1              Poslovni broj: Gž Ovr Ob-48/2020-2

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž Ovr Ob-48/2020-2

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Splitu, po sutkinji mr. sc. Seniji Ledić, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja M. G., OIB: …, iz K. L., s boravištem u K. S., zastupanog po punomoćnici M. P., odvjetnici u S., protiv protivnice osiguranja M. G., OIB: …, iz Š., zastupane po punomoćniku T. L., odvjetniku u S., uz sudjelovanje maloljetne djece M. G., OIB: …, i M. G., OIB: …, obje zastupane po posebnoj skrbnici S. P. iz Centra S., u izvanparničnom postupku radi određivanja privremene mjere o ostvarivanju osobnih odnosa s djecom, odlučujući o žalbi protivnice osiguranja protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj R1 Ob-701/19 od 18. veljače 2020., 9. srpnja 2020.,

 

 

r i j e š i o j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba protivnice osiguranja te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj R1 Ob-701/19 od 18. veljače 2020. u pobijanom dijelu tj. točkama 1. I., II., III., IV. i V. izreke, kao i u dijelu točke 2. izreke kojim je odbijen prijedlog M. G. za određivanje privremene mjere da zajednička maloljetna djeca M. i M. G. žive s njom.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanim je rješenjem, radi zaštite interesa i dobrobiti maloljetne djece M. G., rođene …. i maloljetne M. G., rođene ... određena privremena mjera prema kojoj će se osobni odnosi između maloljetne djece i njihove majke M. G. održavati: u tjednu kada je djeci škola u poslijepodnevnoj smjeni ponedjeljkom, srijedom i petkom od 9:00 sati pa do odlaska u školu 14:00 sati, na način da će majka preuzimati djecu na adresi oca, ispred kuće, te odvesti ih u školu; u tjednu kada je djeci škola u jutarnjoj smjeni, ponedjeljkom i srijedom nakon nastave pa do 16:00 sati, na način da će majka preuzeti djecu ispred škole, a otac će po proteku vremena preuzimati djecu na adresi majke u S., ispred kuće; u tjednu kada su djeca u školi u jutarnjoj smjeni, kontakti s majkom će se odražavati i vikendom od petka nakon nastave do nedjelje u 18:00 sati, na način da će ih majka preuzeti u petak nakon nastave te ih u nedjelju u 18:00 sati vratiti na adresu oca, a koji će ih sačekati ispred kuće (točka 1. I. izreke). Nadalje je zabranjeno majci M. G. odvođenje maloljetne djece M. G. i M. G. iz R. H. (točka 1. II. izreke) time da je određena registracija naprijed navedene zabrane u državnom i prekograničnom informacijskom sustavu (točka 1. III. izreke). Ujedno je određeno da će privremena mjera trajati do pravomoćnog okončanja postupka pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod brojem R1 Ob-2470/19 (točka 1. IV. izreke), kao i da žalba izjavljena protiv prethodnih točaka rješenja ne odgađa njegovu ovrhu (točka 1. V. izreke). Također je odbijen prijedlog za određivanje privremene mjere M. G. da zajednička maloljetna djeca stranaka žive s njim, kao i prijedlog M. G. za određivanje privremene mjere da zajednička maloljetna djeca žive s njom (točka 2. izreke).

 

Protiv dijela ovog rješenja kojim nije uspjela u postupku žalbu podnosi protivnica osiguranja M. G. pobijajući ga u cijelosti zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. u vezi s člankom 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje u tekstu: ZPP) koji se primjenjuje temeljem odredbe članka 346. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 103/15 i 98/19, dalje: ObZ), s prijedlogom da se rješenje u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

 

Predlagatelj osiguranja je odgovorio na žalbu ocijenivši je neosnovanom te ju je predložio odbiti.

 

Žalba je neosnovana.

 

Neutemeljeno žaliteljica ukazuje na bitnu postupovnu povredu iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 213. stavkom 1. ZPP-a ističući da je sud bio u obvezi prekinuti postupak do okončanja postupka koji se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu poslovni broj R1 Ob-2470/19 radi povratka nezakonito odvedene maloljetne djece prema Konvenciji o građanskopravnim aspektima međunarodne otmice djece ("Narodne novine" - MU – broj 4/94).

 

Naime, odredba članka 20. stavka 1. Uredbe Vijeća (EZ) broj 2201/2003 od 27. studenoga 2003. (Uredba Brussels II bis) daje ovlaštenje državama članicama u žurnim predmetima na određivanje privremenih i zaštitnih mjera u odnosu na osobe u toj državi i kada je riječ o postupcima u vezi s otmicom djece. Štoviše u tim postupcima ova Uredba, osim što je usmjerena na prevenciju otmice djeteta kao načina nezakonitog zadržavanja ili odvođenja djeteta unutar područja Europske unije, u isto vrijeme usmjerena je i na osiguranje žurnog povratka djeteta u državu članicu iz koje je odvedeno.

 

Na Uredbu se nadovezuje i domaći ObZ-a kroz odredbe o mjerama osiguranja - privremenim mjerama, kao i odredbom članka 419. kojima su regulirane mjere za osiguranje povratka protupravno odvedenog djeteta. Ovi su instrumenti, iako reguliraju nacionalne odnose, sasvim prihvatljivi i kao mjere potrebne za zaštitu djeteta po njegovu povratku koji se povratak traži prema Haškoj konvenciji iz 1980. zato što su, po svojem sadržaju i pravnom domašaju, usmjereni na zaštitu djeteta po povratku, s jedne strane, kao i zbog toga što nisu suprotni, dapače, ostvarivanju načela uzajamnog povjerenja domaćeg pravnog sustava i domaćih pravosudnih tijela s pravosudnim sustavima i pravosudnim tijelima drugih država članica u prekograničnim postupcima koji se tiču prava djece, s druge strane.

 

Stoga nije u pravu žaliteljica kada tvrdi da je sud pogriješio u tome što nije ovaj postupak prekinuo do okončanja postupka radi povratka nezakonito odvedene djece.

 

Žaliteljica ne ukazuje na druge bitne povrede, a ispitujući pobijano rješenje i postupak koji je prethodio njegovu donošenju u granicama ispitivanja iz članka 365. stavka 2. ZPP-a u vezi s člankom 381. ZPP-a i člankom 346. ObZ-a, žalbeni sud ocjenjuje da u postupku nisu počinjene ni bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Predmet je postupka određivanje privremene mjere o ostvarivanju osobnih odnosa roditelja s maloljetnom djecom u smislu odredbe članka 536. ObZ-a i određivanje zaštitnih mjera kojima se osigurava povratak djeteta tijekom trajanja postupka radi povratka nezakonito zadržane maloljetne djece, u smislu odredbe članka 419. ObZ-a.

 

U postupku je utvrđeno je da su predlagatelj osiguranja M. G. i protivnica osiguranja M. G. sklopili brak …. u Splitu i da je tom braku rođeno dvoje maloljetne djece, maloljetna M. G. rođena ... i maloljetna M. G. ...

 

Nadalje je utvrđeno da je protivnica osiguranja otišla živjeti u Š. u veljači 2016., dok su maloljetna djeca ostala stanovati s ocem u Republici Hrvatskoj do listopada 2017. kada je maloljetna M. je krenula u prvi razred Osnovne škole B. u K. N. i u školi je bila do sredine listopada 2017., dok je maloljetna M. pohađala dječji vrtić u K. N. U međuvremenu se protivnica osiguranja zaposlila u Š. te našla stan za stanovanje za sebe i obitelj na naprijed navedenoj adresi u Š. nakon čega je predlagatelj zajedno s maloljetnom djecom došao u Š. u listopadu 2017. te je maloljetna M. upisana u školu u Š., a maloljetna M. u dječji vrtić.

 

Međutim, brak je stranaka razveden u Š. presudom Okružnog suda u Borasu od 3. rujna 2018. kojom je ujedno određeno zajedničko skrbništvo M. G. i M. G. nad maloljetnom djecom M. i M. G.. Stranke su i nakon razvoda ostale živjeti skupa s djecom na istoj adresi kao i prije razvoda te su zajednički skrbili o maloljetnoj djeci sve lipnja 2019. Maloljetna M. je u Š. završila prvi i drugi razred osnovne škole te je upisala treći, dok je maloljetna M. pohađala dječji vrtić te je trebala krenuti u predškolsku ustanovu.

 

Suglasnošću protivnice osiguranja, nakon završetka školske godine u lipnju 2019. predlagatelj je odveo djecu na ljetne praznike u Hrvatsku u K. L. te ih je, sukladno dogovoru s protivnicom osiguranja, trebao vratiti majci za vrijeme njenog godišnjeg odmora. Utvrđeno je da je djeci škola trebala početi u Š. 21. kolovoza 2019., ali iako je bio dogovor da će predlagatelj djecu vratiti, on je to odbio i nije djecu vratio u Š. Zbog toga se pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu vodi postupak povratka djece pod brojem R1 Ob-1772/19 predlagateljice M. G. protiv protustranke M. G. u pravnoj stvari međunarodne otmice djeteta koji još nije okončan.

 

Djeca stanuju s ocem od povratka u Hrvatsku pri čemu su u nekoliko navrata mijenjali adrese, aktualno su upisana u Osnovu školu B. u K. N. i redovno pohađaju školu. Otac vodi svakodnevnu brigu i skrb o maloljetnoj djeci. Osobni odnosi između majke i maloljetne djece redovito se održavaju više puta tjedno (dva do tri puta) u nazočnosti voditeljice nadzora A. G., i to primjerenim ritmom i kvalitetno. Majka se kod stručnih službi škole informira o školskom funkcioniranju djece, na kontaktima im pristupa nježno i poticajno u aktivnostima primjerenim za njihovu dob.

 

Također je utvrđeno da ni jedan ni drugi roditelj nemaju patološke promjene osobnosti i da majka nije opasna za djecu. Glavni razlog zašto djeca ne žele samostalne kontakte s majkom je taj što kod djece postoji strah da će ih majka odvesti u Š. čemu se one opiru.

 

Roditeljima je izrečena mjera intenzivne stručne pomoći nadzora u izvršavanju roditeljske skrbi koja se provodi sukladno rješenju nadležnog centra za socijalnu skrb od 20. rujna 2019. kojoj je cilj ostvarivanje neometanih osobnih odnosa majke i djece. Naime, u postupku je utvrđeno da otac radi propuste u roditeljskoj skrbi što može imati za posljedicu zanemarivanje emocionalnih potreba djece i narušiti emocionalni razvoj djece te dovesti do otuđenja maloljetne djece od majke.

 

Ovako utvrđeno činjenično stanje žalbenim navodima žaliteljice nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima i ima uporište u sadržaju prvostupanjskog spisa, zbog čega ga i žalbeni sud prihvaća kao pravilno.

 

Imajući na umu naprijed utvrđeno činjenično stanje, sud je prvog stupnja pravilno ocijenio da su se u okolnostima konkretnog slučaja ostvarile pretpostavke za određivanje privremene mjere radi ostvarivanja osobnih odnosa majke s maloljetnom djecom u smislu odredbe članka 536. ObZ-a sa sadržajem kao u izreci. To stoga što o tom pitanju roditelji maloljetne djece ne mogu postići sporazum, a sud je pravilno ocijenio da je u najboljem interesu maloljetne djece ostvarivati osobne odnose s majkom kao roditeljem s kojim djeca ne stanuju. Pravilnost pobijanog dijela prvostupanjskog rješenja koji se odnosi na određivanje privremene mjere ogleda se i u činjenici što je sud prvog stupnja prije donošenja ovog dijela pobijanog rješenja omogućio maloljetnoj djeci izražavanje mišljenja u skladu s odredbom članka 360. ObZ-a, saslušao roditelje i zatražio mišljenje centra za socijalnu skrb te pravilno cijenio pripadajuću dokaznu snagu svakog od tih dokaznih sredstava te na tome utemeljio svoj zaključak o osnovanosti ovog dijela pobijanog rješenja.

 

Naime, ostvarivanje osobnih odnosa između djeteta i roditelja je, s jedne strane, parvo i dužnost roditelja koji ne stanuje s djetetom, dok je s druge strane to pravo djeteta. Ta prava i dužnosti djeci i njihovim roditeljima jamče brojni međunarodni akti, i to Konvencija o pravima djeteta Ujedinjenih naroda iz 1989., Republiku Hrvatsku obvezuje temeljem notifikacije o sukcesiji od 8. listopada 1991., zatim Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - MU, broj 18/97 i 4/02, dalje: EKLJP), Konvencija o ostvarivanju dječjih prava iz 1996. ("Narodne novine" - MU, broj 1/10) i Europska konvencija o kontaktima s djecom ("Narodne novine" - MU, broj 7/08).

 

Tako Konvencija o prvima djeteta u članku 9. stavku 3. jamči djetetu koji je odvojen od jednog ili oba roditelja pravo na redovito održavanje osobnih i neposrednih odnosa s oba roditelja, osim u slučajevima u kojima je ugrožena djetetova dobrobit.

 

Obiteljsko pravo na susrete i druženja uživa pravnu zaštitu temeljem odredbe članka 8. EKLJP-a jer pravo na susrete i druženja izvire iz prava na obiteljski život zato što je sadržano u pravu na obiteljski život i uključuje i pravo roditelja na susrete i druženja s djetetom, što podrazumijeva neuplitanje države u ostvarivanje navedenog prava, osim kada je to potrebno radi zaštite zdravlja i morala, te prava i sloboda drugih osoba.

 

Konvencija o ostvarivanju dječjih prava na općenit način štiti najbolji interes djeteta u obiteljskopravnim postupcima, a u te postupke ubraja i postupak odlučivanja o susretima i druženju (članak 1. stavak 3.).

 

U skladu s odredbom članka 119. stavka 1. ObZ-a, dijete ima pravo ostvarivati osobne odnose s roditeljem s kojim ne stanuje, a roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom, neovisno o njegovu pravu na ostvarivanje roditeljske skrbi.

 

S druge strane, roditelj i druge osobe koje stanuju s djetetom i skrbe se o djetetu dužne su omogućiti djetetu ostvarivanje osobnih odnosa s roditeljem s kojim ne stanuje te se suzdržavati od svakog ponašanja koje bi otežavalo ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s tim roditeljem prema članku 119. stavku 2. ObZ-a.

 

Način na koji je sud prvog stupnja pobijanim rješenjem odlučio o ostvarivanju osobnih odnosa između maloljetne djece i protivnice osiguranja kao roditelja s kojim djeca ne stanuju u skladu je sa sadržajem i pravnim domašajem naprijed navedene pravne regulative i ni u jednom segmentu ne odstupa od nje, što žalba žaliteljice nije dovela u sumnju.

 

Kada je riječ o zaštitnoj mjeri kojom se osigurava povratak djece u vidu zabrane odlaska djece iz države u kojoj se osobni odnosi imaju ostvarivati te određivanja registracije zabrane u državnom ili prekograničnom informacijskom sustavu, sud je prvog stupnja pravilno donio jer ju je utemeljio na pravilnoj primjeni odredbe članka 419. stavka 1. točke 6. i stavka 2. ObZ-a. Naime, ta je mjera potrebna zbog toga što zaprječuje protupravno odvođenje djece od strane roditelja koji ima pravo ostvarivati osobne odnose s djetetom, a u konkretnom je slučaju potrebna zbog potencijalne opasnosti odvođenja djece u Š. od strane majke i izravno izraženog straha djece od toga.

 

Ovaj pravni instrument, jednako kao i određena privremena mjera, iako reguliraju nacionalne odnose, sasvim su prihvatljivi i kao mjere potrebne za zaštitu djece po njihovu povratku koji se povratak traži prema Haškoj konvenciji iz 1980. To stoga što su, kao što je i naprijed kazano, po svojem sadržaju i pravnom domašaju usmjereni na zaštitu djece po povratku, s jedne strane, kao i zbog toga što nisu suprotne, čak dapače, ostvarivanju načela uzajamnog povjerenja domaćeg pravnog sustava i domaćih pravosudnih tijela s pravosudnim sustavima i pravosudnim tijelima drugih država članica u prekograničnim postupcima koji se tiču prava djece, s druge strane.

 

Osim toga, valja posebno istaći da su mjere kojima se zadire u obiteljski život, sukladno odredbi članka 7. ObZ-a, prihvatljive su ako su nužne te se njihova svrha ne može uspješno ostvariti poduzimanjem blažih mjera uključujući i preventivnu pomoć, odnosno potporu obitelji. Žalbeni sud ocjenjuje da su mjere koje je sud odredio pobijanim rješenjem nužne jer štite najbolji interes maloljetne djece u specifičnim okolnostima razdvojenosti njihovih roditelja i vođenja postupka povratka djece zbog nezakonitog zadržavanja djece.

 

Što se tiče odluke kojom je odbijen prijedlog žaliteljice M. G. za određivanje privremene mjere prema kojoj će maloljetna djeca živjeti s njom, sud je prvog stupnja pravilno utemeljio ovu odluku na odredbi članka 16. Haške konvencije o otmici djece zato što ta odredba priječi državu koja je dobila obavijest o nezakonitom odvođenju ili zadržavanju djece da donosi odluku o roditeljskoj skrbi.

 

S obzirom na navedeno, žalbu je protivnice osiguranja valjalo odbiti i u pobijanom dijelu potvrditi prvostupanjsko rješenje temeljem odredbe članka 380. točke 3. ZPP-a.

 

Split, 9. srpnja 2020.

 

Sutkinja:

mr. sc. Senija Ledić