je tijekom postupka tvrdio da iz tužiteljevog prigovora na otklon štete od 25.
veljače 2015. proizlazi da predmetna brodica nije bila pokrivena pokrivačem (ceradom) u
vrijeme štetnog događaja. Taj tuženikov navod sud je utvrdio neosnovanim budući da je iz
prigovora jasno vidljivo da je tužitelj naveo: "da su brodicu veliki udarni i povratni valovi
okrenuli na bok te je u nekoliko minuta potonula tako da nikakva cerada tu ne bi pomogla"
(list 54 spisa). Dakle, iz tužiteljevog prigovora proizlazi da tužitelj u biti tvrdi da ni pokrivač
ne bi spriječio nastanak predmetnog štetnog događaja, a ne da ga nije bilo.

Prema tome, iz iskaza svih saslušanih osoba sud utvrđuje da je tužiteljeva brodica
imala tendu, odnosno da je bila zaštićena pokrivačem pa je stoga neosnovan tuženikov
prigovor da nema tuženikove odgovornosti za naknadu štete zbog toga što po tvrdnjama
tuženika brodica nije bila zaštićena pokrivačem.

Svjedok V. J., koji je za tuženika obavio izvid i utvrdio oštećenja na
predmetnoj brodici je iskazao da je predmetna šteta otklonjena jer da predmetno plovilo nije
bilo zaštićeno pokrivačem, s time da je po njegovom mišljenju to morao biti pokrivač koji
stvara nepropusnu cjelinu, odnosno da je brodica morala biti zatvorena pokrivačem sa svih
strana kako more ne bi ušlo u unutarnji prostor i ne bi narušilo stabilitet plovila. Sud u tom
dijelu nije prihvatio iskaz svjedoka J. iz razloga što u Pravilima za osiguranje brodica nije
navedeno kakvog bi oblika pokrivač trebao biti, odnosno da bi trebao biti onakav kako je to
iskazao svjedok J.. No isti je također iskazao da bočne cerade nisu bile na mjestu kada je
on pregledao plovilo, ali da je vidio da se tamo nalaze zakačke, kao i da je brodica imala
prihvate koji su štitili s bočne strane od vrha natkrivenog dijela okomito dolje, s time da je
cijeli zadnji dio bio otvoren, a iz čega također proizlazi da je tužiteljeva brodica imala tendu.
Nadalje, radi utvrđenja odlučne činjenice što je uzrok potonuća predmetne brodice,
odnosno je li se brodica napunila morem i potonula ili se prevrnula pa zatim napunila morem
te potonula sud prihvatio tužiteljev prijedlog i odredio izvođenje dokaza vještačenjem po

5

Poslovni broj: 6. P-874/2016-59

stalnom sudskom vještaku za strojarstvo, promet i vozila D. K. iz H.

Vještak K. u svom Nalazu i mišljenju zaprimljenom kod suda 4. studenog 2019.
(Nalaz i mišljenje na listu 131-156 spisa) utvrđuje da se štetni događaj dogodio po jakom
južnom vjetru koji je uzrokovao valovito more i refleksne valove (štige) koji su pomicali
betonske žardinjere na rivi. Utvrdio je da je refleksni val od rive koja je okomita na rivu za
koju je vezana brodica prevrnulo brodicu te ju napunio morem i potopio. Vještak je mišljenja
da se brodica prevrnula zbog valova pa napunila morem i potonula, kao i da u takvom slučaju
tenda ne bi bila ni od kakve koristi. Potapanjem brodice uzrokuje se totalna šteta svih uređaja
i pogonskih strojeva na brodici, dok jedino za upotrebu ostaje trup brodice na kojem treba
sanirati nastala oštećenja. Vještak smatra da je popravak pogonskog motora predmetne
brodice neisplativ jer je cijena popravka veća od cijene novog motora. Vještak je procijenio
nastalu štetu na brodici u iznosu od 87.152,20 kuna (list 155 spisa).

Tuženik je svoje primjedbe na Nalaz i mišljenje vještaka iznio u podnesku
zaprimljenom kod suda 2. prosinca 2019. te 27. travnja 2020. U cijelosti osporava navod
vještaka da je prvo došlo do prevrnuća broda, a onda do potapanja te da tenda ne bi spriječila
nastanak štetnog događaja navodeći da je u samoj prijavi nesreće kao uzrok potonuća naveden
veliki val pa tuženik smatra da je naplavljivanje uzrok potonuća. Također tuženik smatra da
tende uopće na brodu nije bilo te da je time šteta nastala na ovaj način isključena iz pokrića.
Tuženik u odnosu na samu visinu štete ističe kako nema primjedbi na obračun štete od
ukupno 87.152,20 kuna, ali ističe da je ugovorena i odbitna franšiza u minimalnom iznosu od

1.164,00 kuna, a koji iznos se mora odbiti od eventualno pripadajuće naknade.

Tužitelj nije imao primjedbi na Nalaz i mišljenje vještaka.

Vještak je ustrajao kod svog Nalaza i mišljenja te se prilikom usmenog obrazlaganja
Nalaza i mišljenja na ročištu 3. lipnja 2020. detaljno očitovao na tuženikove primjedbe.
Ustrajao je kod navoda da po njemu niti jedna tenda na brodici ne bi spriječila da se u
konkretnom slučaju brodica prevrne i napuni s morem te potone. Vještak je naveo da je
sigurno da je u brodicu od kiše i mora ušlo nešto vode, ali ne toliko da potopi brodicu jer je
riječ o onoj količini koju pumpa može izbaciti iz brodice. Na pitanje tuženika je li moguće da
je plimni val napunio brodicu s morem odgovorio je da to nije moguće jer plimni val u cijeloj
uvali diže nivo mora, a na pitanje je li moguće da je refleksni val napunio brodicu morem
odgovorio je da nije, već da ju je refleksni val prevrnuo.

Sud je u cijelosti prihvatio Nalaz i mišljenje vještaka s obzirom da je logičan, detaljan i u skladu s pravilima struke.

Dakle, na temelju svih izvedenih dokaza sud je utvrdio da je uzrok potonuća brodice
to što se brodica zbog velikih valova prevrnula pa napunila morem i potonula. Dakle, uzrok
potonuća brodice nije posljedica nalijevanja vodom, već se brodica prevrnula pa nakon toga
napunila morem i potonula. Što se tiče pokrivača na brodici, sud je utvrdio da je tužitelj na
brodici imao tendu pa je prema tome brodica bila zaštićena pokrivačem. Osim toga, utvrđeno
je da pokrivač nema nikakve veze s potonućem brodice te da nije u uzročnoj vezi s nastalom
štetom budući da iz Nalaza i mišljenja vještaka jasno proizlazi da niti jedna tenda na brodici
ne bi spriječila da se u konkretnom slučaju brodica prevrne i napuni s morem te potone.
Vještak smatra da bi neka druga tenda na brodici eventualno usporila potonuće. Stoga sud
utvrđuje da predmetna šteta nije isključena iz osiguranja jer prije svega nije nastala kao
posljedica nalijevanja vodom, a brodica je bila zaštićena tendom (pokrivačem). Stoga sud
utvrđuje da je ostvareni pomorski rizik pokriven predmetnom policom osiguranja, kao i da je
tuženik dužan tužitelju isplatiti naknadu iz osiguranja.

Sud na temelju Nalaza i mišljenja vještaka K. utvrđuje da šteta na predmetnoj brodici iznosi 87.152,20 kuna, u kojem dijelu stranke nisu imale primjedbi na Nalaz i

6

Poslovni broj: 6. P-874/2016-59

mišljenje vještaka, a koji iznos je potrebno umanjiti za 1.164,00 kuna budući da je ugovorena
odbitna franšiza od 1% od osigurane svote, odnosno minimalno 1.164,00 kuna (polica na listu
35 spisa). Budući da tužitelj niti tuženik nisu imali primjedbi na Nalaz i mišljenje vještaka u
dijelu u kojem je vještak utvrdio visinu nastale štete, podredno se napominje da vještak
osnovano nije uzeo u obzir naknadu štete koju je tužitelj tražio, a koja je navodno nastala na
ribičkoj opremi u iznosu od 8.050,00 kuna (list 12 spisa). Navedeno iz razloga što ribička
oprema nije bila pokrivena policom osiguranja, što je jasno vidljivo iz priloga predmetnoj
polici (list 53 spisa) u kojem je jasno naznačeno što je u pokriću.

Stoga sud utvrđuje da je tuženik dužan tužitelju nadoknaditi štetu u iznosu od

85.988,20 kuna (87.152,20 kuna - 1.164,00 kuna) s kamatom od 23. prosinca 2014. do isplate
(t. I. izreke presude). Sud je u preostalom iznosu od 9.613,80 kuna tužbeni zahtjev odbio kao
neosnovan (t. II. izreke).

Odluku o parničnom trošku sud je donio na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-
a. Budući da je tuženik u cijelosti izgubio parnicu, dužan je tužitelju nadoknaditi parnične
troškove. Stoga je sud tužitelju, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora od 95.602,00
kuna, priznao parnični trošak u iznosu od 20.849,50 kuna (t. III. izreke presude).

Tužitelj ima pravo na naknadu parničnog troška koji se odnosi na trošak sudske
pristojbe na tužbu u iznosu od 1.306,00 kuna i na presudu u iznosu od 1.306,00 kuna sukladno
Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18.) i Uredbi o Tarifi sudskih
pristojbi ("Narodne novine" broj 53/19), te na trošak zastupanja po Tarifi o nagradama i
naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa, "Narodne novine" broj 142/12., 103/14.,
118/14. i 107/15.), budući da je tužitelja zastupao odvjetnik, koji se sastoji od troška sastava
tužbe u iznosu od 1.000,00 kuna sukladno Tbr. 7/1, troška sastava podneska od 5. rujna 2016.,
kojim se očituje na tuženikove navode iz odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 kuna
sukladno Tbr. 8/1, troška zastupanja na ročištu održanom 8. rujna 2016. i 25. veljače 2020.,
koja su odgođena prije početka raspravljanja u iznosu od po 250,00 kuna (ukupno 500,00
kuna) sukladno Tbr. 9/5 (tužitelj je neosnovano tražio naknadu u iznosu od po 1.000,00 kuna
uvećano za PDV), troška zastupanja na ročištu 21. listopada 2016. na kojem se raspravljalo o
procesnim pitanjima u iznosu od 500,00 kuna sukladno Tbr. 9/2 (tužitelj je neosnovano tražio
naknadu u iznosu od 1.000,00 kuna uvećano za PDV), troška zastupanja na ročištima 22.
studenog 2017., 15. ožujka 2018., 29. svibnja 2018., 18. prosinca 2018., 20. ožujka 2019. i 3.
lipnja 2020. u iznosu od po 1.000,00 kuna (ukupno 6.000,00 kuna) sukladno Tbr. 9/1, troška
sastava podnesaka od 13. veljače 2018., 14. ožujka 2018. i 1. lipnja 2020. u iznosu od 250,00
kuna sukladno Tbr. 8/3 (ukupno 750,00 kuna, a tužitelj je neosnovano tražio naknadu u iznosu
od po 1.000,00 kuna uvećano za PDV) budući da nije riječ o podnescima iz Tbr. 8/1 i Tbr.
8/2, troška sastava podneska od 27. studenog 2019., kojim s očituje na nalaz i mišljenje
vještaka u iznosu od 1.000,00 kuna sukladno Tbr. 8/1 te PDV u iznosu od 2.687,50 kuna
sukladno Tbr. 42, sve uvećano za troškove vještačenja u zatraženom iznosu od 4.800,00 kuna.
Odredba čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (dalje: OZ-a, "Narodne novine" broj 112/12.,
25/13., 93/14., 55/16. i 73/17.) propisuje da kamata na troškove postupka dospijeva danom
donošenja odluke o parničnom trošku. Kako je takav zahtjev tužitelj postavio u zahtjevu za
naknadu parničnog troška, to je sud odlučio kao u t. III. izreke presude.

Tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u preostalom iznosu od 13.012,50 kuna je neosnovan (t. IV. izreke presude).

Sud tužitelju nije priznao trošak u navedenom iznosu, koji predstavlja razliku između
naknade koju je tužitelj tražio za naprijed navedene radnje i iznosa koji mu je sud za te radnje
priznao, kako je naprijed obrazloženo.

7

Poslovni broj: 6. P-874/2016-59

Sud također nije priznao tužiteljev zahtjev za naknadu putnog troška tužiteljevog
punomoćnika P.-R.-P. u iznosu od ukupno 4.200,00 kuna te trošak dnevnice
tužiteljevog punomoćnika u iznosu od ukupno 3.500,00 kuna budući da odvjetniku ne mogu
pripasti troškovi za putovanje iz drugog mjesta, već ima pravo na troškove samo u visini onih
koje bi imao odvjetnik koji ima sjedište u kojem je i sud primjenom čl. 155. st. 1. ZPP-a
uzimajući u obzir koji su troškovi zaista bili potrebni radi vođenja parnice. Odvjetnik te
troškove može naplatiti od svoje stranke, ali ne i od suprotne strane u sporu.

Rijeka, 10. srpnja 2020.

Sutkinja

Tamara Jugo Smoljanović

UPUTA O PRAVU NA IZJAVLJIVANJE PRAVNOG LIJEKA:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 8 (osam)
dana od dana objave na e-oglasnoj ploči, a u slučaju da nije uredno obaviještena o ročištu na
kojem se presuda objavljuje u roku od 8 (osam) dana od dana primitka presude. Žalba se
podnosi ovom sudu u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud
Republike Hrvatske.

8