- 1 -              Rev-x 94/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 94/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice L. Ž., II. tužitelja M. Ž. i III. tužitelja Z. Ž., svi iz Š., koje zastupa punomoćnica S. O., odvjetnica u Odvjetničkom društvu N. i dr. u Z., protiv tuženice R. H., OIB: …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Z., Građansko upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o reviziji I. tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gžn-153/14-4 od 14. studenog 2017., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3905/11-25 od 28. studenog 2013., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pn-3905/11-29 od 28. travnja 2016., u sjednici vijeća održanoj 8. srpnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

 

Revizija I. tužiteljice odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I. Nalaže se tuženici R. H. da I. tužiteljici L. Ž. isplati iznos od 220.000,00 kn sa zateznim kamatama od 28. studenog 2013. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena u roku od 15 dana.

 

II. Nalaže se tuženici R. H. da II. tužitelju M. Ž. isplati iznos od 150.000,00 kn sa zateznim kamatama od 28. studenog 2013. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena u roku od 15 dana.

 

III. Nalaže se tuženici R. H. da III. tužitelju Z. Ž. isplati iznos od 150.000,00 kn sa zateznim kamatama od 28. studenog 2013. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena u roku od 15 dana.

 

IV. Nalaže se tuženici da tužiteljima naknadi parnični trošak u iznosu od 37.500,00 kn sa zateznom kamatom od 28. studenog 2013. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku od 15 dana."

 

Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3905/11-25 od 28. studenog 2013., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pn-3905/11-29 od 28. travnja 2016. i sudi:

 

Odbija se I. tužiteljica L. Ž., II. tužitelj M. Ž. i III. tužitelj Z. Ž. sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

 

"Nalaže se tuženici R. H. da I. tužiteljici L. Ž. isplati iznos od 220.000,00 kn sa zateznim kamatama od 28. studenog 2013. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena u roku od 15 dana.

 

Nalaže se tuženici R. H. da II. tužitelju M. Ž. isplati iznos od 150.000,00 kn sa zateznim kamatama od 28. studenog 2013. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena u roku od 15 dana.

 

Nalaže se tuženici Republici hrvatskoj da III. tužitelju Z. Ž. isplati iznos od 150.000,00 kn sa zateznim kamatama od 28. studenog 2013. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena u roku od 15 dana.

 

Nalaže se tuženici da tužitelja naknadi parnični trošak u iznosu od 37.500,00 kn sa zateznim kamatama od 28. studenog 2013. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena u roku od 15 dana.“

 

II. Nalaže se I., II. i III. tužiteljima naknaditi tuženici trošak postupka u iznosu od 21.000,00 kn u roku od 15 dana.

 

III. Nalaže se I., II. i III. tužiteljima naknaditi tuženici trošak žalbe u iznosu od 10.000,00 kn u roku od 15 dana. “

 

Protiv drugostupanjske presude, sadržajno u dijelu kojim je odbijen njezin zahtjev kao neosnovan, I. tužiteljica je podnijela reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se drugostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija I. tužiteljice je neosnovana.

 

U smislu odredbe čl. 392. a st. 1. ZPP-a ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga navedenih u reviziji.

 

Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u reviziji ukazuje I. tužiteljica. Naime, suprotno tvrdnji I. tužiteljice pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi imaju podlogu u izvedenim dokazima, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

 

Nadalje, pravo na ocjenu provedenih dokaza je odredbama parničnog postupka pridržano za nižestupanjske sudove (čl. 8. ZPP-a), kojima pripada i ovlast (čl. 304. ZPP-a) odlučivanja o trenutku u kojemu je predmet spora dovoljno raspravljen da se o njemu može donijeti valjana odluka, odnosno ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP-a) pa postupanjem prema toj ovlasti i time što provedene dokaze nije ocijenio sukladno shvaćanju revidentice, drugostupanjski sud nije ostvario povredu iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP-a na koju opisno ukazuje revidentica. Isto tako, u smislu odredbe čl. 373. t. 2. ZPP-a žalbeni sud ovlašten je preinačiti prvostupanjsku presudu u okolnostima kada utvrdi da je prvostupanjski sud iz činjenica što ih je utvrdio izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica, a na tim je činjenicama utemeljena presuda. Daljnjim revizijskim prigovorima I. tužiteljice istaknutim u pravcu pogrešne ocjene provedenih dokaza od strane drugostupanjskog suda faktično se prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, a o čemu u smislu odredbe čl. 385. ZPP-a u revizijskom stadiju postupka nije dopušteno raspravljati.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu nematerijalne štete za duševne boli zbog smrti bliske osobe (supruga i oca) pok. L. Ž..

 

Tužitelji tužbeni zahtjev temelje na tvrdnji da je sada pok. L. Ž. 12. svibnja 1992. odveden u postrojbu Vojne policije P., a ... u L. u tzv. Prihvatni centar, gdje je predan nepoznatim uniformiranim osobama u maskirnim uniformama s amblemima HVO na rukavu jakne, nakon čega mu se gubi svaki trag.

 

Prvostupanjski prihvatio je tužbeni zahtjev tužitelja na temelju utvrđenja da je do nestanka odnosno smrti pok. L. Ž. došlo zbog nezakonitog i nepravilnog postupanja djelatnika Vojne policije u obavljanju službe pod čijom se ingerencijom L. Ž. prilikom preprate nalazio te da je stoga tuženica obvezna tužiteljima naknaditi štetu i to na temelju odredbe čl. 13. Zakona o sustavu državne uprave ("Narodne novine", broj: 75/93, 78/98, 48/99, 59/01, 190/03 – dalje: ZSDU) i odredaba Zakona o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu uzrokovanu od pripadnika hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata ("Narodne novine", broj 117/03 – dalje: ZORH).

Drugostupanjski sud je pozivom na odredbu čl. 373. toč. 2. ZPP-a preinačio prvostupanjsku odluku i odbio kao neosnovan zahtjev tužitelja, zaključivši u bitnom da činjenična utvrđenja ne daju temelj za zaključak o postojanju pretpostavki za odštetnu odgovornosti tuženice u konkretnom slučaju. To stoga što djelatnici Vojne policije P. prema shvaćanju drugostupanjskog suda nisu postupali protupravno, jer su L. Ž. priveli po nalogu Sigurnosno-informativne službe Ministarstva obrane Republike Hrvatske te ga potom prepratili u L. u Prihvatni centar, a što je bila uobičajena praksa za osobe s područja Bosna i Hercegovine. Drugostupanjski sud ujedno zaključuje da u konkretnom slučaju nije dokazana niti uzročno posljedična veza između dovođenja sada pok. L. Ž. u postrojbu Vojne policije u P. i smrti u L. s obzirom na to da je sada pokojni L. Ž. živ priveden u L. i predan djelatnicima HVO.

 

Za štetu uzrokovanu od pripadnika hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata odgovara država ako su je uzrokovali pripadnici hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga, a ta šteta nema karakter ratne štete (čl. 1. i 2. ZORH-a).

 

U ovom slučaju treba poći od utvrđenja da je pok. L. Ž. 12. svibnja 1992. odveden u postrojbu Vojne policije P., a …. u L. u tzv. Prihvatni centar, gdje je predan nepoznatim uniformiranim osobama u maskirnim uniformama s amblemima HVO na rukavu jakne, nakon čega mu se gubi svaki trag. L. Ž. proglašen je umrlim s danom ..., a njegovi posmrtni ostaci pronađeni su 2011. u krugu vojarne B. S. u Č.. Dakle, prema utvrđenju nižestupanjskog suda pok. L. Ž. otišao je živ iz Republike Hrvatske i stradao je na području Bosne i Hercegovine gdje su pronađeni njegovi posmrtni ostaci. U navedenom utvrđenju, kako to pravilno cijeni nižestupanjski sud, tužiteljica nije dokazala uzročno posljedičnu vezu između postupanja tuženika i smrti njezinog supruga, a dokaz koje činjenice pada na teret tužiteljice. Naime, nastanak obveznopravnog odnosa izvanugovorne odgovornosti za štetu veže se za postojanje općih pretpostavki koje moraju biti kumulativno ispunjene - postojanje štetne radnje i protupravnosti štetne radnje, uz subjekta obveznog odnosa odgovornosti za štetu te uzročne veze između štetne radnje i štete. Kod subjektivne odgovornosti za štetu dokazivanje ovih činjenica pada na teret oštećenika, dok u konkretnom slučaju prema utvrđenju nižestupanjskog suda ne postoji uzročno posljedična veza između postupanja tuženice i stradavanja sada pok. L. Ž.. U navedenom stanju stvari, pravilno je shvaćanje drugostupanjskog suda da I. tužiteljici ne pripada naknada štete zbog gubitka bliske osobe na teret tuženice. Stoga nije osnovan niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Kod činjenice da ne postoji uzročno posljedična veza između radnji tuženice i smrti prednika tužiteljice nisu od relevantnog značaja revizijski navodi I. tužiteljice koji se odnose na protupravnost radnji tuženice. To iz razloga što kod nepostojanja uzročno posljedične veze između protupravne štetne radnje i smrti sada pok. L. Ž. nisu ispunjene pretpostavke odgovornosti tuženice za štetu i u okolnostima da je riječ protupravnoj štetnoj radnji.

 

Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a odbiti kao neosnovanu reviziju I. tužiteljice.

 

Zagreb, 8. srpnja 2020.