1                                            Broj: Jž-1093/2020

 

                                  

 

 

                                                                                                                                            Broj: Jž-1093/2020

 

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renate Popović kao predsjednice vijeća, te Siniše Senjanovića i Kristine Gašparac Orlić kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog N.Č., zbog prekršaja iz članka 22. stavak 5. i dr. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine broj 70/17 i 126/19), odlučujući o žalbi okrivljenog N.Č. podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu broj Pp J-820/2020 od 8. lipnja 2020., u sjednici vijeća održanoj 9. srpnja 2020.,

 

p r e s u d i o  j e

             

I.              Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog N.Č. i potvrđuje se pobijana presuda.

 

II.     Na temelju članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18), okrivljeni N.Č. obvezuje se naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 200,00 (dvjesto) kuna u roku 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu broj Pp J-820/2020 od 8. lipnja 2020., okrivljeni N.Č. proglašen je krivim zbog počinjenog prekršaja iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koje djelo mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 5 dana, te prekršaja iz članka 22. stavak 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koje djelo mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 25 dana, tako da mu je izrečena ukupna kazna zatvora u trajanju od 30 dana, a temeljem članka 44. Prekršajnog zakona primijenjena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od šest mjeseci.

 

Istom presudom, temeljem članka 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja žrtvama nasilja M.R. i LJ.Č., na udaljenost manju od tri metra, u trajanju od šest mjeseci, a u koju mjeru se uračunava trajanje mjere opreza zabrane približavanja,.

 

Na ime troškova prekršajnog postupka dužan je paušalni iznos od 200,00 kuna.

 

Protiv te presude, okrivljeni N.Č. podnio je pravodobnu žalbu, osobno, ne navodeći zakonski osnov pobijanja presude. U bitnome navodi da je na glavnoj raspravi bio prekomjerno uzbuđen i zbunjen, zbog čega nije bio u stanju cjelovito opisati inkriminirani događaj, mirno pročitati zapisnik i objektivno shvatiti njegov sadržaj. Navodi da od ranije ima nerazjašnjenih odnosa sa žrtvama oko imovine. Navodi da su inkriminirani događaj inicirali oni sami prigovarajući zbog nekoliko tanjura. Prilikom izricanja kazne nije se vodilo računa o tome da je nezaposlen i da nema drugog smještaja, osim onog zajedničkog, obiteljskog. Traži ponovnu raspravu i novu odluku.

 

Žalba nije osnovana.

 

Ovaj sud, sukladno odredbi članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Ispitujući pobijanu presudu, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te je valjano i dostatno obrazložio svoju odluku o krivnji žalitelja.

 

Činjenično stanje prvostupanjski sud je utvrdio analizom i ocjenom obrane okrivljenog N.Č., koji je u cijelosti okolnosno priznao počinjenje prekršaja koji mu je bio stavljen na teret, analizom i ocjenom iskaza u postupku ispitanih žrtava M.R. i Lj.Č., te uvidom u materijalnu dokumentaciju u spisu. Detaljna analiza i ocjena navedenog nalazi se u obrazloženju pobijane odluke, kao i odluka o krivnji, te se žalitelj upućuje upravo na valjano i argumentirano obrazloženje, i u svemu prihvatljive razloge, a kako bi se izbjeglo nepotrebno ponavljanje.

 

Žalbenim navodima, gdje isti opisuje svoje emocije na glavnoj raspravi i doživljaj o tome tko je i zašto odgovoran za njegov protupravni napad odnosno protupravno ponašanje iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, nije dovedena u pitanje ispravnost i cjelovitost utvrđenog činjeničnog stanja. U ponašanju okrivljenika ispunjena su sva zakonska obilježja prekršaja iz članka 10. točka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

 

Ispitujući po žalbi odluku prvostupanjskog suda u pogledu sankcije, pronalazi se da je okrivljenom N.Č.za djelo prekršaja iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji na štetu sestre M.R. utvrđena kazna zatvora u trajanju od 5 dana, što je kazna gotovo na granici najkraćeg mogućeg trajanja kazne zatvora, a istovremeno značajno ispod moguće gornje granice kazne zatvora za predmetno djelo prekršaja,  dok mu je za djelo prekršaja iz članka 22. stavak 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji na štetu oca LJ.Č. utvrđena kazna zatvora u trajanju od 25 dana, odnosno znatno ispod zakonskog minimuma, pri čemu su primijenjene odredbe o ublažavanju kazne. Na ukupno izrečenu kaznu zatvora u trajanju od 30 dana, temeljem članka 44. Prekršajnog zakona, primijenjena je uvjetna osuda, odnosno upućena takva vrsta prijekora kojom je po mišljenju prvostupanjskog suda, a isto prihvaća i ovaj sud, omogućeno ostvarenje svrhe prekršajno pravnih sankcija izricanjem kazne bez njezina izvršenja. Takva sankcija primjerena je i dostatna okolnostima počinjenog prekršaja, ličnosti okrivljenika i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, te će se upravo ovako izrečenom sankcijom ostvariti kako opća tako i specijalna svrha kažnjavanja iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona.

 

U odnosu na zaštitnu mjeru iz članka 16. Zakona o zaštiti od nasilja obitelji, prvostupanjski sud je valjano i dostatno obrazložio potrebu za njezinom primjenom, kao i vrijeme trajanja, a što prihvaća i ovaj sud, a sve imajući u vidu činjenicu naglašeno narušenih obiteljskih odnosa sa suprugom.

 

Na žalbeni navod o ne vođenju računa o okrivljenikovim socioekonomskim prilikama prilikom izricanja sankcije, nije moguće odgovoriti značajnije više nego što je gore navedeno, budući je takav navod nejasan imajući u vidu izrečenu sankciju i zaštitnu mjeru. Okrivljeniku se tek sugerira da u dogovoru s policijom koja je nadležna za nadzor provođenja zaštitne mjere, te nadležnim centrom za socijalnu skrb koji raspolaže odnosno ima zakonsku mogućnost doći do  svih relevantnih saznanja o predmetnoj obitelji, može osigurati i način iznošenja osobnih stvari te smještaj, a bez da se pri tome krši zaštitna mjera.

 

Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota okrivljenom N.Č. određena je u skladu s odredbom članka 138. stavak 3. Prekršajnog zakona, te okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te ocjenu ovoga suda da takvim plaćanjem neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

 

Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 9. srpnja 2020.

 

 

Zapisničarka:                                                                                                  Predsjednica vijeća:

 

Koraljka Polak Medaković, v.r.                                                        Renata Popović, v.r.

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 6 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenika, žrtve, Centar za socijalnu skrb Trogir i tužitelja.