1

                                                                                                                                            Broj: Jž-1266/2019.

  

 

 

                      

                  REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI PREKRŠAJNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

                                Z A G R E B                                                                              Broj: Jž-1266/2019.

 

 

                                               U  IME  REPUBLIKE HRVATSKE

 

                                                             P R E S U D A

 

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja: Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća, te Ivanke Mašić i Goranke Ratković kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Nade Horvatović kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. V.H. , zbog prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 5/90, 30/90, 47/90 i 29/94), rješavajući o žalbi okr. V.H., protiv presude Općinskog suda u Varaždinu broj: 32 Pp J-587/2019-8 od 10. svibnja 2019., na sjednici vijeća održanoj dana 9. srpnja 2020.

 

 

                                                             p r e s u d i o   j e  :

 

 

 

1.                 Odbija se kao neosnovana žalba  okr. V.H. i prvostupanjska presuda se potvrđuje.

 

2.               Na temelju odredbe čl. 138. st.2. toč. 3.c Prekršajnog zakona okr. V.H. je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna u roku 30 dana od dana primitka ove presude.

 

 

                                                                     Obrazloženje  

 

 

              Prvostupanjskom presudom okr. V.H. je proglašen krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 1.140,00 kn ( tisućustočetrdesetkuna) , što je protuvrijednost od 300,00 (tristo) DEM, zbog djela prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira,činjenično pobliže opisanog u izreci pobijane presude.

 

            Temeljem čl.40.st. 1. Prekršajnog zakona, okrivljeniku se u novčanu kaznu uračunava vrijeme koje je proveo u policijskoj postaji, prema naredbi o smještanju u posebnu prostoriju do prestanka djelovanja opojnog sredstva, od 12. veljače 2019. od 15,10 sati do 13. veljače 2019. do 00,05 sati kao dva dana zatvora, što iznosi 600,00 kn novčane kazne,slijedom čega okrivljeniku preostaje platiti iznos od 540,00 (petstočetrdeset) kuna novčane kazne.

            

 

             

 

              Okr. je dužan na ime troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu podmiriti iznos od 200,00 kn.

                                     

              Protiv te presude  okr. V.H. je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno   utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajno pravnim sankcijama, kako se razaznaje iz sadržaja žalbe.

 

              Žalitelj u bitnom ističe kako se njegova obrana ne može cijeniti kao priznanje prekršaja jer je on u podnesku od 11. svibnja 2019. naveo kako nije bio svjestan onoga što čini i da je bio u potpunosti neubrojiv u vrijeme počinjenja prekršaja i to zbog utjecaja lijekova koje je koristio.

              Predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi,žalba prihvati.

 

              Žalba nije osnovana.

 

              Rješavajući predmet u okviru navoda žalbe, te ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15 70/17 i 118/18) ovaj Sud ne nalazi da bi u prvostupanjskom postupku bile počinjene povrede odredaba prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika niti bitne povrede postupka, a na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.           

         

           Suprotno navodima žalbe,prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica.

 

           Prvostupanjski je sud opravdano na temelju obrane okrivljenika kao i na osnovu iskaza oštećenika S.S., imao dovoljno osnova za zaključak kako je okrivljenik počinio djelo prekršaja koje mu se stavlja na teret. Prvostupanjski sud je sukladno odredbi članka 88.stavka 2.Prekršajnog zakona slobodno cijenio dokaze,pri čemu nije ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima,a za svoju odluku je dao razloge koji su,po mišljenju ovog Suda,opravdani,logični i pravno utemeljeni,a navodi žalbe nisu doveli u sumnju činjenično stanje niti pravilnost provedenog prekršajnog postupka.

 

            Iz iskaza okrivljenika kao i oštećenika neprijeporno proizlazi da se okrivljenik ponašao upravo na način kako joj se optužnim prijedlogom stavlja na teret, odnosno da je kritične zgode pod utjecajem alkohola najprije u automobilu a kasnije i izvan automobila fizički nasrnuo na S.S..

 

            Žalbeni navodi žalitelja koji se odnose na nadopunu obrane podneskom od 11. svibnja 2019. Nisu od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane odluke. Naime, glavna rasprava je zaključena dana 8. svibnja 2019. , tada je donijeto rješenje kako će se donijeti i objaviti presuda 10. svibnja 2019.. Žalitelj je bio  prisutan pri donošenju ove odluke, na istu nije imao primjedbi niti je predlagao daljnje dokazne prijedloge. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da postoje svi uvjeti za donošenje presude na osnovu provedenog dokaznog postupka. Stoga, pravilno nije uzeo u razmatranje podnesak koji je podnijet po okrivljeniku dan po objavi presude, niti je ovaj sud razmatrao te žalbene navode.   

                            

             Stoga, kako žalitelj nije iznio nikakve nove i uvjerljive činjenice u smislu čl. 193.stavka 5. Prekršajnog zakona,kojima bi osporio krivnju za počinjenje prekršaja,nije osnovana žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.        

 

                  

 

             

 

              Ispitujući odluku o izrečenoj  novčanoj kazni ovaj Sud je zaključio da iste nije prestroga.Za počinjeni prekršaj iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira propisana je novčana kazna u rasponu od 50 do 350 DEM odnosno odgovarajući iznos u EUR-ima u protuvrijednosti domaće valute ili kazna zatvora do 30 dana, te kako se prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o vrsti i mjeri prekršajne sankcije odlučio za novčanu kaznu,po ocjeni ovog Suda izrečena novčana kazna primjerena je težini počinjenog prekršaja,stupnju krivnje te ostalim okolnostima odlučnim za odmjeru  kazne i ovaj Sud zaključuje da će se tako izrečenom  novčanom kaznom na žalitelja odgojno djelovati tako da ubuduće neće činiti iste ili slične prekršaje,odnosno da je  kazna dovoljno individualizirana osobi žalitelja,stoga je žalbeni navod u odnosu na izrečenu  kaznu neosnovan.         

 

Kako je Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13) propisan opći okvir paušalne svote u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, troškovi žalbenog postupka od 200,00 kuna po mišljenju ovog Suda su primjereni s obzirom na složenost i trajanje žalbenog postupka.

 

Iz navedenih razloga valjalo je presuditi kao u izreci.

 

U Zagrebu, 9. srpnja 2020.

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Varaždinu u 4 otpravaka: za spis, okrivljenika, i tužitelja.