- 1 -              I Kž 385/2020-4

Broj: I Kž 385/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Gradiški Lovreček, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika B. G., zbog kaznenog djela iz članka 227. stavaka 1. 2. i 6. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli - Poli, od 27. svibnja 2020., broj Ik I-181/2020., u sjednici održanoj 9. srpnja 2020., 

r i j e š i o   j e:

              Žalba zatvorenika B. G. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

              Pobijanim je rješenjem, na temelju članka 157. stavka 1. i članka 159. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 128/99., 55/00., 59/00.- ispravak, 129/00., 59/01., 67/01.- ispravak, 11/02.- ispravak, 190/03., 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. - Odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11. – Kazneni zakon, 56/13., 150/13. i 98/19., dalje: ZIKZ), odbijen osobni prijedlog zatvorenika B. G. za njegovim uvjetnim otpuštanjem s izdržavanja kazne zatvora u trajanju od tri godine, na koju je osuđen pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Varaždinu od 30. ožujka 2016. broj K-294/2014. i presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi od 31. ožujka 2017. broj Kž-180/2016., zbog kaznenog djela iz članka 227. stavaka 1., 2. i 6. KZ/11. Predviđeni istek te kazne je 26. lipnja 2021.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik po opunomoćeniku T. G., odvjetniku u Z., bez navođenja žalbene osnove, dok sadržajno proizlazi da rješenje pobija prigovorima činjenične naravi, s prijedlogom ovom sudu da pobijano rješenje preinači na način da prihvati prijedlog za uvjetni otpust.

Na temelju članka 44. stavka 2. ZIKZ-a u vezi s člankom članka 495. i člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11.-pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Prvostupanjski sud je odbio zatvorenikov prijedlog za uvjetni otpust imajući u vidu da je preostali, neizdržani dio kazne zatvora prevelik u odnosu na kaznu zatvora na koju je osuđen, ocjenjujući da je, osobito imajući u vidu okolnosti i posljedice kaznenog djela zbog kojeg zatvorenik izdržava zatvorsku kaznu, za postizanje svrhe kažnjavanja potrebno da zatvorenik, za sada, nastavi s izdržavanjem kazne zatvora na koju je osuđen.

Zatvorenik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud, pri ocjeni okolnosti koje su od utjecaja na odluku o uvjetnom otpuštanju, pogrešno negativnim cijenio njegovu prethodnu prekršajnu osuđivanost za prekršaje iz prometa, smatrajući da je ta okolnost dostatnog odraza našla u visini kazne zatvora na koju je osuđen. Istovremeno smatra da je nedovoljna važnost dana pozitivnim, kod zatvorenika utvrđenim, okolnostima i to činjenici priznanja djela za koje je osuđen, više nego urednog i korektnog ponašanja zatvorenika u penalnim uvjetima, njegove povezanosti s članovima obitelji, kao i osiguranom postpenalnom prihvatu. Dovodeći navedeno u vezu s činjenicom da zatvorenik nikada ranije nije kazneno osuđen te se sada prvi puta nalazi u penalnim uvjetima, smatra da je kod njega u cijelosti postignuta svrha kažnjavanja, posebice u vidu specijalne prevencije.

Protivno navodima žalbe, zakonito je i pravilno prvostupanjski sud odbio prijedlog za uvjetni otpust ocijenivši da je, u ovom trenutku, za postizanje svrhe kažnjavanja nužno nastaviti s izdržavanjem kazne zatvora, sve imajući na umu težinu posljedice konkretnog kaznenog djela (smrt maloljetne osobe), kao i duljinu kazne zatvora od tri godine na koju je zatvorenik osuđen. Ovo osobito kada se ima u vidu odredba članka 41. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11-I)  koja kao svrhu kažnjavanja propisuje, ne samo utjecaj na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela i omogućavanje počiniteljevog ponovnog uključivanja u društvo, već i izražavanje društvene osude zbog počinjenog te jačanje svijesti građana o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja, što se postiže, ne samo izricanjem kazne, već i načinom te duljinom izvršavanja iste.

Uzimajući stoga u obzir neizdržani dio kazne zatvora na koju je zatvorenik osuđen (u odnosu na koju ¾ kazne nastupa 26. rujna 2020.), kao i težinu posljedica počinjenog kaznenog djela zbog kojeg kaznu izdržava, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, kod zatvorenika još uvijek nije u potpunosti ostvarena svrha kažnjavanja te je radi njezina ostvarenja nužno da on, za sada, nastavi s izdržavanjem kazne zatvora.

Ranije navedene činjenice o dosadašnjem urednom tijeku izdržavanje kazne zatvora, na koje zatvorenik žalbom upire, imao je u vidu i prvostupanjski sud kada je odlučivao o osobnom prijedlogu zatvorenika. Međutim, te okolnosti, za sada, nisu dostatne za pozitivnu odluku o uvjetnom otpustu zatvorenika B. G., što, pak, nije zapreka za buduće odlučivanje o njegovom uvjetnom otpuštanju koje će biti pokrenuto po službenoj dužnosti u smislu članka 158.a ZIKZ-a.

Slijedom navedenog, a kako žalbom zatvorenika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su istim ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 9. srpnja 2020.

Predsjednik vijeća:

                                                                                                                Ranko Marijan, v. r.