- 1 -              I Kž 283/2020-7

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 283/2020-7

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijaliste Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog V. B. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak – dalje: KZ/11) i drugih, odlučujući o žalbi optuženog V. B. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Karlovcu od 18. prosinca 2019. broj K-18/2017-103, u sjednici održanoj 5. lipnja i 10. srpnja 2020.,

 

r i j e š i o   j e :

 

Prihvaća se žalba optuženog V. B., a u povodu te žalbe i po službenoj dužnosti, ukida se pobijana presuda u odnosu na optuženog V. B. te se predmet u tom dijelu upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Karlovcu, pod točkom 1) izreke, optuženi V. B. proglašen je krivim zbog kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., dok su pod točkom 2) izreke optuženici V. B. i A. B. proglašeni krivim zbog kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 1. KZ/11.

 

Optuženom V. B. je za kazneno djelo pod točkom 1) izreke, na temelju članka 230. stavka 2. KZ/11., utvrđena kazna zatvora u trajanju od tri godine dok mu je za kazneno djelo pod točkom 2) izreke, na temelju članka 230. stavka 1. KZ/11., uz primjenu članka 49. stavka 1. točke 4. i članka 48. stavka 2. KZ/11., utvrđena kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci. Na temelju članka 58. stavka 1. KZ/11. optuženom V. B. su opozvane uvjetne osude na način da mu je iz presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 3. ožujka 2017. broj K-1755/16, pravomoćne 26. travnja 2017., zbog kaznenog djela iz članka 235. stavka 1. KZ/11. uzeta kao utvrđena kazna zatvora u trajanju od četiri mjeseca, iz presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 3. svibnja 2017. broj K-2106/16, pravomoćne 16. lipnja 2017., zbog kaznenog djela iz članka 190. stavaka 1. i 2. KZ/11., uzeta kao utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine, a iz presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 18. listopada 2017., pravomoćne 9. studenog 2017. zbog kaznenog djela iz članka 118. stavka 1. KZ/11., uzeta kao utvrđena kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci pa je optuženi V. B., uz primjenu članka 51. stavaka 1. i 2. KZ/11., osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i deset mjeseci, u koju kaznu mu je, na temelju članka 54. KZ/11., uračunato vrijeme lišenja slobode od 11. svibnja 2016. do 9. lipnja 2016.

 

Optuženi A. B. je za kazneno djelo iz točke 2) izreke, na temelju članka 230. stavka 1. KZ/11., uz primjenu članka 49. stavka 1. točke 4. i članka 48. stavka 2. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci time da mu je, na temelju članka 56. KZ/11., izrečena uvjetna osuda pa kazna zatvora na koju je osuđen neće biti izvršena ako optuženik u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo.

 

Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) optuženi V. B. obvezan je na ime imovinskopravnog zahtjeva isplatiti oštećenom trgovačkom društvu T. d.o.o. iznos od 7.624,58 kuna, u roku 15 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

 

Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08., optuženici V. B. i A. B. obvezani su nadoknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08. u paušalom iznosu od 1.500,00 kuna svaki te trošak iz članka 145. stavka 2. točke 1. ZKP/08. u iznosu od 3.454,45 kuna solidarno. Također, optuženi V. B. obvezan je nadoknaditi troškove zastupanja po branitelju po službenoj dužnosti M. J., odvjetniku iz K., u iznosu od 10.125,00 kuna, a optuženi A. B. troškove zastupanja po branitelju po službenoj dužnosti M. K., odvjetniku iz K., koji će biti određen posebnim rješenjem.

 

Žalbu je protiv prvostupanjske presude podnio optuženi V. B. po braniteljici K. Ć., odvjetnici iz Z., osporavajući ju ,,u cijelosti, osim u dijelu kojim je proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela pod t. 2. iz čl. 230. st. 1. KZ/11., koje je i priznao“, ističući kao žalbene osnove bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje te odluku o kazni. Predlaže ,,Vrhovnom sudu Republike Hrvatske Presudu preinačiti na način da I. opt. oslobodi od optužbe da bi počinio kazneno djelo pod t. 1., prema istome u odnosu na t. 2. primijeni uvjetnu osudu te da ukine opoziv svih uvjetnih osuda I. opt.“

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba optuženika je osnovana, a Vrhovni sud Republike Hrvatske je, ispitujući pobijanu presudu u povodu te žalbe, našao da je počinjena i bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Osporavajući zakonitost pobijane presude u odnosu na kazneno djelo pod točkom 1) izreke optuženi V. B. u žalbi, upirući na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, ističe da je tijekom postupka predlagao izdvajanje iz spisa kao nezakonitog dokaza zapisnika o prepoznavanju optuženika iz razloga što linija za prepoznavanje nije bila formirana kao nepristrana odnosno da osobe za koje se zna da sasvim sigurno nisu počinitelji te da  opisanom počinitelju nisu bile slične po godinama, visini, težini, boji kose i odjeće, što rezultate dobivene takvim provođenjem dokazne radnje, prema mišljenju žalitelja, čini suprotnim svrsi dokaza – prepoznavanju stvarnog počinitelja, a samim time i nezakonitim dokazom u smislu članka 10. stavka 2. točke 2. ZKP/08. Budući da je ,,obrana I. opt. tražila isključenje ovog dokaza iz spisa kao nezakonitog i da od suda takav prijedlog nije prihvaćen, ali glede navedenog nije dozvoljena posebna žalba“, u opisanom postupanju prvostupanjskog suda žalitelj nalazi ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08.

 

Iz stanja spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud na raspravi održanoj 3. svibnja 2018., nakon prijedloga optuženog V. B. da se izdvoje zapisnici o prepoznavanju kao nezakoniti dokazi, donio rješenje da se ,,prijedlog obrane za izdvajanjem kao nezakonitih dokaza o prepoznavanju osoba neće izdvajati kao nezakoniti dokazi obzirom da se ne radi o nezakonitom dokazu u smislu čl. 10. ZKP/08. pa je prijedlog obrane neosnovan“.

 

Pritom je prvostupanjski sud, odbijajući prijedlog obrane za izdvajanje tih dokaza iz spisa kao nezakonitih, odlučio nastaviti s raspravom, dakle, bez izrade posebnog rješenja u kojem bi obrazložio razloge donošenja svoje odluke, a time i davanja strankama prava na podnošenje pravnog lijeka protiv takve odluke.

 

Međutim, iz obrazloženja prvostupanjske presude jasno proizlazi da je prvostupanjski sud u nastavku postupka pročitao zapisnike o prepoznavanju te pregledao fotodokumentaciju zapisnika o prepoznavanju smatrajući da se radi o zakonitim dokazima koji su važni za utvrđivanje relevantnog činjeničnog stanja u ovom postupku te je odluku o kaznenoj odgovornosti optuženog V. B., pored ostalog, utemeljio i na sadržaju tih zapisnika o prepoznavanju.

 

Prema tome, iako je prvostupanjski sud bio ovlašten ne dati posebno pravo žalbe na rješenje kojim je odbio prijedlog branitelja optuženog V. B. za izdvajanjem dokaza kao nezakonitih, pitanje zakonitosti ovih dokaza u konkretnoj situaciji predstavlja odlučnu činjenicu pa je prvostupanjski sud svoje argumente morao navesti u obrazloženju presude, a sve kako bi se moglo utvrditi je li stav prvostupanjskog suda o zakonitosti dokaza čije izdvajanje je traženo ispravan ili nije.

 

Budući da prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane odluke niti jednom riječju ne obrazlaže svoju odluku kojom je vijeće odbilo prijedlog branitelja optuženika za izdvajanje navedenih dokaza kao nezakonitih, odnosno ne iznosi razloge zbog kojih nalazi da su zapisnici o prepoznavanju osoba zakoniti dokazi, iako u nastavku obrazloženja svoje utvrđenje o krivnji optuženika temelji i na tim dokazima, to pobijana presuda u tome dijelu nema razloga o odlučnim činjenicama, čime je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. na što, tvrdnjom da mu je uskraćeno pravo na podnošenje posebne žalbe odnosno pravnih lijekova (protiv obrazložene sudske odluke), u suštini upire optuženi V. B. u svojoj žalbi.

 

Stoga je trebalo prihvaćanjem žalbe optuženog V. B. prvostupanjsku presudu u odnosu na tog optuženika ukinuti i predmet u tom dijelu uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

Optuženi V. B. se u odnosu na kazneno djelo pod točkom 2) izreke žali zbog odluke o kazni. Ovdje treba napomenuti da je optuženik tijekom predmetnog kaznenog postupka za to kazneno djelo izjavio da se smatra krivim pa, u skladu s člankom 464. stavkom 7. ZKP/08., žalbu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja može podnijeti samo ako je za dokaze o isključenju protupravnosti ili krivnje saznao nakon donošenja presude ili se radi o činjenicama odlučnim za izbor vrste i mjere kazne, sudske opomene, uvjetne osude, djelomične uvjetne osude, zamjene radom za opće dobro na slobodi, posebnih obveza, zaštitnog nadzora, sigurnosne mjere, oduzimanja imovinske koristi, oduzimanja predmeta te troškova kaznenog postupka.

 

Osporavajući pravilnost tog dijela pobijane presude, optuženi V. B. u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud ,,pogrešno utvrdio činjenično stanje kada je zaključio da bi ponašanje I. opt. bilo u neskladu sa zakonom nakon počinjenja predmetnog kaznenog djela“ jer je kazneno djelo pod točkom 2) izreke počinjeno 7. svibnja 2016., a iz poslovnih brojeva kaznenih predmeta u kojim su donesene pravomoćne presude iz kojih je optuženiku opozvana uvjetna osuda proizlazi da su sva tri sudska kaznena postupka započela 2016. Naime, mišljenje je žalitelja da okolnost da su presude donesene 2017. nije od važnosti jer su djela počinjena u razdoblju koji prethodi 2017. kao i da okolnost naknadne kažnjavanosti nije moguće utvrditi bez uvida u optužbe u predmetima u kojima je optuženik pravomoćno osuđivan.

 

U navedenom je optuženik u pravu.

 

Prvenstveno je potrebno istaknuti da je nedopustivo da se uvjetne osude opozivaju na temelju izvoda iz KE, bez da se pribave spisi u kojima su te uvjetne osude primijenjene. Radi provjere osnovanosti žalbenih prigovora optuženika, ovaj drugostupanjski je sud izvršio uvid u spise Općinskog kaznenog suda u Zagrebu iz kojih su optuženiku pobijanom presudom opozvane uvjetne osude, a koji spisi su pribavljeni u skladu s odredbom članka 474. stavka 2. ZKP/08., te je utvrđeno sljedeće.

 

Presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 3. ožujka 2017. broj K-1755/16, pravomoćnom 26. travnja 2017., optuženik je proglašen krivim zbog kaznenog djela iz članka 235. stavka 1. KZ/11. počinjenog 14. siječnja 2015. te osuđen na kaznu zatvora u trajanju od četiri mjeseca time da mu je izrečena uvjetna osuda kojom je određeno da se kazna zatvora u trajanju od četiri mjeseca neće izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja od dvije godine ne počini novo kazneno djelo.

 

Presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 3. svibnja 2017. broj K-2106/16, pravomoćnom 16. lipnja 2017., optuženik je proglašen krivim zbog kaznenog djela iz članka 190. stavaka 1. i 2. KZ/11. počinjenog 5. lipnja 2014. te osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine time da mu je izrečena uvjetna osuda kojom je određeno da se kazna zatvora u trajanju od jedne godine neće izvršiti ukoliko optuženik u vremenu provjeravanja tri godine ne počini novo kazneno djelo.

 

Presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 18. listopada 2017. broj K-2121/16-7, pravomoćnom 9. studenog 2017. optuženik je proglašen krivim zbog kaznenog djela iz članka 118. stavka 1. KZ/11. počinjenog 18. svibnja 2015. te osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci time da mu je izrečena uvjetna osuda kojom je određeno da se kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci neće izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja tri godine ne počini novo kazneno djelo.

 

Kada se naprijed iznesena utvrđenja povežu s činjenicom da je optuženik u ovom kaznenom postupku proglašen krivim zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u svezi sa stavkom 1. KZ/11. počinjenog 30. prosinca 2015. te zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 1. KZ/11. počinjenog 7. svibnja 2016., sasvim jasnim proizlazi da kaznena djela zbog kojih je optuženik pobijanom presudom proglašen krivim nisu počinjena u vremenu provjeravanja iz pobrojanih pravomoćnih presuda, već da su počinjena prije njihovog izricanja.

 

Unatoč tome, prvostupanjski sud u izreci pobijane presude odluku o opozivu uvjetnih osuda utemeljuje na odredbi članka 58. stavka 1. KZ/11., iako u nastavku izreke jasno navodi da se optuženiku opozivaju uvjetne osude upravo iz tih triju pravomoćnih presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu. Pritom prvostupanjski sud i u obrazloženju pobijane presude, iznoseći razloge o ispunjenju zakonskih uvjeta za opoziv uvjetnih osuda iz tih pravomoćnih presuda, pozivajući se na odredbu članka 58. KZ/11., ističe je istom zakonskom odredbom propisana obveza suda opozvati uvjetnu osudu ako osuđeniku za jedno ili više kaznenih djela počinjenih za vrijeme provjeravanja sud izrekne kaznu zatvora u trajanju duljem od jedne godine.

 

Prema tome, očito je da je izreka pobijane presude u tom dijelu u proturječju sama sa sobom i s razlozima presude, čime je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. na koju drugostupanjski sud, u skladu s odredbom članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti.

 

Slijedom navedenog, u cijelosti su osnovani žalbeni prigovori kojima optuženik upirući na pogrešno utvrđenje prvostupanjskog suda o naknadnoj kažnjavanosti optuženika ističe da su kaznena djela iz triju pobrojanih presuda Općinskog suda u Zagrebu počinjena u razdoblju koji prethodi 2017., osporavajući time sasvim opravdano potpunost i pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda vezanih uz izbor vrste i mjere kazne.

 

Stoga je pobijanu presudu i u odnosu na kazneno djelo pod točkom 2) izreke trebalo prihvaćanjem žalbe optuženog V. B., a u povodu te žalbe i po službenoj dužnosti, u odnosu na tog optuženika ukinuti i predmet u tom dijelu uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud uzeti u obzir primjedbe iznesene u ovom rješenju, otkloniti navedene bitne povrede odredaba kaznenog postupka i provesti sve do sada izvedene dokaze, a po potrebi i druge dokaze. Potom će pažljivo i savjesno analizirati obranu optuženika te sve ostale dokaze pojedinačno i u njihovom međusobnom odnosu i to kako personalne, tako i materijalne dokaze, a osobito snimku video nadzora. Pri tome će, po izvršenom uvidu u spise u kojima su donesene pravomoćne presude iz kojih su opozvane uvjetne osude posebnu pažnju posvetiti utvrđivanju opstojnosti zakonskih uvjeta iz članka 58. KZ/11. za opoziv uvjetne osude za svaku od tih presuda, nakon čega će donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku, koju će valjano i potpuno obrazložiti u svim segmentima koje propisuje odredba članka 459. stavka 5. ZKP/08.

 

Slijedom svega navedenog, na temelju članka 483. stavka 1. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 10. srpnja 2020.

 

Predsjednica vijeća:

Vesna Vrbetić, v. r.