- 1 -

 

Broj:Jž-2140/2019

 

                      

 

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja: Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Goranke Ratković kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Nade Horvatović kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog M.I. zbog prekršaja iz članka 39.a stavak 1. točka 3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima („Narodne novine“ broj 117/03, 77/06, 53/09, 34/11, 68/12), odlučujući o žalbi okrivljenog M.I., podnesenoj po branitelju D.K. odvjetniku iz Z., protiv presude Općinskog suda u Varaždinu broj:31.PpJ-1240/2019 od 23. rujna 2019., na sjednici vijeća održanoj 9. srpnja 2020.

 

p r e s u d i o   j e

 

 

              I. Djelomično se prihvaća žalba okrivljenog M.I., preinačuje se pobijana presuda u odluci o prekršajnopravnoj sankciji – odluci o zaštitnoj mjeri zabrane prisustvovanja nogometnim utakmicama GNK „Dinamo“ s obaveznim javljanjem u VII Policijsku postaju Zagreb – Trešnjevka u trajanju od godine dana, na način da se ta zaštitna mjera ukida.

 

              II. U ostalom dijelu žalba okrivljenika M.I. odbija se kao neosnovana, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

              III. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj:107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) okrivljeni M.I. je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna u roku 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.

 

 

Obrazloženje

 

 

Pobijanom presudom okrivljeni M.I. je proglašen krivim, da je na način činjenično opisan u izreci prvostupanjske presude počinio prekršaj iz  članka 39.a stavak 1. točka 3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima za koji je kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 kuna, u koju kaznu je na temelju članka 40. stavka 1. Prekršajnog zakona uračunato vrijeme provedeno u uhićenju koje je započelo dana 21. rujna 2019. u 22,00 sati i trajalo do 22. rujna 2019. do 10,00 sati kao dva dana zatvora ili 600,00 kuna novčane kazne, tako da je određeno da okrivljenik ima za platiti razliku novčane kazne u iznosu od 4.400,00 kuna, koju je dužan platiti u roku trideset dana od dana pravomoćnosti presude, a ako u tom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti uplaćena sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona.

 

Istom presudom na temelju članka 32. stavak 1. podstavak 1. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane prisustvovanja određenim športskim natjecanjima na području Republike Hrvatske na kojima se natječe GNK „Dinamo“ s obvezom javljanja u VII Policijsku postaju Zagreb – Trešnjevka u trajanju od godine dana.

 

Na temelju odredbe članka 139. stavka 1. i članka 138. stavka 2. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 150,00 kuna.

 

Protiv te presude okrivljeni M.I. je pravodobno po branitelju podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, odnosno visini izrečene novčane kazne i primijenjene zaštitne mjere zabrane prisustvovanja utakmicama GNK „Dinamo“ na području Republike Hrvatske, zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka, odnosno odluke o kazni i zaštitnoj mjeri. Žalitelj u bitnom ističe da pobijana presuda u dijelu koji se odnosi na kaznu, kao i u dijelu kojem je određena primjena zaštitne mjere ima nedostatak i ne može se ispitati budući da odluka o zaštitnoj mjeri nema razloga, odnosno ono što se navodi kao razlozi presude je nerazumljivo, da je sud naveo u izreci provođenje zaštitne mjere na način da se dužan javljati u VII Policijsku postaju Trešnjevka, a da takva odluka ne proizlazi iz odredbe članka 32.a stavak 1. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima u situacijama kada bi bio odsutan iz mjesta prebivališta na području Republike Hrvatske. Dalje navodi da je do sada neosuđivan i poziva se na odredbu članka 51. i 52. Prekršajnog zakona, a jednako tako žalitelj navodi da prvostupanjski sud nije dao nije dao valjane razloge u odnosu na odluku o novčanoj kazni.

 

 

Predlaže da se žalba prihvati, da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na novi postupak u kojem će sud uvažavajući razloge ove žalbe donijeti novu pravilnu i zakonitu odluku.

 

Žalba je djelomično osnovana.

 

Rješavajući predmet u granicama navoda žalbe, te ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ovaj Sud ne nalazi da bi u prvostupanjskom postupku bile počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a niti povrede odredaba prekršajnog materijalnog prava na štetu žalitelja, a na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Nije prihvaćen žalbeni navod žalitelja da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, da prvostupanjska presuda nema razloga u odnosu na odluku o izrečenoj novčanoj kazni.

 

Naime, iako je obrazloženje prvostupanjskog suda u odnosu na odluku o izrečenoj novčanoj kazni paušalno, odnosno u obrazloženju se navodi da je prvostupanjski sud okrivljeniku izrekao novčanu kaznu u početnom iznosu vjerujući da će se navedenom kaznom u cijelosti postići svrha kažnjavanja, po ocjeni ovog Suda imajući u vidu da je za počinjeni prekršaj propisana novčana kazna u rasponu od 5.000,00 do 25.000,00 kuna ili kazna zatvora u trajanju od najmanje 30 dana i najdulje 60 dana, izrečena novčana kazna u iznosu od 5.000,00 kuna, odnosno u minimalno propisanom iznosu je primjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje i ostalim okolnostima odlučnim  za izbor vrste i mjere prekršajne sankcije i po ocjeni ovog Suda nisu se stekli uvjeti za preinačavanje izrečene novčane kazne na blažu kako to predlaže žalitelj.

 

Navedene okolnosti koje žalitelj ističe su od utjecaja na izbor vrste i mjere prekršajne sankcije u okviru propisane kazne i po ocjeni ovog Suda izrečenom novčanom kaznom će postići svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona, dakle nisu prihvaćeni žalbeni navodi u odnosu na odluku o izrečenoj novčanoj kazni.

 

Međutim, u pravu je žalitelj kada ističe da se nisu stekli uvjeti za primjenu zaštitne mjere zabrane prisustvovanja određenim športskim natjecanjima na području Republike Hrvatske na kojem se natječe GNK „Dinamo“ s obvezom javljanja u VII Policijsku postaju Zagreb – Trešnjevka u trajanju od godine dana, te valja naglasiti da se zaštitna mjera izriče neovisno o kazni, odnosno izriče se ovisno o opasnosti počinitelja i prvostupanjski sud prilikom izricanja zaštitne mjere mora imati na umu načelo razmjernosti na način da je isključena primjena zaštitne mjere ako ona nije u razmjeru s težinom počinjenog prekršaja i prekršaja koji se mogao očekivati i sa stupnjem počiniteljeve opasnosti.

 

Slijedom navedenog kako okrivljenik do sada nije prekršajno kažnjavan, ovaj Sud je imao u vidu članak 51. Prekršajnog zakona i nije našao opravdanim izricanje predmetne zaštitne mjere, te je prihvatio žalbu okrivljenog u odnosu na izrečenu zaštitnu mjeru i istu ukinuo na način kako je to navedenom u točki I. izreke ove presude.

 

Nadalje, ovaj Sud je na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona okrivljenika obvezao na naknadu troška postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna imajuću u vidu trajanje i složenost njegovog postupka, te činjenicu da je Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj:18/13) propisan opći okvir paušalne svote od 100,00 do 5.000,00 kuna.

 

              Zbog navedenih razloga trebalo je presuditi kao u izreci.

 

U Zagrebu, 9. srpnja 2020.     

 

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Varaždinu u 5 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.