Broj: Rev-x 329/09

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća, te Gordane Matasić Špoljarić, članice vijeća, Viktorije Lovrić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića, člana vijeća i Marine Paulić, članice vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice S. S. iz Z., i drugotužitelja G. S. iz Z., oboje zastupanih po punomoćniku F. K., odvjetniku u Odvjetničkom društvu F. K., A. V. i p. iz Z., protiv tuženika Grad Z., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-741/05 od 28. veljače 2008., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1040/99 od 3. ožujka 2005., u sjednici vijeća dana 15. svibnja 2012.,

p r e s u d i o   j e

I Djelomično se odbija revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-741/05 od 28. veljače 2008. u odnosu na dio kojim je potvrđena točka II prvostupanjske presude.

II Djelomično se odbacuje revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-741/05 od 28. veljače 2008. u odnosu na dio kojim je potvrđena točka III prvostupanjske presude kao nedopuštena.

III Odbacuje se revizija tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-741/05 od 28. veljače 2008. u odnosu na dio kojim je ukinuta točka I prvostupanjske presude kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1040/99 od 3. ožujka 2005. suđeno je slijedeće:

„I. Utvrđuje se da su tužitelji ad. 1. S. S. i ad. 2. G. S. vlasnici i to svaki u suvlasničkom udjelu od 1/2 dijela čest. zem. 3812/64, 3812/65, 3812/66, 3812/75, 3812/132 i 3812/155 sve položene u k. o. C., te je tuženik Grad Z. dužan trpjeti da se tužitelji temeljem ove presude i po njenoj pravomoćnosti upišu kao suvlasnici predmetnih nekretnina.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

              'Utvrđuje se da su tužitelji ad. 1. S. S. i ad. 2. G. S. vlasnici i to svaki u suvlasničkom udjelu od 1/2 dijela čest. zem. 3812/71 i 3812/79 sve položene u k. o. C., te je tuženik Grad Z. dužan trpjeti da se tužitelji temeljem ove presude i po njenoj pravomoćnosti upišu kao suvlasnici predmetnih nekretnina.'

III. Odbija se kao neosnovan podredan tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

              'Nalaže se tuženom da na ime naknade štete za nekretnine i to čest. zem. 3812/81 i 3812/79 sve položene u k.o. C. koje su od strane tuženika oduzete tužiteljima isplati iznos od 98.928,25 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 15% godišnje od presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana.'

IV. Nalaže se tuženiku tužiteljima ad. 1. i ad. 2. naknaditi parnični trošak u iznosu od 9.820,00 kn, u roku 15 dana.

V. Odbijaju se tužitelji ad. 1. i ad. 2. s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška u iznosu od 4.270,00 kn.“

Rješenjem istog broja i datuma utvrđeno je djelomično povlačenje tužbe u dijelu kojim se traži utvrđenje da su tužitelji bili vlasnici i to svaki u suvlasničkom dijelu 1/2 dijela čest. zem. 3812/64, 3812/65, 3812/66, 3812/71, 3812/75, 3812/79, 3812/132 i 3812/155 K.O. C..

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena presuda suda prvog stupnja u točkama II i III izreke. Istom presudom preinačena je odluka o trošku postupka u točkama IV i V izreke i odbijen zahtjev tužitelja da im tuženik naknadi parnični trošak.

U preostalom dijelu prvostupanjska presuda je ukinuta.

Protiv pravomoćnog dijela drugostupanjske presude te protiv rješenja kojim se ukida točka I prvostupanjske presude reviziju su izjavili tužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH i 84/08 - dalje: ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se presude sudova nižeg stupnja ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija je djelomično nedopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kn.

Ispitavši dopuštenost revizije ovaj sud je našao da u odnosu na dio drugostupanjske presude kojom se potvrđuje točka II prvostupanjske presude, a kojom je odbijen tužbeni zahtjev za naknadu štete u iznosu od 98.928,25 kuna nije ispunjen vrijednosni kriterij za dopuštenost revizije iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP.

Revizija je nedopuštena i u odnosu na rješenje kojim se prvostupanjska presuda (točka I izreke) djelomično ukida. Naime prema odredbi čl. 400. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude. Rješenje kojim se (djelomično) ukida prvostupanjska presuda nije takvo rješenje kojim se postupak pravomoćno dovršava, pa protiv takvog rješenja revizija nije dopuštena.

Zato je valjalo djelomično odbaciti reviziju po čl. 392. st. 1. ZPP.

Revizija je djelomično neosnovana.

Drugostupanjska presuda ispitana je u odnosu na dio kojim je potvrđena točka II prvostupanjske presude po čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 - dalje: ZPP) u vezi s odredbom čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a („Narodne novine“, broj 57/11), samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP-a.

U postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP-a na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava. Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).

Tužitelji u tužbi i tijekom postupka tvrde da su pravi vlasnici nekretnina i to svaki u suvlasničkom dijelu 1/2 dijela čest. zem. 3812/64, 3812/65, 3812/66, 3812/71, 3812/75, 3812/79, 3812/132 i 3812/155 K.O. C., da su oni bili upisani kao vlasnici tih nekretnina za K.O. A. ali da je osnivanjem novih zemljišnih knjiga za K.O. Z. u odnosu na te nekretnine upisano pravo vlasništva u korist Grada Z.. Navodi se također da su predmetne nekretnine oduzete tužiteljima bez plaćanja naknade, ali da nisu privedene svrsi, pa da su tužitelji vlasnici nekretnina.

Sporna je u revizijskom stadiju postupka pravilna primjena materijalnog prava u odnosu na zaključak sudova da tužitelji nisu vlasnici nekretnina čest. zem. 3812/71 i 3812/79 k.o. C.. U vezi s navedenim sporna je primjena odredaba Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o građevinskom zemljištu („Narodne novine“, broj 53/90 - dalje: ZID ZGZ) te odredbe čl. 361. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 61/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 - dalje: ZV).

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da su tužitelji S. S. i G. S. iz Z. bili zemljišnoknjižni (su)vlasnici nekretnina čest. zem. 3812/18, 3812/21 i 3812/24 (stara izmjera) upisanih u zk. ul. 3028 k.o. A. svaki za 19/240 dijela,

- da su parcele čest. zem. 3812/71 i 3812/79 k.o. C. nastale od parcela gore navedene stare izmjere,

- da su predmetne nekretnine obuhvaćene Odlukom o utvrđivanju granica Grada Z. …, te da su postale društveno vlasništvo Odlukom o prijenosu u društveno vlasništvo građevinskog zemljišta u Gradu Z. broj 01/S-197/1-1986od 29. siječnja 1986. (objavljene u „Službenom vjesniku“ Grada Z. broj 2/86), a koja Odluka je donesena na temelju Zakona o građevinskom zemljištu, pa je na temelju te Odluke izvršena uknjižba prava vlasništva u zemljišnim knjigama za k.o. Z. u korist Grada Z., a tužitelji su zadržali pravo korištenja nekretnina,

- da tužitelji nisu dobili nikakvu naknadu za predmetne nekretnine, a prema Zapisniku Komisije za osnivanje zemljišne knjige za k.o. C. od 21. rujna 1987. da su nekretnine namijenjene za korištenje kao ulice (javni putovi),

- da je dio zemljišta i to baš parcele čest. zem. 3812/71 i 3812/79 k.o. C. pretvoren u javne putove, asfaltiran (izgrađen) i priveden namjeni, dok su preostale parcele koje su nastale iz bivših čest. zem. 3812/18, 3812/21 i 3812/24 (stara izmjera) upisanih u zk. ul. 3028 k.o. A. ostale neizgrađene.

Polazeći od navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi su našli da se u odnosu na parcele čest. zem. 3812/71 i 3812/79 k.o. C. ne radi o neizgrađenom građevinskom zemljištu pa da to pravo korištenja zemljišta u društvenom vlasništvu nije pretvoreno u pravo vlasništva dotadašnjeg nositelja prava korištenja po čl. 361. st. 1. ZV.

Tužitelji u reviziji osporavaju činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova da bi dvije nekretnine čest. zem. 3812/71 i 3812/79 k.o. C. bile privedene svrsi, iznoseći tvrdnju da se radi o ukupno 460 m2, da je od te površine asfaltirano (izgrađeno) samo 30m2, da se radilo o nekretninama koje su podruštvovljene općim aktom, pa da se ima smatrati da su privedene namjeni samo one nekretnine koje su stvarno privedene namjeni izgradnjom objekta ili izvođenjem znatnijih radova na izgradnji.

Zato tužitelji smatraju da kao bivši vlasnici nekretnina imaju pravo na uspostavu prava vlasništva na neizgrađenim parcelama (podredno pravo na naknadu štete), pa da je odbijanjem tužbenog zahtjeva pogrešno primijenjena odredba čl. 361. ZV.

Iz navedeno slijedi da tužitelji prvenstveno ukazuju na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, što po čl. 385. ZPP nije dopušten revizijski razlog. U revizijskom stadiju postupka Vrhovni sud RH polazi od činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova i nije ovlašten sam utvrđivati činjenice i provoditi dokaze.

Tužitelji neutemeljeno ukazuju na pogrešnu primjenu odredbe čl. 361. st. 1. i 2. ZV. Prema toj odredbi pravo korištenja neizgrađenog građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu koje nije prestalo od donošenja ZV pretvara se stupanjem na snagu ZV u pravo vlasništva dotadašnjeg nositelja prava korištenja ili njegovoga pravnog slijednika. Ova odredba na odgovarajući se način primjenjuje i na prvenstveno pravo korištenja građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu.

Slijedi da je temeljna pretpostavka za primjenu ove odredbe, odnosno za pretvaranje prava korištenja u pravo vlasništva da se radi o neizgrađenom građevinskom zemljištu.

Polazeći od utvrđenja nižestupanjskih sudova da se u slučaju parcela čest. zem. 3812/71 i 3812/79 k.o. C. ne radi o neizgrađenom građevinskom zemljištu, nego da su te parcele privedene namjeni upravo sukladno odluci o njihovoj namjeni i to izgradnjom ceste, sudovi su pravilno zaključili da tužitelji nisu postali vlasnicima predmetnih nekretnina u smislu citirane odredbe čl. 361. st. 1.i 2. ZPP . Naime i prema pravnom shvaćanju ovoga suda asfaltiranjem parcele radi korištenja za javne potrebe zemljište je postalo izgrađeno građevinsko zemljište, iz čega proizlazi da tužitelji na navedenim parcelama nisu mogli steći pravo vlasništva stupanjem na snagu ZV.

Valja napomenuti da za ocjenu je li pravo prvenstvenog korištenja po čl. 361. ZV pretvoreno u pravo vlasništva dotadašnjeg nositelja prava korištenja nije odlučna okolnost što Odlukom o prijenosu u društveno vlasništvo građevinskog zemljišta u Gradu Z. tužiteljima nije određena nikakva naknada za podruštvovljeno zemljište, a ne što su ukazivali tužitelji.

Zato je odbijanjem tužbenog zahtjeva pravilno primijenjeno materijalno pravo.

Zato nisu ostvareni revizijski razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti niti oni na koje ukazuju tužitelji, pa je presudu valjalo potvrditi po čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 15. svibnja 2012.