1              Poslovni broj: 1 UsI-64/2019-17

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 1 UsI-64/2019-17

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužitelja I. M. iz P., …, kojeg zastupa opunomoćenik D. Č., odvjetnik u P., …, protiv tuženika Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba 1. E. S. iz P., …, kojeg zastupaju opunomoćenici odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu F. S. i L. T., u P., … i 2. G. P., P., …, kojeg zastupa opunomoćenica D. P., zaposlenica drugozainteresirane osobe, radi utvrđivanja građevne čestice, 8. srpnja 2020.,

 

p r e s u d i o  j e

 

              I.              Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži poništenje, podredno oglašavanje ništavim, rješenja tuženika Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-350-05/18-08/132, URBROJ: 531-05-2-2-18-2 od 10. prosinca 2018.

 

              II.              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovoga spora.

 

              III.              Nalaže se tužitelju da nadoknadi prvozainteresiranoj osobi E. S. troškove ovog upravnog spora u visini od 3.125,00 (slovima: tri tisuće sto dvadeset i pet) kn u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima ovog upravnog spora.

 

              IV.              Nalaže se tužitelju da nadoknadi drugozainteresiranoj osobi G. P. troškove ovog upravnog spora u visini od 206,00 (slovima: dvjesto i šest) kn u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima ovog upravnog spora.

 

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskim rješenjem o utvrđivanju građevne čestice Upravnog odjela za prostorno uređenje, komunalni sustav i imovinu Grada Pule, Odsjeka za gradnju, KLASA: UP/I-350-05/15-05-000035, URBROJ: 2168/01-03-05-0426-18-0010 od 8. lipnja 2018. pod točkom 1. određeno da građevnu česticu postojeće stambene građevine koja je izgrađena na dijelu k.č. zgr. … k.o. P., čini dio k.č. zgr. … i dio k.č. …, sve k.o. P., a kako je to prikazano i označeno plavom bojom na grafičkom prilogu koji čini sastavni dio tog rješenja, te je pod točkom 2. određeno da građevnu česticu postojeće stambene građevine koja je izgrađena na dijelu k.č. zgr. … i dijelu k.č. … k.o. P., čini dio k.č. zgr. …, dio k.č. … i dio k.č. …, sve k.o. P., a kako je to prikazano i označeno zelenom bojom na grafičkom prilogu koji čini sastavni dio tog rješenja.

             

Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu koja je osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-350-05/18-08/132, URBROJ: 531-05-2-2-18-2 od 10. prosinca 2018. odbijena kao neosnovana.

 

              Tužitelj je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnio tužbu ovom Sudu, a u tužbi i u tijeku spora navodi, u bitnome, da nije sporno da je k.č. zgr. … k.o. P. u vlasništvu prvozainteresirane osobe E. S., da su k.č. … i k.č. …, obje k.o. P. u suvlasništvu drugozainteresirane osobe G. P. i tužitelja, a da je k.č. … k.o. P. u vlasništvu kćerke tužitelja Z. T. na kojoj tužitelj ima pravo doživotnog plodouživanja na kojoj živi sa svojom obitelji. Nadalje navodi kako iz obrazloženja prvostupanjskog i osporavanog rješenja tuženika slijedi da su ta rješenja donesena na temelju „pravila struke“, ali da je taj pojam toliko širok i pravno neodređen te da je stoga potrebno u svakom pojedinom slučaju jasno definirati, obrazložiti i razjasniti te objasniti stav o tome, a kako bi rješenje bilo provjerljivo. Navodi da u konkretnom slučaju obrazloženja o tom ključnom pojmu nema pa da iz toga slijedi da su prvostupanjsko i osporavano rješenje tuženika u tom dijelu neobrazloženi. Navodi da se postavlja pitanje što su to u konkretnom slučaju „pravila struke“, tko ih je utvrdio i na temelju čega su utvrđena, tko stoji iza tog pojma i takve odluke i tko jamči da je prijedlog prvozainteresirane osobe E. S. u skladu s „pravilima struke“. Smatra kako je u biti jednostrano prihvaćen prijedlog prvozainteresirane osobe E. S. koji je gledao samo svoj interes i koji prijedlog je u konačnici prihvaćen bez ikakvog obrazloženja. Navodi da se u konkretnom slučaju postavlja nekoliko pitanja, a prvo pitanje je  da li se je vodilo računa o susjednoj čestici oznake k.č. … k.o. P. na kojoj tužitelj ima pravo plodouživanja te da li se je vodilo računa da se kao pristup do te nekretnine koriste upravo dijelovi nekretnine koji su određeni kao nužna okućnica za nekretninu prvozainteresirane osobe E. S. i da upravo po tim dijelovima desetljećima postoji put. Navodi da se kao iduće pitanje postavlja da li se je vodilo računa da je tužitelj suvlasnik dvije nekretnine (k.č. … i k.č. …, obje k.o. P.) koje su određene kao nužna okućnica za nekretninu prvozainteresirane osobe E. S. i o pravu vlasništva tužitelja te da se rješenje donosi unatoč tome što se tužitelj izričito protivi. Postavlja pitanje da li su te činjenice uzete u obzir prilikom utvrđivanja „pravila struke“, a ako nisu uzete tada da se postavlja pitanje zašto nisu uzete u obzir, ako jesu gdje je to obrazloženo i na koji način utvrđeno. Navodi da se osporavanim prvostupanjskim rješenjem otvara put tome da tužitelj ostaje bez pristupnog puta do nekretnine na kojoj ima pravo doživotnog plodouživanja, stoga da je potpuno nezakonito da se „pravila struke“ primjenjuju jednostrano u interesu jedne stranke. Smatra da je u konkretnom slučaju bilo potrebno sukladno čl. 51. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj  47/09) utvrditi činjenično stanje jer je to nužno za razrješenje odnosa u upravnom postupku u kojem postoje dvije stranke sa suprotnim interesima, a sve kako bi se utvrdilo uvažavajuće interese obiju stranaka što u konkretnom slučaju predstavlja „pravila struke“. Smatra da „pravila struke“ sasvim sigurno ne uzimaju u obzir interes samo jedne stranke, već da se uzimaju u obzir sve činjenice i interesi svih stranaka. Slijedom navedenog, tužitelj u tužbenom zahtjevu predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika ili da se oglasi to rješenje ništavim.

             

              Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanog rješenja te je predložio da Sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

 

              Prvozainteresirana osoba E. S. se je u svom odgovoru na tužbu detaljno očitovao  na sve navode tužitelja te je u bitnome istaknuo kako su upravna tijela valjano obrazložila radi čega su u konkretnom slučaju građevne čestice utvrđene prema pravilima struke te smatra da je taj kriterij u konkretnom slučaju dovoljno obrazložen, a da rješavanje imovinskopravnih odnosa nije predmetom utvrđivanja građevne čestice. Naveo je i kako k.č. zgr. … k.o. P., a na kojoj tužitelj ima upisano pravo plodouživanja, ima izravan pristup na gradsku ulicu - D. ulicu. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

 

Drugozainteresirana osoba G. P. je u odgovoru na tužbu obrazložio kao i u osporavanom rješenju radi čega je u konkretnom slučaju građevna čestica utvrđena prema pravilima struke, zatim je naveo kako suglasnost suvlasnika zemljišta odnosno samo uskraćivanje suglasnosti ne predstavlja razlog za odbijanje zahtjeva za utvrđivanje građevne čestice budući da se u postupku utvrđivanja građevne čestice ne rješavaju imovinsko-pravni odnosi već se građevna čestica utvrđuje za zgrade neovisno u čijem su vlasništvu. Nadalje, navodi kako nekretnina k.č. zgr. … k.o. P., a na kojoj tužitelj ima upisano pravo plodouživanja, ima izravan pristup na gradsku ulicu - D. ulicu, a koja ulica se nalazi na Popisu nerazvrstanih cesta Grada Pule-Pola pa da su stoga netočni navodi tužitelja da mu se donošenjem predmetnog rješenja o utvrđivanju građevne čestice onemogućuje pristup do nekretnine na kojoj ima pravo doživotnog plodouživanja budući da ta nekretnina ima izravan pristup na gradsku ulicu pa predmetno rješenje ne utječe na mogućnost pristupa predmetnoj nekretnini kao ni na mogućnost korištenja iste. Stoga da je netočan navod tužitelja da se na k.č. zgr. … k.o. P. pristupa preko k.č. … i k.č. …, obje k.o. P., budući da je razvidno da se predmetna čestica nalazi neposredno uz D. ulicu odakle ima i pristup na javnu prometnu površinu, a kao dokaz je priložio popis nerazvrstanih cesta s identifikacijom, ispis s web-servisa Google Earth te izvod iz katastarskog plana za k.č. zgr. … k.o. P.. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja te potražuje naknadu troška za pristup Sudu na raspravu.

 

U tijeku spora održana je rasprava dana 30. lipnja 2020. kako bi se sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na navedenu raspravu pristupio je opunomoćenik tužitelja, zamjenik opunomoćenika prvozainteresirane osobe i opunomoćenica drugozainteresirane osobe, dok na istu nije pristupio nitko za tuženika koji je uredno pozvan. Rasprava je na temelju odredbe čl. 37. st. 3. ZUS u svezi s čl. 39. st. 2. ZUS održana u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, a nazočne stranke su na navedenoj raspravi dodatno obrazložile svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu.

 

              Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovog spora te u spisu predmeta upravnog postupka koji je prethodio ovom sporu.

             

              Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

 

Čl. 20. st. 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, broj 86/12, dalje: ZPNIZ), na temelju kojeg Zakona je prvozainteresirana osoba E. S. ishodio rješenje o izvedenom stanju za predmetne zgrade, propisano je da se rješenje o izvedenom stanju donosi, ovisno o zahtjevu podnositelja zahtjeva, za jednu ili više nezakonito izgrađenih zgrada na jednoj i/ili više katastarskih čestica, a u st. 2. tog članka propisano je da se građevna čestica zgrade za koju je doneseno rješenje o izvedenom stanju utvrđuje sukladno posebnom zakonu kojim se uređuje prostorno uređenje i gradnja po pravomoćnosti rješenja o izvedenom stanju.

             

Čl. 157. st. 1. Zakona o prostornom uređenju („Narodne novine“, broj 153/13, dalje: ZPU), koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja zahtjeva prvozainteresirane osobe E. S. za utvrđivanje građevne čestice dana 10. veljače 2015., propisano je da ako za postojeću građevinu nije utvrđena građevna čestica, odnosno zemljište nužno za redovitu uporabu građevine, kada je obveza utvrđivanja tog zemljišta, odnosno čestice propisana posebnim zakonom ili kada vlasnik građevine želi promijeniti oblik i veličinu građevne čestice na kojoj je postojeća zgrada u skladu s dokumentom prostornog uređenja, parcelacija građevinskog zemljišta provodi se u skladu s rješenjem o utvrđivanju građevne čestice. U st. 2. istog članka propisano je da se smatra da za postojeću građevinu nije utvrđena građevna čestica, odnosno zemljište nužno za redovitu uporabu građevine: 1. ako su na istoj katastarskoj čestici izgrađene dvije ili više građevina koje građevinski, funkcionalno ili tehničko-tehnološki nisu cjelina, 2. ako je građevina izgrađena na dvije ili više katastarskih čestica, 3. ako je građevina izgrađena na katastarskoj čestici čija je površina manja ili veća od površine propisane prostornim planom, 4. ako je postojeća katastarska čestica, na kojoj je izgrađena građevina, takva da se ne može smatrati zemljištem nužnim za redovitu uporabu te građevine, 5. ako se radi o zgradi ozakonjenoj sukladno posebnom zakonu.

 

Čl. 159. st. 1. ZPU propisano je da se građevna čestica određuje u skladu s prostornim planom, a ako to nije moguće tada u skladu s pravilima struke, vodeći računa da se građevna čestica utvrdi tako da oblikom i veličinom omogućava redovitu uporabu građevine.

 

Iz stanja spisa predmeta upravnog postupka slijedi da se u konkretnom slučaju radi o dvije zgrade koje su ozakonjene rješenjem o izvedenom stanju Upravnog odjela za prostorno uređenje, Odsjeka za gradnju, KLASA: UP/I-361-03/13-07/1741, URBROJ: 2168/01-03-04-0425-14-12 od 2. prosinca 2014. sukladno odredbama navedenog ZPNIZ, te da se nalaze na dvije katastarske čestice i to jedna zgrada na dijelu k.č. zgr. … k.o. P., a druga zgrada na dijelu k.č. zgr. … i dijelu k.č. …, obje k.o. P., te nadalje slijedi se građevne čestice za te zgrade nisu mogle odrediti prema odredbama mjerodavnog prostornog plana Generalnog urbanističkog plana Grada Pule („Službene novine Grada Pule“, dalje: GUP Grada Pule) obzirom da okolna izgradnja i postojeće stanje to ne omogućavaju, radi čega su građevne čestice određene u skladu s pravilima struke sukladno citiranom čl. 159. st. 1. ZPU na način da se omogući redovita uporaba i održavanje tih zgrada.

 

Dakle, s obzirom na navedene činjenice u konkretnom slučaju bili su ispunjeni uvjeti da se pristupi formiranju građevnih čestica jer se radi o situaciji iz citiranog čl. 157. st. 2. t. 5. ZPU. Dakle, radi se o zgradama koje su ozakonjene sukladno posebnom zakonu, a jedna od tih zgrada se nalazi na dvije katastarske čestice.

 

Nadalje, bili su ispunjeni uvjeti i da se građevne čestice utvrde sukladno pravilima struke kako to propisuje citirani čl. 159. st. 1. ZPU obzirom da postojeća okolna izgradnja ne omogućava formiranje građevnih čestica prema odredbama GUP Grada Pule kako je to sve pravilno obrazloženo u osporavanom i prvostupanjskom rješenju te je pravilno obrazloženo da se tužitelju donošenjem predmetnog rješenja o utvrđivanju građevnih čestica ne onemogućuje pristup do k.č. zgr. … k.o. P. na kojoj ima pravo doživotnog plodouživanja, jer je i Sud uvidom u isprave koje je dostavio tuženik uz odgovor na tužbu (popis nerazvrstanih cesta s identifikacijom, ispis s web-servisa Google Earth te izvod iz katastarskog plana za k.č. zgr. … k.o. P.) utvrdio da se navedena nekretnina nalazi neposredno uz gradsku ulicu - D. ulicu koja se nalazi na Popisu nerazvrstanih cesta Grada Pule-Pola.

 

              Nadalje, navodi se da pravilno obrazlažu prvostupanjsko tijelo i tuženik, da se u ovoj upravnoj stvari ne rješavaju vlasnička i druga stvarna prava na zemljištu od kojeg se formira građevna čestica, već se utvrđuje građevna čestica prema pravilima koja uređuju prostorno planiranje i gradnju, konkretno ovdje prema odredbama ZPU. Naime, rješenje o utvrđivanju građevne čestice je akt za provedbu prostornog plana kojim se utvrđuje oblik i veličina građevne čestice (jedan od lokacijskih uvjeta) te se tim aktom ne dira u vlasnička prava, već je taj akt preduvjet za rješavanje imovinskopravnih odnosa. Rješavanje imovinskopravnih odnosa na formiranoj građevnoj čestici predmetom je zasebnih postupaka koji će uslijediti nakon formiranja građevne čestice.

 

Dakle, konačna odluka o formiranju građevne čestice ne ovisi o izričitoj suglasnosti vlasnika zemljišta od kojeg se formira građevna čestica, već o ispunjenju pretpostavki iz citiranog čl. 157. i 159. ZPU, ali pri tome treba omogućiti svim strankama na čija prava bi moglo utjecati rješenje o utvrđivanju građevne čestice da sudjeluju i da se očituju u postupku formiranja građevne čestice, ali samo na okolnost formiranja građevne čestice, te je potrebno ocijeniti navode tih stranaka te navesti razloge zbog kojih se pojedini navodi tih stranka ne prihvaćaju kao osnovani.

 

              Stoga nisu od utjecaja navodi tužitelja da se je on u predmetnom upravnom postupku protivio formiranju navedenih građevnih čestica, jer njegova suglasnost nije bitna za formiranje građevnih čestica, već je jedino bitno da je tužitelju bilo omogućeno sudjelovanje u predmetnom upravnom postupku i da mu je dana mogućnost da se očituje na navedene prijedloge formiranja građevnih čestica i da iznese svoje razloge radi kojih eventualno smatra da ti prijedlozi nisu u skladu s citiranim odredbama ZPU ili odredbama GUP Grada Pule ili pravilima struke. Stoga Sud nije posebno ispitivao i obrazlagao sadržaj izjave tužitelja dane u prvostupanjskom upravnom postupku na zapisnik od 16. veljače 2018., odnosno je li tužitelj tom izjavom uskratio svoju suglasnost.

 

              Također niti postupak utvrđivanja građevne čestice za k.č. zgr. … k.o. P. na kojoj tužitelj ima pravo plodouživanja, nije od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari, jer je to zaseban i neovisan predmet koji ne predstavlja prethodno pitanje za rješenje ove upravne stvari.

 

Slijedom svega navedenoga, osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje ocjenjeno je zakonitim. Također u konkretnom slučaju Sud nije našao da postoji bilo koji razlog iz čl. 128. ZUP da se osporavano ili prvostupanjsko rješenje oglasi ništavim. Stoga je Sud na temelju čl. 57. st. 1. ZUS odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan kako je to navedeno u točki I. izreke ove presude.

 

Točka II. izreke ove presude temelji se na odredbi čl. 79. st. 4. ZUS prema kojoj odredbi stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

 

              Odluka Suda o troškovima spora iz točke II. - IV. izreke ove presude temelji se na odredbi čl. 79. st. 4. ZUS kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Obzirom da tužitelj nije uspio u ovom sporu, to je dužan snositi svoje troškove ovog spora, ali i troškove zainteresiranih osoba.

 

              Trošak prvozainteresirane osobe E. S. sastoji se od zastupanja zainteresirane osobe u ovom sporu putem opunomoćenice, a taj trošak sukladno odredbi čl. 79. st. 2. ZUS i Tbr. 23. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) iznosi za pristup opunomoćenice, odnosno zamjenika opunomoćenice na raspravu održanu u ovom sporu dana 30. lipnja 2020. u iznosu od 2.500,00 kn uvećano za trošak PDV-a od 25%, što sveukupno iznosi 3.125,00 kn. Kako se radi o opravdanim radnjama poduzetima u ovom sporu, to je Sud sukladno čl. 79. st. 1. ZUS u cijelosti priznao i dosudio taj zatraženi trošak prvozainteresiranoj osobi.

 

Trošak drugozainteresirane osobe G. P. sastoji se od troška puta za pristup zaposlenice (ujedno i opunomoćenice) drugozainteresirane osobe na raspravu održanu u ovom sporu, a trošak je određen prema prosječnoj cijeni povratne autobusne karte na relaciji Pula - Rijeka - Pula u iznosu od 103,00 kn u jednom smjeru, dakle 206,00 kn u oba smjera prema cjeniku autoprijevoznika Arriva Hrvatska s njegove internetske stranice, a sukladno čl. 6. Pravilnika o naknadi troškova u sudskim postupcima („Narodne novine“, broj 8/88, 3/94 i 150/05).

 

U Rijeci 8. srpnja 2020.

 

                                                                                                                                              Sutkinja                                                                          

                                                                                                                                            Vesna Perić, v.r.