P-3754/19.

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

 

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

PRESUDA

 

              Općinski sud u Splitu po sutkinji Jeleni Lončar, u pravnoj stvari tužitelja: T. M., OIB: …, S., P. S. 7, kojeg zastupaju punomoćnici iz O. L., V. i partneri d.o.o., S., S. 4, protiv tuženika: 1. H. d.o.o., OIB: …, Š., V. Š. 27 i 2. L. D. OIB: …, K., D.. F. T. 4, kojeg zastupa punomoćnik Z. P., odvjetnik iz Š., S. R. 71, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 3. lipnja 2020. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja M. L., odvjetničkog vježbenika u O. d. L. i partneri, punomoćnice tuženika pod 1. N. T., 8. srpnja 2020.,

 

presudio je

 

1. Nalaže se tuženiku pod 2. L. u. D. OIB: …, u roku od 15 dana isplatiti tužitelju na ime imovinske štete ukupan iznos od 14.698,00 kuna sa zateznom kamatom kako slijedi:

 

-          na iznos od 13.600,00 kuna od 8. srpnja 2020.

-          na iznos od 848,00 kuna od 9. ožujak 2016.

-          na iznos od 250,00 kuna od 9. ožujka 2016.

 

do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

Za više traženo na ime potraživanja imovinske štete u iznosu od 3.674,50 kuna u odnosu na tuženika pod 2. L. u. D. OIB: …, tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan.

 

2. Nalaže se tuženiku pod 2. L. u. D. OIB: …, u roku od 15 dana isplatiti tužitelju na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti iznos od 5.200,00 kuna sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 9. ožujka 2016. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

Za više traženo na ime potraživanja neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 2.800,00 kuna u odnosu na tuženika pod 2. L. u. D. OIB: …, tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan.

 

3. U cijelosti se odbija tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika pod 1. H. c d.o.o., OIB: … kojim se predlaže da se tuženik pod 1. HC. te d.o.o., OIB: … solidarno obveže na naknadu imovinske i neimovinske štete sa tuženikom pod 2. L. u. D. OIB: ….

 

4. Nalaže se tuženiku pod 2. L. u. D. OIB: … u roku od 15 dana isplatiti tužitelju na ime troškova parničnog postupka iznos od 11.382,98 kuna sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od presuđenja, dakle od 8. srpnja 2020. do isplate.

 

Za više traženo na ime potraživanja troškova postupka u iznosu od 9.867,02 kuna, tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

              U tužbi, zaprimljenoj 9. ožujka 2016., se navodi kako je 29. kolovoza 2015. došlo do prometne nezgode na kolniku državne ceste D.. K. – D. u kojoj je tužitelj zadobio tjelesne povrede, dok je znatno oštećeno njegovo vozilo marke Lada Niva, reg. oznake ST …. Do nastanka predmetne prometne nezgode došlo je na način da se tužitelj kretao svojim vozilom iz smjera K. prema D. državnom cestom D…, da bi u jednom trenutku naglo i neočekivano, jer cesta nije bila opremljena znakom "divljač na cesti" na cestu iz lovišta tuženika pod 2., izletjela divlja svinja te tužitelj nije imao nikakve mogućnosti izbjeći sraz i nezgodu. Odgovornost tuženika pod 1. se temelji na činjenici da nije upravljao dionicom javne ceste onako kako to nalaže odredba članka 7. Zakona o javnim cestama, odnosno na način da se korisnici ceste cestom mogu služiti sigurno, jer na cesti nije postavljen znak opasnosti divljači na cesti. Odgovornost tuženika pod 2. se temelji na tome što isti lovozakupnik lovišta nije tražio postavljanje znaka opasnosti, a upravo je divljač iz lovišta tuženika pod 2. uzrokovala nastanak predmetne prometne nezgode. U navedenoj prometnoj nezgodi znatno je oštećeno vozilo marke Lada Niva, reg. oznake ST …, a visina štete na istom iznosi najmanje 25.000,00 kuna. Imao je trošak izvida štete u visini od 312,50 kuna te trošak šlepanja vozila u iznosu od 1.060,00 kuna. U prometnoj nezgodi zadobio je tjelesne povrede, odnosno povrijeđeno mu je pravo na tjelesno i duševno zdravlje pa imajući u vidu sve kvalifikatorne okolnosti od kojih ovisi visina naknade štete – pretrpljeni strah, duševni bolovi zbog umanjenja životne aktivnosti, strah, naruženost, na ime neimovinske štete potražuje iznos od 12.000,00 kuna, dok na ime tuđe njege i pomoći traži iznos od 500,00 kuna te na ime troškova liječenja iznos od 500,00 kuna.

 

              U odgovoru na tužbu, zaprimljenom 12. siječnja 2018., tuženik pod 2. je prigovorio nadležnosti Općinskog suda, istakao je prigovor promašene pasivne legitimacije, jer tuženik pod 2. nikakvom svojim djelovanjem, niti propustom nije odgovoran za prometnu nezgodu. Smatra da postoji odgovornost tužitelja, naime nije utvrđena brzina kretanja vozila, za koju tuženik pod 2. smatra kako nije bila u skladu s ograničenjem od 60 km/h. Vozilo se nije kretalo kako je navedeno u tužbi iz smjera K., nego iz mjera D.. U policijskom izvješću je navedeno kako je mjesto nezgode obraslo s visokom travom i grmljem, čije održavanje nije u sklopu djelatnosti lovačke udruge. Suprotno navodima iz tužbe tražili su postavljanje znaka opasnosti divljač na cesti. Predmetna nezgoda nije u vezi s djelovanjem lovačke udruge, jer se i prethodnog dana, a niti spomenutog dana nije odvijao lov u lovištima kojima gospodari tuženik pod 2.

 

U odgovoru na tužbu, zaprimljenom 16. siječnja 2018., tuženik pod 1. je osporio osnov i visinu tužbenog zahtjeva te predlaže isti odbiti kao neosnovan. Prometnu nezgodu uzrokovao je tužitelj time što nije sukladno odredbi članka 51. Zakona o sigurnosti prometa na cestama prilagodio brinu kretanja vozila osobinama i stanju ceste, niti je vozio sukladno prometnim znakovima. Na predmetnoj cesti, prije mjesta nezgode (stacionaža 4+503 km) bio je postavljen prometni znak "divljač na cesti". Sve i da isti znak nije postavljen, tuženik pod 1. ne bi bio pasivno legitimiran. Uređenje prometa na dionicama državnih cesta koje prolaze kroz naselje nije u nadležnosti tuženika pod 1., već je to sukladno odredbi članka 5. ZCPC-a u nadležnosti jedinica lokalne samouprave. Iz kojih odredbi proizlazi da jedinica lokalne samouprave uređuje promet na dionicama državnih cesta koje prolaze kroz naselje, odnosno da izrađuje prometne elaborate sukladno kojim se postavljaju prometni znakovi i oprema. Sve i da je tuženik pod 1. dužan postavljati i održavati prometne znakove na državnim cestama u  naselju (a nije), u konkretnom slučaju, prema odredbi članka 61. stavak 2. Zakona o cestama ("Narodne novine" broj 84/11.) nije postojala obveza na postavljanje novih prometnih znakova koji nikada nisu postojali na terenu. Naime, tuženik pod 1. ne raspolaže građevinsko-prometnom dokumentacijom za predmetnu dionicu ceste. Odredbom članka 61. stavak 2. Zakona o cestama propisano je da za javne ceste koje su izgrađene do stupanja na snagu ovog Zakona, a nemaju prometni elaborat, mjerodavno je postojeće stanje prometne signalizacije i opreme. Zakonom o cestama nije propisana obveza tuženika pod 1. niti na temelju istog propisa ima ovlaštenja kroz radove i održavanja postavljati znakove tamo gdje nikada nisu bili postavljeni. Dužnost postavljanja prometnih znakova postojala bi samo u slučaju kada je isti bio postavljen, ali je u međuvremenu na bilo koji način uklonjen ili otuđen, a sve u skladu s člankom 26. Pravilnika o održavanju cesta ("Narodne novine" broj 90/14.). Takvo je i pravno stajalište VSRH-a u presudi pod poslovnim brojem Rev-1008/07-2 od 21. siječnja 2009. u kojoj se između ostalog navodi: "Naime, prema članku 55. ZJC III – tuženik obavlja djelatnost građenja i održavanja županijskih i lokalnih cesta koje su tim zakonom propisane kao javne ceste. Pojam "održavanje" upućuje na vođenje brige o nečem već postojećem, što u konkretnom slučaju znači da u održavanje ne bi ulazilo ovlaštenje za postavljanje prometnih znakova koji ne postoje u prometnom projektu, a na temelju kojeg se u skladu s člankom 33. ZJC postavlja prometna signalizacija, kako to opravdano ističe revident. Odredbom članka 33. ZJC doista je propisano da se prometna signalizacija i oprema postavljaju na temelju prometnog projekta (stavak 1.), a Ž.u.z.c. ovlaštena je uz prethodnu suglasnost nadležnog županijskog ureda izmijeniti prometni projekt, odnosno postojeće stanje na cestama koje su izgrađene do stupanja na snagu tog Zakona koje je mjerodavno ukoliko iste nemaju prometni projekt (stavak 2. i 3. istog članka). Dakle, iz citiranih zakonskih odredbi valja zaključiti da je Ž.u.z.c. ovlaštena i dužna održavati samo postojeću prometnu signalizaciju, odnosno da u okvire njezine obveze održavanja ceste ne spada postavljanje novih prometnih znakova, tj. onih koji nikada od ranije nisu postojali na terenu. Drugim riječima, dužnost postavljanja novog prometnog znaka od strane Ž. u.z.c. postojala bi samo u slučajevima kada je prometni znak već bio postavljen, ali je u međuvremenu na bilo koji način uklonjen (srušen, ukraden i sl.)." Takvo je i pravno stajalište VSRH-a u presudi pod poslovnim brojem Rev-1665/2000. od 27. svibnja 2003. i Županijskog suda u Bjelovaru u presudi pod poslovnim brojem Gž-1271/2012-2 od 9. svibnja 2013., Županijskog suda u Splitu u presudi pod poslovnim brojem Gž-154/2015. od 30. travnja 2015. i presudi pod poslovnim brojem Gž-901/2015. od 7. siječnja 2016. Ukoliko je tuženik pod 2. smatrao da je potrebno postaviti nove prometne znakove "divljač na cesti" trebao je jedinici lokalne samouprave sukladno odredbi članak 50. Zakona o cestama podnijeti zahtjev. Ističe da tuženik pod 2. nikada nije tražio od tuženika pod 1. da se osim postojećeg prometnog znaka postavi još znakova "divljač na cesti".

 

              Rješenjem od 15. veljače 2018. pod poslovnim brojem P-1211/16. Općinski sud u S. se oglasio mjesno nenadležnim, a  koje rješenje je ukinuto rješenjem Županijskog suda u Z. pod poslovnim brojem Gž-2732/18. od 28. svibnja 2019. te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na daljnji postupak.

 

              Podneskom od 12. prosinca 2019. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev na način da je na ime imovinske štete potraživao ukupan iznos od 18.372,50 kuna te na ime neimovinske štete, tuđe njege i pomoći te troškova liječenja iznos od 13.000,00 kuna.

 

              Podneskom od 3. lipnja 2020. tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev na način da je potraživao na ime imovinske štete iznos od 18.372,50 kuna te na ime neimovinske štete iznos od 8.000,00 kuna.

 

              Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem zapisnika o očevidu PU, PP S. broj … od 29. kolovoza 2015., zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola PU, PP broj … od 29. kolovoza 2015., popisa prometnih znakova sa lokacijama i detaljnim podacima, račun P. S., P. I. A. d.o.o. Z., Podružnica za trgovinu i popravak motornih vozila S., račun vučne službe Z. od 29. kolovoza 2015., saslušanjem tužitelja T. M. u svojstvu stranke, svjedoka J. N., pisanog nalaza i mišljenja sudskog vještaka N. K. od 4. prosinca 2019., nalaza i mišljenja sudske vještakinje dr. D. T. od 9. ožujka 2020., nalaza i mišljenja sudske vještakinje dr. S. B. od 9. ožujka 2020.

 

              Punomoćnici stranaka su popisali parnični trošak.

 

              Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan u odnosu na tuženika pod 2. L. u. D. zahtjev je neosnovan u odnosu na tuženika pod 1. H.c. d.o.o.

 

Među strankama nije sporno da je 29. kolovoza 2015. došlo do prometne nezgode na kolniku državne ceste D… K.-D. na način da je T. M. upravljajući osobnim vozilom marke "Lada Niva" reg. oznake ST … naletio na divlju svinju, sve na području gdje se nalazi lovište kojim gospodari tuženik pod 2.

 

Sporno je jesu li tuženici odgovorni za nastalu štetu, odnosno je li tužitelj pridonio nastanku iste.

 

Odštetna odgovornost osoba koje gospodare lovištem (lovoovlaštenika i lovozakupnika) i načela na kojima se ta odgovornost zasniva i to kao objektivna odgovornost, uređena je odredbom članka 83. stavak 1. Zakona o lovstvu ("Narodne novine" broj 140/05., 75/09., 153/09. i 14/14.) koji određuje da je za štetu koju počini divljač u lovištu odgovoran lovoovlaštenik lovišta na kojem divljač živi te općim propisima Obveznog prava kojima je uređena odgovornost za štetu od opasne stvari ili opasne djelatnosti i to konkretno članak 1045. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08. i 125/11. - dalje: ZOO) koji određuje da se za štetu od opasne stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovora bez obzira na krivnju, te daljnjim odredbama članka 1063.-1067. ZOO-a budući divljač koja pretrčava cestu na kojoj se odvija promet motornim vozilima predstavlja opasnu stvar, a šteta nastala u vezi opasnom stvari smatra se da potječe od te stvari (osim ako se ne dokaže da one nisu bile uzrok štete).

 

Prema članku 50. Zakona o cestama ("Narodne novine" broj: 84/11., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14.) za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovu krivnje (1.).

Pravna osoba koja upravlja javnim cestama, odnosno koncesionari odgovaraju za štetu iz stavka 1. ovog članka nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima (2.).

 

Odredbom članka 19. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05. i 41/08. – u daljnjem tekstu ZOO) propisano je da se pod  pravima osobnosti, kad je u pitanju fizička osoba, podrazumijevaju pravo na život, tjelesno duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i drugo.

 

              Prema odredbi članka 1100. stavak 1. ZOO-a sud će u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, dok je stavkom 2. istog članka propisano da će sud prije odlučivanja o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

 

              Odredbama članaka 1085. stavak 1. i 4. te članka 1090. ZOO-a određuju se uvjeti za dosudu naknade materijalne štete kao i obim te naknade. U njima je propisano da je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo  prije nego što je šteta nastala, s tim da će sud, između ostalog, dosuditi oštećenom naknadu  u novcu  kad on to zahtijeva. Tu će naknadu sud, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije  uzrokovane štete, dosuditi u svoti koja je potrebna  da se materijalna situacija oštećenom dovede u ono stanje  u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje (potpuna naknada).

 

              Odredbom članka 1092. ZOO-a propisano je da oštećenik koji je doprinio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu.

 

              U skladu s odredbom članka 1100. ZOO-a tužitelju bi pripadalo pravo na pravičnu novčanu naknadu pod uvjetom da povreda prava osobnosti, uzimajući u obzir posebno njezinu težinu i trajanje, nije neznatna. 

 

              Odredom članka 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe osim ako je šteta nastala nakon toga.

 

Čitanjem zapisnika o očevidu PU, PP broj … od 29. kolovoza 2015. utvrđeno je da je 29. kolovoza 2015. u 04,30 sati izvršen očevid na državnoj cesti D …, K.-D., mjesto V. te je istim utvrđeno da se prometna nezgoda dogodila u naselju na cesti s kolnikom u oba smjera, cesta je ravna, kolnik je hrapav i dobar te suh, na mjestu događaja širina kolnika je 5,80 m. Uz zapadni rub kolnika pruža se meki teren u razini s obraslom visokom travom, a uz istočni rub kolnika u razini pruža se meki teren sa visokom travom i grmljem. Sa istočne stranke kolnika odakle je naišla divlja životinja (svinja) na kolnik, nalazi se meki zemljani teren obrastao grmljem. Ograničenje brzine je 60 km/h te je kolnik slabo osvijetljen. Osobno vozilom marke Lada Niva reg. oznake ST … proizvedeno 2006. vlasništvo T. M., registrirano do 25. kolovoza 2016. osigurano kod osiguravajućeg društva V. o. d.d. te je na navedenom vozilu oštećen prednji dio poklopac motora, branik, oba puta svjetla, maska motora, posuda ulja od servo volana, pokazivači smjera u braniku, hladnjak,krov, poklopac prtljažnika, zadnje lijevo putno svjetlo, vozačeva vrata, nosač registarske pločice.

 

Čitanjem zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola PU, PP broj … od 29. kolovoza 2015. utvrđeno je da kod ispitanika T. M. nije utvrđena prisutnost opojnih droga ili lijekova na dan 29. kolovoza 2015. u 5,00 sati.

 

Čitanjem popisa prometnih znakova sa lokacijama i detaljnim podacima utvrđeno je da je na dan 25. kolovoza 2015. na državnoj cesti D… i to na stacionaži km 4 + 503 m bio postavljen znak A44.

 

Čitanjem računa P. S., P. I. A. d.o.o. Z., Podružnica za trgovinu i popravak motornih vozila S. utvrđeno je da je isti ispostavljen na iznos od 312,50 kuna na ime procjene štete T. M..

 

Čitanjem računa vučne službe Z. od 29. kolovoza 2015. utvrđeno je da je isti ispostavljen u iznosu od 1.060,00 kuna na ime prijevoza vozila Lada Niva ST… vlasništva T. M..

 

Iz iskaza tužitelja T. M. proizlazi kako se 29. kolovoza 2015. kretao kolnikom ceste D.-K., bilo je rosno i vlažno vrijeme, ali je preglednost bila dobra. Vozio je brzinom čak manjom od dopuštene negdje 60-ak km/h. Kada je prolazio prema mjestu V., na kojem dijelu je cesta omeđena sa štitnicima, a uz cestu nekih možda 50-ak metara nalazilo se veliko raslinje. U jednom trenutku mu je iskočila divlja svinja. Divlja svinja je izašla u dijelu gdje prestaju štitnici. Sa njim u automobilu bio je N. J.. Šteta na vozilu je bila velika, odnosno totalna šteta. Sutradan je odmah operiran. Bio je u B. u toplicama. Imao je i određene troškove liječenja. Na spornom dijelu radi se o L. u. D.. Na mjestu prometne nezgode nije bio znak divljač na cesti. Na tom dijelu ceste ograničenje brzine je bilo možda 80-ak km/h. Ne može se sjetiti je li vidio znak ograničenja brzine. Tom cestom prolazi rijetko i nikako. Poznato mu je da je tu lovište. Štitnici uz cestu, odnosno ograda uz cestu je visine cca pola metra, možda više.

 

Iz iskaza svjedoka J. N. proizlazi kako se spornog dana vozio sa tužiteljem iz D. u pravcu K.. Tužitelj je vozio čak ispod normalne brzine. Pretpostavlja da se radilo o ograničenju od 60-ak km/h, ali nije siguran. Nikoga nije bilo na cesti. U jednom trenutku na pravcu prije uzbrdice na pogled na K. samo se ispred njih stvorila divlja svinja. Doslovno u sekundi pa i manje. S obzirom da je bio suvozač nije obraćao pažnju na to postoje li znakovi divljač na cesti i slično.

 

Iz pisanog nalaza i mišljenja sudskog vještaka N. K. od 4. prosinca 2019. proizlazi:

Zaključak

-          mjesto prometne nezgode nalazi se na kolniku državne ceste DC … na relaciji K. – D. u mjestu V.

-          neposredno prije sraza osobno vozilo "Lada Niva", reg. oznake i broja ST … kreće se istočnim prometnim trakom navedene dionice iz pravca juga u pravcu sjevera i neposredno prije otklona volanom u lijevo i prelaska na zapadni prometni trak i poduzimanja intenzivnog kočenja kreće se s brzinom od oko 83,4 km/h ili 23,09 m/s

-          divljač – divlja svinja kolničku površinu prelazi iz pravca istoka u pravcu zapada, dolazeći osobnom vozilu "Lada Niva" sa njegove desne na lijevu stranu i kolničku površinu pretrčava prosječnom brzinom od oko 15 km/h ili 4,15 m/s te od početka prelaska kolnika pa do mjesta naleta prešao put od oko 4,4 metra za što joj je trebao vremenski interval od 1,06 sekundi

-          mjesto naleta nalazi se na udaljenosti od oko 1 metar od zapadnog ruba kolnika u pravcu istoka i na početku vidljivih tragova kočenja desnih kotača osobnog vozila "Lada Niva"

-          analizom kinematike nastanka predmetne prometne nezgode za kazati je da je vozač osobnog vozila "Lada Niva" reagirao na otklon volana u lijevo i intenzivnim kočenjem te izmicanjem svog težišta na suprotni zapadni prometni trak u cilju izbjegavanja naleta vremenski gledano 2,38 sekunda prije naleta ili na udaljenosti od oko 55,4 metra prije samog naleta

-          na udaljenosti od oko 55,4 metra prije mjesta naleta na divljač, odnosno vremenski gledano 2,38 sekunda prije naleta, a kada je vozač osobnog vozila poduzeo otklon volanom u lijevo u cilju izbjegavanja naleta na divljač koja mu dolazi s njegove desne strane, uz poduzimanje intenzivnog kočenja i uz prosječno usporenje od 7 3/s2, do mjesta naleta zaustavio bi se da se giba brzinom od oko 78,17 km/h ili 21,6 m/s ili sa bilo kojom brzinom manjom od navedene.

Visina štete na osobnom vozilu "Lada Niva" reg. oznake i broja ST …

 

 

              Nakon nezgode predmetno osobno vozilo pregledao je ovlašteni procjenitelj V. o. koji je napravio popis dijelova za zamjenu i dijelova za popravak.

              Slijedom navedenog, popravak vozila nije ekonomski opravdan. Na vozilu je nastala potpuna ili totalna šteta.

 

              Zaključak

              Na predmetnom osobnom vozilu "Lada Niva" nastala je potpuna ili totalna šteta u ukupnom iznosu od 17.000,00 kuna.

 

              Iz nalaza i mišljenja sudske vještakinje dr. D. T. od 9. ožujka 2020. proizlazi kako je iz sudskog spisa i priložene medicinske dokumentacije razvidno kako je tužitelj 29. kolovoza 2015. imao prometnu nezgodu kada mu je izletjela divljač na cestu, a on je u tom trenutku naglo zakočio. Od medicinske dokumentacije iz tog perioda je priložena liječnička potvrda izdana 3. ožujka 2016. iz koje je vidljivo da se javio liječniku opće prakse 31. kolovoza 2015. i tužio se na bolove u vratu povezujući sa prometnom nezgodom. Liječen je konzervativno. Nakon mjesec dana ponovno se javio liječniku opće prakse zbog bolova u leđima i otežanog hoda pa je liječen isto tako konzervativno, primao je injekcije, stanje se pogoršavalo te je nakon mjesec dana operiran. Od sljedeće medicinske dokumentacije priloženo je otpusno pismo Zavoda za neurokirurgiju gdje je boravio od 27. listopada do 4. studenog 2015. kada mu je izvršena operacija na kralješnici. Priložen je i opis magnetske rezonance od 13. listopada 2015. koji opisuje degenerativne promjene u predjelu kralježnice u predjelu discusa koje su opširno opisane. Nakon toga su priloženi i kartoni sa fizikalne terapije i nalazi neurokirurga te tegobe koje tužitelj ima. Kod vještačenja mora uzeti u obzir nedovoljnost medicinske dokumentacije koju tužitelj ima kako bi mogla povezati tegobe donjeg dijela kralježnice sa prometnom nezgodom jer mjesec dana nakon ozljede ne postoji nikakav nalaz s kojim dovodi uzročno posljedičnu vezu sa štetnim događajem. Navedena operacija je mogla nastati i nastala je zbog utvrđenih degenerativnih promjena koji je najčešći uzrok takvih operacija, a što potvrđuje i nalaz MR-a. Prema tome umanjenja životnih aktivnosti u štetnom događaju nije bilo. Što se tiče bolova kako se javio liječniku opće prakse radilo se o bolovima u vratnoj kralješnici jer je vjerojatno doživio blažu trzajnu ozljedu u predjelu vrata. Međutim, kako se kasnije nije spominjala, niti je odlazio neposredno nakon kod specijaliste ni ta ozljeda nije ostavila umanjenje životnih aktivnosti, ali je trpio bolove u srednjem intenzitetu 5 dana i još u slabom intenzitetu 2 tjedna. Naruženosti nema. Nije nosio ovratnik tako da nema podataka o potrebi tuđe njege i pomoći. Zdravstveni karton tužitelja ne prileži spisu. U anamnezi otpusnog pisma se opisuje da pacijent navodi višegodišnje tegobe iz kruga bolnog slabinskog sindroma, a da su se unatrag oko mjesec dana smetnje osobito intenzivirale. Nema dokumentacije koja bi potvrdila da bi ovakva prometna nesreća s nespornom ozljedom vrata mogla ostaviti za posljedicu bilo kakve ozljede po leđa s obzirom na tužiteljevo ranije zdravstveno stanje jer da se tužitelj javio zbog bolova u donjem dijelu kralježnice i odlazio na preglede odmah neposredno možda bi se moglo jedan dio tegoba dovesti u vezu. Međutim, nakon mjesec dana vještakinja ne može povezivati tegobe sa štetnim događajem. Tužitelj je primao injekcije Deksametasona i Voltarena što se vidi iz nalaza liječnika opće prakse, ali je iste primao od 30. rujna, znači nakon mjesec dana od ozljede i ti lijekovi pomažu da bi eventualni bolovi u kralježnici bili sanirani. Međutim to ne znači u ovom slučaju ništa jer ne postoji u mjesec dana od ozljede medicinska dokumentacija. Tužitelj je mogao kupovati lijekove protiv bolova i bez liječničkih recepata, ali kod vještačenja vještakinja mora imati medicinsku dokumentaciju. Nije joj poznato je li tužitelj bio vezan sigurnosnim pojasom u trenutku prometne nezgode.

 

Iz nalaza i mišljenja sudske vještakinje dr. S. B. od 9. ožujka 2020. proizlazi kako je tužitelj T. M. rođen 1949. doživio prometnu nezgodu 29. kolovoza 2015. na način kako je opisano u tužbenom zahtjevu. Poslušala je i nalaz i mišljenje ovdje nazočnog vještaka ortopeda. Na temelju dostupne medicinske dokumentacije koja prilježe sudskom spisu, ali i na temelju svog dugogodišnjeg radnog iskustva mišljenja je da je tužitelj u trenutku ozljeđivanja doživio strah jakog intenziteta u trajanju od pola minute, nastavio se sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 1 dana, a potom strah srednjeg intenziteta u trajanju od 5 dana. Strah blažeg intenziteta sa iste osnove u različitim vremenskim intervalima je trpio u periodu od 2-3 tjedna. Trajnih posljedica straha nema. Navedeni psihički simptomi izazvali su kod tužitelja povredu duševnog integriteta lakog stupnja, a privremenog karaktera.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske i neimovinske štete, a kao posljedica prometne nezgode koja se dogodila 29. kolovoza 2015. na kolniku državne ceste D… K.-D..

 

Tijekom postupka utvrđeno je:

-          da je tužitelj 29. kolovoza 2015. upravljao osobnim vozilom na kolniku ceste D… K.-D.

-          da je pritom svojim vozilom naletio na divlju svinju na području lovišta kojim gospodari tuženik pod 2. L. u. Dda je kolnik bio suh, slabo osvijetljen uz ograničenje brzine od 60 km/h

-          da je na dan prometne nezgode (stacionar 4 + 503 km) na predmetnoj cesti bio postavljen prometni znak "divljač na cesti"

-          da je najveća ograničena brzina kretanja u naselju ograničena prometnim znakom 60 km/h

-          da se vozilo tužitelja kretalo brzinom od 83,4 km/h

-          da divlja svinja kolničku površinu prelazi brzinom od oko 15 km/h, a vozač ju je mogao uočiti na udaljenosti od oko 55,4 m prije naleta

-          da bi se tužitelj zaustavio prije mjesta sraza da se giba brzinom od 78,17 km/h ili bilo kojom manjom brzinom.

 

Prigovor promašene pasivne legitimacije prvotuženika i drugotuženika nisu osnovani.

 

Legitimacija se temelji na naprijed citiranim Zakonima, dakle Zakonu o cestama, Zakonu o obveznim odnosima i Zakonu o Lovstvu.

 

Odredba članka 50. stavak 1. i 2. Zakona o cestama odnosi se na oštećenika kao osobu koja je pretrpjela štetu na javnoj cesti i pravnu osobu koja upravlja cestom, dok se odgovornost za štetu od divljači kao opasne stvari prosuđuje po općim pravilima o objektivnoj odgovornosti sukladno ZOO-u jer divljač na cesti zbog povećane opasnosti od nastanka štete za okolinu predstavlja opasnu stvar u smislu članka 1063. ZOO-a.

 

Međutim, postavljanjem znaka opasnosti "divljač na cesti" tuženik pod 1. H. c d.o.o., kao pravna osoba koja upravlja javnom cestom, otklonila je svoju odgovornost za predmetnu štetu jer se njena odgovornost temelji na Zakonu o cestama. Tužitelj se pogrešno poziva na Zakon o javnim cestama jer je isti prestao važiti stupanjem na snagu Zakona o cestama, a koji je drugačije uređivao odgovornost za štetu uslijed nalijetanja divljači na cestu. Tuženik pod 1. H. c. d.o.o. je u spis dostavio popis sa lokacijama i detaljnim podacima prometnih znakova na državnoj cesti D…, dionica 02, stacionar od 0,000 do 8,000 km sa stanjem na dan 25. kolovoza 2015. iz kojeg je razvidno da je na predmetnoj dionici ceste bio postavljen znak A44 koji sukladno Pravilniku o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama ("Narodne novine" broj: 35/05.) označuje posebno opasna mjesta na kojima divljač često prelazi preko ceste.

 

Među strankama nije sporno da je predmetna šteta nastala u lovištu kojeg je lovoovlaštenik drugotuženik. Sukladno članka 83. stavak 2. Zakona o lovstvu smatra se da divlja svinja stalno živi u lovištu u kojem je počinjena šteta, ako lovoovlaštenik u tom lovištu ne dokaže suprotno, što drugotuženik nije dokazao. Kako divljač na cesti predstavlja opasnu stvar zbog povećane opasnosti za nastanak štete, na temelju članka 1064. ZOO-a, a u vezi sa člankom 82. stavak 3. Zakona o lovstvu za predmetnu štetu odgovoran je drugotuženik kao lovoovlaštenik lovišta u kojem živi divlja svinja. Tuženik pod 2. L. u. D. se pokušava ekskulpirati odgovornosti tvrdeći da je od H. c. d.o.o. tražio postavljanje signalizacije opasnosti "divljač na cesti". Sve kad bi se primka povratnica koja prileži spisu (list 48) smatrala da se odnosi upravo na takav zahtjev, a isto ne proizlazi iz same primke povratnice, tuženik pod 2. L. u. D. ne bi se zbog toga mogao osloboditi odgovornosti, jer kao što je već rečeno odgovornost drugotuženika temelji se na Zakonu o obveznim odnosima i Zakona o lovstvu, a ne odredbe Zakona o cestama.

 

Nadalje, prije odlučivanja o visini tužbenog zahtjeva, trebalo je odlučiti o osnovanosti prigovora suodgovornosti tužitelja nastanku prometne nezgode.

 

Iz iskaza tužitelja proizlazi da je do prometne nezgode došlo na način da je na cestu iskočila divlja svinja. Tužitelj je tvrdio da nije bio postavljen znak opasnosti divljač na cesti, da je vozio najviše do 60 km/h, a što je potvrdio i svjedok J. N.. Iskaz tužitelja i svjedoka o brzini kretanja automobila nema uporište u pisanom nalazu i mišljenju sudskog vještaka N. K., a koji pisani nalaz i mišljenje kao stručan, argumentiran i izrađen na temelju cjelokupne dokumentacije koja prileži spisu u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Vještak je naveo da se tužitelj neposredno prije naleta gibao brzinom od 83,4 km/h, a divlja svinja brzinom od oko 15 km/h. Na udaljenosti od oko 55,4 m prije naleta na divljač, a kada je tužitelj poduzeo otklon volanom u lijevo u cilju izbjegavanja naleta na divljač, uz poduzimanje intenzivnog kočenja zaustavio bi se da se giba brzinom od 78,17 km/h ili s bilo kojom manjom. S obzirom da je ograničenje brzine na predmetnoj dionici 60 km/h, a tužitelj je vozio brzinom koja je preko 20 km/h veća od dopuštene, s obzirom na navode vještaka da bi se sraz izbjegao pri brzini od 78,17 km/h ili bilo kojom manjom, to je očito da je prekoračenje brizne doprinijelo nastanku prometne nezgode. Točno je da vještak navodi da je tužitelj pravovremeno reagirao na volan, ali do nesreće ne bi došlo da je vozio u okviru ograničenja brzine.

 

Analizirajući dinamiku i način nastanka nezgode, naprijed opisan, razvidno je da tužitelj nije postupio sukladno odredbom Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15.) prema kojem je dužan postupati u skladu sa znakovima i naredbama ovlaštenih osoba, propisima o prometnim pravilima te prometnim znakovima postavljenim na cesti.

 

Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja sud zaključuje da je tužitelj doprinio nastanku nezgode u visini od 20 %.

 

U postupku su saslušani liječnici vještaci, kako iz naprijed izloženog proizlazi, taksativno su i kronološki naveli važne detalje i kronologiju liječenja tužitelja, stručno i argumentirano se osvrnuli na bitne činjenice pružajući sudu osnovu za praćenje provedenog tijeka liječenja, pri čemu su suvremenim medicinskim znanjima i metodama dali objektivna mjerila za kvantitativno određenje svih vrsta neimovinske štete, na temelju kojih je sud mogao s dovoljno objektivnih podataka obrazložiti i dati svoju ocjenu pretrpljene neimovinske i imovinske štete, radi čega se njegovo mišljenje u cijelosti prihvaća. Utvrđenom je dodati da ni parnične stranke nisu imale prigovora vještaka.

 

Polazeći od svih utvrđenih okolnosti predmetnog slučaja, pri tom ocjenjujući vjerodostojnost svih dokaza provedenih u postupku, držeći nalaz i mišljenje sudskih vještaka vjerodostojnim, s obzirom da su vještaci svoj nalaz i mišljenje dali nakon što su pregledali relevantnu medicinsku dokumentaciju te su nalazi i mišljenja dani prema pravilima struke i valjano su argumentirani, a također stranke nisu imale primjedbe na ista i imajući u vidu značaj i težinu ukupnih posljedica na tužiteljevo zdravlje u tjelesnoj i duševnoj sferi, vodeći računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih bolova, duševnih bolova i straha, nadalje vodeći računa o aspektima tužiteljeve osobnosti, a posebno o njegovoj životnoj dobi u vrijeme predmetne prometne nezgode kada je imao 66 godinu, po stavu ovog suda pravična novčana naknada u tim okolnostima bi iznosila 6.500,00 kuna.

 

              Prilikom odmjeravanja visine neimovinske štete primijenjeni su izmijenjeni orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda RH broj Su IV-47/2020-5 od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020.

 

Što se tiče visine štete na motornom vozilu vještak N. K. je utvrdio da se radi o totalnoj šteti u visini od 17.000,00 kuna. Vještak je uzeo u obzir sve parametre, detaljno je obrazložio svoj nalaz te sud prihvaća tako utvrđenu visinu štete. Na ovakav izračun ni stranke nisu imale primjedbi.

 

Ukupno, sud smatra da tužitelju na ime naknade štete pripada iznos od 24.872,50 kuna, od čega na ime neimovinske štete 6.500,00 kuna, a na ime imovinske štete 18.372,50 kuna (šteta na vozilu, trošak šlepanja i izvida štete).

 

Kako je sud utvrdio da je tužitelj suodgovoran za nastanak nezgode u omjeru od 20 %, to je za navedeni postotak trebao umanjiti iznose imovinske i neimovinske štete pa bi tužitelju pripadao ukupan iznos od 19.898,00 kuna, od čega na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti 5.200,00 kuna, na ime imovinske štete 14.698,00 kuna.

 

Zatezne kamate na neimovinsku štetu dosuđene su od podnošenja tužbe, a zatezne kamate na ime štete na vozilu od presuđenja. Naime, tuženik pod 2. L. u. D. nije registriran kao d.d. za osiguranje pa se u odnosu na tuženika pod 2. L. u. D. ne mogu primijeniti odredbe članka 12. stavak 4. Zakona o obveznom osiguranju u prometu. U odnosu na štetu koja se odnosi na trošak izvida štete te trošak šlepanja, zatezne kamate dosuđene su prema zatraženom, dakle od podnošenja tužbe, iako bi tužitelju iste pripadale i ranije.

 

Za navesti je, a s obzirom da je tužitelj smanjio tužbeni zahtjev, da se smanjenje istog ne može smatrati preinakom tužbe, u smislu odredbe članka 191. stavak 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 26/91., 34/91., 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 57/11., 25/13. i 89/14. – dalje ZPP-a), a niti djelomičnim povlačenjem tužbe u smislu odredbe članka 193. ZPP-a te je u slučaju smanjenja tužbenog zahtjeva sud dužan raspravljati i odlučivati isključivo u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva, koji pravni stav je izražen i u odluci Vrhovnog suda RH broj Rev-662/08. od 8. travnja 2009.

 

Odluka o parničnom trošku donesena je na temelju članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a.

Tužitelju je priznati trošak sastava tužbe od 9. ožujka 2016., za sastav podnesaka od 23. siječnja 2018., 13. veljače 2018., 14. prosinca 2019., za zastupanje na ročištima od 15. veljače 2018., 27. rujna 2019., 21. studenog 2019., 9. ožujka 2020. i 3. lipnja 2020. po 100 bodova, što pri vrijednosti boda sa zatraženim paušalom od 10,00 kuna iznosi 9.000,00 kuna, a kojem iznosu je trebalo pridodati 25 % PDV-a u iznosu od 2.250,00 kuna pa se dolazi do iznosa od 11.250,00 kuna. Kako je tužitelj uspio u postupku sa 78 % (osnov 80 % + visina 75 %), a tuženik pod 2. L. u. S. sa 22 %, to postotak uspjeha tužitelja koji je preostao nakon obračuna postotka u kojem su strane uspjele u parnici iznosi 56 %. Od iznosa od 11.250,00 kuna tužitelju pripada 56 % što znači 6.300,00 kuna. Na navedeni iznos trebalo je nadodati troškove vještačenja u iznosu od 3.800,00 kuna, troškove sudske pristojbe na tužbu u iznosu 734,00 kuna i trošak sudske pristojbe presude u iznosu od 548,98 kuna pa se dobije iznos od 11.382,98 kuna.

 

Za više traženo na ime potraživanja troškova postupka u iznosu od 9.867,02 kuna, tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan.

 

Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.

 

 

Split, 8. srpnja 2020.

 

SUTKINJA

 

JELENA LONČAR

 

 

 

 

 

 

 

 

 

PRAVNA POUKA:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste. 

 

DNA:

-          pun. tužitelja

-          tuženiku pod 1.

-          pun. tuženika pod 2.

-          u spis

1