1

Poslovni broj: 11 UsIgr-585/19-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Upravni sud u Splitu, po sucu Milanu Franiću, te zapisničarki Nataši Brajević, u upravnom sporu tužitelja K. d.d. Z., kojeg zastupa opunomoćenik odvjetnik D.A., D., protiv tuženika Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, uz sudjelovanje zainteresirane osobe N. Ć., M., . koju zastupaju opunomoćenici odvjetnici u Odvjetničkom društvu J., G. i p. j.t.d. D., . radi izdavanja rješenja o izvedenom stanju, 8. srpnja 2020.

presudio je

1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja KLASA: UP/II-361-05/19-26/912, URBROJ: 531-09-2-19-2 od 20. studenoga 2019.

2. Nalaže se tužitelju da, u roku od 15 dana od dana primitka pravomoćne odluke o naknadi troška ovoga spora, isplati zainteresiranoj osobi iznos 3.125,00 kn na ime naknade troška ovoga spora.

Obrazloženje

Navedenim rješenjem tuženika (dalje: osporeno rješenje) odbijena je tužiteljeva žalba protiv prvostupanjskog rješenja G. D., Upravnog odjela za izdavanje i provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje KLASA: UP/I-361-03/18-08/52, URBROJ: 2117/01-15/31-19-24 od 28. svibnja 2019. kojim je odbijen tužiteljev prijedlog za oglašavanje ništavim rješenja o izvedenom stanju KLASA: UP/I-361-03/18-08/52, URBROJ: 2117/01-15-18-09 od 16. svibnja 2018.

              Tužitelj, u pravodobnoj tužbi, u bitnome, navodi kako se izlaže u nastavku obrazloženja osporenog rješenja, a tužbenim zahtjevom traži poništenje osporenog rješenja.

Tuženik, u odgovoru na tužbu, pozivom na obrazloženje osporenog rješenja, predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.

Zainteresirana osoba, koju je ovaj sud, u smislu članka 19. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17; dalje: ZUS-a), pozvao da sudjeluje u ovome sporu i odgovori na tužbu; u tomu odgovoru, u bitnome, navodi kao i tuženik u obrazloženju osporenog rješenja, te predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva, zahtijevajući naknadu troška ovoga spora.

Dostavljanjem svih prethodno navedenih podnesaka, strankama je omogućeno izjašnjavanje o zahtjevima i navodima drugih stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovoga spora, shodno članku 6. ZUS-a.

Potom je ova presuda donesena bez rasprave, jer su ispunjene pretpostavke iz članka 36. točka 4. ZUS-a koji propisuje da sud može presudom riješiti spor bez rasprave ako tužitelj osporava samo primjenu prava, činjenice su nesporne, a stranke u tužbi ili u odgovoru na tužbu izričito ne zahtijevaju održavanje rasprave.

Pritom je ovaj sud, u ovome sporu, kojega je predmet ocjena zakonitosti osporenog rješenja, uzeo u obzir dokaze izvedene i činjenice utvrđene u postupku koji je prethodio ovome sporu, i to čitanjem spisa ovoga spora i spisa toga postupka koji je dostavljen uz tuženikov odgovor na tužbu.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

U tužbi se, u bitnome, jedino prigovara da bi navedeno rješenje o izvedenom stanju bilo ništavo, jer da u postupku njegova donošenja nisu primijenjene odredbe o prekidu toga postupka iz članka 19. stavaka 1. i 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“ broj 86/12, 143/13 i 65/17) koje da je u tomu postupku trebalo primijeniti.

No, navedeno nije podvedivo pod koji od razloga ništavosti rješenja koje propisuje odredba iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09, dalje: ZUP-a), a što se pravilno obrazlaže i u osporenom rješenju.

Ove tužiteljeve tvrdnje, ako su točne, značile bi nezakonitost navedenoga rješenja o izvedenom stanju.

Međutim, nezakonitost rješenja, sama po sebi, nije razlog za oglašavanje takvog rješenja ništavim. Na ništavost se, kao na najtežu vrstu nezakonitosti, pazi po službenoj dužnosti pa su i razlozi zbog kojih se nezakonito rješenje oglašava ništavim u svako doba, bez ikakvog vremenskog ograničenja, u zakonu taksativno i strogo navedeni (tako i u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Us-9216/2011-6 od 21. ožujka 2013.).

Stoga je ovaj sud osporeno rješenje ocijenio zakonitim a prigovore tužitelja neosnovanima.

Nije ostvaren koji od razloga ništavosti osporenog rješenja (članak 128. stavak 1. ZUP-a) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 31. stavak 2. ZUS-a).

Stoga je presuđeno kao pod točkom 1. izreke.

              Zbog uspjeha u ovome sporu, zainteresiranoj osobi je priznata zahtijevana naknada troška odvjetničkog sastavljanja odgovora na tužbu (2.500,00 kn), što uvećano za zahtijevanih 25% PDV-a (625,00 kn) iznosi 3.125,00 kn; sukladno Tbr. 23. točka 1. i Tbr. 42. te Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15).

Zato je, na temelju članka 79. stavka 4. ZUS-a, odlučeno kao pod točkom 2. izreke.

U Splitu 8. srpnja 2020.

                                                                                                                                SUDAC

Milan Franić, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana dostave, putem ovoga suda, u 4 primjerka, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Nataša Brajević