Poslovni broj Ps-164/2017

Republika Hrvatska Općinski sud u Splitu

Ex vojarna Sv.Križ, Dračevac

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji toga suda Maji Anušić, kao sucu pojedincu, u
pravnoj stvari tužitelja K. d.d. iz L., , S., OIB:
… zastupan po punomoćniku D. G., odvjetniku u S., protiv tuženika
V. B. iz S., OIB: …, zastupan po punomoćniku K.
P., odvjetnik u S., radi iseljenja, nakon održane i zaključene javne i glavne rasprave
dana 9. srpnja 2020. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tuženika, istog dana

p r e s u d i o j e

I Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe iseliti se i isprazniti od
osoba i svojih stvari nekretninu upisanu u zemljišnim knjigama O. suda u S.,
zemljišnoknjižni odjel S. u ZU 1884 k.o G. i to baš 53/1998 dijela čest.zem 2624/99
k.o G. E. V. (e-36) dijela povezanih sa dvoetažnim apartmanom
br.36 na II katu i galeriji objekta A 12, ukupne površine 53,34 m2 koji se sastoji od kuhinje
sa boravkom, sobe i kupaone, galerije te pripatka terase ukupne površine 4,80 m2 te istu
predati u posjed, slobodnu od osoba i stvari tužitelju.

II Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tužitelju
troškove parničnog postupka u iznosu od 3.500,00 kuna uvećano za zakonske zatezne kamate
po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate
za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od
presuđenja pa do isplate.

Obrazloženje

Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je vlasnik 53/1998 suvlasničkog dijela
nekretnine upisane u zemljišnim knjigama O. suda u S. u ZU 1884 k.o G.
poduložak 36, čest.zem 2624/99 stambena zgrada površine 935 m2 povezanog sa vlasništvom
dvoetažnog apartmana br 36 na II katu i galeriji objekta A 12 ukupne površine 53,34 m2 koji
se sastoji od kuhinje sa boravkom, sobe i kupaone, galerije te pripatka terase ukupne površine
4,80 m2 označen kao 36 ETAŽA. Nadalje, da je vlasništvo predmetne nekretnine stekao na
temelju pravomoćnog rješenja T. suda u S. pod poslovnim brojem Stpn-
20/2014 od 14.siječnja 2015. a kojim rješenjem je pravomoćno završen postupak
predstečajne nagodbe nad dužnikom Š. H. d.o.o.

Nadalje, da nakon što je tužitelj u ljeto 2016. izmijenio brave na svim apartmanima
tuženik je na predmetnom apartmanu razbio bravu tužitelja i postavio svoju te bespravno
uselio u predmetni apartman te je u posjedu istog i danas, slijedom čega predlaže kao u izreci.

2 Poslovni broj Ps-164/2017

Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je upravo on vlasnik predmetne utužene
nekretnine jer da je zaključio ugovor sa o namirenju 1.kolovoza 2014. s tadašnjim vlasnikom
( Š. h. d.o.o. ) te da je ugovor ispoštovan slijedom čega se tuženik nalazi u
kvalificiranom posjedu predmetne nekretnine.

Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem izvatka iz zemljišne knjige, rješenja
T. suda u S., poslovni broj Stpn-20/2014 od 14.siječnja 2015. o odobrenju
sklapanja predstečajne nagodbe, zaključka poslovni broj Stpn-20/2014 od 4.ožujka 2015., te
saslušanjem tuženika u svojstvu parnične stranke. Temeljem tako provedenih dokaza, a
cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8
Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03,
88/05, 2/07, 84/08,123/08, 57/11,148/11,25/13,89/14; dalje ZPP) sud nalazi da je tužbeni
zahtjev osnovan.

Tijekom postupka, a prije zaključenja prethodnog postupka, došlo je do promjene na
strani tužitelja tako da je umjesto prvobitnog tužitelja A. d.o.o. iz Z., na
mjesto tužitelja stupio K. d.d. iz L., a sve to prije upuštanja tuženika u
raspravljanje te je sud rješenjem od 10.srpnja 2019. odlučio o preinaci tužbe. Naime, budući
je do promjene na strani tužitelja došlo prije upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj
stvari za to, sukladno odredbi čl. 192.st 3 ZPP-a, nije bio potreban pristanak tuženika.

Uvidom u dostavljeni zemljišnoknjižni izvadak ( list 38) utvrđeno je da je tužitelj
evidentirani vlasnik predmetne nekretnine za cijelo slijedom čega je aktivno legitimiran na
podnošenje predmetne tužbe.

Čitanjem izvatka iz zemljišne knjige utvrđeno je da je predmetna nekretnina označena
kao zgrada sagrađena na čest.zem 2624/99 površine 935 m2 odnosno suvlasnički dio 53/1998
ETAŽNO VLASNIŠTVO ( E-36) povezano sa dvoetažnim apartmanom br.36 na II katu i
galeriji objekta A 12 ukupne površine 53,34 m2 koji se sastoji od kuhinje sa boravkom, sobe i
kupaone, galerije te pripatka terase ukupne površine 4,80 m2 vlasništvo tužitelja za cijelo.

Iz iskaza tuženika proizlazi da je za M. B. gradio apartmane u N. na
Š., nadalje, da se u N. izgradilo i prodalo 560 apartmana, a da je tuženik čuvao
apartmane do preuzimanja od istih od strane kupaca, nadalje, da je vodio poslove
organizacije i nadgledanja zaposlenika ugostiteljskih objekata na plaži. Nadalje, navodi da je
navedeno radio tijekom petnaest godina te da je sa M. B. dogovorio da mu
isto ne treba plaćati već da će mu umjesto toga dati jedan apartman. Nadalje, da je posudio
B. 350.000,00 kuna koje mu isti nikada nije vratio, a da je njegova firma otišla u
predstečajnu nagodbu.

U konkretnom slučaju primjenjuju se odredbe čl. 161 Zakona o vlasništvu i drugim
stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00,
114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09,153/09 dalje ZV) prema kojoj vlasnik ima pravo
zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu tvar da mu ona preda svoj posjed te stvari.
Nadalje, sukladno odredbi čl. 162 ZV vlasnik mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i
da se nalazi u tuženikovu posjedu.

U konkretnom slučaju nije sporno niti faktična vlast tuženika niti vlasništvo tužitelja, niti identitet nekretnine.

Sukladno odredbi čl. 114. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne
novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08,
38/09,153/09) propisano je da se vlasništvo može steći na temelju pravnog posla, odluke
suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona. Odredbom čl.

115.st.3 ZV propisano je da na temelju valjanog pravnog posla kojemu je cilj stjecanje prava
vlasništva vlasništvo prelazi s dotadašnjeg vlasnika na stjecatelja na način određen zakonom,
te da pravni posao kojemu je cilj stjecanje vlasništva nekretnine da bi bio valjan treba uz
ostale pretpostavke biti u pisanom obliku. Ako pravni posao (ugovor) kojemu je cilj prijenos

3 Poslovni broj Ps-164/2017

prava vlasništva nekretnine nije napravljen u pisanom obliku ugovor je ništav. Da bi se na
temelju pravnog posla moglo prenijeti pravo vlasništva na nekretnini potreban je upis
stjecateljevog vlasništva u zemljišne knjige. Radi uknjižbe prava vlasništva mora se o
pravnom poslu na čijem se temelju vlasništvo stječe sastaviti isprava čiji sadržaj i oblik mora
odgovarati pravilima zemljišnoknjižnog prava – tabularna isprava (čl. 120 st.2 ZV). Dakle, da
bi određena isprava imala svojstvo tabularne isprave mora ispunjavati opće pretpostavke
određene člancima 43. i 44. ZZK. Opće pretpostavke su da je iz isprava vidljiv titul ili naslov
stjecanja (prodaja, darovanje), (čl.43 ZZK); da isprava nema očitih nedostataka koje dovode
u sumnju njezinu vjerodostojnost (čl.44); ako se isprave sastoje od više listova oni moraju biti
tako spojeni da se ne može umetnuti ni jedan list; u ispravama moraju osobe protiv kojih i u
čiju korist se upis zahtijeva biti navedene tako da ne postoji opasnost da ih se zamijeni
drugima (navođenjem datuma rođenja, matičnog broja i sl. ), a moraju biti navedeni mjesto
dan, mjesec, i godina gdje i kad su sastavljene, a pored općih potrebne su i posebne
pretpostavke, a to je točna oznaka nekretnine i klauzula intabulandi.

Dakle, tuženik se poziva na predmetni ugovor o namirenju kao osnov stjecanja prava vlasništva.

Čitanjem predmetnog ugovora utvrđeno je da je isti sklopljen dana 1.kolovoza 2014.
između Š. H. d.o.o. zastupano po M. B. i tuženika, te iz članka 3. proizlazi
da Š. H. d.o.o. radi namirenja potraživanja iz čl. 2.3 Ugovora daju u vlasništvo i posjed
tuženiku 53/1998 čest.zem 2642/99 k.o G. E. V. (E-36) dijela
povezanih sa dvoetažnim apartmanom br.36 na II katu i galeriji objekta A 12, ukupne
površine 53,34 m2 koji se sastoji od kuhinje sa boravkom, sobe i kupaone, galerije te pripatka
terase ukupne površine 4,80 m2 označen kao 36. ETAŽA.

Nadalje, iz članka 4. proizlazi da se Š. H. d.o.o. obvezuju po brisanju zaloga Z-
5151/06 i Z-4809/06 s nekretnine iz čl. 2.2. Ugovora, a najkasnije protekom godine dana od
zaključenja predmetnog Ugovora zaključiti sa tuženikom ugovor temeljem kojeg će bez
svakog daljnjeg pitanja i odobrenja ishoditi u zemljišnim knjigama uknjižbu prava vlasništva
( clausula intabulandi).

Slijedom navedenog, proizlazi da je tuženik sa Š. H. d.o.o. zaključio ugovor
temeljem kojeg daje u vlasništvo tuženiku predmetnu nekretninu na ime izvršenih usluga, a
isto tako obvezao se sa tuženikom zaključiti ugovor temeljem kojeg bi tuženik mogao ishoditi
uknjižbu prava vlasništva.

U konkretnom slučaju, tuženik nije dokazao da je takav ugovor sa prednikom tužitelja
sklopljen, slijedom čega ugovor o namirenju, koji ne odgovara svim posebnim
pretpostavkama za uknjižbu ne predstavlja valjanu zemljišnoknjižnu ispravu.

Dakle, predmetni ugovor o namirenju, obzirom ne sadrži clausulu intabulandi ne
predstavlja pravni posao na čijem temelju se stječe vlasništvo stvari jer njegov sadržaj i oblik
ne odgovaraju pravilima zemljišnoknjižnog prava ( čl. 120 ZV).

Slijedom navedenog, razvidno je da tuženik nema valjanu osnovu stjecanja vlasništva,
a nesporno je u posjedu predmetne nekretnine bez valjanog pravnog osnova, slijedom čega je
tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan sukladno odredbi čl. 161 ZV.

Osim toga, valja reći da sukladno odredbi čl. 124. ZV stjecatelj koji je postupajući s
povjerenjem u zemljišne knjige u dobroj vjeri stekao pravo vlasništva stekao je tu nekretninu
kao da na njoj ne postoje tuđa prava.

Nadalje, tuženik nije dokazao niti da bi bio predmnijevani vlasnik jer nije dokazao da
imaju valjanu osnovu stjecanja niti zakonit način stjecanja jer nema jasno i nedvosmisleno
očitovane volje dotadašnjeg vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na
stjecatelja ( clausula intabulandi), a kako je naprijed utvrđeno nije predočio sudu dokaz o
sklopljenom valjanom pravom poslu koji bi ispunjavao pretpostavke za upis tuženikovog

4 Poslovni broj Ps-164/2017

vlasništva u zemljišnu knjigu sukladno odredbi čl. 119. ZV to tuženik osim predmetnog
ugovora, za koji je naprijed utvrđeno da nema obilježja valjanog pravnog posla time niti
valjanog načina stjecanja prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, nema osnovu za
posjedovanje predmetne nekretnine te je istu dužan predati u posjed tužitelju.

Odluka o trošku tužitelja temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 i čl.155. ZPP-a, a odnosi
se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku sukladno vrijednosti predmeta
spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („ Narodne novine broj
91/04, 37/05,59/07) Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne
novine“ 148/09) i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne
novine“ broj 142/12, 103/14) slijedom čega je priznata jednokratna nagrada u visini 200
bodova pomnoženo sa vrijednosti boda ( Tbr 50) iznosi 2.000,00 kuna, uvećano za PDV 25
% što iznosi 2.500,00 kuna uvećano za trošak sudske pristojbe za tužbu i presudu od ukupno

1.000,00 kuna sveukupno iznosi 3.500,00 kuna.

Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Splitu, 9.srpnja 2020.

Sutkinja

Maja Anušić v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri primjerka u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude.

Dna:

1. pun tužitelja

2. pun tuženika

3. spis