Posl. broj: 1. Pn-36/2019-25.

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Općinski sud u Zlataru po sucu Damiru Čižmeku kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Š. N., iz M., OIB: …, zastupanog po punomoćnici M. P., odvjetnici iz Z., protiv tuženika E. R. O. C. d.o.o., iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku V. V., odvjetniku iz Z., radi naknade štete, nakon javne glavne rasprave zaključene 8. lipnja 2020. godine u prisutnosti punomoćnika stranaka, 2. srpnja 2020. godine

 

p r e s u d i o  j e

 

              I. N a l a ž e  s e  tuženiku E. R. O. C. d.o.o. da tužitelju N. Š. plate  iznos od 19.416,51 kn (devetnaesettisućačetiristošesnaeset kuna i pedesetijednu lipu) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 02. 07. 2020. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i da mu nadoknade troškove postupka u iznosu od 11.912,50 kn (jedanaesettisućadevetstodvanaest kuna i pedeset lipa), sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 02. 07. 2020. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana,  a o d b i j a   se preostali dio tužiteljevog zahtjeva za naknadu troškova u iznosu od 937,50 kn (devetstotridesetsedam kuna i pedeset lipa).

 

              II. O d b i j a  s e  tuženikov zahtjev za naknadu troškova postupka u cijelosti.

             

Obrazloženje

 

              Tužitelj navodi da je vlasnik automobila reg. oznake KR …, AS te da je 10. siječnja 2019. godine na autocesti A2 21 km + 400 m došlo do prometne nezgode u kojoj je on sudjelovao na način da je na to autocesti udario u psa koji je prelazio kolnik od istoka prema zapadu, dolazeći vozaču s njegove lijeve strane. Navodi da se on kretao lijevom stranom autoceste brzinom od 120 – 130 km/h, jer je desna strana bila zauzeta. Psa je primijetio tek kad je ovaj izašao ispod ograde koja dijeli dvije strane autoceste. Iza tužitelja se nalazio kamion te tužitelj nije mogao naglo zakočiti da bi izbjegao nalet psa već je pokušao skrenuti u lijevo, ali je u tom trenutku udario u psa koji je uslijed udarca odletio u zaustavnu traku. U toj ne nezgodi tužitelj na osobnom automobilu pretrpio materijalnu štetu koja je utvrđena izvidom od strana C. o. d.d. u visini od 19.800,00 kuna. Navodi dalje da je tuženik upravitelj na Autocesti Z. – M. te je kao takav odgovoran za redovito održavanje predmetne autoceste, objekata sve fiksne i mobilne opreme na njoj, pa tako i zaštitne ograde koja očito nije održavana kada je pas uspio doći na autocestu. Sukladno tome, tužbenim zahtjevom traži da mu tužitelj plati 19.800,00 kuna za zakonskom zateznom kamatom od donošenja presude pa do isplate.

 

              Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da je osiguran kod osiguravatelja C. o. d.d. temeljem police osiguranja br. … od 21. 6. 2018. te moli sud da o tome obavijesti osiguravatelja kao umješača, uz dostavu tužbe i odgovora na tužbu s dokumentacijom. U cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev, kako po osnovi, tako i po visini te tvrdi da ne postoji njegova odgovornost za nastali štetni događaj, budući da ne postoji niti uzročno posljedična veza između njegovih radi i nastale štete. Ističe prigovor promašene pasivne legitimacije iz razloga što se pas, na kojeg je naletio tužitelj upravljajući navedenim vozilom, sukladno odredbama čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO), smatra opasnom stvari, a za štetu nastalu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik po načelu objektivne odgovornosti, sukladno odredbama čl. 1064. ZOO-a, a on nije vlasnik psa. U vezi toga navodi da iz službene bilješke MUP, PU Z., II. PPP Z., proizlazi da je djelatnica veterinarske stanice Z. B. M. Z. preuzela truplo uginule životinje te pregledom utvrdila da životinja nije čipirana. Ukoliko bi se radilo o psu koji nema svog vlasnika, koji je lutalica tuženik ni tada ne bi bio pasivno legitimiran, već bi to bila jedinica lokalne samouprave na čijem se području dogodila prometna nesreće, kako to proizlazi iz odredaba čl. 62. Zakona o zaštiti životinja (Narodne novine, br. 102/07 i 32/19). Nadalje tvrdi: da je predmetna autocesta izgrađena u skladu s pravilima struke, na temelju projektne dokumentacije za koju je ishođena pravomoćna građevinska dozvola, a nakon izgradnje je ishođena i dozvola za upotrebu; da je s obje strane autoceste postavljena zaštitna žičana ograda, u skladu s važećim standardima za autoceste, a radi sprečavanja ulaska bilo divljači bilo domaćih životinja u ograđeni prostor autoceste, da redovito obavlja ophodnje u smjeni od 7.00 do 19.00 i to u: 7,00, 10.00, 12.00, 14.00 i 16.00 te u smjeni od 19.00 do 7.00 i to: u 19.00, 22.00, 01.00 i 04.00 sati, dakle, unutar 24 sata obavi 9 ophodnji, tj. prijeđe ophodarsku dionicu u oba smjera; da je Pravilnikom o ophodnji javnih cesta (Narodne novine br. 75/14), u članku 12. propisano da se opohdnja javne ceste smatra obavljenom ako je ophodarska dionica prijeđena u oba smjera najmanje jednom u osam sati, odnosno jednom u dvanaest sati kada se ophodnja obavlja subotom, nedjeljom i blagdanom od 6.00 do 18.00 sati; da se prilikom štetnog događaja redovito obavlja i kontrola zaštitne žičane ograde, što je i tada učinjeno, te da tom prilikom nisu uočena nikakva oštećenja žičane ograde, niti žičanog pletiva; da nije utvrđeno ni mjesto ni način ulaska psa u ograđeni prostor autoceste; da se o svim ophodnjama i radnjama koje se poduzimaju za vrijeme ophodnje vodi Dnevnih ophodara; da je ophodnja cijele dionice autoceste obavljena 10. 01. 2019. i to neposredno prije štetnog događaja, kojom prilikom nisu utvrđena nikakva oštećenja žičane ograde, niti žičanog pletiva, što je vidljivo iz Dnevnika ophodara; a je u razdoblju od 10. 12. 2018. do 18. 01. 2019., odnosno prije nastanka prometne nesreće, obavljen detaljni mjesečni pregled žičane ograde prilikom kojeg nisu uočena veća oštećenja niti otvori kroz koje je na području predmetne dionice mogao ući pas kao uzročnik predmetnog štetnog događaja, dok su manja oštećenja ograde sanirana uz postavljanje ploče upozorenja i zabrane neovlaštenog prelaska preko iste; da je navedenim, kako redovitim pregledima žičane ograde neposredno prije, kao i na sam dan nesreće, te sanacijom i najmanjih uočenih oštećenja ograde, ispunjena obveza redovitom održavanja zaštite ograde, na koju obvezu upućuje tužitelj u tužbi te da je ophodar D. G., zaposlenik tuženika, dolaskom na mjesto prometne nesreće sastavio Zapisnik o prometnoj nesreći, događaju i/ili oštećenju na dionici iz kojeg jasno proizlazi nepostojanje zabilješki koje bi se odnosile na eventualne nedostatke glede postavljanja, zamjene, popravka ili samog oštećenja zaštitne ograde. Na kraju ističe da za štetu koja je nastala uporabom ceste odgovara po načelu presumirane krivnje u smislu odredbe čl. 1045. st. 1. ZOO-a. te kako je poduzeo sve potrebne mjere za sprječavanje ulaska životinja u ograđeni prostor autoceste, prvo postavljanjem, a zatim i redovitom održavanjem žičane ograde, štetni događaj od 10. 1. 2019. nije nastao kao posljedica bilo kojeg propusta tuženika u održavanje autoceste na propisani način, koji bi se eventualno mogao pripisati u njegovu krivnju, pa se ovdje ne može govoriti o njegovoj odgovornosti za nastali štetni događaj. Sukladno tome, predlaže da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

 

              Sukladno odredbi čl. 211. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 89/14 i 70/90, dalje: ZPP), odgovor na tužbu s prilozima i zapisnikom od 26. rujna 2019. dostavljeni su 1. listopada 2019. C. o. d.d.

 

              U postupku su pročitani: službena bilješka II. postaje prometne policije Z. broj: … od 10. 01. 2019., obavijest o otklonu štete C. o. d.d. od 18. 2. 2019., izvid štete C. o. d.d. broj 70-IMOD-345/2019 od 11. 1. 2019., procjena i obračun totalne štete odgovornost/kasko C. o. d.d. od 16. 1. 2019., polica osiguranja br. … C. o. d.d. s privitkom polici odgovornosti, ophodarski dnevnici od 10. 1. 2019., izviješće o pregledu zaštitne žičane ograde za razdoblje od 10. 12. 2018 do 18. 01. 2019., zapisnik o prometnoj nesreći, događaju i/ili oštećenju na dionico od 10. 01. 2019. i izviješće o pregledu zaštitne žičane ograde o 19. 2. 2018.; pregledane su fotografije na listovima 38-41 spisa te fotografije s očevida na CD-u koji se nalazi u omotnici na listu 46 spisa;  provedene je očevid na mjestu prometne nesreće uz sudjelovanje sudskog vještaka za cestovni promet na kojem je saslušan tužitelj, a zastupnik tuženika nije saslušan jer na ročište nije pristupio; saslušan je svjedok D. G. te je provedeno prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku za cestovni promet I. J., dipl. ing.

              Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

 

              Tužitelj je tužbeni zahtjev precizirao nakon provedenog vještačenja, podneskom od 11. 3. 2020. tako da potražuje iznos od 19.416,51 kn sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja presude pa do isplate.

              Tuženik se i tako preciziranom tužbenom zahtjevu protivi.

             

              Tužbeni zahtjev je osnovan.

 

Iz isprava u spisu je vidljivo i u biti nije sporno:

 

- da je tužitelj upravljajući svojim osobnim automobilom reg. oznake KR …AS autocestom A2, lijevom prometnom trakom zapadnog kolnika u smjeru juga, kod 21. km + 400 m, prednjim više desnim dijelom vozila naletio na domaću životinju – psa, nepoznatog vlasnika, koji je prelazio kolnik od istoka u smjeru zapada, dolazeći vozaču s njegove lijeve strane, uslijed čega je osobni automobil oštećen, a pas je uginuo,

 

- da tuženik, kao ugovorni izvoditelj, prema ugovoru s koncesijskim društvom Autocesta Z. – M. d.o.o. održava navedenu autocestu te da je u tom svojstvu vršio ophodnje kako je to navedeno u dostavljenim ophodarskim dnevnicima te preglede zaštite žičane ograde i popravke iste kako je navedeno u izviješću o pregledu zaštitne žičane ograde  za razdoblje od 10. 12. do 18. 01. 2019. godine.

 

              Sporno je, je li tuženik odgovoran za štetu koju je tužitelj uslijed navedenog štetnog događaja pretrpio, a sporna je i visina štete.

 

Što se tiče odgovornosti tuženika, odredbom čl. 1045. 1. ZOO-a, propisana je odgovornosti po principu presumirane krivnje (tok drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje) s time da se po stavku 2. tog članka predmnijeva obična nepažnja.

 

              Prema odredbi čl. 2. st. 1. t. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15 i 108/17, dalje: ZSPC), "autocesta" je javna cesta posebna izgrađena i namijenjena isključivo za promet motornih vozila, koja ima dvije fizički odvojene kolničke trake (zeleni pojas, zaštitnu ogradu i sl.) za promet iz suprotnih smjerova sa po najmanje dvije prometne trake, širine najmanje 3,5 m, a s obzirom na konfiguraciju terena – i po jednu traku za zaustavljanje u nuždi širine najmanje 2,5 m, bez raskrižja s poprečnim cestama i željezničkim ili tramvajskim prugama u istoj razini, u čiji se promet može uključiti, odnosno isključiti samo određenim i posebno izgrađenim priključnim prometnim trakama za ubrzavanja ili usporavanje, odnosno priključnim rampama, kojom je omogućen siguran prometni tok vozila brzinom od najmanje 80 km/h i koja je kao autocesta označena propisanim znakom.

              Prema odredbi čl. 6. st. 1. ZSPC-a, ceste, kao osnova na kojoj se odvija promet, moraju se projektirati, izgrađivati, opremiti, održavati i štititi tako da odgovaraju svojoj namjeni i zahtjevima sigurnosti prometa u skladu s odredbama posebnog zakona i propisima donesenim na temelju tog zakona.

              Prema stavku 2. navedenog članka, pravna ili fizička osoba obrtnik nadležna za održavanje ceste dužna je voditi brigu i poduzimati primjerene mjere glede omogućavanja odvijanja sigurnost i nesmetanog prometa.

              Prema odredbi čl. 93. t. 1., Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi ceste (Narodne novine, br. 33/05, 64/05, 155/05, 14/11 i 25/15, dalje: Pravilnik) zaštitne ograde jesu ograde namijenjene zaštiti prometa na cesti od divljači i drugih životinja, a prema čl. 94. a) navedenog Pravilnika zaštitne ograde postavljaju se uz autoceste.

 

              Nesporno je, i iz isprava u spisu vidljivo, da je uz autocestu zaštitna ograda postavljena.

              Sporno je, je li zaštitna ograda bila oštećena te je li tuženikov osiguranik odgovoran za takvo stanje ograde.

 

              Iz službene bilješka II. postaje prometne policije Z. i fotografija snimljenih na očevidu nije vidljivo da bi ograda u blizini prometne nesreće bile oštećena, niti takvih podataka ima u tuženikovom zapisniku o prometnoj nesreći, događaju i/ili oštećenju na dionici od 10. 01. 2019. godine.

              Svjedok D. G., zaposlenik tuženika na poslovima ophodara, po ocjeni suda uvjerljivo, navodi da je nakon obavijesti izašao na mjesto nezgode te pregledao žičanu ogradu nekih 200 metara u jednom i drugom smjeru od mjesta naleta i to pješice uz baterijsku svjetiljku budući da je bio mrak te nije vidio oštećenja na ogradi, a navodi i da u svom poslu ophodara pregled žičane ograde vrši svakog dana kad je na poslu i to na način da se vozilom kreće zaustavnom trakom i vizualno pregledava ogradu, pri čemu je uglavnom sam u vozilu, a ponekad je u njemu još jedan zaposlenik, odnosno vozač.

 

              No, navedene činjenice nikako ne znači da takvog oštećenja nije bilo i da je tuženik prilikom ophodnji postupao sa potrebnom pažnjom, a naročito sa pažnjom dobrog stručnjaka u smislu odredbe čl. 10. st. 2. ZOO-a.

              Naime, nesporna je činjenica da se pas pojavio na kolniku autoceste, a osnovna svrha zaštitne žičane ograde jest da spriječi dolazak divljači i drugih životinja na autocestu.

              Mogućnost da je pas u prostor autoceste uveden kakvim motornim vozilom iz kojeg je pušten, koju navodi u podnesku od 23. 10. 2019. godine tuženik nije učinio niti vjerojatnom, a kamoli da bi je dokazao, naročito s obzirom na činjenicu da pas nije bio čipiran te nije poznat njegov vlasnik.

              S druge strane, svjedok D. G. navodi da do naleta na životinje mjesečno dolazi dva do tri puta, a iz tuženikovog izviješća o pregledu zaštitne žičane ograde za razdoblje od 10. 12. 2018 do 18. 01. 2019. godine vidljivo je, samo u blizini mjesta konkretnog naleta, od 21 km  + 010 m pa do 21 km + 880 m, 14. puta popravljeno po 0,5 m2, a jednom 1 m2 žičane ograde, a što su svakako dovoljna oštećenja da kroz njih prođe pas.

              Sukladno tome, logično i životno uvjerljivo da je pas na kolnik ceste došao upravo zbog oštećenja zaštitne ograde, odnosno zbog propusta tuženika da oštećenje pravodobno uočiti te ga popravi, a tuženik suprotno nije dokazao.

 

              Što se samog štetnog događaja tiče, iz službene zabilješka II. Postaje prometne policije Z. vidljivo je da je do naleta na psa došlo oko 17:05 sati, a tužitelj u svom iskazu uvjerljivo opisuje da se kretao po lijevoj prometnoj traci brzinom od oko 120 do 130 km/h; da je bila noć i imao je upaljena kratka svjetla; da se na desnoj traci pored njega u istom smjeru kretalo drugo vozili, a iza njega, po lijevoj traci kamion te da je cesta bila vlažna ali vidljivost dobra jer nije bilo magle. U jednom je trenutku ugledao ispred sebe kako s lijeve strane, ispod zaštitne ograde na njegovu kolničku traki dolazi pas, krećući se koso prema njemu te se, došavši otprilike do isprekidane crte opet počeo vraćati prema zaštitnoj ogradi. To se odigralo jako brzo i misli da je pas bio zbunjen te je počeo trčati. Kočiti nije smio jer je znao da je pored njega desno auto, a iza njega kamion, te je otpustio gas i sasvim lagano zakočio i malo skrenuo u lijevu stranu ali je ipak došlo do naleta na psa.

              Prema nalazu i mišljenju vještaka, na temelju oštećenja nastalih na čeonom dijelu automobila procjenjuje da se on u trenutku naleta na psa kretao brzinom od oko 80 km/h, a ako se uvaži da je tužitelj na opasnog reagirao u najranijem mogućem trenutku, proizlazi da se prije nezgode kretao brzinom od oko 106 km/h. U konkretnim je okolnostima nalet mogao izbjeći da je kretao svim brzinama manjim od 88 km/h.

              S obzirom da se radi o autocesti na kojoj je brzina odredbom ZSPC-a ograničena na 130 km/h, sud ocjenjuje da se od tužitelja nije moglo očekivati da se kreće brzinom manjom od 88 km/h pa je stoga za njega u konkretnim okolnostima nalet na psa bio neizbježiv tako do on niti djelomično nije doprinio nastanku štetnog događaja i štete, a da tuženik pak nije dokazao da je šteta nastala bez krivnje njegovog osiguranika pa je stoga tuženik, temeljem prethodno navedenih propisa, u cijelosti odgovoran za štetu koju je tužitelj pretrpio.

Odgovornost vlasnika psa, odnosno eventualno jedinice lokalne samouprave ako se radilo o psu lutalici, pri tome ne oslobađa tuženika odgovornosti za štetu po osnovi presumirane krivnje.

              Visina štete utvrđena je na temelju nalaza i mišljenje sudskog vještaka, izrađenog temeljem izvida štete, u ukupnom iznos od 19.416,51 kuna, što tuženik nije osporio, a tužitelj je sukladno tome precizirao tužbeni zahtjev pa je tuženiku naloženo da tužitelju navedeni iznos plati.

              Budući da je visina štete, temeljem odredbe čl. 1089. st. 2. ZOO-a određena prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke na glavnicu je kamata dosuđena od donošenja presude.

 

              Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a budući da tužitelj u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev (stavak 2. istog članka) uspio u cijelosti.

              Sukladno navedenom, zahtjev tuženika za naknadu troškova je odbijen u cijelosti, a tuženiku je naloženo da tužitelju nadoknade troškove postupka.

              Tužitelju su troškovi zastupanja odmjereni prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, a kao potrebni su mu priznati troškovi: sastava tužbe po tbr. 7/1 u iznosu od 1.000,00 kn; pristupa na ročište 4. 5. 2020. po tbr. 9/5 u iznosu od 250,00 kn (a ne zatraženih 1.000,00 kn); zastupanja na očevidu po tbr. 9/5 u iznosu od 1.000,00 kn; zastupanja na ročištima 26. 9. 2019. i 8. 6. 2020. po tbr. 9/1 u iznosima od po 1.000,00 kn te sastava podneska od 26. 9. 2019. i 10. 3. 2020. po tbr. 8/1 u iznosima od po 1.000,00 kn; sve to (6.250,00 kn) uvećano za PDV u iznosu od 1.562,50 kn, a što zajedno iznosi 7.812,50 kuna.

              Od troškova zastupanja priznati su mu i troškovi sudskih pristojbi na tužbu (550,00 kn) i presudu (550,00 kn), kao i troškovi očevida i prometnog vještačenja u iznosu od 3.000,00 kn pa je tuženiku naloženo da mu na ime naknade troškova postupka ukupno plati 11.912,50 kuna, a odbijen je preostali dio tužiteljevo zahtjeva za naknadu troškova u iznosu od 937,50 kuna.

              Na trošak je dosuđena i zakonska zatezna kamata od presuđenja, temeljem odredbe čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine, br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17).

 

U Zlataru 9. srpnja 2020. godine

 

S u d a c:

Damir Čižmek

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

 

              Protiv ove je presude dopuštena žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u tri primjerka, u roku od 15 dana.

 

DNA:

 

1. punomoćnici tužitelja M. P., odvjetnici iz Z.,
2. punomoćniku tuženika V. V., odvjetniku iz Z.