- 1 -              Poslovni broj: Usž-1284/20-2

Poslovni broj: Usž-1284/20-2

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr.sc. Inge Vezmar Barlek, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i Eveline Čolović Tomić, članica vijeća, te sudske savjetnice Dijane Bađure, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Q. E. F. d.o.o. Z., protiv rješenja tuženika Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja Republike Hrvatske, klasa: UP/II-350-05/17-02/114, urbroj: 531-05-2-2-2-18-2 od 19. ožujka 2018., radi izmjene i dopune lokacijske dozvole, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1276/18-14 od 30. listopada 2019., na sjednici vijeća održanoj 9. srpnja 2020.

p r e s u d i o   j e

I.Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1276/18-14 od 30. listopada 2019.

II.Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja tuženika, klasa: UP/II-350-05/17-02/114, urbroj: 531-05-2-2-2-18-2 od 19. ožujka 2018. kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Grada Z., Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odjela za prostorno uređenje, Središnjeg odsjeka za prostorno uređenje, klasa: UP/I-350-05/17-001/76, urbroj: 251-13-21-1/025-17-4 od 26. lipnja 2017. Naprijed navedenim rješenjem tijela prvog stupnja odbijen je zahtjev tužitelja za izdavanje izmjene i dopune lokacijske dozvole istog prvostupanjskog tijela, klasa: UP/I-350-05/2011-01/807, urbroj: 251-13-21/117-12-15 od 17. veljače 2012. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora te naloženo tužitelju da zainteresiranoj osobi naknadi trošak upravnog spora u ukupnom iznosu od 3.125,00 kn.

Tužitelj žalbu izjavljuje iz svih žalbenih razloga te ističe da je bio ispunjen uvjet za izuzeće suca propisan odredbom članka 15. stavka 1. točke 4. Zakona o upravnim sporovima, jer je isti sudac sudio u predmetu Upravnog suda u Zagrebu, broj: UsI-2188/14 u kojem je donesena presuda 18. siječnja 2017. po tužbi ovdje zainteresirane osobe H. B. koji je tamo bio tužitelj. Tom presudom je poništeno rješenje tijela drugog stupnja kojim je bila odbijena žalba H. B. izjavljena protiv rješenja o izmjeni i dopuni lokacijske dozvole. Ističe da Sud prihvaća stav tuženika da se u ovdje radi o nekretnini koja se prema grafičkom prikazu „Korištenje i namjena prostora“ nalazi unutar površine mješovite namjene – pretežno stambene (M1), a prema grafičkom prikazu „Uvjeti za korištenje, uređenje i zaštitu prostora“ u „Urbanom pravilu“ – Zaštite i uređenje vrijednog prostora individualne gradnje (oznaka 1.4) na koju se primjenjuje odredba članka 61. tog Plana. Upućuje na odredbu članka 10. GUP-a koja propisuje da su na površinama mješovite – pretežito stambene namjene postojeće i planirane građevine pretežno stambene, a mogući su i poslovni sadržaji koji ne ometaju stanovanje. Sud se nije osvrnuo na odredbu članka 25. GUP-a kojom je propisano da se na površinama mješovite – pretežno stambene M1 i mješovite – pretežno poslovne namjene – M2 ne mogu smjestiti građevine i uređivati prostori koji zbog buke, prašine, mirisa, neprimjerenog radnog vremena, intenzivnog prometa roba i vozila ometaju stanovanje. Nadalje, na površinama mješovite – pretežno stambene namjene, mogu se graditi i uređivati prostori za – ugostiteljsku-turističku namjenu, hotel. Predmetni objekt se ne nalazi u zoni „T“ kakvu ima u vidu odredba članka 8. GUP-a, međutim on se nalazi u zoni „M1“ u kojoj je moguća gradnja objekta za ugostiteljsko-turističku namjenu, a o čemu se ovdje radi. Tužitelj je podnio zahtjev za izmjenu i dopunu lokacijske dozvole zbog promjene namjene objekta u ugostiteljsku-prenoćište koji je odbijen, iako je sukladno istim odredbama tužitelju izdana lokacijska dozvola za izgradnju stambeno-poslovne građevine. Također Gradski ured za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet izdao je potvrdu glavnog projekta od 14. lipnja 2012. prema kojoj tužitelj može pristupiti izgradnji stambeno-poslovne građevine. Upućuje na odredbu članka 88. Zakona o gradnji, te navodi da je izdana potvrda glavnog projekta u skladu s uvjetima lokacijske dozvole od 17. veljače 2012. Također na predmetnom području (K.) izgrađeno je petnaestak hotela odnosno prenoćišta, a o broju ugostiteljskih objekata da i ne govorimo. Stoga smatra da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo te da su učinjene bitne povrede odredaba pravila sudskog postupka, te da Sud strogo formalistički i usko tumači odredbe GUP-a na štetu tužitelja. Predlaže da se presuda poništi, usvoji tužbeni zahtjev tužitelja te da mu se naknade troškovi spora.

Tuženik i zainteresirana osoba nisu Sudu dostavili odgovor na žalbu.

Žalba nije osnovana.

Neosnovano tužitelj smatra da je Sud učinio bitne povrede pravila sudskog postupka jer da su postojali razlozi za izuzeće suca propisani odredbom članka 15. stavak 1. točke 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., dalje: ZUS). Tom odredbom je propisano da sudac ne može odlučivati niti sudjelovati u sporu, ako je u istom predmetu sudjelovao u donošenju odluke u upravnom postupku ili prvostupanjskom upravnom sporu. Tužitelj smatra da je bio ispunjen naprijed navedeni razlog jer je u prethodnom upravnom sporu pokrenutom po tužbi ovdje zainteresirane osobe isti sudac donio presudu poslovni broj: UsI-2188/14-13 od 18. siječnja 2017., a u izvršenju koje je u konačnici doneseno rješenje tijela prvog stupnja i tuženika. Međutim, naprijed navedena odredba ZUS-a odnosi se na to da sudac ne može rješavati tužbu protiv rješenja donesenog u upravnom postupku u kojem je on sudjelovao, a niti može odlučivati o žalbi protiv prvostupanjske presude koju je on donio, o čemu se ovdje ne radi. Imajući u vidu naprijed navedene navode tužitelja u konkretnom slučaju nije bilo razloga da se sudac sam izuzme od rada u predmetnom upravnom sporu, a iz podataka spisa predmeta ne proizlazi da je tužitelj tražio izuzeće suca.

Nadalje, osnovano su upravna tijela i sud zaključili da nema mjesta udovoljavanju zahtjeva tužitelja za izmjenom i dopunom pravomoćne lokacijske dozvole klasa: UP/I-350-05/2011-01/807, urbroj: 251-13-21/117-12-15 od 17. veljače 2012. na način da se odobri izmjena namjene stambeno-poslovne zgrade u prenoćište.

Ovdje se sukladno odredbi članka 103. i članka 115. Zakona o prostornom uređenju i gradnji (Narodne novine, broj 76/07., 38/09., 55/11., 90/11., 50/12., 55/12. i 80/13.) primjenjuje dokument prostornog uređenja i to Generalni urbanistički plan Grada Z. (Sl.gl. Grada Zagreba, broj 16/07., 2/08., 6/08., 8/08., 10/08., 1/09., 8/09., 11/09. i 7/13.). Nije sporno da se predmetna nekretnina prema grafičkom prikazu naprijed navedenog Plana „Korištenje i namjena prostora“ nalazi unutar površine mješovite namjene – pretežno stambeno (M1), a prema grafičkom prikazu „Uvjeti za korištenje, uređenje i zaštitu prostora“ u „Urbanom pravilu“ – Zaštita i uređenje vrijednog prostora individualne gradnje (oznaka 1.4) na koju se primjenjuje odredba članka 61. tog Plana.

Točno je da je odredbom članka 10. stavka 10. naprijed navedenog dokumenta prostornog uređenja propisano da se na površinama mješovite – pretežno stambene namjene, mogu graditi i uređivati prostori za ugostiteljsko-turističku namjenu, hotel, kao i da je odredbom članka 25. propisano da se građevine gospodarskih djelatnosti mogu smjestiti na površinama mješovito – pretežno stambene namjene – M1, ali sukladno urbanim pravilima naprijed navedene odluke, a to u konkretnom slučaju znači sukladno odredbi članka 61. GUP-a Grada Z. Budući se predmetna nekretnina nalazi u urbanom pravilu Zaštita i uređenje vrijednog prostora individualne gradnje (oznaka 1.4) na koju se primjenjuje odredba članka 61. navedenog dokumenta prostornog uređenja kojom je propisano, kao opće pravilo, onemogućavanje gradnje građevina gospodarske namjene (bilo kao samostalnih ili u sklopu stambene građevine), osim za dnevnu opskrbu, osobne usluge i manje uredske prostore o čemu se u konkretnom slučaju ne radi, osnovano je prvostupanjski sud zaključio da nema mjesta usvajanju tužbenog zahtjeva tužitelja.

Slijedom navedenog, valjalo je pozivom na odredbu članka 74. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u točki I. izreke presude, a odluka o troškovima spora (točka II.) utemeljena je na odredbi članka 79. stavka 4. istog Zakona.

U Zagrebu 9. srpnja 2020.

Predsjednica vijeća

mr.sc. Inga Vezmar Barlek, v.r.