- 1 -              I Kž-Us 9/2019-10

 

 

 

 

 

Broj: I Kž-Us 9/2019-10

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Ileane Vinja, kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. M. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 291. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15.-ispravak i 101/17. - dalje: KZ/11.) i dr., odlučujući o žalbama Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta i opt. M. M. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 6. studenog 2018. broj K-Us-12/18, u sjednici održanoj 9. srpnja 2020., u prisutnosti u javnom dijelu branitelja opt. M. M., K. V., odvjetnika iz Z.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. U povodu žalbe Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda pod toč. 1. izreke te se izriče:

 

Na temelju čl. 452. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.-VIII)

 

protiv opt. M. M. (s osobnim podacima kao u prvostupanjskoj presudi)

 

i  opt. B. T. (s osobnim podacima kao u prvostupanjskoj presudi)

 

ODBIJA SE OPTUŽBA

 

da bi:

 

1. dana 27. lipnja 2008. od 22,11 do 22,19 sati u Z., ..., I optuženi M. M. u prostorijama ... policijske postaje Policijske uprave zagrebačke, kao pomoćnik načelnika za policiju navedene policijske postaje, na prethodno traženje i temeljem prethodno dostavljenog popisa osoba od strane II optuženog B. T., suradnika trgovačkog društva E. ... d.o.o., iako obojica svjesni da se temeljem čl. 74. u svezi s čl. 71. i čl. 72. toč. 2. Zakona o policiji ("Narodne novine", broj 129/00. i 41/08.) podaci iz evidencije osoba za koje postoji osnovana sumnja da su počinile kaznena djela mogu koristiti isključivo zbog sprječavanja, otkrivanja i pronalaska počinitelja kaznenih djela, prijestupa i prekršaja, kao i da se sukladno čl. 11. Pravilnika o tajnosti službenih podataka Ministarstva unutarnjih poslova ("Narodne novine" broj 25/08.) podaci iz zbirki Ministarstva mogu dati isključivo osobi koja dokaže pravni interes, na terminalskoj jedinici informacijskog sustava Ministarstva unutarnjih poslova br. ZGE6 neovlašteno obavio provjere radnika trgovačkog društva E. ... d.o.o., premda isti u trenutku provjere nisu bili sumnjivi kao počinitelji kažnjivih djela niti je bilo druge pravne osnove iz nadležnosti Ministarstva unutarnjih poslova za njihovu provjeru, u koju svrhu je pristupio upravnoj evidenciji - JRO za M. J., H. O., I. P., S. Š., M. Š., Z. U., L. U., S. V., I. V., P. V.1, P. V.2, D. V., H. B., M. B., A. B., I. B., D. D., I. K. i M. Č., te utvrdio da nisu prijavljivani, te kriminalističkoj evidenciji ranije prijavljivanosti - ABC za Z. M., H. M., D. Č., G. P., N. Š., te potom u 22,54 sati o navedenim okolnostima obavijestio II optuženog B. T.,

 

dakle I optuženi M. M. kao službena osoba s ciljem da drugoj fizičkoj osobi pribavi kakvu neimovinsku korist prekoračio granice svoje ovlasti, a II optuženi B. T. drugoga s namjerom potaknuo da kao službena osoba s ciljem da drugoj fizičkoj osobi pribavi kakvu neimovinsku korist prekorači granice svoje ovlasti,

 

pa da bi time I optuženi M. M. djelom pod točkom 1. počinio kazneno djelo protiv službene dužnosti - zlouporabom položaja i ovlasti - opisano i kažnjivo po čl. 337. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07. i 152/08. – dalje: KZ/97.), a II optuženi B. T. djelom pod točkom 1. počinio kazneno djelo protiv službene dužnosti - zlouporabom položaja i ovlasti poticanjem - opisano i kažnjivo po čl. 337. st. 1. u svezi s čl. 37. KZ/97.

 

Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08.-VIII troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP/08. te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada njihovih branitelja u odnosu u odnosu na ovo kazneno djelo padaju na teret proračunskih sredstava.

 

Uslijed gornje odluke, žalba Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta u tom dijelu je bespredmetna.

 

II. U ostalom dijelu žalba Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta i  u cijelosti žalba opt. M. M. odbijaju se kao neosnovane te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu, na temelju čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje: ZKP/08.) oslobođeni su od optužbe opt. M. M. zbog kaznenog djela iz čl. 337. st. 1. KZ/97., a opt. B. T. zbog kaznenog djela iz čl. 337. st. 1. u vezi s čl. 37. KZ/97. (toč. 1. izreke), dok na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08. troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP/08. te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada njihovih branitelja u odnosu na ovo kazneno djelo padaju na teret proračunskih sredstava.

 

Istom je presudom opt. M. M. proglašen krivim zbog kaznenog djela iz čl. 291. st. 1. KZ/11. (toč. 2. izreke) za koje je na temelju iste odredbe osuđen na kaznu zatvora u trajanju šest mjeseci te mu je primjenom čl. 56. KZ/11. izrečena uvjetna osuda tako da se kazna zatvora na koju je opt. M. M. osuđen neće izvršiti ako u roku jedne godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

 

Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08. u odnosu na osuđujući dio presude opt. M. M. je dužan podmiriti troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08. u paušalnoj svoti 500,00 kuna u roku od petnaest dana od pravomoćnosti presude.

 

Protiv presude žalbu je podnio Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje: USKOK), u odnosu na oslobađajući dio presude zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a u odnosu na osuđujući dio zbog odluke o kazni. Predlaže da se pobijana presuda u odnosu na toč. 1. ukine i uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, a u odnosu na toč. 2. preinači i opt. M. M. izrekne stroža kazna.

 

Protiv osuđujućeg dijela presude žali se opt. M. M. putem branitelja K. V., odvjetnika iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja uz prijedlog  da se pobijana presuda u tom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili preinači izricanjem oslobađajuće presude, a zatražena je i obavijest o sjednici vijeća.

 

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08. spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Sjednica drugostupanjskog vijeća održana je u odsutnosti uredno izviještenih državnog odvjetnika i opt. M. M., a u prisutnosti optuženikova branitelja K. V., odvjetnika iz Z.

 

Žalbe USKOK-a i opt. M. M. u odnosu na osuđujući dio prvostupanjske presude nisu osnovane dok je žalba USKOK-a u odnosu na oslobađajući dio presude bespredmetna.

 

Naime, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti sukladno čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08.VIII utvrđeno je da je u odnosu na kaznena djela zbog kojih su optuženici oslobođeni od optužbe, iz čl. 337. st. 1. KZ/97., protekom rokova iz čl. 81. KZ/11. nastupila zastara kaznenog progona pa je u tom dijelu valjalo optužbu odbiti.

 

Opt. M. M. se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. navodom da se presuda „…u osuđujućem dijelu ne može ispitati  jer je izreka presude nerazumljiva, a u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, time da oni navedeni su potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni.“ Povredu nalazi u dijelu presude u kojem prvostupanjski sud kroz iskaze svjedoka utvrđuje da je „…u dućanu u kojem je radila K. G. počinjeno kazneno djelo, da bi u nastavku svog zaključivanja iznio sasvim suprotnu konstataciju…“ pa za žalitelja „…ostaje nejasno je li u navedenom dućanu počinjeno kazneno djelo ili nije…“. Smatra da je sud prvog stupnja propustio obrazložiti koje su odredbe Zakona o policiji ili Pravilnika o tajnosti službenih podataka Ministarstva unutarnjih poslova povrijeđene te prigovara dvojakom vrednovanju istih personalnih dokaza kod oslobađajućeg i osuđujućeg dijela presude.

 

Protivno žalbenim prigovorima izreka pobijane presude nije nerazumljiva, a pobijana presuda sadrži jasne, određene i potpune razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u znatnoj mjeri proturječni te se pobijana presuda može ispitati. Prvostupanjski sud je korektnom interpretacijom sadržaja dokazne građe dao argumente za ocjenu dokaza, poglavito personalnih koje međusobno uspoređuje i konfrontira te shodno tome otklanja optuženikovu obranu. Prema jasnoj argumentaciji prvostupanjski sud je razmotrio iskaze svjedoka koji tvrde da je iz dućana otuđena vrijedna roba jer je inventurom utvrđen manjak, ali nije utvrđeno tko je robu otuđio niti su poduzete bilo kakve konkretne mjere da se ustanovi razlog manjka robe. Iz navedenog prvostupanjski sud izvodi zaključak da  K. G. nije bila sumnjiva kao počinitelj kaznenog djela kako je to u obrani pokušao prikazati optuženik da bi opravdao izvršenu provjeru podataka u informacijskom sustavu MUP-a, o kriminalističkoj evidenciji ranije prijavljenosti-ABC za K. G. Pored toga, sud prvog stupnja otklanja i ostali dio optuženikove obrane kada negira da je informaciju o evidentiranosti K. G. zbog kaznenog djela krađe proslijedio neovlaštenoj osobi koja se koristila telefonom registriranim na TD E. ..., zbog čega K. G. nije produljen radni odnos u obrtu u kojem je bila zaposlena (str. 19 i 20 presude). Ova činjenična utvrđenja sud prvog stupnja je pravno podveo pod kazneno djelo iz čl. 337. st. 2. KZ/97., a potom je ispitujući pravni kontinuitet djela, odmah valja reći pravilno, zaključio da je za opisano djelo i optuženika primjena KZ/11. povoljnija te ga je stoga proglasio krivim za kazneno djelo iz čl. 291. st. 1. KZ/11. (str. 22 i 23 presude). Stoga nije osnovana žalba opt. M. M. zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka.

 

Osporavajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja opt. M. M. ustraje na liniji obrane, prigovara prihvaćanju iskaza K. G., smatra da „…ovaj postupak nije dao odgovor na pitanje koju i kakvu je to neimovinsku korist žalitelj pribavio drugim osobama…“ te da bi se davanje neklasificiranih službenih podataka neovlaštenim osobama „…eventualno moglo razmatrati u okviru neke disciplinske odgovornosti…“.

 

Žalbenim navodima optuženika nisu dovedena u pitanje činjenična utvrđenja i iz toga izvedeni zaključci prvostupanjskog suda koji je temeljitom i savjesnom ocjenom svih provedenih dokaza pravilno zaključio da je opt. M. M. počinio predmetno kazneno djelo.

 

Optuženik ne osporava činjenicu da je kao načelnik policijske postaje pristupio kriminalističkim evidencijama ranije prijavljivanosti  K. G. za kaznena djela, ali tvrdi da je na to bio ovlašten zbog svojih saznanja o sumnji da je počinila kazneno djelo koje se progoni po službenoj dužnosti te negira da je dobivene podatke proslijedio neovlaštenoj osobi.

 

Nasuprot tome, uz pravilno utvrđenje kako poslodavac nije poduzeo nikakve službene mjere radi otkrivanja i pronalaska počinitelja kaznenog djela na štetu obrta S. A.,  povezujući iskaz K. G. o razlogu zbog kojeg joj nije produljen radni odnos u spomenutom obrtu, poglavito riječi koje joj je uputio sin vlasnika obrta A. D. („…znaš ti dobro što ti piše u dosijeu…“) osnovano je prvostupanjski sud optuženikovu obranu otklonio utvrdivši da je prosljeđivanjem spomenutih podataka neovlaštenoj osobi optuženik prekoračio granice svojih ovlasti. Odmah valja uputiti žalitelja na podrobnu i razumnu argumentaciju suda prvog stupnja o prihvaćanju iskaza K. G. imajući na umu i podatak o četiri telefonska kontakta optuženika sa osobom koja je koristila mobitel registriran na TD E. .... neposredno prije i nakon izvršene provjere, a da je interes za dobivanje podataka imao vlasnik obrta N. D. (jer je posumnjao da je ona otuđila jakne iz dućana) te da se stoga, po prirodi stvari, dobivenim informacijama okoristio.

 

Prema tome, u pravu je sud prvog stupnja da je optuženik svojim radnjama prekoračio granice svojih ovlasti kako bi se dobivenim podacima okoristio N. D. čime je ostvario obilježja terećenog kaznenog djela iz čl. 337. st. 1. i 2. KZ/97. te je potom, ispitujući pravni kontinuitet djela, ovako utvrđene činjenice podveo pod kazneno djelo iz čl. 291. st. 1. KZ/11. (str. 23 presude). Naime, kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 337. KZ/97. bilo je koncipirano na način da je osnovni, najblaži oblik djela bio ostvaren pribavljanjem kakve neimovinske koristi, dok je pribavljanjem imovinske koristi bio ostvaren teži oblik djela sa propisanom težom kaznom, dok je odredbom čl. 291. st. 1. KZ/11. osnovni oblik kaznenog djela počinjen kada se drugoj osobi „pribavi korist“ što nesumnjivo obuhvaća imovinsku i neimovinsku korist.

 

Slijedom navedenog nije osnovana optuženikova žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona.

 

USKOK smatra da je „…pri izricanju kazne zatvora te utvrđivanja vremena provjeravanja potcijenjen značaj funkcije …“ optuženika te predlaže izricanje strože kazne, dok optuženikova žalba zbog povrede kaznenog zakona i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o sankciji (čl. 478. ZKP/08.).

 

Razmotrivši odluku o kazni ovaj sud nalazi da su okolnosti o kojima ovisi vrsta i mjera kazne primjereno vrednovane. Unatoč činjenice da je optuženik predmetno kazneno djelo počinio kao visoko pozicionirana osoba u policiji, što je cijenjeno otegotnim, obiteljski i roditeljski status (otac šestero malodobne djece), neosuđivanost, sudjelovanje u Domovinskom ratu te uzorno obnašanje policijskog posla zbog kojeg je višekratno nagrađivan opravdava osudu na kaznu zatvora u zakonom propisanom minimalnom trajanju od šest mjeseci. Nadalje, imajući na umu da učin predmetnog kaznenog djela predstavlja iznimku u dosadašnjem urednom funkcioniranju optuženika, pravilna je ocjena suda prvog stupnja da su se stekli zakonski uvjeti za izricanje uvjetne osude uz vrijeme provjeravanja od jedne godine te će se upravo ovom sankcijom ostvariti zakonom propisana svrha kažnjavanja.

 

Slijedom navedenog, na temelju čl. 486. st. 1. i čl. 482. ZKP/08.-VIII, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 9. srpnja 2020.

 

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v.r.