1

                            Broj:Jž-1030/2020

  

 

                                              

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković kao predsjednice vijeća te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. M.K.G., zbog prekršaja iz čl. 54. st. 3. u vezi sa st. 1. toč. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga („Narodne novine“, broj 107/01., 87/02., 163/03., 141/04., 40/07., 149/09., 84/11, 80/13. i 39/19.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu od 25. svibnja 2020., broj 64. Pp J-246/2020, u sjednici vijeća održanoj 8. srpnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o     j e

 

I. Odbija se žalba okr. M.K.G. kao neosnovana te se potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

 

II. Na temelju čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okr. M.K.G. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 300,00 (tristo) kuna u roku 15 dana od primitka ove presude.

 

Obrazloženje             

 

Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu od 25. svibnja 2020., broj 64. Pp J-246/2020, proglašen je krivim okr. M.K.G. da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 54. st. 3. u vezi sa st. 1. toč. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu 6.000,00 kuna, u koju se lišenje slobode 27. veljače 2020. uračunava kao 300,00 kuna, pa je okrivljeniku preostala novčana kazna u iznosu 5.700,00 kuna, koju je dužan platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne. Uz navedeno, okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu 500,00 kuna.

 

Istom presudom, na temelju čl. 64. st. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga u vezi sa čl. 76.a Prekršajnog zakona, od okrivljenika je oduzeta jedna PVC vrećica ispunjena drogom marihuanom, ukupne težine 1,80 grama, privremeno oduzeta potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta broj 01316851.

 

Protiv navedene presude, žalbu je pravodobno podnio okrivljenik osobno, ne naznačujući žalbenu osnovu, no iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati.

 

Žalba nije osnovana.             

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

 

Okrivljenik u žalbi navodi da se prvostupanjska presuda temelji na lažnom iskazu policijskog službenika te da će na slijedećoj raspravi priložiti slike s mjesta događaja, iz kojih će biti vidljivo da je bilo nemoguće da policijski službenik vidi ono što je u svom iskazu tvrdio da je vidio.

 

Međutim, suprotno tvrdnjama okrivljenika u žalbi, prvostupanjski sud je valjanom ocjenom provedenih dokaza i na njima utvrđenih činjenica, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i izveo valjane zaključke, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

 

Bezuspješan je pokušaj okrivljenika da obezvrijedi iskaz svjedoka policijskog službenika I.M., iz kojeg proizlazi da je inkriminirani prekršaj utvrdio neposrednim opažanjem na mjestu događaja prilikom obavljanja službenih radnji. Okrivljenik u žalbi iznosi samo paušalnu tvrdnju da je policijski službenik lažno iskazivao. Iskazu policijskog službenika prvostupanjski sud je s pravom poklonio vjeru, jer je dan jasno i okolnosno i nema elemenata koji bi upućivali na nevjerodostojnost njegovog iskazivanja. Dapače, vjerodostojnost iskaza svjedoka policijskog službenika dodatno je potvrđena provođenjem suočenja sa svjedokom K.S,, prijateljem okrivljenika, koji je svjedočio u korist okrivljenika i koji je tijekom suočenja sa svjedokom policijskim službenikom odstupio od svog iskaza, dok je svjedok I.M. ostao kategoričan kod svog iskaza. Stoga, iskaz svjedoka policijskog službenika I.M. ne ostavlja nikakvu dvojbu u pogledu odlučnih činjenica, a u spisu nema niti jednog podatka koji bi ukazivao na motiv i zainteresiranost policijskog službenika da neosnovano tereti okrivljenika, niti okrivljenik u tom pravcu iznosi žalbene navode.

 

Nadalje, neosnovano okrivljenik u žalbi navodi da će priložiti slike inkriminiranog događaja. Međutim, kako je to vidljivo iz podataka u spisu, okrivljenik nije tijekom prvostupanjskog postupka predlagao izvođenje tog dokaza pa, sukladno odredbi čl. 193. st. 5. Prekršajnog zakona, navedeni dokazni prijedlog ne može biti s uspjehom istican u žalbenom postupku. Naime, odredbom čl. 193. st. 5. Prekršajnog zakona je propisano da se nove činjenice i dokazi u žalbi mogu iznositi samo ako nisu postojali u vrijeme prvostupanjskog postupka ili ako podnositelj žalbe za njih nije znao, a koji uvjet u ovom konkretnom predmetu očigledno nije ostvaren.

 

Stoga, i po ocjeni ovog suda, u ponašanju okrivljenika ostvarili su se svi bitni elementi bića prekršaja za koji je i proglašen krivim, kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud, pa žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

 

Iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o izrečenoj novčanoj kazni, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

 

Razmatrajući pobijanu presudu u tom dijelu, ovaj drugostupanjski sud smatra da je izrečena vrsta i mjera kazne primjerena stupnju okrivljenikove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.

 

Naime, za predmetni prekršaj zakonom je propisana novčana kazna od 5.000,00 do 20.000,00 kuna ili kazna zatvora do 90 dana pa izrečena novčana kazna u iznosu 6.000,00 kuna predstavlja, prije svega, blažu vrstu propisane kazne, a osim toga i kaznu vrlo blizu zakonom propisanog posebnog minimuma. Imajući na umu da je okrivljenik specijalni povratnik jer je već pravomoćno osuđivan upravo zbog istog prekršaja za koji je proglašen krivim u ovom prekršajnom postupku, a osim toga je pravomoćno osuđivan i zbog prekršaja iz područja remećenja javnog reda i mira te imajući na umu da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja otklonjena je mogućnost izricanja blaže kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.

 

Stoga, i ovaj sud ocjenjuje da je izrečena novčana kazna u iznosu 6.000,00 kuna, dakle neznatno iznad zakonom propisanog posebnog minimuma, primjerena i dostatna kako svim okolnostima konkretnog slučaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.

 

Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. Naime, u spisu nema podataka da bi okrivljenik bio nesposoban za rad pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 300,00 kuna, dakle doista vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

 

Slijedom svega navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 8. srpnja 2020.

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika i tužitelja.