Baza je ažurirana 08.05.2025. 

zaključno sa NN 72/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

 

Poslovni broj : 54. PpG - 8492/19

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu ovog suda Mariji Nogalo, uz sudjelovanje zapisničara Zdenke Pavić, u prekršajnom predmetu protiv I okrivljenika - pravne osobe G.e. d.o.o. i II okrivljenika - odgovorne osobe Z.B., koje brani I.S., odvjetnica iz Z., zbog prekršaja iz članka 228. stavak 1. i 2. točka 31. i 32. Zakona o zaštiti prirode (Narodne novine broj: 80/13) povodom prigovora I i II okrivljenika na prekršajni nalog Ministarstva , Klasa: 612-07/17-88/278 Ur. broj: 517-08-2-17-5 od 15. prosinca 2017. godine i dopune optužnog prijedloga od dana 03. veljače 2020. godine, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene dana 09. srpnja 2020. godine, bez nazočnosti I i II okrivljenika i ovlaštenog predstavnika tužitelja, dana 10. srpnja 2020. godine, 

 

p r e s u d i o   j e

 

Temeljem članka 182. stavak 1. točka 3. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/07, 39/13, 157/13,110/15, 70/17,118/18),

 

 

                            I okrivljenik – pravna osoba: G.E. d.o.o., OIB: , sa sjedištem u Z., P.u., i

 

              II okrivljenik – odgovorna osoba: Z.B., OIB: , s prebivalištem u B., H.u.,

o s l o b a đ a j u    s e o d   o p t u ž b e

 

 

za prekršaj koji su prema navodima optuženja počinili na način, citira se:

 

„ što su:  dana 07. prosinca 2017. godine u 12,40 sati zatečeni kako su na krovu adventske kućice/štanda oznake „“ smještene na lokaciji T.b.J.J. u Z. (ispred kućnog broja ...) izložili preparat strogo zaštićene vrste smeđeg medvjeda (), bez dokaza o legalnom podrijetlu preparata smeđeg medvjeda i bez dopuštenja za komercijalnu djelatnost nadležnog Ministarstva

čime je počinjen prekršaj: iz članka 153. i 155. Zakona o zaštiti prirode , kažnjivo po članku 228. stavak 1. podstavak 29. i 30. za pravnu osobu, odnosno članku 228. stavak 2. u smislu stavka 1. podstavka 29. i 30. za odgovornu osobu u pravnoj osobi. „

 

              Odbija se tužitelj sa prijedlogom da se od okrivljenika trajno oduzme preparat smeđeg medvjeda.

 

Temeljem članka  140. stavak 1. i 2.  Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18),  troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točaka 2. do 5. i točke 7. ovoga Zakona padaju na teret proračunskih sredstava suda.

 

 

                                                                      Obrazloženje

 

Ministarstvo , izdalo je prekršajni nalog pod uvodno citiranim brojem radi prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.

 

Protiv predmetnog prekršajnog naloga okrivljenici su pravodobno podnijeli prigovor u kojem u krucijalnom poriču učin prekršaja stavljenih im na teret, pa je predmet povodom prigovora dostavljen ovom sudu na nadležno postupanje.

 

Postupajući po prigovorima okrivljenika po ovom sudu je prekršajni nalog stavljen izvan snage, te uzet  kao optužni prijedlog tužitelja.

 

Ispitujući optužni prijedlog u smislu odredbi članka 161. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/07, 39/13, 157/13,110/15, 70/17, 118/18) po ovom sudu je utvrđeno da isti nije sastavljen u skladu s odredbom članka 160. stavak 2. podstavak 5. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/07, 39/13, 157/13,110/15, 70/17, 118/18), jer iz činjeničnog opisa radnje prekršaja ne proistječu zakonska obilježja prekršaja, pa je tužitelj pozvan da u ostavljenom roku od 8 dana izmijeni, odnosno dopuni činjenični opis radnje prekršaja.

 

Tužitelj je postupajući po traženju ovog suda dopunio optužni prijedlog na način da je  postojeći činjenični opis izvršenja prekršaja dopunio rečenicom: „… bez dokaza o legalnom podrijetlu preparata smeđeg medvjeda i bez dopuštenja za komercijalnu djelatnost nadležnog Ministarstva“. Tužitelj je promijenio pravnu kvalifikaciju djela na način da je protupravno ponašanje okrivljenika pravno označio kao prekršaj iz članka 228. stavak 1 i 2. podstavak 29. i 30., pretpostavlja se pravno kvalificirajući djelo po Izmjenama i dopunama Zakonu o zaštiti prirode (Narodne novine broj: 15/18), koji propis nije bio na snazi u vrijeme počinjenja djela.

 

Okrivljenici u zajedničkoj pisanoj obrani prvenstveno ističu na nedostatak činjeničnog opisa izmijenjenog optužnog prijedloga, navodeći kako iz istog ne proizlaze bitna obilježja prekršajnog djela koje im se stavlja na teret. Naglašavaju kako je nejasno što znači „preparat“ budući da isti nije definiran Zakonom o zaštiti prirode. Nastavno u krucijalnom ističu kako ne postoji niti jedan dokaz da su okrivljenici počinili predmetni prekršaj. Nejasno je kako je isključivo opažanjem inspektorice zaštite prirode iz znatne udaljenosti utvrđeno da se radi o preparatu divlje životinje, odnosno preparatu zaštićenog smeđeg medvjeda uzetog iz prirode. Činjenični opis bez navođenja tko je točno utvrdio prekršaj, bez ijednog dokumenta kojim se dokazuje navodno počinjenje prekršaja, te s potpuno netočno utvrđenim činjeničnim stanjem bez ikakve provjere o odgovornim osobama je u cijelosti protivan pozitivnim propisima, pa je prekršajni nalog u cijelosti nezakonit. Na kraju ističu da inspektorica zaštite prirode nije ni na koji način utvrdila da se radi o primjerku strogo zaštićene životinje, te nema materijalni dokaz kojim bi teretila okrivljenike.

 

U nastavku postupka ispitana je svjedokinja T.Š., pročitani su prilozi u spisu dostavljeni od strane tužitelja, povijesni izvadak iz sudskog registra za I okrivljenika, izvadak iz prekršajne evidencije za I i II okrivljenika, podnesak tužitelja od dana 09.06.2020. godine,  podnesak tužitelja od dana 16.06.2020. godine.

 

Svjedokinja T.Š. – inspektorica tužitelja iskazala je da je dana 07.12.2017. godine povodom prijave vršila inspekcijski nadzor na T.b.J.J. u Z., kojom prilikom je utvrdila da se na krovu adventske kućice sa brojem - H.B. nalazi preparat smeđeg medvjeda. U adventskoj kućici je zatekla radnika kojem je rekla da je u nadzoru u svezi sa smeđim medvjedom koji se nalazio na krovu. On joj je rekao da je vlasnik kućice i lokala  Z.B., da je trenutno na putu, te će ju kontaktirati kad se vrati .

Zatečenom radniku je naložila da ukloni medvjeda sa kućice. Gospodin B. joj se javio, te je s njim nastavila  inspekcijski nadzor. Na okolnost zatečenog medvjeda joj je rekao da je medvjeda dobio čini joj se od susjeda ili sestre i da za njega nema nikakvu dokumentaciju. Upoznala ga je sa činjenicom da ukoliko posjeduje dokumentaciju o porijeklu medvjeda, da temeljem iste može od Ministarstva ishoditi potvrdu o trofeju, u kojem slučaju može isticati medvjeda, te mu je ostavila rok od 7 dana radi ishodovanja iste, no on joj potvrdu nije dostavio, što ukazuje da nije niti posjedovao dokumentaciju o medvjedu. Temeljem navedenog izdala je prekršajni nalog, koji je dopunila optužnim prijedlogom.

 

Na posebne upite braniteljice I i II okrivljenika kako je utvrdila da se radi o preparatu zaštićenog smeđeg medvjeda, svjedokinja je odgovorila da je za to potrebno stručno znanje, a prije samog inspekcijskog nadzora to su utvrdile stručne službe Agencije za okoliš i prirodu. Navela je kako o tome moguće ima pisani trag, te se obvezala dostaviti ga u spis.

 

Braniteljica I i II okrivljenika  je prigovarala istinitosti iskaza svjedokinje T.Š.

 

Inspektorica tužitelja T.Š. je u spis dostavila podnesak u kojem navodi kako je dokaz da se radi o pravom preparatu spornog medvjeda izjava osobe od koje je Z.B. dobio preparat, a svojim potpisom u Zapisniku je potvrdio kako se radi o pravoj jedinki vrste smeđeg medvjeda.

Uz podnesak je priložila izjavu M.S., te Zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru od dana 15. prosinca 2017. godine.

Pregledom  sadržaja dostavljene dokumentacije utvrđeno je da ista formalnopravno nije dokaz da bi okrivljenik izložio pravi preparat spornog medvjeda kako to navodi inspektorica tužitelja.

Naime, u priloženoj Izjavi M.S.  navodi da je Z.B. poklonila mrtvog medvjeda, no navodi njene Izjave nisu dokaz da je predmetne zgode bio izložen upravo taj medvjed kojeg je ona poklonila okrivljeniku, a  osim toga u Izjavi medvjed nije niti identificiran u smislu da bi se radilo o zaštićenoj vrsti smeđeg medvjeda

 

Navodi  Zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru od dana 15.12.2017. godine, također nisu dokaz da je predmetne zgode  II okrivljenik izložio preparat strogo zaštićene vrste smeđeg medvjeda to iz razloga jer se u istom u krucijalnom utvrđuje da je stranka odnosno II okrivljenik dostavio inspektorici izjavu M.S. u kojoj ona navodi da je poklonila II okrivljeniku medvjeda, a koje utvrđenje je II okrivljenik potpisao, ali nije potpisao da se radi o pravoj jedinki vrste smeđeg medvjeda kako to pogrešno navodi inspektorica tužitelja T.Š.

Osim sadržajnih nedostataka priložene dokumentacije za napomenuti je da navedena dokumentacija niti ne može poslužiti kao dokaz u postupku budući da nije sastavljena u skladu s pozitivnim zakonskim propisima, jer stranka, u ovom slučaju II okrivljenik nije propisno upozorena na svoja zakonska prava prije samog ispitivanja odnosno dostavljanja dokumentacije.

 

Nastavno u podnesku inspektorica tužitelja predlaže da ukoliko sud i dalje bude u dvojbi o tome da li se radi o umjetno napravljenom modelu medvjeda ili o pravoj jedinki da se navedena činjenica utvrdi vještačenjem

 

Braniteljica okrivljenika očitujući se na navode dokumentacije dostavljene od strane inspektorice tužitelja navodi kako obrana okrivljenika prigovara navodima pročitane dokumentacije u dijelu koji je proturječan obrani okrivljenika, te ističe kako tužitelj ničim nije dokazao da je  predmetne zgode na krovu adventske kućice bio izložen preparat smeđeg medvjeda, a kamo li da je isti bio upotrijebljen u komercijalne svrhe. Dopis, odnosno izjava gospođe M.S. ne može biti dokaz da se radi upravo o medvjedu koji je ona poklonila II okrivljeniku i to iz razloga što ona spominje da mu je poklonila medvjeda, ali ne kaže kojeg medvjeda, odnosno ona nigdje ne navodi da bi se radilo o pravom preparatu smeđeg medvjeda, osim toga ona nije stručna osoba koja bi mogla procijeniti o kojoj vrsti se radi. Medvjed koji je navodno bio izložen mogao je biti velika igračka. Navodi kako obrana u cijelosti ustraje u tvrdnji da se na adventskoj kućici nije nalazio preparat smeđeg medvjeda, a tužitelj ničim nije dokazao da se radi upravo o toj vrsti medvjeda.

 

Na poseban upit suca gdje se nalazi medvjed koji je predmetne zgode bio izložen na krovu adventske kućice, braniteljica okrivljenika je odgovorila da okrivljenici više nisu u posjedu predmetnog medvjeda, te nemaju nikakvih saznanja gdje bi se isti nalazio.

 

Braniteljica I i II okrivljenika je u završnom govoru navela kako tijekom postupka tužitelj ničim nije dokazao da bi se radilo o preparatu smeđeg medvjeda, niti iz činjeničnog opisa, odnosno dopune optužnog prijedloga ne proizlaze bitna obilježja prekršajnog djela koji se okrivljenicima stavlja na teret. Stoga se predlaže naslovljenom sudu I i II okrivljenike osloboditi od optužbe. 

 

Odlučujući o odgovornosti okrivljenika ovaj sud je utvrdio sljedeće:

 

Okrivljenici u krucijalnom poriču da bi  predmetne zgode na krovu njihove adventske kućice bio izložen preparat strogo zaštićene vrste smeđeg medvjeda (), navodeći kako bi se moglo raditi i o velikoj igrački, odnosno umjetno napravljenom modelu medvjeda.

 

Inspektorica tužitelja neposrednim opažanjem  nije utvrdila da bi predmetne zgode bio izložen preparat zaštićenog smeđeg medvjeda jer je za to, kao što i sama kaže  potrebno stručno znanje, a nema dokaza ni da su to utvrdile stručne službe Agencije za okoliš i prirodu.

Priložena Izjava i Zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru iz gore navedenih razloga ne mogu biti dokaz da je predmetne zgode bio izložen upravo preparat strogo zaštićene vrste smeđeg medvjeda ().

 

S obzirom da tužitelj tijekom nadzora nije privremeno oduzeo spornog medvjeda, a okrivljenici iskazuju kako ne znaju gdje se isti nalazi,  ovaj sud nije mogao provesti sporno vještačenje koje je predložio tužitelj, a koje vještačenje bi jedino moglo potvrditi da li je izloženi medvjed bio preparat strogo zaštićene vrste smeđeg medvjeda ().

 

Rezimirajući gornje utvrđuje se kako tužitelj nije ovom sudu dostavio valjan dokaz o tome da se okrivljenici predmetne zgode izložili strogo zaštićenu vrstu smeđeg medvjeda, niti je ovaj sud tu činjenicu mogao utvrditi tijekom postupka, koja činjenica je zbog predmeta zaštite odlučna za prekršajnu odgovornost okrivljenika, radi čega je trebalo odlučiti kao u izreci ove presude i zbog nedostatka dokaza okrivljenike osloboditi od optužbe.

 

         Zbog gore navedenih razloga  odbijen je tužitelj sa prijedlogom iz dopunjenog optužnog prijedloga da se od okrivljenika trajno oduzme preparat smeđeg medvjeda.

 

Odluka o troškovima postupka temelji se na propisima citiranim u izreci ove presude , a ista je donijeta iz razloga jer su okrivljenici oslobođeni od optužbe.

                   U Zagrebu, dana 10. srpnja 2020. godine                           

                                               

           Zapisničar                                                                                            Sudac

        Zdenka Pavić v.r.                                                                                                   Marija Nogalo v.r.

 

 

 

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

              Protiv ove presude nezadovoljne stranke imaju pravo žalbe Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu, putem ovog suda, na adresu Zagreb, Avenija Dubrovnik 8., u roku od 8 dana po primitku ove presude, u dva istovjetna primjerka.

 

 

 

Za točnost otpravka-ovlašteni službenik:

Zdenka Pavić

 

 

 

 

 

 

             

                                                                     

                           

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu