1              Poslovni broj: Gž Ob-335/2020-2

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž Ob-335/2020-2

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, po sutkinji mr. sc. Seniji Ledić, u pravnoj stvari tužiteljice S. S. iz V., s boravištem u T., OIB: …, zastupane po punomoćnici V. M., odvjetnici u S., protiv tuženika Ž. S. iz V., s boravištem u V., OIB: …, zastupanog po punomoćnici M. P., odvjetnici u S., uz sudjelovanje maloljetne djece 1) L. S., OIB: … i 2) M. S., OIB: …, oboje iz V., i oboje zastupani po posebnom skrbniku S. P., dipl. pravnici Centra, uz sudjelovanje Centra za socijalnu skrb T., T., OIB: … i kao predlagatelja osiguranja, zastupanog po zakonskoj zastupnici J. J., a ova po punomoćnici po zaposlenju K. K., radi izmjene sudske odluke povodom spora o ostvarivanju roditeljske skrbi, odlučujući o žalbama tužiteljice S. S. i tuženika Ž. S., protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru poslovni broj P Ob-28/20 od 3. ožujka 2020., 10. srpnja 2020.,

 

r i j e š i o j e

 

Odbijaju se kao neosnovane žalbe tužiteljice S. S. i tuženika Ž. S. te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru poslovni broj P Ob-28/20 od 3. ožujka 2020.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanim je rješenjem određeno da se privremeno neće primjenjivati rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru poslovni broj R1 Ob-282/13 od 17. srpnja 2018. u dijelu izreke pod točkom 2. tog rješenja kojim je odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi (dalje: Plan) stranaka sastavljen 22. ožujka 2018. u pogledu ostvarenja sadržaja roditeljske skrbi u odnosu na maloljetnog M. S. i ostvarivanja dosadašnjih osobnih odnosa maloljetne L. S. i oca Ž. S. te je radi privremenog reguliranja sadržaja roditeljske skrbi određena privremena mjera kojom je određeno da će maloljetni M. S. rođen 7. listopada 2005. do daljnjeg stanovati s ocem Ž. S. (točka I.1. izreke), zatim da će se ostvarivanje osobnih odnosa između majke S. S. i maloljetnog sina M. S. do daljnjeg održavati na način da će se dijete s majkom družiti se svake srijedu u trajanju od dva sata od 19:00 do 21:00 sati, kao i svaki drugi vikend i to onaj koji slijedi iz tjedna u jutarnjoj školskoj smjeni od petka u 19:00 sati do nedjelje u 20:00 sati (točka I.2. izreke). Ujedno je privremeno zabranjeno ostvarivanje osobnih odnosa između oca Ž. S. s maloljetnom kćeri L. S. te je određeno da se raniji osobni odnosi do daljnjeg neće održavati (točka I.3. izreke). Također je određeno da ova privremena mjera traje do pravomoćnog okončanja ovog postupka odnosno do drukčije odluke suda (točka II. izreke) te da izjavljena žalba protiv ovog rješenja ne odgađa njegovu ovrhu (točka III. izreke).

 

Protiv ovog rješenja žalbu podnose tužiteljica kao predlagateljica osiguranja te tuženik kao protivnik osiguranja. Tužiteljica rješenje pobijan u točki I.1. i 2. izreke, a tuženik u djelu točke I. 2. i 3. izreke, a obje stranke pobijaju prvostupanjsko rješenje u točkama II. i III. izreke ukoliko se odnose na pobijane dijelove točke I. izreke. Žalitelji žalbu podnose zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. u svezi s člankom 381. Zakona o parničnom postupku parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP), čija je primjena utemeljena na odredbi članka 346. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 103/15 i 98/19, dalje u tekstu: ObZ). Tužiteljica predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti sud prvog stupnja na ponovan postupak,podredno rješenje u pobijanom dijelu preinačiti. Tuženik predlaže u pobijanom dijelu ukinuti prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

 

Tuženik je odgovorio na žalbu tužiteljice predloživši je odbiti kao neosnovanu, a i tužiteljica je odgovorila na žalbu tuženika također predloživši odbiti je kako neosnovanu.

 

Žalbe su neosnovane.

 

Predmetna je privremena mjera donesena u okviru postupka radi rješavanja pitanja o roditeljskoj skrbi u kojem tužiteljica traži isključivu roditeljsku skrb nad malodobnom djecom stranaka M. S. rođenom …. i L. S. rođenoj ….

 

Iz sadržaja je iz spisa razvidno da je temeljem rješenja prvostupanjskog suda poslovni broj R1 Ob-282/18 od 17. srpnja 2018. razveden brak tužiteljice i tuženika te je odobren Plan o ostvarivanju zajedničke roditeljske skrbi kojeg su tamošnje stranke sastavile 22. ožujka 2018. u postupku obveznog savjetovanja prije sudskog postupka pred Centrom i na taj način regulirali pitanja vezana u ostvarivanje sadržaja roditeljske skrbi kao roditelji u odnosu na svoju zajedničku maloljetnu djecu.

 

Tim je Planom određeno da će oboje maloljetne djece stanovati s majkom na adresi prebivališta, a da će s ocem koji je stanovao u istom mjestu u kojem su stanovala i djeca, ali na drugoj adresi, ostvarivati osobne odnose na način kako je to za svako dijete ovim Planom i određeno.

 

Tužiteljica je kao majka zbog izmijenjenih okolnosti zatražila da se ta odluka izmijeni na način da se njoj povjeri isključiva roditeljsku skrb nad maloljetnom djecom bez mogućnosti kontakta oca s djecom.

 

Sud je donio privremenu mjeru temeljem odredbe članka 536. ObZ-a s obzirom na činjenicu da o pitanjima ostvarivanja osobnih odnosa s djecom roditelji nisu mogli postići sporazum.

 

U postupku je utvrđeno da je obitelj stranaka od ožujka 2019. u tretmanu Centra T. jer je roditeljima određena mjera stručne pomoći i potpore u svrhu praćenja roditeljskog funkcioniranja te ponašanja i funkcioniranja djece, kvalitete i redovitosti održavanja kontakata maloljetnog sina s ocem i pružanja savjetodavne podrške i pomoći radi sprječavanja izdvajanja djece iz obitelji. Ova je mjera određena u trajanju od dvanaest mjeseci u okviru koje su mjere roditelji upućeni u obiteljsko savjetovalište sa svrhom normalizacije narušenih odnosa u obitelji.

 

Nadalje je u postupku utvrđeno da je tuženiku kao ocu u kaznenom postupku bila izrečena zabrana približavanja, uspostavljanja i održavanja veze s maloljetnom kćerkom L. S., a protiv njega se vode dva kaznena postupka na štetu ovog maloljetnog djeteta. Dijete recentno pokazuje strah za kontakte s ocem, pa se Centar pridružio prijedlogu postavljenom od strane posebne skrbnice maloljetne djece da se privremeno zabrane osobni odnosi oca s maloljetnom kćeri.

 

Osim toga, u međuvremenu su se okolnosti u odnosu na vrijeme donošenja Plana izmijenile u bitnom i zbog toga što je maloljetni sin M. S. nastavio stanovati kod oca, a s majkom ostvaruje osobne odnose te dijete, radi ostvarivanja kontakata sa svojom sestrom koja stanuje s majkom, izražava želju i nadalje ostvarivati osobne odnose s majkom.

 

Na temelju stručne procjene i mišljenja Centra za socijalnu skrb i iz jednogodišnjeg praćenja obitelji putem mjere stručne pomoći i potpore utvrđeno je da su odnosi između maloljetnog sina i majke izrazito narušeni jer maloljetno dijete ne uvažava njen roditeljski autoritet, a i majka je počela zanemarivati razvojne potrebe djeteta u pogledu odgoja i obrazovanja uz postojanje sumnji da bi majka zbog svojeg ponašanja psihički zlostavljala dijete. Osim toga, maloljetni sin je višekratno izrazio svoju želju da stanuje s ocem, a njegova je želja u Centru procijenjena autentičnom.

 

U postupku je nadalje utvrđeno da na strani oba roditelja postoje poteškoće i rizici roditelja zbog čega su oni pod nadzorom Centra. Maloljetna L. je odselila s majkom iz dosadašnjeg mjesta stanovanja i promijenit će školu koju je pohađala, a ona je ujedno i u redovitom tretmanu Poliklinike u S., s obzirom da je u njenom slučaju ocijenjeno da je potreban naročit oprez kako se djevojčica ne bi psihotraumatizirala. Stoga je stručni tim Centra mišljenja kako bi bilo rizično, uz sve ostale promijenjene okolnosti, djevojčici u ovom trenutku nametati ostvarivanje osobnih odnosa s ocem koje nije ostvarivala dulje vrijeme i smatra potrebnim prethodno procijeniti realnost straha od oca kojeg je maloljetna L. izrazila, i to neposrednom opservacijom sudske vještakinje prilikom izvođenja multidisciplinarnog vještačenja roditeljskih kapaciteta.

 

Zbog visoke razine razvojnog rizika za maloljetnu L. i maloljetnog M., i to prvenstveno zbog okolnosti na strani roditelja, iako se kod djece već zapažaju određeni ponašajni znakovi koji ukazuju na opterećenost kompleksnom obiteljskom situacijom, u postupku je sud prihvatio procjenu da se u svrhu sprječavanja daljnjeg ugrožavanja psihosocijalne dobrobiti maloljetne djece i otklanjanja otežavajućih okolnosti od strane roditelja te smanjivanja razvojnih rizika kod djece i vjerojatnosti razvoja štete po djecu, koriste intenzivnije intervencije u obitelj kroz kontrolne preglede kod psihijatra za oba roditelja, kao i nastavak psihologijskog tretmana za maloljetnu L. te upućivanje u tretman maloljetnog M.

 

S obzirom na naprijed navedeno, stručni tim Centra je prihvatio prijedlog posebne skrbnice maloljetne djece da maloljetni M. S. privremeno stanuje s ocem, a da s majkom ostvaruje kontakt svake srijede u trajanju od dva sata i svaki drugi vikend jer je dječak pred stručnim timom iskazao kako bi želio s majkom i dalje ostvarivati osobne odnose, ponajviše zbog sestre L. koja stanuje s majkom i to u vrijeme i način na koji su se ranije odvijali odnosi između njega i oca Ž. S.

 

Kako se protiv oca Ž. S. vode dva postupka kaznena zbog sumnje na počinjenje kaznenog djela na štetu maloljetne L. te s obzirom na njezin recentno iskazani strah da viđa oca predloženo je privremeno zabraniti osobne odnose djevojčice s ocem.

 

Sud je prvog stupnja prihvatio ovakve prijedloge te je donio pobijano rješenje sa sadržajem kao u izreci.

 

Neutemeljeno žalitelji osporavaju pravilnost pobijanog rješenja zato što je ono doneseno na temelju detaljne analize i procjene obiteljskih prilika tužitelja i njihove djece te je u skladu s dobrobiti maloljetne djece s obzirom na aktualne obiteljske prilike.

 

Što se tiče okolnosti vezanih uz određivanje privremene mjere prema kojoj će maloljetni M. stanovati s ocem, kazati je da je ta odluka u skladu s razvojnim potrebama djeteta kako ih je pravilno procijenio stručni tim Centra, ali i s mišljenjem i željom djeteta koje je autentično i u skladu s dobrobiti djeteta, posebno s obzirom na njegov odnos prema roditeljima.

 

Pravilna je i odluka o održavanju osobnih odnosa između majke i maloljetnog M. S. jer omogućuje i u okolnostima konfliktnosti održavanje osobnih susreta u mjeri koja nije ugrožavajuća za dijete i koja omogućuje kontakte maloljetnog M. s maloljetnom L. koji su u interesu oboje djece.

 

Što se tiče tvrdnji tuženika da nije u interesu maloljetnog sina stranaka da s majkom kontaktira, za odgovoriti je da su takve tvrdnje suprotne mišljenju stručnog tima Centra i psihologa, ali također i mišljenju djeteta koje je autentično tim više što dijete te kontakte želi jer mu se na taj način omogućuju kontakti s maloljetnom sestrom.

 

Pravilna je i odluka o zabrani ostvarivanja osobnih odnosa maloljetne L. s ocem.

 

Naime, ostvarivanje osobnih odnosa između djeteta i roditelja je, s jedne strane, pravo i dužnost roditelja koji ne stanuje s djetetom, dok je s druge strane to pravo djeteta. Ta prava i dužnosti djeci i njihovim roditeljima jamče brojni međunarodni akti, i to Konvencija o pravima djeteta Ujedinjenih naroda iz 1989., Republiku Hrvatsku obvezuje temeljem notifikacije o sukcesiji od 8. listopada 1991., zatim Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - MU, broj 18/97 i 4/02, dalje: EKLJP), Konvencija o ostvarivanju dječjih prava iz 1996. ("Narodne novine" - MU, broj 1/10) i Europska konvencija o kontaktima s djecom ("Narodne novine" - MU, broj 7/08).

 

Tako Konvencija o pravima djeteta u članku 9. stavku 3. jamči djetetu koji je odvojen od jednog ili oba roditelja pravo na redovito održavanje osobnih i neposrednih odnosa s oba roditelja, osim u slučajevima u kojima je ugrožena djetetova dobrobit. Obiteljsko pravo na susrete i druženja uživa pravnu zaštitu temeljem odredbe članka 8. EKLJP-a jer pravo na susrete i druženja izvire iz prava na obiteljski život zato što je sadržano u pravu na obiteljski život i uključuje i pravo roditelja na susrete i druženja s djetetom, što podrazumijeva neuplitanje države u ostvarivanje navedenog prava, osim kada je to potrebno radi zaštite zdravlja i morala, te prava i sloboda drugih osoba.

 

Konvencija o ostvarivanju dječjih prava na općenit način štiti najbolji interes djeteta u obiteljskopravnim postupcima, a u te postupke ubraja, među ostalima, i postupak odlučivanja o susretima i druženju (članak 1. stavak 3.).

Konvencija o kontaktima s djecom pod pojmom kontakata ne obuhvaća samo izravne susrete i druženja s djetetom, čije je obilježje izravno ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom, već i dodatne oblike ostvarivanja tih odnosa, i to neizravne s djetetom (telefonom, pismima, faksom e-mailom i slično) i putem dostavljanja informacija o djetetu.

Slijedeći ovu Konvenciju u ObZ odredbi članka 121. stavaka 1., 2. i 3. propisuje iste oblike ostvarivanja osobnih odnosa (izravne, neizravne, i davanje informacija u vezi s osobnim pravima djeteta).

Iz navedenog je normativnog okvira razvidno da je zabrana kontakata roditelja s maloljetnim djetetom krajnja mjera ograničavanja maloljetnog djeteta i roditelja glede održavanja njihovih osobnih odnosa koja se izriče vrlo iznimno, i to u slučajevima u kojima postoje posebni razlozi ili rizici da će dobrobit djeteta biti ozbiljno ugrožena. U konkretnom slučaju, imajući na umu činjenicu da se trenutno protiv tuženika kao oca vode dva kaznena postupka zbog sumnje na počinjenje kaznenog djela na štetu maloljetne L. S. i njezin aktualno vrlo izražen strah da kontaktira oca, žalbeni sud ocjenjuje da je, makar za sada, opravdano privremeno zabraniti ostvarivanje osobnih odnosa između tuženika kao oca i maloljetne L. S. U okolnostima konkretnog slučaja ova je mjera ograničavanja održavanja osobnih susreta i druženja, iako krajnja, ipak nužna i razmjerna zaštiti djetetove dobiti jer se radi o privremenoj regulaciji spornog pravnog odnosa kroz institut privremene mjere. Funkcija privremene mjere i jest u ovlaštenju suda da određene pravne odnose privremeno uredi više ili manje prema slobodnoj ocjeni radi brzog i privremenog uređenja odnosa među strankama u sporu i radi uspostave pravnog mira.

Žalbeni sud pritom vodi računa o tome da su mjere kojima se zadire u obiteljski život sukladno odredbi članka 7. ObZ-a, prihvatljive ako su nužne i ako se njihova svrha ne može ostvariti poduzimanjem blažih mjera. U konkretnom je slučaju maloljetna L. već u psihologijskom tretmanu u kojem će se tek procijeniti realnost njezina straha od oca, a uz njezino aktualno protivljenje kontaktima s ocem i uz druge promjene u životu djeteta u vidu preseljenja i promjene škole, i žalbeni sud prihvaća ocjenu suda prvog stupnja da bi za sada ipak bilo rizično djetetu nametati kontakt s ocem koji se ne ostvaruje dulje vrijeme.

U odnosu na žalbene navode da iz spisa ne proizlazi da je maloljetna L. u strahu od oca, ukazati je tuženiku i na njegovu tvrdnju s ročišta od 6. siječnja 2020. (list 16 spisa) iz koje proizlazi da tuženik uviđa da kod maloljetne L. postoji strah od njega, ali i iz mišljenja djeteta koje je sadržano na zapisniku s ročišta od 11. veljače 2020. iz kojeg proizlazi da dijete ne želi viđati tatu zato što je prijetio mami, što je ona čula pa se boji.

Kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjsko rješenje pobija, kao ni oni na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, žalbe je stranaka je valjalo odbiti i riješiti kao u izreci temeljem članka 380. točke 2. ZPP-a.

Split, 10. srpnja 2020.