- 1 -              I Kž 378/2020-4

Broj: I Kž 378/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijaliste Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika D. A. zbog kaznenog djela iz članka 173. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98. – ispravak, 50/00. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05. – ispravak, 71/06., 110/07. i 152/08.), odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 4. lipnja 2020. broj Ik I-124/2020-15, u sjednici održanoj 10. srpnja 2020.

r i j e š i o   j e :

Odbija se kao neosnovana žalba zatvorenika D. A.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu odbijen je prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika D. A. podnesen po službenoj dužnosti u smislu članka 158.a Zakona o izvršavanju kazne zatvora (,,Narodne novine“ broj 128/99., 55/00., 59/00. - ispravak, 129/00., 59/01., 67/01. - ispravak, 11/02. - ispravak, 190/03. – pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. – Odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11. – Kazneni zakon, 56/13. i 150/13. i 98/19. – dalje: ZIKZ).

Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik D. A. po opunomoćeniku, odvjetniku B. P., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se uvjetni otpust zatvoreniku odobri.

U skladu s odredbom članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), koji se u ovom postupku primjenjuje u smislu odredbe članka 44. stavka 2. ZIKZ-a, spis je prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim prigovorima, prvostupanjski je sud na temelju pravilno i potpuno utvrđenih činjenica odlučnih za ocjenu osnovanosti prijedloga za uvjetni otpust u smislu članka 59. stavka 2. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.) s pravom zaključio da je u konkretnoj situaciji za postizanje svrhe kažnjavanja nužno nastaviti s izdržavanjem kazne, slijedom čega je pravilno i na zakonu osnovano, na temelju članka 159.a točke 2. ZIKZ-a, odbio prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika D. A. podnesen po službenoj dužnosti u smislu članka 158. stavka 1. ZIKZ-a.

Također je prvostupanjski sud za takvu odluku iznio jasne, valjane i dostatne razloge, bez proturječja, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Stoga su neosnovani žalbeni prigovori zatvorenika o ,,odsustvu razloga (koje se) ogleda u propustu suda da ovaj konkretan prijedlog sagledava u smislu zakonske odredbe čl. 59. st. 2- KZ-a“ te da u pobijanoj odluci nisu sadržani razlozi ,,na koje bi upućivala zakonska osnova odbijanja (čl. 159a. Toč.2.)“, ali i žalbene tvrdnje da su zaključci suda ,,u koliziji sa podacima s kojima je sud raspolagao u trenutku donošenja odluke“, čime se, u biti, neutemeljeno upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članaka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

Naime, zaključak o neosnovanosti prijedloga za uvjetni otpust prvostupanjski sud s pravom utemeljuje na činjenicama koje nedvojbeno proizlaze iz podataka u spisu, a to su preveliki ostatak neizdržanog dijela kazne, dosadašnja višekratna osuđivanost zatvorenika te činjenica da je prema zatvoreniku na snazi Europski uhidbeni nalog vezano uz koji je došlo do prekida postupka izručenja do isteka kazne zatvora koju zatvorenik trenutno izdržava.

Što se tiče dosadašnje kaznene osuđivanosti zatvorenika, treba reći da iz izvatka iz kaznene evidencije proizlazi da je zatvorenik prije kazne zatvora koju trenutno izdržava po presudi Županijskog suda u Rijeci broj K-Us-7/15, pravomoćnoj 10. studenog 2016., zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga, već bio osuđivan zbog istovrsnih kaznenih djela. Tako je presudom Preliminary hearing court of Trieste pravomoćnom 14. srpnja 2005. proglašen krivim zbog neovlaštene proizvodnje i prometa drogama te osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine, 8 mjeseci i 13 dana, dok je presudom Županijskog suda u Rijeci broj K-Us-6/09 pravomoćnom 5. travnja 2011. proglašen krivim zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od sedam godina. Zatvorenik je osuđivan i zbog drugih kaznenih djela pa je tako presudom Osnovnog suda u Novom Sadu broj K-1040/14 pravomoćnom 24. studenog 2015., proglašen krivim zbog kaznenih djela krađe i krivotvorenja isprave, dok je presudom Općinskog suda u Rijeci broj K-188/16 pravomoćnom 6. ožujka 2019., proglašen krivim zbog kaznenog djela teške krađe u pokušaju.

U odnosu na žalbene prigovore zatvorenika kojima se, nastojeći osporiti točnost podataka navedenih u izvatku iz kaznene evidencije, tvrdi da je ,,radi ovog (ili bilo kojeg drugog) kaznenog djela osuđen samo jednom i to upravo presudom kojom mu je izrečena kazna od sedam godina koju sada i izdržava! U odnosu na drugi postupak donijeta je odbijajuća presuda“, treba reći da je izvadak iz kaznene evidencije na čijem sadržaju prvostupanjski sud utemeljuje svoja utvrđenja 5. prosinca 2019. izdan od strane Odjela za kaznene evidencije, Uprave za kazneno pravo Ministarstva pravosuđa, dakle, tijela ovlaštenog za davanje takvih podataka te da su podaci navedeni u tom izvatku u cijelosti sadržani i u izvatku iz kaznene evidencije izdanom 10. lipnja 2020., koji je također priložen spisu.

Kraj takvog stanja stvari, daljnji žalbeni prigovori kojima se, ponovno upirući na neistinitost podataka iz izvatka iz kaznene evidencije, ističe da je za kaznu zatvora izrečenu pred sudom u Trstu, Republika Italija, nastupila rehabilitacija zbog čega da je korištenje takvog podatka nezakonito i u koliziji s odredbama članka 18. i 19. Zakona o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji (,,Narodne novine“ broj 143/12., 105/15. i 32/17.), nemaju značaj koji im zatvorenik pridaje.

Isto tako, utvrđenje da je protiv zatvorenika od strane Republike Italije izdan europski uhidbeni nalog radi vođenja kaznenog postupka zbog kaznenog djela iz članka 416., članka 110., 624. , 625. stavka 2. i 7. talijanskog kaznenog zakona prvostupanjski sud utemeljuje na dokumentaciji koja prileži spisu, konkretno rješenju Županijskog suda u Karlovcu od 19. listopada 2018. broj Kir-eun-&72018-4 kojim je postupak izručenja, na temelju članka 33. Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije (,,Narodne novine“ broj 91/10.,  81/13., 124/13., 26/15., 102/17. i 68/18.), prekinut do isteka kazne zatvora koju zatvorenik trenutno izdržava.

Pored navedenog, treba reći da, iako iz izvješća Kaznionice u L. proizlazi da je zatvorenik naročito uspješan u provedbi pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora, što se osobito apostrofira žalbom zatvorenika, iz podataka sadržanih, kako u tom izvješću, tako i u Izvješću Zatvora u P., osim već naprijed pobrojanih okolnosti, također proizlazi da je zatvorenik iz Zatvora u P. u Kaznionicu u L. premješten zbog sigurnosnih razloga, sklonosti stvaranju neformalnih grupa, poticanju na bunt i vršenju pritiska na druge zatvorenike te da je riječ o višekratno osuđivanoj osobi bez dovoljnog uvida u neprihvatljivost takvih postupaka kod koje je vjerojatnost od kriminalnog povrata procijenjena vrlo visokom, a pojedinačan program izvršavanja kazne zatvora nije dovršen (nalazi se u zatvorenom odjelu i aktualno ne koristi pogodnosti izlaska).

Prema tome, prvostupanjski je sud, pravilno vrednujući sve okolnosti koje su u smislu članka 59. stavka 2. KZ/11. relevantne za odluku o uvjetnom otpustu, zajedno s visinom neizdržanog dijela jedinstvene kazne zatvora na koju je zatvorenik osuđen, čiji istek nastupa tek 25. srpnja 2021., s pravom odbio prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika D. A.

Naime, premda dosadašnja kaznena osuđivanost zatvorenika doista, sama za sebe, ne može biti zapreka za odobravanje uvjetnog otpusta, očito je da kod zatvorenika u tijeku izdržavanja kazne zatvora nisu uočene tako značajne pozitivne promjene u ponašanju koje bi umanjivale opasnost od ponavljanja djela pa je ocjena i ovog drugostupanjskog suda da u konkretnoj situaciji nisu ispunjeni uvjeti iz članka 59. stavka 2. KZ/11. te da je za postizanje svrhe kažnjavanja propisane člankom 41. KZ/11. nužno da zatvorenik nastavi s izdržavanjem kazne.

Slijedom svega navedenog, budući da ni daljnjim žalbenim navodima zatvorenika da se jedna godina od ukupno sedam izrečenih godina ne može nazvati prevelikim preostalim dijelom kazne, nije dovedena u sumnju pravilnost prvostupanjske odluke, niti je ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., utvrđeno da bi bile počinjene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 10. srpnja 2020.

Predsjednica vijeća:

Vesna Vrbetić, v. r.