Poslovni broj: 2 Povrv-464/2019-108

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Trgovački sud u Zadru, po sutkinji Ani Markač, u pravnoj stvari tužitelja T. O. d.d., Z., OIB:…, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz O. društva M. & L. d.o.o. iz Z., protiv tuženika C. Z. Ž. d.o.o., Z., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik po zaposlenju M. Č., dipl. iur., radi isplate 53.426,08 kuna, nakon glavne rasprave održane i zaključene 3. lipnja 2020., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja T. Ć., odvjetničke vježbenice u O. društvu M. & L. d.o.o. iz Z. i punomoćnika tuženika po zaposlenju, u kojem predmetu je presuda javno objavljena 10. srpnja 2020.,

 

p r e s u d i o j e

 

              Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika V. M. iz Z., poslovni broj Ovrv-2630/13 od 5. ožujka 2013. kojim je naloženo tuženiku C. Z. Ž. d.o.o., Z., OIB:…, da tužitelju T. O. d.d. Z., OIB:…, namiri tražbinu u iznosu od 53.426,08 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

 

-          na iznos od 380,00 kn od 05.10.2010.

-          na iznos od 32.730,01 kn od 11.11.2011.

-          na iznos od 17.620,07 kn od 11.11.2011.

-          na iznos od 1.466,00 kn od 01.03.2012.

-          na iznos od 1.230,00 kn od 01.03.2012.

 

pa do namirenja tužitelja u skladu sa odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05) uvećanjem eskontne kamatne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, odnosno stopi koja se primjenjuje na odnose iz trgovačkih ugovora, te da mu naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.180,33 kuna, kao i da na te troškove plati zakonske zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet  postotnih poena, koje teku od dana dostave rješenja o ovrsi pa do tužiteljeva namirenja, te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

Tužitelj je u svojstvu ovrhovoditelja 25. veljače 2013. podnio protiv tuženika Javnom bilježniku V. M. iz Z., prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi potraživanja u iznosu od 53.426,08 kn.

Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-2630/13 od 5. ožujka 2013. Javni bilježnik odredio je predloženu ovrhu.

Tuženik je pravodobno izjavio prigovor protiv naprijed označenog rješenja, pa je rješenje Javnog bilježnika stavljeno van snage sukladno odredbi čl. 58. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12), a postupak je nastavljen kao parnični.

Tuženik je u prigovoru protiv rješenje o ovrsi negirao bilo kakav poslovno-pravni odnos temeljem kojeg da bi ovrhovoditelj imao pravno-financijsko-računovodstvenog razloga, zakonskih obveza ili pravnog interesa istoga uopće uvesti u svoje poslovne knjige. Iz dokumenta kojeg je ovrhovoditelj nazvao vjerodostojnom ispravom, da nije vidljivo u čemu bi se sastojala novčana obveza ovršenika. Zbog navedenog predložio je uvažiti njegov prigovor te u cijelosti odbiti prijedlog za ovrhu.

Tužitelj je podnesku od 13. studenog 2013. pojasnio da se 10. prosinca 2008. kod Obrovca dogodila prometna nezgoda na način da je D. R. iz M., upravljao vozilom reg. oznake KR …-FE (osiguranim kod tužitelja policom osiguranja od autoodgovornosti broj …), a kretao se cestom D-27 iz smjera G. u smjeru O. tj. sjever-jug, te dolaskom do 12 km plus 300 metara, a izlaskom iz lijevog zavoja, naišao je na odron kamenja kojom prilikom da je prednjim lijevim kotačem udario u kamenje nakon čega da je izgubio kontrolu nad upravljačem te prednjim lijevim dijelom vozila udario u kameni usik s desne strane gledano u pravcu kretanja istog gdje da se i zaustavio. Za predmetnu prometnu nezgodu tužitelj smatra da je isključivo odgovoran tuženik, jer da je propustio ispuniti svoju obvezu održavanja ceste na kojoj se dogodila prometna nezgoda, radi čega da se na istoj cesti našao odron kamenja koji da je predmetnu nezgodu i uzrokovao.

U predmetnoj prometnoj nezgodi tjelesne ozljede da su zadobili putnici u vozilu reg. oznake KR … FE Z. R. iz M. i K. M. iz M., koji da su protiv tužitelja vodili sudski postupak radi naknade štete zbog ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju i to pred Općinskim sudom u Zlataru, Stalnom službom u Donjoj Stubici pod poslovnim brojem P-690/10. U navedenom postupku da je 7. listopada 2011. donesena pravomoćna presuda temeljem koje da je tužitelj 10. studenog 2011. isplatio punomoćniku Z. R. i M. K. odvjetnici N. Đ.-T. slijedeće iznose:

-              iznos od 32.730,01 kn (od čega 17.790,00 kn na ime glavnice, 12.148,220 kn na ime odvjetničkih troškova i 2.791,81 kn na ime kamata)

-              iznos od 17.620,07 kn (od čega 15.230,00 kn na ime glavnice i 2.390,00 kn na ime kamata). Tužitelj da je također bio obvezan platiti u navedenom postupku i sudsku pristojbu na odgovor na tužbu u iznosu od 380,00 kn koju da je platio 4. listopada 2010.

Z. R. iz M. i M. K. iz M., da su se naknadno putem punomoćnika odvjetnice N. Đ.-T. obratili tužitelju Odštetnim zahtjevima od 29. prosinca 2011. za naknadom troškova liječenja ozljeda zadobivenih u predmetnoj prometnoj nezgodi, koje troškove da je tužitelj isplatio istima temeljem sklopljene Izvansudske nagodbe od 9. siječnja 2012. u ukupnom iznosu od 2.696,00 kn (od čega se 790,00 kn odnosi na troškove liječenja Z. R., 1.230,00 kn na troškove liječenja M. K., a 676,00 kn na odvjetničke troškove).

              Slijedom svega gore navedenog proizlazi kako je tužitelj isplatio oštećenima u predmetnoj prometnoj nezgodi ukupan iznos od 53.426,08 kn te da je za navedeni iznos stekao pravo regresnog potraživanja od tuženika kao krivca za predmetnu prometnu nezgodu.

              Tužitelj je nadalje predložio da se tuženik izričito očituje pristaje li na korištenje dokaza (medicinskog vještačenja) provedenih u predmetu Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Donjoj Stubici poslovni broj P-690/10 za potrebe predmetnog postupka.

Prigovore tuženika smatra u cijelosti neosnovanim, radi čega je iste predložio odbiti te održati na snazi platni nalog iz predmetnog rješenja o ovrsi u cijelosti, uz naknadu parničnih troškova tužitelju sa zakonskim zateznim kamatama koje da teku od presuđenja do isplate.

Tuženik se podneskom od 27. studenog 2013. protivio tužbi i tužbenom zahtjevu kao i visini postavljenog tužbenog zahtjeva kao potpuno neutemeljenom. Istakao je i prigovor promašene pasivne legitimacije. U vrijeme nastanka prometne nezgode da je važio Zakon o javnim cestama (Narodne novine broj 180/04) prema kojem Zakonu da je odredbom čl. 55. normirano da državnim cestama upravlja, gradi ih, rekonstruira i održava trgovačko društvo H. ceste d.o.o. Z.. Istim člankom da je normirano između ostalog da je predmet poslovanja toga Društva održavanje državnih cesta iz čl. 18. citiranog Zakona. U tom pravcu odgovornost prema trećini, tj. korisnicima državne ceste da snosi navedeno društvo, a nikako tuženik. Nadalje, tužitelj da je pred Općinskim sudom u Zlataru izgubio parnicu protiv oštećenika u prvom stupnju, a zatim da nije na takvu presudu izjavio žalbu. Potpuno pasivnim držanjem u parnici da je stvorio obvezno pravni i ovršni temelj na čemu da je onda i morao isplatiti štetu navodnim oštećenicima. Tuženik smatra da se radi o potpuno nekompetentnom vođenju sudskog spora i nesavjesnom vođenju parnice bez namjere da se uspije u parnici u kojoj da je tužitelj tada bio tuženik, da bi sada tužbom pokušao od tuženika naplatit nešto za što tuženik ne samo što nije kriv jer ničim nije pridonio nastanku štete, već da je za štetu odgovorna druga pravna osoba. Predložio je da sud u cijelosti odbije tužbu i tužbeni zahtjev.

Nakon provedenog postupka ovaj sud je 29. prosinca 2015. pod poslovnim brojem Povrv-428/2013-66 donio presudu kojom je u cijelosti ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika V. M. iz Z., poslovni broj Ovrv-2630/13 od 5. ožujka 2013., te odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

Protiv navedene odluke suda od 29. prosinca 2015. tužitelj je pravodobno podnio žalbu iz svih zakonom predviđenih razloga (čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku, Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01,117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14; dalje ZPP), te predložio preinačiti istu, a podredno ukinuti uz naknadu troškova žalbenog postupka.

              Visoki trgovački sudu Republike Hrvatske rješenjem poslovni broj Pž-450/2016-2 od 25. listopada 2019. uvažio je tužiteljevu žalbu, ukinuo presudu Trgovačkog suda u Zadru, poslovni broj Povrv-428/2013-66 od 29. prosinca 2015. i predmet vratio na ponovno suđenje.

              Iz upute ukidne odluke drugostupanjskog suda proizlazi da u ponovljenom postupku ovaj sud treba otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju da mu je ukazano predmetnom odlukom jer da je isti neosnovanim odustajanjem od predloženog prometnog vještačenja, predloženog od strane tužitelja, povrijedio načelo saslušanja stranaka (čl. 5. ZPP-a) i time počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 6. ZPP-a.

U ponovljenom postupku tužitelj je ustrajao kod tužbe i tužbenog zahtjeva. Predložio je, da se  ovom predmetu priklopi spis Prekršajnog suda u Obrovcu P-20/3, da se provede prometno tehničkog vještačenja na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja po stalnom sudskom vještaku S. E., dipl. ing. iz Z., da se priklopi parnični predmet Općinskog suda u Zlataru, Stalne služba Donja Stubica poslovni broj P-690/10, radi korištenja dokumentacije za potrebe provođenja medicinskog vještačenja na okolnost visine naknade štete isplaćene oštećenima i opravdanosti isplate troškova liječenja.

Tuženik je u ponovljenom postupku ostao kod odgovora na tužbu i svih navoda iznesenih tijekom ranijeg postupka. Protivio se svim dokaznim prijedlozima tužitelja. Osim već ranije saslušanog svjedoka D. Š., ophodara, tuženik je predložio da se u svojstvu svjedoka sasluša i nadcestara nadcestarije O.. Isti je predložio i uvid u dokumentaciju koja već prileži spisu.

Stranke su bile suglasne da se sukladno odredbi čl. 315. ZPP-a ponovo ne saslušavaju već ranije saslušani svjedoci D. Š., D. R., Z. R. i M. K., već da se njihovi iskazi pročitaju tijekom postupka.

Odredba članka 219. st. 1. ZPP-a propisuje da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

U tijeku postupka sud je radi utvrđenja odlučnih činjenica izveo dokaz uvidom u dokumentaciju priloženu u spisu i to u: izvod iz poslovnih knjiga tužitelja - regresni spis broj R-... (list spisa 4), Zapisnik o očevidu Pu zadarske, PP Obrovac od 29. prosinca 2008. (list spisa 20 do 23), Polica za automobilsko osiguranje broj ... (list spisa 24), pravomoćnu presudu  Prekršajnog suda u Obrovcu poslovni broj P-20/3-09 (list spisa 25 do 27), presliku tužbe podnesene Općinskom sudu u Zlataru u pravnoj stvari tužitelja ad1. Z. R. i ad2. M. K. protiv tuženika T. osiguranje d.d Z. radi naknade štete P-690/10,  (list spisa 28 do 29), presudu Općinskog suda u Zlataru poslovni broj P-690/10-42 od 7. listopada 2011 (list spisa 72 do 75) obavijest o isplati odštete te dokazi o plaćanju (list spisa 77 do 83), Odštetni zahtjev M. K. (list spisa 84 do 93), Odštetni zahtjev Z. R. (list spisa 94 do 102), preslika ophodarskog dnevnik od 10. prosinca 2008. (list spisa 110), Izvješće nadcestara (list spisa 111), Izviješće D. Š. (list spisa 112 do 114). Nadalje, isti je proveo dokaz prometnim vještačenjem (list spisa 334 do 340), saslušao je sudskog vještaka S. E. dipl. ing. (list spisa 361 do 362), svjedoka S. P., nadcestara N. O. (list spisa 363), te pročitao iskaze ranije saslušanih svjedoka i to D. Š., saslušanog na ročištu glavne rasprave održane 29. travnja 2014. (list spisa 147), iskaz svjedoka D. R., saslušanog pred zamolbenim sudom u Z. na ročištu od 10. srpnja 2014. (list spisa 230), iskaz svjedoka Z. R. saslušanog pred zamolbenim sudom u Z. na ročištu od 2. prosinca 2014. (list spisa 252 do 253) i iskaz svjedoka M. K. saslušanog pred zamolbenim sudom u V. na ročištu od 11. svibnja 2015. (list spisa 268).

Sud je dopisom od 28. siječnja 2019. od Općinskog suda u Zadru, Prekršajnog odjela ponovo zatražio dostavu spisa Prekršajnog suda u Obrovcu, poslovni broj P-20/3-09.

Podneskom od 31. siječnja 2020. Općinski sud u Zadru, Prekršajni odjel izvijestio je ovaj sud da nisu u mogućnosti dostaviti zatraženi spis predmeta Prekršajnog suda u Obrovcu, P-20/3-09 jer da je isti uništen iz arhive. Međutim, kako je ovaj sud u prethodno vođenom postupku Povrv-428/2013 predmetni spis Prekršajnog suda u Obrovcu, pribavio i djelomično preslikao, to se u ponovljenom postupku koristila navedena dokumentacija iz istoga.

Sud je nadalje pribavio i spis Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe Donja Stubica poslovni broj P-690/2010.

Predmet spora odnosi se na isplatu iznosa od 53.426,08 kn, a koji iznos tužitelj potražuje od tuženika s osnova regresa. Navedeni iznos tužitelj je isplatio oštećenim Z. R. i M. K. na ime ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi koja se dogodila 10. prosinca 2008. kod O. i to na način da je D. R. iz M., upravljao vozilom reg. oznake KR …/FA (osiguranim kod tužitelja policom osiguranja od autoodgovornosti broj …), u kojem vozilu su se kao putnici nalazili oštećenici R. i K. i koje vozilo se kretalo cestom D-27 iz smjera G. u smjeru O. tj. sjever-jug, te da je dolaskom do 12 km plus 300 metara i izlaskom iz lijevog zavoja, D. R. naišao na odron kamenja kojom prilikom da je prednjim lijevim kotačem udario u kamenje nakon čega da je izgubio kontrolu nad upravljačem te prednjim lijevim dijelom vozila udario u kameni usjek s desne strane gledano u pravcu kretanja istog gdje se i zaustavio.

Isplatu utuženog iznosa tužitelj potražuje od tuženika jer istog smatra isključivo odgovornim za predmetnu prometnu nezgodu iz razloga jer da je isti propustio ispuniti svoju obvezu održavanja ceste na kojoj se dogodila prometna nezgoda, radi čega da se na istoj cesti našao odron kamenja koji da je predmetnu nezgodu i uzrokovao.

U odnosu na tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije sud, je isti cijenio kao neosnovan. Navedeno iz razloga jer su istome, a temeljem Ugovara o obavljanju poslova redovnog održavanja i zaštite državnih cesta za razdoblje od 1. travnja 2005. do 31. ožujka 2009., a koji Ugovor je zaključio sa H. cestama d.o.o. Z. 28. travnja 2005. (list spisa 165-173) bili povjereni poslovi redovitog održavanja i zaštite državnih cesta na području Zadarske županije, a prema popisu državnih cesta koji čine sastavni dio predmetnog Ugovora.

U konkretnom slučaju do predmetne prometne nezgode 10. prosinca 2008. došlo je na državnoj cesti D-27 iz smjera G. u smjeru O. i to na 12 km plus 300 metara što među stranka nije sporno. Temelj odgovornosti tuženika za eventualnu naknadu štete u ovoj pravnoj stvari bio bi naprijed navedeni Ugovor koji je sklopio sa H. cestama 28. travnja 2005. samim time jer isti tj. tuženik odgovora uže, u granicama ugovora. Dakle, kako je tuženik temeljem predmetnog Ugovora preuzeo neposrednu obvezu održavanja i čišćenja ceste to bi isti bio dužan i nadoknaditi štetu ako bi ona bila prouzročena neispunjavanjem obveza prema tom ugovoru ili nekvalitetnim izvršavanjem ugovornih radova.

Pregledom pravomoćne presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Donjoj Stubicu poslovni broj P-690/10 od 7. listopada 2011. proizlazi da je tužitelju, a tamo tuženiku naloženo da tužiteljima Z. R.. i M. K. na ime naknade štete isplati iznos i to Z. R. iznos od 17.790,00 kn, a M. K. iznos od 15.230,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. kolovoza 2010. pa do isplate kao i da istima isplati troškove postupka u iznosu od 12.148,20 kn zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 7. listopada 2011.pa do isplate. U navedenoj presudi predmetni sud tužitelja, tj. tamo tuženika smatra odgovornim kao osiguravatelja vozila KR-…-FE koje je 10. prosinca 2008. kod O. sudjelovalo u prometnoj nezgodi, a u kojoj su stradali kao putnici u vozilu KR …-FE tužitelji R. i K.. Isti je odgovornost tuženika utemeljio na odredbi čl. 1069. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05 i 41/08; nadalje ZOO).  

Nadalje, tužitelj je u prilog svojih navoda iz tužbe u spis dostavio dokaze tj. dokumentaciju da je Z. R. i M. K., a temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Zlataru P-690/10, isplatio iznos od 50.350,08 kn, i to iznos od 32.730,01 kn (od čega 17.790,00 kn na ime glavnice, 12.148,220 kn na ime odvjetničkih troškova i 2.791,81 kn na ime kamata), te iznos od 17.620,07 kn (od čega 15.230,00 kn na ime glavnice i 2.390,00 kn na ime kamata)i to punomoćnici istih odvjetnici N. Đ.-T.. Nadalje isti je dostavio dokaz da je u navedenom postupku Općinskog suda u Zlataru platio i sudsku pristojbu na odgovor na tužbu u iznosu od 380,00 kn, a koju da je platio 4. listopada 2010. Tužitelj da je nadalje Z. R. iz M. i M. K. iz M., naknadio i troškova liječenja ozljeda zadobivenih u predmetnoj prometnoj nezgodi u ukupnom iznosu od 2.696,00 kn (od čega se 790,00 kn odnosi na troškove liječenja R. Z., 1.230,00 kn na troškove liječenja M. K., a 676,00 kn na odvjetničke troškove).

Tuženik je nadalje, osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva.

Člankom 1069. st. 1. ZOO-a propisano je da za štetu koju pretrpe treće osobe u vezi s pogonom motornog vozila odgovora njegov vlasnik. Trećom osobom smatra se oštećenik koji nije ujedno vlasnik, ni neovlašteni korisnik motornog vozila, niti osoba zadužena u vezi s pogonom motornog vozila (st. 4. istog članka). Nadalje, prema odredbi čl. 1067. st. 4. ZOO-a  ako je nastanku štete djelomično pridonijela treća osoba ona odgovara oštećeniku solidarno s vlasnikom stvari, a dužna je snositi naknadu razmjerno težini svoje krivnje. Vlasnik se ne oslobađa odgovornosti već odgovara oštećeniku solidarno s trećom osobom za cijelu štetu dok vlasnik i treća osoba imaju međusobno pravo regresa – čl. 1109. ZOO-a.

U konkretnom slučaju ne radi se o vlasniku motornog vozila već o osiguratelju vozila KR …-FE tj. tužitelju koji je oštećenicima Z. R. i M. K. temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Donjoj Stubici poslovni broj P-690/10 isplatio naknadu štete za zadobivene ozlijede kao putnika u prometnoj nezgodi, kao što je istima isplatio i iznos naknade na ime troškova liječenja ozljeda zadobivenih u predmetnoj prometnoj nezgodi, a koji utuženi iznos sada temeljem čl. 1109 ZOO-a i potražuje od tuženika.

U konkretnoj stvari tužitelj treba dokazati da je na strani tuženika bilo propusta u održavanju ceste utužene prigode, a koji propust da je onda isključivo i uzrokom navedene  prometne nezgode od 10. prosinca 2008.

U tom pravcu sud je tijekom postupka izveo dokaz saslušanjem svjedoka i to D. Š. ophodara kod tuženika, vozača i putnika iz vozila KR-…/FA D. R., Z. R. i M. K., te nadcestara N. O. S. P..

Svjedok S. P., nije imao neposrednih saznanja o prometnoj nezgodi, isti nije izlazio na lice mjesta nezgode, već ga je o predmetnoj nezgodi izvijestio ophodar D. Š..

Svjedok Z. R. u svom iskazu je naveo, da je bio putnik u automobilu koji je sudjelovao u prometnoj nezgodi predmetne prigode, sjedio je na stražnjem sjedalu, ali zbog proteka vremena i zbog šoka koji da je tada doživio, isti se nije mogao sjetiti detalja iste.

Nadalje, sud je saslušao i svjedoke D. R. i M. K., sudionike prometne nezgode, tj. vozača i suvozača, čiji iskazi su u opreci tj. suprotstavljeni su iskazu svjedoka D. Š., djelatnika tuženika – ophodara te sadržaju izvješća tuženika (list spisa 111), jer svjedoci R. i K. tvrde da je prometna nezgoda posljedica odrona kamenja sa stijene koja nije bila zaštićena nikakvom mrežom, dok iz iskaza svjedoka Š. (ophodara) te sadržaj izvješća tuženika se izvodi zaključak koji upućuje da na mjestu prometne nezgode nije bilo nikakvog odrona kamenja, već da je kamenje postavljeno na cestu i simuliran je odron. Slijedom navedenog sud je proveo dokaz prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku S. E. dipl. ing. na okolnosti dinamike nastanka prometne nezgode koja se dogodila 10. prosinca 2008. kod O., D-27 kod 12 km stup + 300 m, u kojoj je sudjelovalo osobno vozilo reg. oznake KR …-FA sa kojim je upravljao D. R..

Sudski vještak S. E. dipl. ing., sudu je 6. ožujka 2020. dostavio pisani nalaz i mišljenje iz kojeg proizlazi:

-              da je konkretna prometna nezgoda nastala nalijetanjem prednjeg desnog dijela osobnog vozila osiguranika tužitelja na komade rasutog kamenja koji su se nalazili na središnjem dijelu desne vozne trake (gledano u smjeru kretanja osobnog vozila),

-               da je brzina kretanja vozila osiguranika tužitelja u trenutku nalijetanja na rasuto kamenje na kolniku iznosila između 40 i 45 km/h,

-               zaustavni put vozila osiguranika tužitelja pri brzini od 42,50 km/h i pri postojećim uvjetima na kolniku da iznosi oko 20,10 metra,

-              vozač da je imao tehničke mogućnosti uočavanja kamenog odrona na kolniku na udaljenosti većoj od 20,10 m, a samim time i mogućnost da pravovremenim kočenjem svoje vozilo zaustavi prije dolaska do predmetnog odrona te na taj način izbjegne ovu prometnu nezgodu.

              Tužitelj se podneskom od 16. ožujka 2020. očitovao na dostavljeni mu nalaz i mišljenje sudskog vještaka E., prigovarajući istome u cijelosti jer da vještak prilikom utvrđivanja dinamike nastanaka štetnog događaja nije uzeo u obzir sve relevantne okolnosti već da je nalaz i mišljenje izradio isključio temeljem zapisnika o očevidu, ne uzimajući u obzir iskaze saslušanih svjedoka, kao ni ostalu dokumentaciju koja da se nalazi u sudskom spisu. 

              Tuženik nije imao primjedbe na nalaz i mišljenje sudskog vještaka S. E. dipl. ing. od 6. ožujka 2020.

              Na ročištu glavne rasprave održane 3. lipnja 2020. sudski vještak S. E. dipl. ing. iskazao je kako u cijelosti ostaje kod svog nalaza i mišljenja dostavljenog sudu 6. ožujka 2020. U odnosu na prigovorne navode tužitelja iz podneska od 16. ožujka 2020. i to u odnosu na prigovorni navod da je nalaz i mišljenje temeljio samo na policijskom zapisniku o očevidu, sudski vještak je naveo kako je to točno, jer je navedeno u skladu sa pravilima struke budući da je zapisnik o očevidu policije temeljni dokument za izradu nalaza i mišljenja. Upravo iz tog dokumenta, tj. zapisnika o očevida proizlazi da je do nezgode došlo danju što znači da do nezgode nije došlo u noćnim uvjetima vožnje, a za slučaj da se radilo o noćnim uvjetima vožnje s obzirom na domet oborenih svjetala te objektivnoj mogućnosti uočavanja pri vožnji oborenim svjetlima (po njegovom mišljenju oko 30 metara) vozač je imao tehničke mogućnosti uočavanja opasnosti na udaljenosti većoj od 20,10 metara, pa samim time i izbjegavanja ove nezgode. Za slučaj da se radilo o padanju kamenja u trenutku samog nailaska vozila tada bi oštećenja na vozila bila bi drugačija i to način da bi najvjerojatnije došlo do razbijanja prednjeg vjetrobranskog stakla, značajnih oštećenja na poklopcu motora te oštećenja na krovu vozila, što da se u konkretnom slučaju nije dogodilo. Osim toga za slučaj da se odron kamenja dogodio u trenutku samog nailaska vozila na mjesto naleta, s obzirom da se odron odvija sa desne strane vozača, tada da bi primjerena instinktivna reakcija prosječnog vozača u konkretnoj prometnoj situaciji bila skretanje upravljačem u lijevo, odnosno udaljavanje od nastale opasnosti u vidu odrona, a ne kao u konkretnom slučaju skretanjem u desno prije konačnog zaustavljanja. Nadalje, po mišljenju istoga na temelju utvrđenog mehanizma nastanka prometne nezgode, većina odrona da se već nalazila na kolniku prije nailaska vozila, dok da je teoretski moguće da jedan kamen neposredno pao na poklopac motora prije naleta vozila na odron. Oštećenje središnjeg dijela poklopca motora isti je objasnio na način kako nije isključio mogućnost da je neposredno prije samog naleta vozila moglo doći do pada kamenja na poklopac motora. Međutim, sve i da je došlo do udara kamena na poklopac motora isti se dogodio u neposrednoj blizini zatečenog odrona na kolniku eventualno 3 do 4 metra prije središnjeg dijela zatečenog odrona što znači da ta činjenica nije imala presudnog utjecaja na mogućnost izbjegavanja naleta s obzirom da je vozač za izbjegavanje naleta morao reagirati na udaljenosti većoj od 20,10 metara od samog naleta.

Nalaz i mišljenje sudskog vještaka S. E., dipl. ing. sud je u cijelosti prihvatio, ocijenivši da je isti vještvo sačinio savjesno, u skladu sa pravilima znanosti i vještine. Također, sud je mišljenja da je sudski vještak na ročištu glave odgovorio na sve prigovorne navode tužitelja, slijedom čega je odbio prijedlog istog na ročištu glavne rasprave održane 3. lipnja 2020. da se sudskom vještaku dade nalog da isti dopuni svoj nalaz i mišljenje, odnosno da se provede novo vještačenje po drugom vještaku.

              Budući da iz nalaza i mišljenje predmetnog sudskog vještaka, te iskaza istog proizlazi da je vozač vozila reg. oznake KR …-FA koje je bilo osigurano kod tužitelja sporne prigode imao tehničke mogućnosti uočavanja kamenog odrona na kolniku na udaljenosti većoj od 20,10 m, a samim time i mogućnost da pravovremenim kočenjem svoje vozilo zaustavi prije dolaska do predmetnog odrona te na taj način izbjegne konkretnu prometnu nezgodu, to sud nije našao dokazanim tvrdnje tužitelja da je na strani tuženik bilo propusta, a koji propust da bi bio isključivim uzrokom predmetne prometne nezgode do koje je došlo 10. prosinca 2008. na cesti D-27 iz smjera G. u smjeru O., na 12 km plus 300 metru, a u kojoj je sudjelovalo osobni automobil reg. oznake KR …-EF osiguran kod tužitelja, dakle pretpostavke iz čl. 1045. ZOO-a. Sud drži i logičnim pojašnjenje sudskog vještaka da za slučaj i da se odron kamenja događao u trenutku samog nailaska vozila na mjesto naleta, a obzirom da se odron odvijao sa desne strane vozača, da bi primjerena instinktivna reakcija prosječnog vozača u konkretnoj prometnoj situaciji bila skretanje upravljačem u lijevo, odnosno udaljavanje od nastale opasnosti u vidu odrona, a ne kao u konkretnom slučaju skretanjem u desno prije konačnog zaustavljanja.

Također za navesti je, kako je vozač osiguranika tužitelja na mogućnost odrona na spornoj dionici DC-27 bio upozoren i prometnim znakom, a kako to i proizlazi iz Zapisnika o očevidu Policijske uprave zadarske, PP Obrovac od 29. prosinca 2008. (list spisa 156-159) u kojem je navedeno da na dionici 3600 m postoje znakovi upozorenja klizav kolnik, mogućnost odrona i bočnih udara vjetra.

Budući da tužitelj nije uspio dokazati odgovornost tuženika to sud na okolnosti visine utužene tražbine nije ni provodio medicinsko vještačenje predloženo od strane tužitelja, budući se isto pokazalo kao nepotrebno.

Kako je sud tijekom postupka utvrdio da je tužiteljeva tražbina iz platnog naloga nije osnovana, to je na temelju odredbe čl. 451. st. 3. ZPP trebalo odlučiti i o sudbini istoga sadržanog u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika V. M. iz Z., poslovni broj O.-2630/13 od 5. ožujka 2013. i to način da je isti ukinuo u cijelosti.

Odluka o troškovima postupka je izostala budući da tuženik iste nije zatražio.

 

U Zadru 10. srpnja 2020.

 

                                                                                Sutkinja

                                                                                                                                    Ana Markač

 

 

 

POUKA O PRAVNOM LIJEKU :

 

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 8 (osam) dana od dana uručenja ovjerenog prijepisa iste, putem ovog suda Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, pismeno, u 3 (tri) primjerka. Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje, rok za žalbu teče od dana dostave.

 

DNA:

-          tužitelju po punomoćnicima

-          tuženiku

-          u spis.