1

Poslovni broj: 6.Pn-37/2017-28                                                        

 

Poslovni broj: 6.Pn-37/2017-28

 

U   I M E    R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski sud u Požegi, po sucu Snježani Polgar, kao sucu pojedincu, u   pravnoj stvari

tužitelja A. D. iz L., OIB:…, zastupan po opunomoćeniku Ž. D., odvjetniku iz P., protiv tuženika S. I. vl. obrta G., P., OIB:…, zastupan po opunomoćeniku D. M., odvjetniku iz P., radi naknade štete, v.p.s.54.886,00 kuna, nakon glavne javne rasprave zaključene dana 4. lipnja 2020. godine, u nazočnosti tužitelja i opunomoćenika stranaka, na temelju čl. 335. stavak 4. ZPP-a, dana 10. srpnja 2020.,

 

p r e s u d i o     j e

 

I.              Nalaže se tuženiku I. S. vl. obrta G., P., OIB:…, da plati tužitelju D. A. iz L., OIB:…, iznos od 54.886,00 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 10. srpnja 2020., pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3%-tna poena,  u roku od 15 dana.

 

II.              Nalaže se tuženiku I. S. vl. obrta G., P., OIB:…, da plati tužitelju D. A. iz L., OIB:…, na ime troškova parničnog postupka iznos od 9.312,50 kuna, u roku od 15 dana sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koje na taj iznos teku od 10. srpnja 2020. godine pa do isplate.

Obrazloženje

 

              D. A. podnio je tužbu protiv I. S. vl. obrta G., radi naknade štete. Ističe da je kao investitor zaključio s tuženikom, kao izvođačem radova, dana 17.11.2015. Ugovor o izvođenju građevinskih radova, radi izrade vanjske fasade obiteljske kuće u L., sagrađene na kč.br. 1588, a upisane u z.k.ul.br. 34551 k.o. L.. Tuženik je trebao izraditi fasadu sukladno uvjetima iz ponude. Radovi su prema ugovoru trebali započeti 15.4.2016. te su trebali biti završeni u roku od 30 dana, s tim  da bi se u slučaju nepovoljnih vremenskih prilika pomaknuo rok izvođenja odnosno dovršetka radova.  U ugovoru je predviđeno da se imaju izvesti radovi sa JUB fasadnim programom, a tuženik je za kvalitetu izvedenih radova dao garanciju  na vrijeme od 5 godina. Cijena za radove ugovorena je u iznosu od 99.000,00 kuna bruto. Tužitelj nadalje ističe da je tuženik radove izvodio do početka svibnja 2016. godine te da mu je, iako radove nije izveo do kraja, kako se radilo o neznatnom ostatku radova, na njegovo traženje isplatio cjelokupnu cijenu prema računu br. 6/2016 od 10.5.2016. Desetak dana nakon napuštanja gradilišta uočio je da su se na fasadi pojavile nejednakosti u boji te da su postali vidljivi spojevi stiropora na fasadi, a isto tako da su se pojavila ispupčenja o čemu je odmah obavijestio tuženika i proizvođača ugrađenog materijala, J. d.o.o. Z..  Povodom upućene reklamacije proizvođač materijala je putem svog stručnog djelatnika, S. Š., izvršio pregled objekta te je o svemu izvijestio tuženika, a po izvršenom pregledu se pismenim putem očitovao o svom nalazu i utvrđenjima, prema kojima je uzrok nedostatka neadekvatno izvođenje radova i to s toga što je ugrađena nedostatna količina žbuke te nekvalitetna ugradnja tzv. ETICS sustava. O navedenim utvrđenjima tužitelj je obavijestio tuženika koji je prihvatio utvrđene nedostatke te je osobno došao pregledati građevinu ponudivši sve nedostatke otkloniti do studenog 2016. godine. Tužitelj ističe da je prihvatio ovu ponudu za uklanjanje nedostataka, no da ga je tuženik u listopadu 2016. godine zamolio da se rok za otklanjanje nedostataka prolongira do proljeća 2017. godine, kada će nastupiti i povoljniji vremenski uvjeti za sanaciju. Iako je konačno obećao sa sanacijom započeti odmah poslije Uskrsa, tuženik nije započeo s radovima. Obzirom na protek svih razumnih rokova obratio se tužitelju 24.3.2017.g. putem SMS poruke zahtijevajući od tuženika početak radova na sanaciji,  na koju poruku je tuženik drsko odgovorio dajući do znanja da sanaciju nedostatka neće otkloniti.

Kako je prema procjeni proizvođača ugrađenih sustava za sanaciju nedostataka i dovršetak neizvršenih radova potreban iznos od najmanje 50.000,00 kuna bruto, kojim iznosom bi se podmirila nabavka potrebnog materijala i platio izvođač, tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom će tužitelju naložiti isplatu iznosa od 50.000,00 kuna. Tužitelj smatra da sukladno odredbama čl. 608. a u svezi s čl. 631. ZOO-a ima pravo na naknadu štete, jer je tuženik kao izvođač odbio izvršiti otklanjanje nedostataka.

Nakon provedenog građevinskog vještačenja tužitelj je povisio tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju na iznos od 54.886,00 kuna (list br. 112).

              Tuženik se u odgovoru na tužbu (list br. 25) u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kako u pravnom osnovu tako i u pogledu utuženog iznosa. Tuženik osporava postojanje funkcionalnog nedostatka na spornoj fasadi te tvrdi da je završno dekorativna žbuka na objektu tužitelja u svemu sa standardima ETICS sustava. Posebno napominje da je tužitelju  60 % sredstava dodijelila država u sklopu energetske obnove, a da je preduvjet isplate odnosno sredstava uredno izvršenje posla. Smatra da izvedeni radovi nemaju nedostataka.

              Tijekom postupka, podneskom od 26.8.2019. (list br. 103), tuženik ističe da prema izvođaču radova egzistira pravo zahtijevati popravljanje nedostataka i izvođač radova je u obvezi otkloniti nedostatke iz svoje ugovorne odgovornosti i obveza preuzetih ugovorom tako da, dok egzistira ta ugovorna odgovornost, naručitelj radova može s uspjehom ostvarivati prema izvođaču radova samo nenovčanu tražbinu na činidbu. U konkretnom slučaju na činidbu otklanjanja nedostataka i novčanu tražbinu  na popravljanje štete, ukoliko je šteta nastala. Ističe da tužitelj  ne tuži tuženika na ispunjenje nenovčane tražbine tužitelja koja se odnosni na ispunjenje činidbe otklanjanja nedostataka već od tuženika  utužuje vrijednost te činidbe, koliko novčano vrijedi na tržištu kao naknadu štete. Stoga, dok god ugovor ne bude raskinut, da tužitelj ima pravo postaviti samo zahtjev na ispunjenje nenovčane tražbine tužitelja, na ispunjenje činidbe otklanjanja nedostataka. Ugovor o izvođenju građevinskih radova od 18. studenog 2015., a koji je temeljni odnos između tužitelja i tuženika, nije raskinut od strane bilo koje od ugovornih stranaka, on kao takav egzistira, te ukoliko bilo kakvi nedostaci postoje da tuženik može biti obvezan samo ispuniti činidbu otklanjanja nedostataka. U konkretnom odnosu naknada štete ne može biti vrijednost radova na otklanjanju nedostataka te dok god ugovor nije raskinut tužitelj ne može vrijednost radova na otklanjanju nedostataka utuživati kao naknadu štete.

Tuženik se poziva na odredbu čl. 357. u svezi s čl. 410 Zakona o obveznim odnosima prema kojim odredbama je pravo naručitelja da zahtijeva od izvođača uklanjanje nedostatka  ili izjaviti da raskida ugovor.

Uz ta prava supostoji i pravo na naknadu štete, no vrijednost radova i izvođača ne može biti šteta bez raskida ugovora. Stoga predlaže da sud odbije tužitelja s postavljenim tužbenim zahtjevom.

Očitujući se na navode tuženika, tužitelj ističe da je ugovor izvršen tako da se nema što raskidati. Smatra da postoji odgovornost za štetu jer tuženik nije po pozivu tužitelja otklonio nedostatke, a sama šteta da se ogleda u troškovima saniranja nedostataka na izvedenim radovima.

U odnosu na očitovanje tužitelja, tuženik ističe da tužitelj nije dokazao da bi ga pozivao na uklanjanje navodno ustanovljenih nedostataka a posebno da bi mu ostavio za to primjereni rok. Smatra da je sukladno čl. 1085 Zakona o obveznim odnosima tužitelj obvezan zahtijevati uspostavu prijašnjeg stanja, a što znači da je nužno utvrđivati činidbu od tuženika kao druge stranke ugovora.

Tuženik se protivi i visini tužbenog zahtjeva jer tužitelj nije popravio odnosno uklonio nedostatke, a niti je angažirao drugu osobu. Ukazuje na sudsku praksu prema kojoj osoba koja nije otklonila nedostatke nema pravo na štetu nego tek kada otkloni nedostatke.

Prijeporno je pravo tužitelja na naknadu štete u vidu vrijednosti otklanjanja nedostataka, kao i pravo na štetu bez prethodnog podnošenja zahtjeva radi uklanjanja nedostataka i raskida ugovora, te je prijeporna visina štete.

Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u z.k. izvadak  za z.ul.br. 1178 k.o. L., ponudu za radove G. vl. I. S.. Ugovor o izvođenju građevinskih radova zaključen između stranaka  dana 17.11.2015.g. ispise poruka (list br. 9-10), e-komunikaciju između tužitelja i predstavnika tvrtke J., očitovanje tvrtke J. d.o.o (list br. 13), račun br. 6/2016, fotografije objekta sa izvedenom fasadom (list br. 18 i 29), smjernice za izradu ETICS sustava, u nalaz i mišljenje vještaka A. B. od  svibnja 2019. (list br. 45-55) i u dokumentaciju dostavljenu po  fondu, a vezano za predmetnu nekretninu (list br. 58-99). Saslušan je svjedok S. Š. te tužitelj, dok sud nije proveo dokaz saslušanjem tuženika jer isti, iako uredno pozvan radi saslušanja, nije pristupio na glavnu raspravu.

Provedenim dokaznim postupkom analizirajući dokaze sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj:35/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 – čl. 50. Zakon o arbitraži, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 43/2013, - Rješenje USRH, 89/14 – OUSRH i 70/19 dalje: ZPP) sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

Uvidom u ugovor o izvođenju građevinskih radova od 17.11.2015., utvrđeno je da je tužitelj kao naručitelj naručio, a tuženik kao izvođač se obvezao izvesti građevinske radove na obiteljskoj kući tužitelja u L., na izradi vanjske fasade prema ponudi izvođača za ukupni iznos od 99.000,00 kuna. Prema čl. III navedenog ugovora, naručeni radovi su rađeni s JUB fasadnim programom, a izvođač radova je dao  garanciju na kvalitetu radova i ugrađenih materijala u trajanju od 5 godina od dana završetka radova. Prema čl. V. izvođač radova se obvezao radove izvesti i ugraditi materijale po pravilima struke i pravilima fonda koji je sufinancirao izvođenje radova.

Stranke su dakle zaključile ugovor o građenju te se na pravni odnos stranaka primjenjuju odredbe čl. 620-636 ZOO-a.

Provedenim građevinskim vještačenjem (list br. 48-51), sud je utvrdio da je tuženik izveo ugovorene radove i za iste ispostavio račun na iznos od 99.000,00 kuna koji radovi imaju slijedeće nedostatke ; na dijelu zapadne fasade nije nanesen završni sloj na sokl fasade, na spojevima fasadnih ploha vidljive su pukotine po visini, na srednjem dijelu zapadne fasade iznad sokla nije uredno završen završni sloj u površini 60 x 40 cm, na istočnoj fasadi pored ulazne dvorišne kapije na donjem rubu fasade je vidljiva horizontalna pukotina dužine cca 1 m, na dijelu spojeva zidova i prozora nije ugrađen priključni profil te spoj nije uredno završen, pri sunčanom vremenu na zapadnoj fasadi su vidljivi spojevi stiropornih ploča i pvc mrežice po vertikalama, a na manjem dijelu su vidljivi i horizontalni spojevi, na uglovima kuće je ispod završnog sloja vidljiva pvc mrežica, na zapadnoj fasadi je vidljiva razlika u tonovima boje, na podgledu balkona postavljen je stiropor debljine 1 cm, umjesto onaj debljine 3-5 cm.

Vještak je mišljenja da bi se nedostaci otkloniti potrebno je: cijelu površinu fasade pregletati fasadnim ljepilom da se izravnaju neravnine, staviti priključne profile na spojeve fasade s vratima i prozorima gdje nedostaju, sokl profil ukloniti i postaviti novi okapni profil s integriranom mrežicom da se izbjegne mogućnost pukotina, nanijeti novi sloj fasadnog ljepila, utopiti pvc mrežicu s preklopom 10 cm i pregletati cijelu površinu uz dodatak ljepila prema potrebi, nakon sušenja fasadu premazati preimerom i nanijeti završni sloj u tonu prema postojećem, na sokl nanijeti završni sloj uz prethodni premaz preimerom.

Prema mišljenju vještaka vrijednost radova i materijala potrebnih za sanaciju fasade iznosi 54.886,00 kuna.

Sud ocjenjuje nalaz i mišljenje vještaka stručnim i objektivnim, a na koji nalaz stranke nisu imale primjedbe, te temeljem istoga utvrđuje da izvedeni radovi imaju veće nedostatke i da vrijednost otklanjanja nedostataka iznosi 54.886,00 kuna. 

Iz iskaza svjedoka S. Š., tehničko-komercijalnog predstavnika tvrtke J. u vrijeme izvođenja radova, proizlazi da ga je investitor zvao nakon izvedenih radova zbog postojanja određenih nedostataka te je izašao na lice mjesta kojom prilikom je utvrdio da postoje od prilike svakih metar, kako se preklapaju mrežice, vertikalne crte, a što je vidljivo pod određenim kutom svjetlosti. Obzirom na uočene nedostatke obavijestio je investitora te se s istim i našao ukazavši mu da je potrebno preći fasadu sa slojem temeljene žbuke,  te zatim završnim slojem dekorativne  žbuke kako bi se poravnale postojeće neravnine. Ističe da je s njihovim materijalom sve bilo u redu i da se radilo o nedostatku prilikom izvođenja radova, odnosno da su neravnine posljedica izvedenih radova. Izvođač mu je rekao da će  razgovarati s investitorom, a kako je ubrzo otišao na drugo  radno mjesto nema saznanja što se dalje događalo.

Iz iskaza tužitelja proizlazi da je nakon 8 dana od završetka radova, a nakon što se vratio s puta, uočio da s fasadom nešto nije u redu. Vidio je linije i stiroporne ploče ispod temeljne žbuke. Kako nije znao da li je problem u materijalu ili u izvođenju radova, obavijestio  je  proizvođača materijala J. i tuženika. Proizvođač materijala je poslao svog predstavnika koji  je utvrdio da se ne radi o nekvalitetnom materijalu, već o nekvalitetnom rukovanju materijalima. Nakon što je obavijestio tuženika o navedenom, tuženik je došao vidjeti izvršene radove te je tom prilikom rekao da će ako treba sve skinuti i raditi iz početka.

Nakon očitovanja proizvođača materijala J.-a tuženik je ponovo došao  i rekao da će napraviti sve kako je J. predložio odnosno da će otkloniti nedostatke u 10 mjesecu 2016. godine. Tuženiku je isplatio svoj dio naknade odmah kada je isti skidao skelu. Obavijestio je i FOND u 6. mjesecu 2015.g., da nije zadovoljan s fasadom kojom prilikom mu je rečeno da vidi s tuženikom da se to popravi. Tuženik je obećao da će otkloniti nedostatke, a da tužitelj ne reklamira Fondu obavljene radove, jer će ga isti blokirati i neće mu isplatiti za ostale fasade. Stoga više nije kontaktirao  FOND kako bi tuženik mogao dobiti novce, a posebno jer mu je tuženik obećao da će u 10 mjesecu otkloniti nedostatke. Tuženik je molio da se prolongira rok za otklanjanje nedostataka za 4 mj. 2017 godine kada će biti povoljniji vremenski uvjeti, no isti ni tada nije došao te mu je poslao poruku da riješi fasadu jer će u protivnom biti prisiljen podnijeti tužbu. Nije angažirao treću osobu da izvede radove i popravi nedostatke  jer nije imao novaca za to. Podigao je pozajmicu da bi mogao platiti tuženiku izvođenje radova koje je on bio u obvezi platiti. Tuženiku je platio oko 40.000,00 kuna, dok mu je ostatak platio FOND.

Uvidom u SMS poruke (list br. 9-10) utvrđeno je da je tužitelj i navedenim putem pozivao tuženika radi otklanjanja nedostataka, a na koji poziv se tuženik oglušio.

Imajući u vidu iskaz svjedoka S. Š., sud iskaz tužitelja ocjenjuje vjerodostojnim i istinitim, te temeljem istoga utvrđuje da je isti pravodobno obavijestio izvođača o postojanju nedostataka  na obavljenom dijelu te da mu je dao i primjereni rok  za otklanjanje istih.

Iz navedenog postupanja tuženika proizlazi da nije imao namjeru otkloniti nedostatke, a da je to tako proizlazi i iz njegovog držanja u parničnom postupku.

Naime, tuženik u odgovoru na tužbu, a niti tijekom parničnog postupka nije pokazao spremnost da otkloni nedostatke te je neosnovan prigovor tuženika da je tužitelj u obvezi prvo zahtijevati otklanjanje nedostataka ili raskinuti ugovor, a potom zahtijevati naknadu štete.

Prema čl. 631 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08 i 125/11 i 78/15, dalje: ZOO-a) na odgovornost za nedostatke građevine primjenjuju se odgovarajuće odredbe ugovora o djelu.

Prema čl. 597 stavak 1. ZOO-a izvođač je dužan izvršiti djelo kako je ugovoreno i po pravilima struke.

Prema čl. 608 stavak 1.  ZOO-a naručitelj koji je uredno obavijestio izvođača da obavljeno djelo  ima neki nedostatak može zahtijevati od njega da nedostatak otkloni i zato mu odrediti primjeren rok. Prema stavku 3. istog članka, ako  uklanjanje nedostataka zahtijeva pretjerane troškove,  izvođač može odbiti da ga izvrši, ali u tom slučaju  naručitelju pripada, po  njegovom izboru, pravo na sniženje naknade ili raskid ugovora te pravo na naknadu štete.

Po ocjeni suda tužitelj se nije dužan koristiti jednim od prava i z čl. 608 stavak 3. ZOO-a,  a koji se odnose na sniženje naknade ili raskid ugovora jer je tužitelj u cijelosti platio naknadu za izvedene radove izvođaču,  koji su se odnosili na njegovu obvezu, dok je preostali iznos platio FOND. Tužitelju pripada pravo na naknadu štete koja tužitelju nastaje u vidu troškova potrebnih za dovođenje građevine u stanje u kojem je trebala biti da je tuženik izvršio djelo kako je ugovoreno i po pravilima struke.

Tuženik je djelo obavio u suprotnosti s uvjetima ugovora i pravilima struke, a kako je tuženik očito odbio ukloniti nedostatke i kako se radi o većim troškovima odnosno nedostacima, na sporni odnos stranaka se ne primjenjuju odredbe čl. 610 ZOO-a, odnosno tužitelj nije u obvezi otkloniti nedostatak na račun izvođača, a potom tražiti iznos potreban za uklanjanje nedostataka, a niti tužbom prethodno zahtijevati uklanjanje nedostataka.

Kako se radi o iznosu od 54.886,00 kuna, koji je potreban za uklanjanje nedostataka, sasvim sigurno tužitelj nije bio u mogućnosti sam otkloniti nedostatke.

Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje, tj. da izvršeno djelo ima znatne nedostatke, da je tužitelj dao tuženiku primjeren rok za otklanjanje nedostataka u kojem roku tuženik iste nije otklonio a niti  je tijekom postupka pokazao spremnost to učiniti, da je za sanaciju nedostataka i dovođenje građevine u stanje sukladno sklopljenom ugovoru potreban iznos od 54.886,00 kuna, sud je naložio tuženiku sukladno čl. 608. stavak 3. ZOO-a isplatu navedenog iznosa.

Tuženik je naime povrijedio ugovornu obvezu te je obvezan naknaditi tužitelju štetu koja se ogleda u visini troškova potrebnih za sanaciju. 

Kako tužitelj nije otklonio sam nedostatke to je sud zakonsku zateznu kamatu odredio počev od donošenja prvostupanjske presude.

Napominje se da se čl. 1085. ZOO-a na koji se tuženik poziva odnosi na izvan ugovornu odgovornost za štetu, dok se u konkretnom slučaju radi o povredi ugovorne obveze. Tuženik radove nije obavio u skladu s pravilima struke i uvjetima iz ugovora.

Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku.

Sud je priznao nagradu za sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 kuna, 50 % nagrade za zastupanje na pripremnom ročištu od 23. siječnja 2019. (500,00 kuna),  50 % nagrade za zastupanje na ročištu od 13. veljače 2019. (500,00 kuna), nagradu za zastupanje na ročištu od 4. lipnja 2020. godine u iznosu od 1.000,00 kuna, te nagradu za sastav podneska od 31.1.2019. u iznosu od 250,00 kuna. Ukupno troškovi na ime zastupanja iznose 4.062,50 kuna. Ostali troškovi na ime zastupanja sukladno čl. 155. ZPP-a nisu priznati.  

Nadalje sud je priznao na ime troškova vještačenja iznos od 3.200,00 kuna, troškove na ime sudskih pristojbi na tužbu i presudu u iznosu od 1.700,00 kuna, te trošak svjedoka u iznosu od 350,00 kuna. Ukupni troškovi parničnog postupka iznose 9.312,50 kuna koji iznos je dosuđen tužitelju na ime troškova parničnog postupka.

Zbog izloženog odlučeno je kao u izreci presude.

 

Požega, 10. srpnja 2020.

 

                   S u d a c:

 

Snježana Polgar

 

Pouka o pravu na žalbu:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana objave iste. Žalba se podnosi ovom sudu u tri primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.

            

Dna:

1. Ž. D., odvjetnik iz P.
2. D. M., odvjetnik iz P.