- 1 -              Revd 748/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 748/2020-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. Z., V., OIB: ... , kojeg zastupa punomoćnica T. R., odvjetnica u S. B., protiv tuženika V. d.o.o., V., OIB: ... , kojeg zastupa punomoćnik M. O., odvjetnik u Odvjetničkom društvu O. i P. d.o.o., Z., radi isplate odlučujući o tuženikovoj reviziji protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R- 209/2017-3 od 30. kolovoza 2019., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj Pr-81/2016-18 od 29. prosinca 2016., u sjednici održanoj 8. srpnja 2020.,

 

r i j e š i o   j e:

 

Tuženikova se revizija odbacuje kao nedopuštena.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom je presudom:

 

- naloženo tuženiku da tužitelju na ime regresa za godišnji odmor plati 3.000,00 kn sa zateznim kamatama (t. I. izreke),

 

- odbijen preostali dio tužbenog zahtjeva za isplatu razlike plaće u iznosu od 30.243,40 kuna sa zateznim kamatama (t. II. izreke),

 

- odlučeno da svaka stranka snosi svoj trošak postupka (t. III. izreke).

 

Drugostupanjskom je presudom odlučeno:

 

„I. Odbija se žalba tuženika V. d.o.o., V., kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj Pr-81/2016-18 od 29. prosinca 2016. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke navedene presude, te pod točkom III. u dijelu u kojem je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

 

II. Preinačuje se navedena presuda u dijelu pod točkom II., izuzev u dijelu odluke o kamatama na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, te pod točkom III. izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka, i sudi:

 

1. Nalaže se tuženiku na ime razlike plaće u periodu od 1. svibnja 2013. do 31. srpnja 2016. isplatiti tužitelju ukupan iznos od 30.243,40 kuna sa zateznom kamatom, i to do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, a uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanog u dosuđenom bruto iznosu, a tekućim na iznose:

- od 689,53 kune od 16. lipnja 2013. pa do isplate,

- od 593,78 kuna od 16. srpnja 2013. pa do isplate,

- od 652,12 kuna od 16. kolovoza 2013. pa do isplate,

- od 623,78 kuna od 16. rujna 2013. pa do isplate,

- od 595,42 kune od 16. listopada 2013. pa do isplate,

- od 652,12 kuna od 16. studenog 2013. pa do isplate,

- od 595,41 kunu od 16. prosinca 2013. pa do isplate,

- od 623,77 kuna od 16. siječnja 2014. pa do isplate,

- od 702,26 kuna od 16. veljače 2014. pa do isplate,

- od 610,66 kuna od 16. ožujka 2014. pa do isplate,

- od 641,20 kuna od 16. travnja 2014. pa do isplate,

- od 721,22 kune od 16. svibnja 2014. pa do isplate,

- od 893,53, kune od 16. lipnja 2014. pa do isplate,

- od 852,92 kune od 16. srpnja 2014. pa do isplate,

- od 934,16 kuna od 16. kolovoza 2014. pa do isplate,

- od 890,99 kuna od 16. rujna 2014. pa do isplate,

- od 931,61 kunu od 16. listopada 2014. pa do isplate,

- od 934,15 kuna od 16. studenog 2014. pa do isplate,

- od 812,30 kuna od 16. prosinca 2014. pa do isplate,

- od 934,15 kuna od 16. siječnja 2015. pa do isplate,

- od 931,60 kuna od 16. veljače 2015. pa do isplate,

- od 873,23 kune od 16. ožujka 2015. pa do isplate,

- od 931,61 kunu od 16. travnja 2015. pa do isplate,

- od 931,60 kuna od 16. svibnja 2015. pa do isplate,

- od 856,81 kunu od 16. lipnja 2015. pa do isplate,

- od 935,86 kuna od 16. srpnja 2015. pa do isplate,

- od 1.014,93 kune od 16. kolovoza 2015. pa do isplate,

- od 895,06 kuna od 16. rujna 2015. pa do isplate,

- od 735,67 kuna od 16. listopada 2015. pa do isplate,

- od 689,45 kuna od 16. studenog 2015. pa do isplate,

- od 681,75 kuna od 16. prosinca 2015. pa do isplate,

- od 743,37 kuna od 16. siječnja 2016. pa do isplate,

- od 704,36 kuna od 16. veljače 2016. pa do isplate,

- od 735,73 kune od 16. ožujka 2016. pa do isplate,

- od 802,81 kunu od 16. travnja 2016. pa do isplate,

- od 704,38 kuna od 16. svibnja 2016. pa do isplate,

- od 741,26 kuna od 16. lipnja 2016. pa do isplate,

- od 741,26 kuna od 16. srpnja 2016. pa do isplate,

- od 707,58 kuna od 16. kolovoza 2016. pa do isplate, sve u roku od 8 dana.

 

2. Nalaže se tuženiku V. d.o.o., V. naknaditi tužitelju N. Z. trošak parničnog postupka u iznosu od 8.375,00 kuna, u roku od osam dana.

 

III. Odbija se žalba tužitelja N. Z. kao djelomično neosnovana te se potvrđuje navedena presuda pod točkom II. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u iznosu bruto plaće od 30.243,40 kuna.

 

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak u povodu žalbe u iznosu od 1.562,50 kuna, u roku 8 dana.

 

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe.“

 

Tuženik je, u odnosu na dio drugostupanjske presude prema kojem nije uspio u sporu, podnio prijedlog za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP).

 

Tužitelj na prijedlog nije odgovorio.

 

Odredbom čl. 67. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 70/19, dalje: ZIDZPP/19) izmijenjena je odredba čl. 382. ZPP, tako da se prema toj odredbi revizija protiv presude donesene u drugom stupnju može podnijeti ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije. Tuženik je prijedlog za dopuštenje revizije podnio pozivom na odredbu čl. 385. st. 1. ZPP (izmijenjenu odredbom čl. 69. ZIDZPP/19).

 

Odredbom čl. 117. st. 4. ZIDZPP/19 propisano je da će se odredbe toga Zakona o reviziji primjenjivati na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu toga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka.

 

ZIDZPP/19 na snagu je stupio 1. rujna 2019., kako je to propisano njegovom odredbom čl. 121.

 

Predmetna je drugostupanjska presuda donesena 30. kolovoza 2019., dakle, prije stupanja na snagu ZIDZPP/19 pa se na reviziju ne primjenjuju odredbe toga Zakona o reviziji, tako ni odredbe čl. 382. i 385. ZPP izmijenjene ZIDZPP/19, već odredbe o reviziji koje su važile prije stupanja na snagu ZIDZPP/19.

 

Stoga je sadržaj tuženikova prijedlog za dopuštenje revizije razmotren kao revizija protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R- 209/2017-3 od 30. kolovoza 2019.

 

S obzirom na to da vrijednost predmeta spora pobijanoga dijela drugostupanjske presude ne prelazi 200.000,00 kn, da ta presuda nije donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa i da nije donesena prema odredbama čl. 373.a ili 372.b ZPP prije stupanja na snagu ZIDZPP/19, stranke protiv predmetne drugostupanjske presude mogu izjaviti reviziju prema odredbama čl. 382. st. 2. ZPP prije stupanja na snagu ZIDZPP (tzv. izvanredna revizija).

 

Prema tim odredbama stranke mogu izjaviti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u t. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP. Pritom, prema odredbi st. 3. istog članka¸ u toj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za meritorno razmatranje takve revizije. Stoga su pitanja koja je tuženik postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije ocijenjena kao pitanja zbog kojih se može izjaviti tzv. izvanredna revizija.

 

Revizija nije dopuštena.

 

Tuženik je u reviziji postavio sljedeća pitanja:

 

„Primjenjuju li se odredbe Kolektovnog ugovora za graditeljstvo i na poslodavce koji prema Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti 2007. – NKD 2007. nisu kvalificirani u područje graditeljstva?“ i

 

„U situaciji kada je određeno pravo iz radnog odnosa različito uređeno dvama pravnim izvorima iste razine, primjenjuje li se u skladu s čl. 9. Zakona o radu uvijek za radnika najpovoljnije pravo ili valja primijeniti specijalniji propis?“

 

Osim što drugostupanjski sud zaključak o osnovanosti tužbenog zahtjeva nije utemeljio na prethodnom utvrđenju činjenice da je tuženik poslodavac koji nije klasificiran u područje graditeljstva, te se već stoga ne radi o pitanju o kojem ovisi odluka u ovom sporu, tuženik u vezi s prvim navedenim pitanjem nije izložio razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP (prije izmjena ZIDZPP/19).

 

Drugo je postavljeno pitanje pak vezano za činjenice konkretnoga slučaja pa odgovor na njega ovisi o činjeničnim utvrđenjima u svakom konkretnom slučaju te kao takvo također nije pitanje u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP (Prije izmjena ZIDZPP/19).

 

Zato nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije te je na temelju odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP prije ZIDZPP19 odlučeno kao izreci.

Zagreb, 8. srpnja 2020.