1

Poslovni broj: 10 P-203/2018-35

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Trgovački sud u Varaždinu, po sucu toga suda Denisu Krnjaku, u pravnoj stvari tužitelja C. H. d.d., V.,  OIB:…, kojeg zastupaju odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda D. V. i S. L., S., , protiv tuženice Republike Hrvatska, OIB:…, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Varaždinu, Građansko – upravni odjel, radi naknade štete u iznosu od 2.761.776,71 kn, nakon ročišta za glavnu raspravu održanog 2. lipnja 2020. u prisutnosti punomoćnika tužitelja S. L., odvjetnika iz S., i zastupnice po zakonu tuženice T. P. S., na ročištu 08. srpnja 2020. objavio je i

                                                                     

 

p r e s u d i o    j e

 

 

1.)                Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja C. H. d.d., V.,  OIB:…, koji glasi:

 

              "Dužan je tuženik REPUBLIKA HRVATSKA, OIB:…, u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju C. H. d.d. V.,  OIB:…, iznos od 2.761.776,71 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku:

              - na iznos od 2.536.266,76 kn od 28.11.2011. godine

              - na iznos od 183.797,45 kn od 25.07.2012. godine

              - na iznos od 41.712,50 kn od 09.11.2016. godine;

pa nadalje, sve do konačne isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskih trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu zapet postotna poena."

 

2.)                Nalaže se tužitelju C. H. d.d., V., OIB:…, da u roku od 8 dana tuženici Republici Hrvatskoj, OIB:…, naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 110.472,00 kn.

 

 

 

                                               

                                                       

Obrazloženje

 

 

Tužitelj tužbenim zahtjevom od tuženice traži naknadu štete u visini od ukupno 2.761.776,71 kn kojem iznosu se pribraja i zatezna kamata tekuća na iznos od 2.536.266,76 kn od 28. studenoga 2011. do isplate, na iznos od 183.797,45 kn od 25. srpnja 2012. do isplate i na iznos od 41.712,50 kn od 09. studenoga 2016. do isplate. Tužitelj naknadu štete traži iz razloga što smatra da je sutkinja Županijskog suda u Zagrebu u predmetu poslovnog broja GžOvr-4539/2016 prilikom donošenja rješenja poslovnog broja GžOvr-4539/16-6 od 05. srpnja 2017. postupila nezakonito i nepravilno čime je za tužitelja nastala šteta koju potražuje u ovom postupku. Tužitelj se pritom poziva na čl. 105. st. 1. Zakona o sudovima (Narodne novine, broj: 28/13, 33/15, 82/15 i 82/16).

 

U historijatu tužbe tužitelj ističe da je temeljem pravomoćne i ovršne presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-365/2010 od 24. srpnja 2012., a koja je postala pravomoćna 05. travnja 2016. i ovršna 03. kolovoza 2016. društvo K.-I. d.d. S., OIB:…, bilo dužno isplatiti tužitelju iznos od 2.536.266,76 kn uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od 28. prosinca 2011. do isplate, kao i troškove postupka u iznosu od 183.797,45 kn. Temeljem navedene sudske presude tužitelj je 14. listopada 2016. Općinskom sudu u Splitu podnio prijedlog za ovrhu i to na novčanoj tražbini koju društvo K.–I. d.d. ima prema društvu H. A. d.o.o. Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Imotskom, je 08. studenoga 2016. uvažilo prijedlog tužitelja i donijelo rješenje o ovrsi poslovnog broja Ovr-5277/2016 koje je dostavljeno i društvu H. A. d.o.o. Na predmetno rješenje o ovrsi je ovršenik K.- I. d.d. izjavio žalbu, a koja je dostavljena Županijskom sudu u Zagrebu na odlučivanje. G. B.-R. kao sudac drugostupanjskog Županijskog suda u Zagrebu je dana 05. srpnja 2017. donijela odluku – rješenje u predmetu poslovnog broja GžOvr-4539/16-6 kojim je ukinuto rješenje o ovrsi Općinskog suda u Splitu – Stalne službe u Imotskom poslovnog broja Ovr-5277/16-2 od 08. studenog 2016. i prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja odbačen. Prema mišljenju tužitelja u konkretnom slučaju radi se o nezakonitoj odluci Županijskog suda u Zagrebu koja je u tolikoj mjeri pogrešna i proizvoljna da se nedvojbeno radi o nezakonitom i nepravilnom radu imenovanog suca. Naime, Županijski sud u Zagrebu odnosno sudac koji je donio spornu odluku je istu vrlo šturo obrazložio te je kao razlog odbacivanja prijedloga za ovrhu tužitelja, u pobijanoj odluci skoro jedino naveo: "Iz pravomoćnog rješenja Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj: Stpn-36/14 od 11. prosinca 2015. odobreno je sklapanje predstečajne nagodbe između ovršenika kao dužnika i vjerovnika, a ovrhovoditelj je podnio prijedlog za ovrhu dana 18. listopada 2016. dakle za vrijeme trajanja postupka predstečajne nagodbe, što sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, nije dopušteno." Iz citiranog obrazloženja pobijane odluke proizlazio da je imenovani sudac spornu odluku donio iz razloga jer je utvrdio da je prijedlog za ovrhu tužitelja u predmetnu Ovr-5277/16 podnesen za vrijeme trajanja predstečajne nagodbe ovršenika K.– I. d.d. Međutim, problem je što to uopće nije istina. K.–I. d.d. dana 18. listopada 2016. (datum podnošenja prijedloga za ovrhu) sasvim sigurno nije bio u postupku predstečajne nagodbe. U predmetnom ovršnom postupku nigdje i ničim nije utvrđeno/dokazano da je ovršenik K.-I.d.d. u postupku predstečajne nagodbe. Dapače, tu činjenicu nitko nigdje nije ni naveo, pa čak niti sam ovršenik K.–I. d.d. u svojoj žalbi ne navodi da je u postupku predstečajne nagodbe, a što bi se od njega očekivalo kada bi to bila istina. Ovršenik K. – I. d.d. razumljivo taj prigovor ne navodi jer je svima lako utvrditi (a sucu Županijskom sudu u Zagrebu posebno) da je postupak predstečajne nagodbe ovršenika K.-I. d.d. pravomoćno završen i to još dana 23. veljače 2016. kada je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske odbio žalbe vjerovnika kao neosnovane i potvrdio rješenje Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Stpn-36/14 od 11. prosinca 2015. Dakle, ovršenik K.-I. d.d. se od 23. veljače 2016. više ne nalazi u postupku predstečajne nagodbe te je od tog trenutka naravno dopušteno protiv tog društva pokretati parnične i ovršne postupke. Tužitelj je svoj prijedlog za ovrhu podnio dana 18. listopada 2016. odnosno 6 mjeseci nakon što je ovršenik izašao iz postupka predstečajne nagodbe odnosno 6 mjeseci nakon što je prestala zabrana pokretanja ovršnih postupaka. Iz gore navedenog nesporno proizlazi da sporna odluka u predmetu GžOvr-4539/16-6 predstavlja eklatantan primjer nezakonitog i nepravilnog rada sudca u obnašanju sudačke dužnosti. Spornom odlukom imenovani sudac je ukinuo rješenje o ovrsi Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Imotskom, poslovni broj Ovr-5277/16/2, kojim je zaplijenjena tražbina koju ovršenik ima prema svom dužniku H. a. d.o.o. radi namirenja tražbine tužitelja: u iznosu od 2.536.266,76 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 28.11.2011; troškova parničnog postupka u iznosu od 183.797,45 kn uvećanog za zakonsku zateznu kamatu koja na navedeni iznos teče od 25.07.2012. i troškova postupka u iznosu od 41.712,50 kn, te odbacio prijedlog za ovrhu tužitelja. Dakle, jasno je da je imenovani sudac svojim nezakonitim postupanje onemogućio tužitelja da naplati svoje navedene tražbine u ukupnom iznosu od 2.761.776,71 kn uvećane za zakonske zatezne kamate. Dapače, društvo H. A. d.o.o. izvršilo i zapljenu predmetne tražbine, a što je jasno vidljivo iz njihovog očitovanja koje su dali u predmetu poslovni broj Ovr-1269/17 Općinskog suda u Splitu, a iz kojeg proizlazi da je tražbina tužitelja prva u redu zapljene, te da ista ima prvenstvo naplate pred drugim evidentiranim tražbinama. Iz navedenog je jasno da je naplata tražbine tužitelja u ovršnom postupku Ovr-5277/2016 Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Imotskom bila sasvim izvjesna odnosno dapače čak i sigurna, da nije bilo nezakonitog rada suda.               Općepoznato je da je društvo K.-I. d.d. pravna osoba koja je u tom trenutku bila u dugoj blokadi (i to više od stotinu milijuna kuna), koja nije imala imovine iz koje bi se mogli naplatiti njeni dugovi. Dapače, FINA je 04. svibnja 2016. upravo zbog dugotrajne blokade računa društva K.-I. d.d. podnijela prijedlog za otvaranje stečajnog postupka, a koji je na koncu i otvoren. Stoga je notorno da tužitelj svoje potraživanje iz predmetne sudske presude više nije mogao naplatiti od K.-I. d.d. Iz navedenog je nesporno da je nezakonit rad suda uzrokovao tužitelju direktnu štetu u iznosu od 2.761.776,71 kn uvećanom za zakonske zatezne kamate. Temeljem članka 105. Zakona o sudovima Republika Hrvatska odgovara za štetu koju stranci postupku nanese sudac svojim nezakonitim ili nepravilnim radom u obnašanju sudačke dužnosti. U konkretnom slučaju nezakonit i/ili nepravilan rad sudca je neosporan jer svoju odluku temeljio na činjenici koju je izmislio, koja je netočna i koja uopće nije bila utvrđivana u predmetnom  postupku. Dakle, radi se o očito nezakonitom, nepravilnom nesavjesnom radom sudca koji je morao biti svjestan posljedica svog postupanja odnosno štetom koju svojim postupanjem čini tužitelju. Tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi štetu koja mu je opisanim nepravilnim/nezakonitim radom nastala. U konkretnom slučaju je jasno da je došlo do štete na strani tužitelja jer je sudac Županijskog suda u Zagrebu svojim nezakonitom radom spriječio jedinu šansu tužitelja da naplati njegovu tražbinu.

 

Tužitelj u dokaznom postupku predlaže da se izvrši uvid u svu dokumentaciju koju je tužitelj dostavio u spis, da se izvrši uvid u spis Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Imotskom, broj Ovr-5277/16, i predmete Općinskog suda u Splitu broj Ovr-1269/17 i Ovr-5788/16.

 

Tuženica se u svom odgovoru na tužbu u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu i to kako osnovi tako i visini tužbenog zahtjeva kojeg smatra u potpunosti neosnovanim. Potvrđuje da su točni navodi u historijatu tužbe da su svi navedeni sudovi u provođenju svojih sudskih postupaka donijeli sva u tužbi pojedinačno navedena rješenja i presude. Međutim tužena osporava sve navode iz tužbe koji se odnose na odgovornost tužene zbog nezakonitog i nepravilnog rada sutkinje Županijskog suda u Zagrebu u predmetu broj Gž Ovr-4539/16 kojim da je tužitelju nastala šteta u iznosu od 2.761.776,71 kuna, a sve iz razloga ne postojanja protupravnosti u radu navedenog Suda. Tuženica u odgovoru na tužbu analizira činjenično stanje te i iznosi brojne pravne stavove iz kojih zaključuje da tužitelj nema pravo na naknadu štete. U konačnici tuženica predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog.

 

Tuženica u dokaznom postupku predlaže čitanje dokumentacije koju je dostavila u spis te i vršenje uvida u spise Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Imotskom broj Ovr-5277/16, spis Županijskog suda Zagreb broj Gž Ovr-4539/16 i spise Trgovačkog suda u Splitu broj Stpn-36/14 i St-1196/16.

 

Nesprorno je među strankama da je prije pokretanja ovog parničnog postupka proveden postupak u smislu čl. 186.a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14, dalje u tekstu: ZPP/14).

 

U dokaznom postupku izvršen je uvid u predmet Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Imotskom, poslovnog broja Ovr-5277/2016, predmet Županijskog suda u Zagrebu poslovnog broja GžOvr-4539/2016 i predmet Općinskog suda u Splitu poslovnog broja Ovr-1269/2017. Također, izvršen je uvid i pročitane su se sve isprave koje su parnične stranke dostavile u spis i to:

- presuda i rješenje Trgovačkog suda u Splitu poslovnog broja P-365/2010 od 24. srpnja 2012. sa klauzulom pravomoćnosti (listovi 8 do 11 spisa i 43 do 46 spisa),

- rješenje Trgovačkog suda u Splitu poslovnog broja P-365/2010 od 12. studenoga 2012. sa klauzulom pravomoćnosti (list 12 spisa i 47 spisa),

- rješenje o ovrsi Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Imotskom, poslovnog broja Ovr-5277/2016-2 od 8. studenoga 2016. (listovi 13 do 15 spisa i 41, 42 i 48 spisa),

- žalba ovršenika K.-I. d.d. od 15. studenoga 2016. izjavljena protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Imotskom, poslovnog broja Ovr-5277/2016-2 od 8. studenoga 2016. (listovi 16 do 17 spisa i 49 do 50 spisa),

- rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovnog broja Gž Ovr-4539/16-6 od 5. srpnja 2017. (list 18 spisa i 51 spisa),

- rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Pž-765/16-4 od 23. veljače 2013. (listovi 19 do 22 spisa i 137 do 140 spisa),

- izvadak iz e-Predmeta Trgovačkog suda u Splitu poslovnog broja Stpn-36/2014 (listovi 23 do 24 spisa i 142 do 144 spisa),

- dopis H. a. d.o.o. od 5. listopada 2016. sa priloženim Sporazumom sklopljenim između H. a. d.o.o. i H. n. d.d. i drugih (listovi 25. do 27 spisa),

- podnesak društva H. A. d.o.o. kao ovršenikovog dužnika u ovršnom predmetu Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Imotskom, poslovnog broja Ovr-5277/2016, od 16. studenoga 2016. (list 28 spisa),

- podnesak društva H. A. d.o.o. kao ovršenikovog dužnika u ovršnom predmetu Općinskog suda u Splitu, poslovnog broja Ovr-1269/2017, od 7. srpnja 2017. (listovi 29 do 30 spisa),

- prijedlog Financijske agencije za otvaranje stečajnog postupka nad dužnikom K. – i. d.d. od 4. svibnja 2016. (list 31 spisa i 145 spisa),

- prijava tražbine vjerovnika C. – V. d.d. (pravni prednik tužitelja) u postupku predstečajne nagodbe nad dužnikom K.-I. d.d. od 26. veljače 2013. sa prilozima (listovi 52 do 59 spisa),

- rješenje Financijske agencije, Nagodbenog vijeća ZG07 od 24. travnja 2013. u postupku predstečajne nagodbe nad dužnikom K.-I. d.d. (listovi 60 do 84 spisa),

- rješenje Trgovačkog suda u Splitu poslovnog broja Stpn-36/2014 od 11. prosinca 2015. kojim je odobreno sklapanje predstečajne nagodbe nad dužnikom K.-I. d.d.  (listovi 85 do 136 spisa),

- zaključak Trgovačkog suda u Slitu poslovnog broja Stpn-36/2014 od 6. travnja 2016. (list 141 spisa),

- rješenje Trgovačkog suda u Splitu poslovnog broja St-1196/2016 od 16. studenoga 2017. kojim je otvoren stečajni postupak nad dužnikom K.-I. d.d. (listovi 146 do 150 spisa i 207 do 211 spisa i 277 do 285 spisa),

- Tablica tražbina – II. viši isplatni red, Tablica razlučnih prava i Tablica izlučnih prava u stečajnom postupku kod Trgovačkog suda u Splitu poslovnog broja St-1196/2016 nad dužnikom K.-I. d.d. (listovi 151 do 163 spisa),

-  izvadak iz e-Predmeta Trgovačkog suda u Splitu poslovnog broja St-1196/2016 (listovi 164 do 170 spisa),

- povijesni izvadak iz sudskog registra za društvo K.-I. d.d. u stečaju od 7. ožujka 2019. (listovi 171 do 176 spisa),

- presuda i rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Pž-1415/13-3 od 5. travnja 2016. (listovi 195 do 199 spisa),

- prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja V. D. protiv ovršenika K.-I. d.d. od 18. studenoga 2016. u ovršnom predmetu Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Imotskom, poslovnog broja Ovr-5788/2016 (listovi 200-202 spisa),

- rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovnog broja Gž Ovr-106/17-3 od 17. ožujka 2017. (listovi 203 do 204 spisa),

- rješenje Financijske agencije, Nagodbenog vijeća HR01 od 28. siječnja 2013. u postupku predstečajne nagodbe nad dužnikom K.-I. d.d. (listovi 205 do 206 spisa),

- izvješće stečajnog upravitelja o tijeku stečajnog postupka i stanju stečajne mase za razdoblje od 15. ožujka 2018. do 20. srpnja 2018. podneseno u stečajnom postupku kod Trgovačkog suda u Splitu poslovnog broja St-1196/2016 nad dužnikom K.-I. d. (listovi 246 do 256 spisa),

- rješenje Trgovačkog suda u Splitu poslovnog broja St-1196/2016 od 27. rujna 2016. (listovi 273 do 276 spisa),

- rješenje Trgovačkog suda u Splitu poslovnog broja St-1196/2016 od 28. listopada 2016. (listovi 287 do 288 spisa).

 

              Na ročištu za glavnu raspravu održanom 02. lipnja 2020. sud je rješenjem odbio dokazni prijedlog tužitelja za vršenjem uvida u predmet Općinskog suda u Splitu broj Ovr-5788/16 i odbio dokazne prijedloge tuženika za vršenjem uvida u predmete Trgovačkog suda u Splitu broj Stpn-36/14 i St-1196/16. Navedeni dokazni prijedlozi odbijeni su iz razloga što se provedba predloženih dokaza pokazala nepotrebnom budući je odlučno činjenično stanje moguće utvrditi na temelju provedenih dokaza. Uz to ističe se da su stranke u spis dostavile isprave iz navedenih predmeta te i zbog toga, te i uvažavajući da između stranaka činjenice vezane za navedene predmete nisu sporne, nije bilo potrebno tražiti priklapanje navedenih predmeta te i vršenje u cjelokupne predmete.

 

              Ističe se da je tužitelj je u spis dostavio pravno mišljenje prof.dr.sc. H. K., redovitog profesora Pravnog fakulteta Sveučilišta u Splitu u trajnom zvanju, od 15. ožujka 2019., u kojem imenovani profesor iznosi pravne stavove vezane za predmet ovog spora. Navedeno pravno mišljenje, međutim, ne može biti dokaz u parničnom postupku niti pak predstavlja izvor prava kojeg bi sud prilikom donošenja odluke trebao uzeti u obzir.

 

              Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu sa čl. 8 ZPP/14, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

 

              Tužitelj, dakle, tužbenim zahtjevom od tuženice traži naknadu štete u visini od ukupno 2.761.776,71 kn kojem iznosu se pribraja i zatezna kamata tekuća na iznos od 2.536.266,76 kn od 28. studenoga 2011. do isplate, na iznos od 183.797,45 kn od 25. srpnja 2012. do isplate i na iznos od 41.712,50 kn od 09. studenoga 2016. do isplate.

 

              Tužitelj naknadu štete traži iz razloga što smatra da je sutkinja Županijskog suda u Zagrebu u predmetu poslovnog broja GžOvr-4539/2016 prilikom donošenja rješenja poslovnog broja GžOvr-4539/16-6 od 05. srpnja 2017. postupila nezakonito i nepravilno čime je za tužitelja nastala šteta koju potražuje u ovom postupku. Tužitelj se pritom poziva na čl. 105. st. 1. Zakona o sudovima (Narodne novine, broj: 28/13, 33/15, 82/15 i 82/16).

 

              Za odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva relevantna je odredba čl. 105. st. 1. Zakona o sudovima u kojoj je određeno da Republika Hrvatska odgovara za štetu koju stranci u postupku nanese sudac svojim nezakonitim ili nepravilnim radom. Imajući u vidu citiranu zakonsku odredbu za ocjenu postojanja odgovornosti tuženice za predmetnu štetu tužitelju bitno je: je li riječ o nezakonitom ili nepravilnom radu suda, je li tužitelj pretrpio štetu uslijed takvog rada suda i postoji li uzročna veza između nezakonitog ili nepravilnog rada suda i nastale štete, pri čemu je potrebno da je nastala šteta posljedica nezakonitog odnosno nepravilnog rada suda. Nadalje, prema shvaćanju ovog suda, nezakoniti rad suda očituje se u postupanju suprotno zakonu, drugom propisu ili općem aktu ili propuštanju primjene zakona, drugog popisa ili općeg akta; dok se nepravilan rad očituje kao činjenje ili nečinjenje suprotno uobičajenom ili propisanom načinu obavljanja djelatnosti.

              Ovaj sud ističe da je u okviru dokaznog postupka izvršio detaljnu analizu slijedećih predmeta:

- ovršnog predmeta koji se vodio kod Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Imotskom, pod poslovnim brojem Ovr-5277/2016, između ovrhovoditelja C. H. d.d. (tužitelj u ovom postupku) i ovršenika K.-I. d.d.,

- drugostupanjskog ovršnog predmeta koji se vodio kod Županijskog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem Gž Ovr-4539/2016, između istih ovršnih stranaka te u kojem je doneseno predmetno, sporno rješenje, za koje tužitelj tvrdi da je nezakonito odnosno nepravilno,

- parničnog predmeta koji se vodio kod Trgovačkog suda u Splitu, pod poslovnim brojem P-365/2010, između tužitelja C. H. d.d. (tužitelj u ovom postupku) i tuženika K.-I. d.d.,

- predmeta predstečajne nagodbe nad društvom K.-I. d.d., koji je proveden kod Financijske agencije i Trgovačkog suda u Splitu, pod poslovnim brojem Stpn-36/14.

 

Analizom činjenica iz gore navedenih predmeta ovaj sud zaključuje da tužitelj nema pravo na naknadu štete i to iz razloga kako se detaljno obrazlaže u nastavku.

 

Apostrofira se primarno da činjenice koje sud iznosi u nastavku su utvrđene uvidom u isprave koje su parnične stranke dostavile u spis kao i uvidom u predmete koji su ranije navedeni s time da se neke činjenice mogu utvrditi i uvidom u e-predmete kao i u javne objave Financijske agencije kao i uvidom u podatke sudskog registra za pojedina društva. Isto tako ističe se da između parničnih stranaka odlučne činjenice zapravo nisu sporne već da se stranke razlikuju isključivo u pravni stavovima vezanima za predmet spora, a koje pravne stavove su stranke detaljno elaborirale u toku postupka u svojim podnescima.

 

Postupak predstečajne nagodbe nad dužnikom K.-I. d.d. proveden je prema odredbama Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (Narodne novine, broj 108/12 i 144/12 – dalje u tekstu: ZFPPN/12). Postupak predstečajne nagodbe otvoren je rješenjem Financijske agencije, Nagodbenog vijeća HR01, dana 28. siječnja 2013. Iz pravomoćnog rješenja Trgovačkog suda u Splitu poslovnog broja Stpn-36/2014 od 11. prosinca 2015. kojim je odobreno sklapanje predstečajne nagodbe (rješenje doneseno na temelju čl. 66. st. 10. ZFPPN/12) vidljivo je da je tužitelj u postupku imao status vjerovnika sa utvrđenom tražbinom u ukupnom iznosu od 4.577.317,49 kn. Iz prijave tražbine tužitelja u postupku predstečajne nagodbe (listovi 52 do 59 spisa) vidljivo je da je tužitelj prijavio tražbinu u ukupnom iznosu od 3.209.222,40 kn i to upravo tražbinu iz presude i rješenja Trgovačkog suda u Splitu poslovnog broja P-365/10 od 24. srpnja 2012., ispravljenog rješenjem istog suda istog poslovnog broja od 12. studenoga 2012. Uvidom u e-Portal Financijske agencije vezano za predmet predstečajne nagodbe vidljivo je da je tužitelj u navedenom postupku podnio ukupno tri prijave svojih tražbina sveukupnog iznosa od 4.577.317,49 kn te je tužitelju upravo navedeni iznos tražbine u postupku predstečajne nagodbe utvrđen. Iz navedenih utvrđenja zaključuje se da je tražbina tužitelja koju je prijavio u postupak predstečajne nagodbe nad dužnikom K.-I. d.d. u cijelosti priznata, utvrđena te u konačnici obuhvaćena sklopljenom predstečajnom nagodbom.

 

              Uvidom u e-Spis parničnog predmeta Trgovačkog suda u Splitu poslovnog broja P-365/10 vidljivo je da je u istome vođen parnični postupak između tužitelja Cesta – Varaždin d.d. (ranija tvrtka tužitelja) i tuženika K.-I. d.d. te je u istome donesena prvostupanjska presuda 24. srpnja 2012. te je protiv iste podnesena žalba o kojoj je odlučeno presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Pž-1415/13-3 od 5. travnja 2016., a kojom odlukom je potvrđena prvostupanjska presuda. Posljedično presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovnog broja P-365/10 od 24. srpnja 2012. stekla je svojstvo pravomoćnosti 5. travnja 2016., a svojstvo ovršnosti 3. kolovoza 2016. Navedenom presudom Trgovačkog suda u Splitu naloženo je tuženiku K.-I. d.d. da tužitelju u roku od 8 dana isplati iznos od 2.536.266,76 kn sa zateznom kamatom tekućom od 28. prosinca 2011. do isplate kao i iznos troškova parničnog postupka u iznosu od 183.797,45 kn. Navedeni parnični postupak nije prekinut u smislu čl. 70. st. 1. ZFPPN/12.

 

              U ovršnom predmetu Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Imotskom, poslovnog broja Ovr-5277/2016 tužitelj kao ovrhovoditelj podnio je protiv ovršenika K.-I. d.d. prijedlog za ovrhu dana 14. listopada 2016. i to na temelju ovršne isprave – presude Trgovačkog suda u Splitu poslovnog broja P-365/2010 od 14. srpnja 2012. ispravljene rješenjem istog suda poslovnog broja P-365/2010 od 12. studenoga 2012., a radi naplate novčane tražbine u iznosu od 2.536.266,76 kn sa zateznom kamatom tekućom od 28. prosinca 2011. do isplate, kao i radi naplate troškova parničnog postupka u iznosu od 183.797,45 kn sa zateznom kamatom tekućom od 25. srpnja 2012. do isplate, kao i radi naplate troškova ovršnog postupka sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenje rješenja o ovrsi do isplate. Tužitelj kao ovrhovoditelj predložio je određivanje ovrhe pljenidbom novčane tražbine koju ovršenik K.-I. d.d. ima prema svom dužniku H. A. d.o.o. i prijenosom navedene tražbine na tužitelja kao ovrhovoditelja umjesto isplate. U povodu prijedloga za ovrhu sud je donio rješenje o ovrsi dana 8. studenoga 2016. poslovnog broja Ovr-5277/2016-2 kojim je odredio predloženu ovrhu te je navedeno rješenje o ovrsi dostavljeno H. a. d.o.o. kao ovršenikovom dužniku dana 9. studenoga 2016. Iz navedenih utvrđenja zaključuje se da je u navedenom ovršnom predmetu određena ovrha na novčanoj tražbini ovršenika iz glave 13. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16). Ovrha na novčanoj tražbini ovršenika u skladu sa čl. 174. st. 1. provodi se pljenidbom i prijenosom novčane tražbine ovršenika.

 

              Protiv citiranog rješenja o ovrsi ovršenik K.-I. d.d. izjavio je žalbu o kojoj je odlučeno rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovnog broja Gž Ovr-4539/16-6 od 5. srpnja 2017., a kojim rješenjem je uvažena žalba ovršenika i ukinuto rješenje o ovrsi Općinskog suda u Splitu - Stalne službe u Imotskom, poslovnog broja Ovr-5277/16-2 od 8. studenoga 2016. te je i prijedlog za ovrhu odbačen.

 

              Prema tužitelju upravo donošenje navedenog rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovnog broja Gž Ovr-4539/16-6 od 5. srpnja 2017. predstavlja nezakoniti odnosno nepravilni rad suda (odnosno uređujuće sutkinje). Zbog navedenoga potrebno je detaljno analizirati donesenu odluku, a sve sa svrhom mogućnosti donošenja zaključka o tome da li se rad sutkinje u navedenom predmetu može okarakterizirati kao nepravilan i/ili nezakonit.

 

              Spornim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, poslovnog broja Gž Ovr-4539/16-6 od 5. srpnja 2017., uvažena je žaba ovršenika K.-I. d.d. te je ukinuto rješenje o ovrsi Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Imotskom, poslovnog broja Ovr-5277/16-2 od 8. studenog 2016., a prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja C. H. d.d. je odbačen. U obrazloženju spornog rješenja Županijski sud u Zagrebu ističe da je odredbom čl. 68. st. 1. Stečajnog zakona (Narodne novine, broj 71/15) propisano da od dana otvaranja predstečajnog postupka do njegova završetka nije dopušteno pokretanje parničnih, ovršnih, upravnih i postupaka osiguranja protiv dužnika, dok se postupci iz st. 1., koji su u tijeku, prekidaju danom otvaranja predstečajnog postupka (st. 2.). Nadalje, u obrazloženju se ističe da iz pravomoćnog rješenja Trgovačkog suda u Splitu, poslovnog broja Stpn-36/14 od 11. prosinca 2015., odobreno je sklapanje predstečajne nagodbe između ovršenika kao dužnika i vjerovnika, a ovrhovoditelj je podnio prijedlog za ovrhu 18. listopada 2016., dakle, u vrijeme trajanja postupka predstečajne nagodbe, što, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi nije bilo dopušteno.

 

              Iz obrazloženja spornog rješenja Županijskog suda u Zagrebu vidljivo je da je sud smatrao da je u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu ovrhovoditelja C. H. d.d. kod Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Imotskom, pod poslovnim brojem Ovr-5277/16 (prijedlog za ovrhu podnesen 18. listopada 2016.), bio u tijeku postupak predstečajne nagodbe nad društvom K.-I. d.d. kao dužnikom, a koje društvo je ujedno i ovršenik u navedenom ovršnom postupku. Pritom se Županijski sud u Zagrebu poziva na odredbe Stečajnog zakona (Narodne novine, broj 71/15).

 

              Prema stavu ovog suda, donošenje spornog rješenja Županijskog suda u Zagrebu, poslovnog broja Gž Ovr-4539/16-6 od 5. srpnja 2017., predstavlja i nezakonit i nepravilan rad suda u smislu čl. 105. st. 1. Zakona o sudovima. Naime, primarno se ističe da je postupak predstečajne nagodbe nad društvom K.-I. d.d. proveden prema odredbama ZFPPN/12, te se na posljedice sklapanja predstečajne nagodbe primjenjuju odredbe ZFPPN/12, a to iz razloga što je u čl. 442. st. 1. Stečajnog zakona (Narodne novine, broj 71/15) propisano da postupci predstečajne nagodbe pokrenuti na temelju ZFPPN/12 će se dovršiti prema odredbama toga Zakona. Iz toga se zaključuje da se Županijski sud u Zagrebu, kada ocjenjuje posljedice sklopljene predstečajne nagodbe nad društvom K.-I. d.d. poziva na pogrešan zakon. Nadalje, Županijski sud u Zagrebu iznosi i netočnu činjenicu da je postupak predstečajne nagodbe u tijeku u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu ovrhovoditelja C. H. d.d., odnosno 18. listopada 2016. Iz predmeta Trgovačkog suda u Splitu poslovnog broja Stpn-36/14 vidljivo je da je sud rješenjem poslovnog broja Stpn-36/14 od 11. prosinca 2015. odobrio sklapanje predstečajne nagodbe te je postupak predstečajne nagodbe dovršen pravomoćnošću navedenog rješenja. Navedeno rješenje postalo je pravomoćno 23. veljače 2016.

 

Dakle, Županijski sud u Zagrebu sporno rješenje donosi na temelju netočne činjenice, s time da nije jasno na koji način je netočna činjenica utvrđena te se uz to sud poziva na odredbe pogrešnog zakona te i na temelju svega toga donosi sporno rješenje. Zbog navedenog, ovaj sud smatra, dakle, da donošenje spornog rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovnog broja Gž Ovr-4539/16-6 od 5. srpnja 2017. predstavlja i nezakonit (primjena pogrešnog materijalnog prava) i nepravilan (donošenje odluke na temelju netočne činjenice koju nije iznijela ni jedna od stranaka u postupku te i bez obrazloženja načina utvrđenja te činjenice) rad suda.

 

Nadalje, iako donošenje spornog rješenja prema shvaćanju ovog suda predstavlja nepravilan i nezakonit rad u smislu čl. 105. st. 1. Zakona o sudovima, ovaj sud smatra da tužitelj nema pravo na naknadu štete iz razloga što tužitelju nije nastala šteta, a kako to tvrdi tužitelj. Naime, ovršni postupak kod Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Imotskom, poslovnog broja Ovr-5277/16 dovršen je prije nego je doneseno sporno rješenje Županijskog suda u Zagrebu te je u smislu odredbi Ovršnog zakona tužiteljeva tražbina, koja se prisilno naplaćuje u ovršnom postupku, namirena prije donošenja spornog rješenja Županijskog suda u Zagrebu. U nastavku se iznose razlozi ovog zaključka.

 

              Važno je za istaknuti da u skladu sa čl. 11. st. 4. Ovršnog zakona izjavljena žalba protiv rješenja o ovrsi ne odgađa provedbu rješenja, osim ako Ovršnim zakonom nije drukčije određeno. Prema čl. 176. st. 1. Ovršnog zakona pljenidba tražbine se provodi dostavom ovršenikovom dužniku rješenja o ovrsi kojim se ovršenikovu dužniku zabranjuje da ovršeniku ispuni novčanu tražbinu, a ovršeniku se zabranjuje da tu tražbinu naplati ili da inače raspolaže njome i zalogom koji je dan za njezino osiguranje, dok je u st. 2. određeno da je pljenidba provedena danom dostave rješenja o ovrsi ovršenikovu dužniku. U konkretnom slučaju pljenidba novčane tražbine provedena je 9. studenoga 2016. budući da je tog dana rješenje o ovrsi dostavljeno H. a. d.o.o. kao ovršenikovom dužniku. Ovršenikov dužnik H. A. d.o.o. se u svojim očitovanjima koje je dostavio u predmetni ovršni postupak, a koja očitovanja su zaprimljena na sudu dana 21. studenoga 2016., 9. prosinca 2016. i 22. prosinca 2016., izjasnio u smislu čl. 181. st. 1. Ovršnog zakona odnosno ovršenikov dužnik izjavio je da priznaje zaplijenjenu tražbinu ovršenika. Prema očitovanju ovršenikovog dužnika iz podneska zaprimljenog na sudu 9. prosinca 2016. proizlazi da ovršenikov dužnik priznaje tražbinu ovršenika K.-I. d.d. u iznosima od 5.760.887,00 kn i 1.952.060,33 kn, s time da tražbine ovršenika dospijevaju 30. siječnja 2017. odnosno 6. siječnja 2017. (datumi dospijeća vidljivi su iz očitovanja ovršenikovog dužnika iz podneska zaprimljenog na sudu 22. prosinca 2016.).

 

              Nadalje, rješenjem o ovrsi određena je i provedba prijenosa tražbine i to je određen prijenos umjesto isplate u smislu čl. 195. Ovršnog zakona. Prema čl. 186. st. 1. Ovršnog zakona prijenos tražbine je proveden dostavom ovršenikovom dužniku rješenja kojim je prijenos određen. Budući da je prijenos tražbine u konkretnom slučaju određen već samim rješenjem o ovrsi zaključuje se da je prijenos tražbine proveden u smislu čl. 186. st. 1. Ovršnog zakona u trenutku dostave rješenja o ovrsi ovršenikovu dužniku odnosno prijenos tražbine je proveden 9. studenoga 2016.

 

              Posljedično se zaključuje da su u konkretnom ovršnom predmetu, dakle, provedene obje ovršne radnje odnosno provedene su i zapljena tražbine ovršenika i prijenos tražbine ovršenika. Prema čl. 195. st. 1. Ovršnog zakona zaplijenjena tražbina prelazi prijenosom umjesto isplate na ovrhovoditelja do prenesenog iznosa, s učinkom ustupanja tražbine uz naknadu, dok je u st. 3. određeno da se ovrhovoditelj na kojega je tražbina prenesena umjesto isplate smatra namirenim i samim prijenosom, u visini te tražbine, ako u ovršnom postupku nije sudjelovalo više ovrhovoditelja ili drugih vjerovnika koji se namiruju iz prenesene tražbine. Imajući u vidu navedene odredbe Ovršnog zakona ovaj sud zaključuje da je tražbina tužitelja koju je imao prema ovršeniku K.-I. d.d. (te radi koje je pokrenut postupak prisilne naplate u ovršnom postupku kod Općinskog suda u Splitu – Stalna služba u Imotskom poslovnog broja Ovr-5277/16) namirena u trenutku provedbe prijenosa tražbine u smislu čl. 186. st. 1. Ovršnog zakona.

 

              Imajući u vidu navedeno, dakle, ovaj sud zaključuje da tužitelj činjenicom donošenja spornog rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovnog broja Gž Ovr-4539/16-6 od 5. srpnja 2017. zapravo nije pretrpio nikakvu štetu, budući da je već prije nego što je navedeno rješenje doneseno na tužitelja prenesena tražbina ovršenika koju je ovršenik imao prema H. a. d.o.o. Valja istaknuti da je prijenosom tražbine ovršenika na tužitelja tužiteljeva tražbina radi koje se provodio ovršni postupak namirena u cijelosti, a to iz razloga što je ovršenik imao tražbinu prema H. a. d.o.o. u iznosu koji je veći nego što je iznosila tražbina tužitelja prema ovršeniku.

 

              Prema čl. 195. st. 3. Ovršnog zakona određeno je da ovrhovoditelj na kojega je tražbina prenesena umjesto isplate je dužan tražbinu naplatiti po pravilima koja važe za tražbine prenesene radi naplate, s time da se novac dobiven ostvarenjem tražbine isplaćuje izravno ovrhovoditelju. Prema čl. 189. st. 1. Ovršnog zakona prijenosom tražbine radi naplate ovlašćuje se ovrhovoditelj da traži od ovršenikovog dužnika isplatu iznosa naznačenu u rješenju o ovrsi ili u posebno rješenju o prijenosu, ako je taj iznos dospio, da obavlja sve radnje koje su potrebne radi očuvanja i ostvarenja prenesene tražbine  i da se koristi pravima u svezi sa zalogom koji je dan za osiguranje te tražbine. Prema citiranim odredbama Ovršnog zakona, dakle, tužitelj je nakon siječnja 2017. (kada je ovršenikova tražbina prema H. a. d.o.o. dospjela) imao ovlaštenja tražiti od ovršenikovog dužnika isplatu iznosa naznačenog u predmetnom rješenju o ovrsi te i poduzimati sve druge radnje radi očuvanja i ostvarenja prenesene tražbine s time da se posebno naglašava da je u konkretnom slučaju u skladu sa čl. 195. st. 3. Ovršnog zakona se novac dobiven ostvarenjem tražbine mogao isplatiti od strane H. a. d.o.o. izravno ovrhovoditelju. Posljedično svemu ovaj sud smatra da tužitelj sada ne može tvrditi da mu je nastala neka šteta budući da je on stekao pravo potraživati predmetni iznos od H. a. d.o.o. odnosno njegova tražbina prema K.-I. d.d. zbog koje je pokrenut ovršni postupak je namirena provedbom ovršne radnje prijenosa tražbine ovršenika u skladu sa čl. 195. st. 4. Ovršnog zakona.

 

              Sve navedeno posljedica je činjenice da se provedba ovrhe ne odgađa izjavljivanjem žalbe protiv rješenja o ovrsi. Tako je u konkretnom slučaju predmetna ovrha u cijelosti provedena prije donošenja spornog rješenja Županijskog suda u Zagrebu te je u konkretnom slučaju, a budući da je došlo do ukidanja rješenja o ovrsi i odbacivanja prijedloga za ovrhu, su se eventualno stekli uvjeti za protuovrhu koju bi eventualno K.-I. d.d. kao ovršenik mogao pokrenuti u skladu sa čl. 62. do 64. Ovršnog zakona (prema stanju ovršnog predmeta K.-I. d.d. nije pokrenuo postupak protuovrhe).

 

              Zbog svega navedenoga ovaj sud smatra da tužitelju predmetna šteta nije nastala pa se stoga tužbeni zahtjev u cijelosti odbija kao neosnovan.

 

Odluka o naknadi parničnog troška temelji se na odredbi čl. 154 st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje u tekstu: ZPP/19) kojom je propisano da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu je dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču nadoknaditi troškove. Kako je tuženica u ovom postupku u cijelosti uspjela razvidnim proizlazi tužiteljeva obveza na naknadu troškova postupka tuženici.

 

Sud je kao potrebne troškove u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a za vođenje parnice tuženici Republici Hrvatskoj priznao slijedeće troškove:

 

- sastav odgovora na tužbu po zastupniku po zakonu prema Tbr.7.t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – u daljnjem tekstu: Tarifa) u iznosu od 27.618,00 kn,

- sastav podneska od 26. veljače 2020. po zastupniku po zakonu prema Tbr.8.t.1. Tarife u iznosu od 27.618,00 kn, i

- zastupanje na ročištima u dane 17. travnja 2019. i 02. lipnja 2019. po zastupniku po zakonu prema Tbr.9.t.1. Tarife u iznosu od 55.236,00 kn (2 x 27.618,00 kn).

 

Sumarno je, dakle, tuženici Republici Hrvatskoj priznat trošak parničnog postupka u iznosu od 110.472,00 kn te je tužitelju u točci 2. izreke odluke naložena naknada citiranog troška u roku od 8 dana.

 

 

U Varaždinu 08. srpnja 2020.

 

Sudac:

 

Denis Krnjak, v.r.

 

             

                                                                                                  Za točnost otpravka - ovlašteni službenik:

 

 

 

 

 

 

 

              Uputa o pravnom lijeku:

              Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od osam dana od dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o tom ročištu. Ako stranka nije uredno obaviještena o tom ročištu, može podnijeti žalbu u roku od osam dana od primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u tri istovjetna primjerka.

 

DNA:

-          pun. tužitelja: ZOU D. V. i S. L., S.

-          z.z. tuženika Republike Hrvatske: Županijsko državno odvjetništvo u Varaždinu, Građansko upravni odjel