- 1 -              Rev-x 391/2018-3

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 391/2018-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Davorke Lukanović-Ivanišević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. S. M., 2. mlt. P. M., zastupanog po majci i z.z. S. M., oboje iz Z., i zastupanih po punomoćniku M. U., odvjetniku u Z., protiv tuženika H. a. d.o.o. Z., i umješača na strani tuženika K. V. I. G. d.d. R., zastupanih po punomoćniku D. R., odvjetniku u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj 76 Gžn-736/14-3 od 8. studenog 2016. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-4277/09 od 24. veljače 2010., u sjednici održanoj 8. srpnja 2020.,

 

p r e s u d i o   j e :

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

Trošak odgovora na reviziju umješaču na strani tuženika se ne dosuđuje.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja suđeno je kako slijedi:

 

"I/ Nalaže se tuženiku H. a. d.o.o. iz Z., ..., da I tužiteljici S. M. iz Z., ... plati iznos od 245.922,38 kn (slovima:dvjestočetrdesetpettisućadevetstotinadvadesetdvije kune i tridesetosam lipa) sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 8.546,76 kn (slovima:osamtisućapetstotinačetrdesetšest kuna i sedamdesetpet lipa) od 14. kolovoza 2003. godine do 31. prosinca 2007.godine po stopi određenoj čl.1.st.1. Uredbe o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine" broj 153/04 od 03.studenog 2004.godine), a od 01. siječnja 2008.godine do isplate, prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena,

- na iznos od 7.375,62 kn (slovima: sedamtisućatristotinesedamdesetpet kuna i šezdesetdvije lipe) od 27. kolovoza 2003. godine do 31. prosinca 2007.godine po stopi određenoj čl.1.st.1. Uredbe o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine" broj 153/04 od 03.studenog 2004.godine), a od 01. siječnja 2008.godine do isplate, prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena,

- na iznos od 230.000,00 kn (slovima: dvjestotridesettisuća kuna) od 24. veljače 2010. godine, do isplate, prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

 

II/ Nalaže se tuženiku H. a. d.o.o. iz Z., ..., da II tužitelju mldb. P. M. iz Z., ... plati iznos od 220.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 24. veljače 2010. godine, do isplate, prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, te iznos od 1.000,00 kn mjesečno s osnova rente počam od 14. kolovoza 2003. godine, pa nadalje najkasnije do svakog 10-og u mjesecu za tekući mjesec sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog obroka, po stopi određenoj čl.1.st.1. Uredbe o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine" broj 153/04 od 03.studenog 2004.godine) do 31. prosinca 2007. godine, a od 01. siječnja 2008.godine do isplate, prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, time da je dospjele obroke dužan platiti odjednom u roku od 15 dana.

 

III/ Nalaže se tuženiku H. a. d.o.o. iz Z., ..., da I tužiteljici S. M. iz Z., ... i II tužitelju mldb. P. M. iz Z., ... nadoknadi parnične troškove u iznosu od 74.087,52 kn (sedamdesetčetiritisućeosamdesetsedam kuna i pedesetdvije lipe) sa zateznim kamatama koje teku od 24. veljače 2010. godine, do isplate, prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

 

IV/ Odbija se I tužiteljica S. M. iz Z., ... s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 30.000,00 kn te sa pripadajućim zateznim kamatama na navedeni iznos od 24. veljače 2010. godine, pa nadalje, kao i sa potraživanjem zatezne kamate na iznos od 7.735,62 od 14. kolovoza 2003. godine do 27. kolovoza 2007. godine.

 

V/ Odbija se II tužitelj mldb. P. M. iz Z., ... s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 30.000,00 kn te sa pripadajućim zateznim kamatama na navedeni iznos od 24. veljače 2010. godine, pa nadalje.

 

VI/ Nalaže se I tužiteljici S. M. i I. tužitelju P. mldb. M. oboje iz Z., ... da plate umješaču K. V. I. G. d.d. iz R., ... trošak parničnog postupka u iznosu od 6.272,00 kn (šesttisućadvijestotinesedamdesetdvije kune), u roku od 15 dana."

 

Presudom suda drugog stupnja djelomično je potvrđena, a djelomično preinačena gore navedena presuda suda prvog stupnja pa je suđeno kako slijedi:

 

"I Odbija se kao djelomično neosnovana žalba umješača na strani tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-4277/09 od 24. veljače 2010. u točki VI, u pobijanom dijelu od 73.678,00 kn (preko iznos od 6.272,00 kn) do 79.950,00 kn, za iznos od 66.110,00 kn kao neosnovana.

 

II Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-4277/09 od 24. veljače 2010. u pobijanim točkama I, II, III i VI izreke u preostalom dijelu preko iznosa od 66.110,00 kn do iznosa od 73.678,00 kn za iznos od 7.568,00 kn i sudi:

 

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I/ Nalaže se tuženiku H. a. d.o.o. iz Z., ..., da I tužiteljici S. M. iz Z., ... plati iznos od 245.922,38 kn sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 8.546,76 kn od 14. kolovoza 2003. godine do 31. prosinca 2007. godine po stopi određenoj čl. 1. st. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine" broj 153/04 od 03. studenog 2004. godine), a od 01. siječnja 2008. godine do isplate, prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena,

- na iznos od 7.375,62 kn od 27. kolovoza 2003. godine do 31. prosinca 2007. godine po stopi određenoj čl. 1. st. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine" broj 153/04 od 03. studenog 2004. godine), a od 01. siječnja 2008. godine do isplate, prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena,

- na iznos od 230.000,00 kn od 24. veljače 2010. godine, do isplate, prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku H. a. d.o.o. iz Z., ..., da II tužitelju mldb. P. M. iz Z., .... plati iznos od 220.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 24. veljače 2010. godine, od isplate, prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, te iznos od 1.000,00 kn mjesečno s osnova rente počam od 24. kolovoza 2003. godine, pa nadalje najkasnije do svako 10-og u mjesecu za tekući mjesec sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog obroka, po stopi određenoj čl. 1. st. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine" broj 153/04 od 03. studenog 2004. godine) do 31. prosinca 2007. godine, a od 01. siječnja 2008. godine do isplate, prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, time da je dospjele obroke dužan platiti odjednom u roku od 15 dana.

III/ Nalaže se tuženiku H. a. d.o.o. iz Z., ..., da I tužiteljici S. M. iz Z., ... i II tužitelju mldb. P. M. iz Z., ... nadoknadi parnične troškove u iznosu od 74.087,52 kn sa zateznim kamatama koje teku od 24. veljače 2010. godine, do isplate, prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana."

 

II Nalaže se tužiteljima da umješaču nadoknadi daljnji parnični trošak prvostupanjskog postupka u iznosu od 7.568,00 kn zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. veljače 2010. pa do isplate, a po stopi koja umješaču pripada kao sudioniku u ostalim odnosima u smislu čl. 29. st. 2. ZOO-a, u roku od 15 dana."

 

Protiv navedene presude suda drugog stupnja reviziju podnose tužitelji pa se pozivaju na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pogrešnu primjenu materijalnog prava. Predlažu da se revizija prihvati i pobijanu presudu ukine ili preinači.

 

U odgovoru na reviziju umješač na strani tuženika se usprotivio reviziji tužitelja smatrajući ju neosnovanom pa je predložio da se ona odbije. Traži i troškova odgovora na reviziju.

 

Revizija tužitelja nije osnovana.

 

Revizijski je sud ispitao pobijanu presudu sukladno odredbi iz članka 392.a stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP) u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u okviru određeno navedenih revizijskih razloga.

 

Ispitujući na takav način pobijanu presudu ne nalazi se da bi u njenom donošenju bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a.

 

Naime, u pravu je revident kada tvrdi da je prvostupanjska presuda broj Pn-4743/04 od 24. studenog 2008. (list 155) ukinuta odlukom Gž 953/09 od 5. svibnja 2009. (list 174) i odlukom Gž 297/10 od 15. studenog 2011. (list 225).

 

Prvostupanjski je sud nakon takvog ukidanja presude Pn-4743/04 ponovno odlučio o tužbenom zahtjevu presudom Pn-4277/09 od 24. veljače 2010. (list 195). Po podnesenoj žalbi tuženika, drugostupanjski sud je presudom Gžn-736/14 od 8. studenog 2016. (list 240) preinačio presudu Pn-4277/09 od 24. veljače 2010. i tako odlučio o podnesenoj žalbi tuženika na presudu Pn-4277/09. Time je otklonjena greška suda da je u dva navrata ukidao istu odluku broj Pn-4743/04 dvjema različitim odlukama i to odlukom Gž-953/09 i Gž-2970/10.

 

Samim time bespredmetnim se ukazuje više raspravljati i odlučivati o ispravcima presude Gž-297/10 po prijedlogu za ispravak (list 246) kada je odlučeno upravo pobijanom presudom Gžn-736/14 o žalbi protiv presude Pn-4277/09 s time da je ta presuda preinačena.

 

Nije počinjena niti bitna povreda iz članka 354. stavak 1. u svezi s člankom 373.a ZPP jer je drugostupanjski sud ovlašten Zakonom u smislu te zakonske odredbe prvostupanjsku presudu potvrditi ili preinačiti, između ostalog, ako je bitne činjenice mogao utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, čak neovisno o tome je li prvostupanjski sud prilikom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze (članak 373.a stavak 1. točka 2.), kao što je ovlašten uzeti u obzir i činjenice o postojanju kojih je prvostupanjski sud izveo nepravilan zaključak na temelju drugih činjenica koje je po njegovoj ocjeni pravilno utvrdio. Upravo je na takav način drugostupanjski sud i postupio kada je pobijanom presudom prvostupanjsku presudu preinačio pozivom na odredbu članka 373.a ZPP-a.

 

I materijalno je pravo u postupku pravilno primijenjeno kada je tužbeni zahtjev drugostupanjski sud našao neosnovanim.

 

Predmet spora predstavlja zahtjev tužiteljice - supruge i drugotužitelja - djeteta pok. A. M. za naknadu materijalne i nematerijalne štete uslijed smrti prednika, koji je 14. kolovoza 2003. stradao u prometnoj nezgodi koja se dogodila na auto cesti L.-Z. kod K. na način da je vozilo kojim je upravljao udarilo u središnju ogradu između sjevernog i južnog traka, nakon čega je prešlo na južni kolnički trak gdje se prevrnulo i zaustavilo. Zahtjev tužitelji temelje na odgovornosti tuženika uslijed propusta u održavanju kolnika autoceste na kojem su se prema tvrdnjama tužitelja nalazili ostaci drugog vozila kao i čavao koji se zabio u gumu vozila kojim je upravljao prednik tužitelja.

 

Prvostupanjski je sud djelomično prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja smatrajući tuženika odgovornim za nastalu štetu tužiteljima jer smatra da je u postupku utvrđeno da je do prometne nezgode došlo zbog propusta tuženika koji nije održavao cestu sigurnom za promet jer nije uklonio sa ceste ostatke vozila koje je prethodno prouzročilo nezgodu.

 

U tom kontekstu uzrokom nezgode smatra čavao u gumi vozila prednika tužitelja, a o čijem postojanju je svjedočio svjedok koji je pregledao vozilo nakon nezgode na deponiju na koji je bio odvezen i tada uočio čavao u gumi kotača. Iz toga bi proizlazilo da prvostupanjski sud smatra da se čavao nalazilo na cesti kada je prilikom vožnje dospjelo u gumu vozila prednika tužitelja, a tuženika smatra odgovornim što čavao sa ceste nije uklonio.

 

Nasuprot tome, drugostupanjski sud ne prihvaća navedene zaključke prvostupanjskog suda jer ne smatra dokazanim da bi uzrokom naglog skretanja vozila prednika tužitelja i njegovo prevrtanje bilo uzrokovano postojanjem čavla na kolniku niti probijanje gume vozila navedenim čavlom. Utoliko smatra da ne postoji odgovornost tuženika za nastup štetnog događaja.

 

Pravilan je takav zaključak drugostupanjskog suda da se tuženika ne može smatrati odgovornim za predmetni štetni događaj. Utoliko je pravilnom primjenom odredbe iz članka 6. Zakona o javnim cestama ("Narodne novine" broj 100/96, 76/98, 27/01, 114/01, 117/01 i 65/02) tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

 

Ovaj revizijski sud u svemu prihvaća razloge iz pobijane presude pa se na njih poziva sukladno odredbi iz članka 396.a stavak 1. ZPP-a u svezi s člankom 117. stav 1. i 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP/19). Stoga će se u smislu odredbe iz članka 396.a stavak 2. ZPP u svezi s člankom 117. stav 1. i 4. ZPP/19 na internetskim stranicama ovoga suda objaviti uz ovu revizijsku odluku i presuda drugostupanjskog suda.

 

Kako revizijskim navodima odluka suda ničim nije dovedena u sumnju valjalo je zato reviziju tužitelja kao neosnovanu odbiti i tako odlučiti kao u izreci ove presude pozivom na odredbu iz članka 393. ZPP-a.

 

Trošak odgovora na reviziju umješaču na strani tuženika nije dosuđen jer je ocijenjeno u smislu odredbe članka 155. u vezi s odredbom članka 166. stav 1. ZPP da ovaj trošak nije bio potreban u postupku izjavljivanja revizije.

 

Zagreb, 8. srpnja 2020.

 

                            Predsjednica vijeća:

                            Mirjana Magud, v.r.