- 1 -              Rev 2589/2019-4

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2589/2019-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Davorke Lukanović-Ivanišević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. B. iz Z., zastupane po punomoćnici M. O. B., odvjetnici u Z., protiv tuženika Grada Z., Z., zastupanog po punomoćniku M. R., odvjetniku u Z., radi utvrđenja i isplate, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gžr-1039/11-2 od 26. srpnja 2011., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pr-2433/07-153 od 14. travnja 2011., ispravljena rješenjem istog suda broj Pr-2433/07 od 4. svibnja 2011., u sjednici održanoj 8. srpnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana, osim u odluci o parničnom trošku.

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Revizija tuženika u pobijanju odluke o parničnom trošku odbacuje se kao nedopuštena.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja ispravljene rješenjem istog suda pod točkom I izreke utvrđeno je da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod prednika tuženika od 30. kolovoza 1991. do 1. ožujka 1994. Pod točkom II izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati naknadu plaće za razdoblje od ožujka 1994. u ukupnom iznosu od 13.524,87 kuna sa zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose kako je to pobliže naznačeno u izreci presude.

 

Ujedno je pod točkom II izreke odbijen tužbeni zahtjev kojim je traženo da se utvrdi da je tužiteljica u radnom odnosu kod tuženika od 1. ožujka 1994. te da se naloži tuženiku vratiti tužiteljicu s 30. kolovozom 1991. na radno mjesto referenta za ONO i DSZ i administratora u Mjesnoj zajednici S., a ako to radno mjesto više ne postoji da tužiteljicu rasporedi na rad na radno mjesto u skladu s njezinom stručnom spremom i radnim iskustvom. Ujedno je odbijen i dio tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica traži da joj tuženik isplati daljnje iznose naknade plaće, božićnica, regres, dar u naravi za razdoblje od 1. ožujka 1994., a pod točkom IV izreke naloženo je tužiteljici da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 87.492,00 kuna.

 

Rješenjem suda prvog stupnja odbačen je dio tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica traži da sud utvrdi da je u radnom odnosu kod tuženika od 1. srpnja 1977. do 29. kolovoza 1991.

 

Presudom i rješenjem suda drugog stupnja djelomično je preinačena presuda suda prvog stupnja pa je suđeno:

 

"I. Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-2433/07 od 14. travnja 2011. godine, ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pr-2433/07 od 4. svibnja 2011. godine, u dijelu pod točkom III i IV izreke i sudi:

 

Nalaže se tuženiku da u roku 8 dana tužiteljicu vrati na rad na radno mjesto referenta za ONO i DSZ i administratora u Mjesnoj zajednici S., a ako to radno mjesto više ne postoji da tužiteljicu rasporedi na rad na radno mjesto u skladu sa stručnom spremom i radnim iskustvom.

 

Nalaže se tuženiku da u roku 8 dana isplati tužiteljici daljnje iznose sa zateznim kamatama kako slijedi:

 

- iznos od 2.011,32 kn sa zateznim kamatama od 15. travnja 1994. godine do isplate;

              - iznos od 2.011,32 kn sa zateznim kamatama od 15. svibnja 1994. godine do isplate;

              - iznos od 1.812,00 kn sa zateznim kamatama od 15. lipnja 1994. godine do isplate;

              - iznos od 1.812,00 kn sa zateznim kamatama od 15. srpnja 1994. godine do isplate;

              - iznos od 1.812,00 kn sa zateznim kamatama od 15. kolovoza 1994. godine do isplate;

              - iznos od 1.812,00 kn sa zateznim kamatama od 15. rujna 1994. godine do isplate;

              - iznos od 1.824,00 kn sa zateznim kamatama od 15. listopada 1994. godine do isplate;

              - iznos od 1.824,00 kn sa zateznim kamatama od 15. studenog 1994. godine do isplate;

              - iznos od 1.824,00 kn sa zateznim kamatama od 15. prosinca 1994. godine do isplate;

              - iznos od 2.006,40 kn sa zateznim kamatama od 15. siječnja 1995. godine do isplate;

              - iznos od 2.599,96 kn sa zateznim kamatama od 15. veljače 1995. godine do isplate;

              - iznos od 2.599,96 kn sa zateznim kamatama od 15. ožujka 1995. godine do isplate;

              - iznos od 2.599,96 kn sa zateznim kamatama od 15. travnja 1995. godine do isplate;

              - iznos od 2.599,96 kn sa zateznim kamatama od 15. svibnja 1995. godine do isplate;

              - iznos od 2.599,96 kn sa zateznim kamatama od 15. lipnja 1995. godine do isplate;

              - iznos od 2.599,96 kn sa zateznim kamatama od 15. srpnja 1995. godine do isplate;

              - iznos od 2.599,96 kn sa zateznim kamatama od 15. kolovoza 1995. godine do isplate;

              - iznos od 2.599,96 kn sa zateznim kamatama od 15. rujna 1995. godine do isplate;

              - iznos od 2.610,04 kn sa zateznim kamatama od 15. listopada 1995. godine do isplate;

              - iznos od 2.610,04 kn sa zateznim kamatama od 15. studenoga 1995. godine do isplate;

              - iznos od 2.610,04 kn sa zateznim kamatama od 15. prosinca 1995. godine do isplate;

              - iznos od 2.610,04 kn sa zateznim kamatama od 15. siječnja 1996. godine do isplate;

              - iznos od 2.610,04 kn sa zateznim kamatama od 15. veljače 1996. godine do isplate;

              - iznos od 2.610,04 kn sa zateznim kamatama od 15. ožujka 1996. godine do isplate;

              - iznos od 2.610,04 kn sa zateznim kamatama od 15. travnja 1996. godine do isplate;

              - iznos od 2.610,04 kn sa zateznim kamatama od 15. svibnja 1996. godine do isplate;

              - iznos od 2.610,04 kn sa zateznim kamatama od 15. lipnja 1996. godine do isplate;

              - iznos od 2.939,66 kn sa zateznim kamatama od 15. srpnja 1996. godine do isplate;

              - iznos od 2.939,66 kn sa zateznim kamatama od 15. kolovoza 1996. godine do isplate;

              - iznos od 2.939,66 kn sa zateznim kamatama od 15. rujna 1996. godine do isplate;

              - iznos od 2.951,25 kn sa zateznim kamatama od 15. listopada 1996. godine do isplate;

              - iznos od 2.951,25 kn sa zateznim kamatama od 15. studenog 1996. godine do isplate;

              - iznos od 2.885,33 kn sa zateznim kamatama od 15. prosinca 1996. godine do isplate;

              - iznos od 3.768,01 kn sa zateznim kamatama od 15. siječnja 1997. godine do isplate;

              - iznos od 2.885,33 kn sa zateznim kamatama od 15. veljače 1997. godine do isplate;

              - iznos od 2.885,33 kn sa zateznim kamatama od 15. ožujka 1997. godine do isplate;

              - iznos od 2.885,33 kn sa zateznim kamatama od 15. travnja 1997. godine do isplate;

              - iznos od 2.885,33 kn sa zateznim kamatama od 15. svibnja 1997. godine do isplate;

              - iznos od 2.885,33 kn sa zateznim kamatama od 15. lipnja 1997. godine do isplate;

              - iznos od 2.885,33 kn sa zateznim kamatama od 15. srpnja 1997. godine do isplate;

              - iznos od 3.132,14 kn sa zateznim kamatama od 15. kolovoza 1997. godine do isplate;

              - iznos od 3.132,14 kn sa zateznim kamatama od 15. rujna 1997. godine do isplate;

              - iznos od 3.144,56 kn sa zateznim kamatama od 15. listopada 1997. godine do isplate;

              - iznos od 3.144,56 kn sa zateznim kamatama od 15. studenoga 1997. godine do isplate;

              - iznos od 3.418,68 kn sa zateznim kamatama od 15. prosinca 1997. godine do isplate;

              - iznos od 3.718,98 kn sa zateznim kamatama od 15. siječnja 1998. godine do isplate;

              - iznos od 3.718,98 kn sa zateznim kamatama od 15. veljače 1998. godine do isplate;

              - iznos od 3.718,98 kn sa zateznim kamatama od 15. ožujka 1998. godine do isplate;

              - iznos od 3.718,98 kn sa zateznim kamatama od 15. travnja 1998. godine do isplate;

              - iznos od 3.718,98 kn sa zateznim kamatama od 15. svibnja 1998. godine do isplate;

              - iznos od 3.718,98 kn sa zateznim kamatama od 15. lipnja 1998. godine do isplate;

              - iznos od 3.718,98 kn sa zateznim kamatama od 15. srpnja 1998. godine do isplate;

              - iznos od 3.985,40 kn sa zateznim kamatama od 15. kolovoza 1998. godine do isplate;

              - iznos od 3.985,40 kn sa zateznim kamatama od 15. rujna 1998. godine do isplate;

              - iznos od 4.001,64 kn sa zateznim kamatama od 15. listopada 1998. godine do isplate;

              - iznos od 4.001,64 kn sa zateznim kamatama od 15. studenoga 1998. godine do isplate;

- iznos od 4.001,64 kn sa zateznim kamatama od 15. prosinca 1998. godine do isplate;

              - iznos od 4.434,80 kn sa zateznim kamatama od 15. siječnja 1999. godine do isplate;

              - iznos od 4.434,80 kn sa zateznim kamatama od 15. veljače 1999. godine do isplate;

              - iznos od 4.434,80 kn sa zateznim kamatama od 15. ožujka 1999. godine do isplate;

              - iznos od 4.434,80 kn sa zateznim kamatama od 15. travnja 1999. godine do isplate;

              - iznos od 4.434,80 kn sa zateznim kamatama od 15. svibnja 1999. godine do isplate;

              - iznos od 4.434,80 kn sa zateznim kamatama od 15. lipnja 1999. godine do isplate;

              - iznos od 4.434,80 kn sa zateznim kamatama od 15. srpnja 1999. godine do isplate;

              - iznos od 4.434,80 kn sa zateznim kamatama od 15. kolovoza 1999. godine do isplate;

              - iznos od 4.434,80 kn sa zateznim kamatama od 15. rujna 1999. godine do isplate;

              - iznos od 4.453,00 kn sa zateznim kamatama od 15. listopada 1999. godine do isplate;

              - iznos od 4.453,00 kn sa zateznim kamatama od 15. studenog 1999. godine do isplate;

              - iznos od 4.453,00 kn sa zateznim kamatama od 15. prosinca 1999. godine do isplate;

              - iznos od 4.453,00 kn sa zateznim kamatama od 15. siječnja 2000. godine do isplate;

              - iznos od 4.453,00 kn sa zateznim kamatama od 15. veljače 2000. godine do isplate;

              - iznos od 4.453,00 kn sa zateznim kamatama od 15. ožujka 2000. godine do isplate;

              - iznos od 4.453,00 kn sa zateznim kamatama od 15. travnja 2000. godine do isplate;

              - iznos od 4.453,00 kn sa zateznim kamatama od 15. svibnja 2000. godine do isplate;

              - iznos od 4.453,00 kn sa zateznim kamatama od 15. lipnja 2000. godine do isplate;

              - iznos od 4.453,00 kn sa zateznim kamatama od 15. srpnja 2000. godine do isplate;

              - iznos od 4.453,00 kn sa zateznim kamatama od 15. kolovoza 2000. godine do isplate;

              - iznos od 4.453,00 kn sa zateznim kamatama od 15. rujna 2000. godine do isplate;

              - iznos od 4.471,20 kn sa zateznim kamatama od 15. listopada 2000. godine do isplate;

              - iznos od 4.471,20 kn sa zateznim kamatama od 15. studenog 2000. godine do isplate;

              - iznos od 4.471,20 kn sa zateznim kamatama od 15. prosinca 2000. godine do isplate;

              - iznos od 4.471,20 kn sa zateznim kamatama od 15. siječnja 2001. godine do isplate;

              - iznos od 4.471,20 kn sa zateznim kamatama od 15. veljače 2001. godine do isplate;

              - iznos od 4.471,20 kn sa zateznim kamatama od 15. ožujka 2001. godine do isplate;

              - iznos od 4.471,20 kn sa zateznim kamatama od 15. travnja 2001. godine do isplate;

              - iznos od 4.471,20 kn sa zateznim kamatama od 15. svibnja 2001. godine do isplate;

              - iznos od 4.471,20 kn sa zateznim kamatama od 15. lipnja 2001. godine do isplate;

              - iznos od 4.471,20 kn sa zateznim kamatama od 15. srpnja 2001. godine do isplate;

              - iznos od 4.471,20 kn sa zateznim kamatama od 15. kolovoza 2001. godine do isplate;

              - iznos od 4.471,20 kn sa zateznim kamatama od 15. rujna 2001. godine do isplate;

              - iznos od 4.489,40 kn sa zateznim kamatama od 15. listopada 2001. godine do isplate;

              - iznos od 4.489,40 kn sa zateznim kamatama od 15. studenog 2001. godine do isplate;

              - iznos od 4.489,40 kn sa zateznim kamatama od 15. prosinca 2001. godine do isplate;

              - iznos od 4.489,40 kn sa zateznim kamatama od 15. siječnja 2002. godine do isplate;

              - iznos od 4.489,40 kn sa zateznim kamatama od 15. veljače 2002. godine do isplate;

              - iznos od 4.489,40 kn sa zateznim kamatama od 15. ožujka 2002. godine do isplate;

              - iznos od 4.489,40 kn sa zateznim kamatama od 15. travnja 2002. godine do isplate;

              - iznos od 4.489,40 kn sa zateznim kamatama od 15. svibnja 2002. godine do isplate;

              - iznos od 4.489,40 kn sa zateznim kamatama od 15. lipnja 2002. godine do isplate;

              - iznos od 4.489,40 kn sa zateznim kamatama od 15. srpnja 2002. godine do isplate;

              - iznos od 4.489,40 kn sa zateznim kamatama od 15. kolovoza 2002. godine do isplate;

              - iznos od 4.489,40 kn sa zateznim kamatama od 15. rujna 2002. godine do isplate;

              - iznos od 4.507,60 kn sa zateznim kamatama od 15. listopada 2002. godine do isplate;

              - iznos od 4.507,60 kn sa zateznim kamatama od 15. studenog 2002. godine do isplate;

- iznos od 4.507,60 kn sa zateznim kamatama od 15. prosinca 2002. godine do isplate;

              - iznos od 4.507,60 kn sa zateznim kamatama od 15. siječnja 2003. godine do isplate;

              - iznos od 4.507,60 kn sa zateznim kamatama od 15. veljače 2003. godine do isplate;

              - iznos od 4.507,60 kn sa zateznim kamatama od 15. ožujka 2003. godine do isplate;

              - iznos od 4.507,60 kn sa zateznim kamatama od 15. travnja 2003. godine do isplate;

              - iznos od 4.507,60 kn sa zateznim kamatama od 15. svibnja 2003. godine do isplate;

              - iznos od 4.507,60 kn sa zateznim kamatama od 15. lipnja 2003. godine do isplate;

              - iznos od 4.507,60 kn sa zateznim kamatama od 15. srpnja 2003. godine do isplate;

              - iznos od 4.507,60 kn sa zateznim kamatama od 15. kolovoza 2003. godine do isplate;

              - iznos od 4.507,60 kn sa zateznim kamatama od 15. rujna 2003. godine do isplate;

              - iznos od 4.525,80 kn sa zateznim kamatama od 15. listopada 2003. godine do isplate;

              - iznos od 4.525,80 kn sa zateznim kamatama od 15. studenog 2003. godine do isplate;

              - iznos od 4.525,80 kn sa zateznim kamatama od 15. prosinca 2003. godine do isplate;

              - iznos od 4.525,80 kn sa zateznim kamatama od 15. siječnja 2004. godine do isplate;

              - iznos od 4.757,60 kn sa zateznim kamatama od 15. veljače 2004. godine do isplate;

              - iznos od 4.757,60 kn sa zateznim kamatama od 15. ožujka 2004. godine do isplate;

              - iznos od 4.757,60 kn sa zateznim kamatama od 15. travnja 2004. godine do isplate;

              - iznos od 4.757,60 kn sa zateznim kamatama od 15. svibnja 2004. godine do isplate;

              - iznos od 4.757,60 kn sa zateznim kamatama od 15. lipnja 2004. godine do isplate;

              - iznos od 4.757,60 kn sa zateznim kamatama od 15. srpnja 2004. godine do isplate;

              - iznos od 4.757,60 kn sa zateznim kamatama od 15. kolovoza 2004. godine do isplate;

              - iznos od 4.757,60 kn sa zateznim kamatama od 15. rujna 2004. godine do isplate;

              - iznos od 4.785,10 kn sa zateznim kamatama od 15. listopada 2004. godine do isplate;

              - iznos od 4.785,10 kn sa zateznim kamatama od 15. studenog 2004. godine do isplate;

              - iznos od 4.785,10 kn sa zateznim kamatama od 15. prosinca 2004. godine do isplate;

              - iznos od 4.785,10 kn sa zateznim kamatama od 15. siječnja 2005. godine do isplate;

              - iznos od 4.785,10 kn sa zateznim kamatama od 15. veljače 2005. godine do isplate;

              - iznos od 4.785,10 kn sa zateznim kamatama od 15. ožujka 2005. godine do isplate;

              - iznos od 4.785,10 kn sa zateznim kamatama od 15. travnja 2005. godine do isplate;

              - iznos od 4.785,10 kn sa zateznim kamatama od 15. svibnja 2005. godine do isplate;

              - iznos od 4.785,10 kn sa zateznim kamatama od 15. lipnja 2005. godine do isplate;

              - iznos od 4.785,10 kn sa zateznim kamatama od 15. srpnja 2005. godine do isplate;

              - iznos od 5.112,70 kn sa zateznim kamatama od 15. kolovoza 2005. godine do isplate;

              - iznos od 5.112,70 kn sa zateznim kamatama od 15. rujna 2005. godine do isplate;

              - iznos od 5.141,70 kn sa zateznim kamatama od 15. listopada 2005. godine do isplate;

              - iznos od 5.141,70 kn sa zateznim kamatama od 15. studenog 2005. godine do isplate;

              - iznos od 5.141,70 kn sa zateznim kamatama od 15. prosinca 2005. godine do isplate;

              - iznos od 5.141,70 kn sa zateznim kamatama od 15. siječnja 2006. godine do isplate;

              - iznos od 5.407,65 kn sa zateznim kamatama od 15. veljače 2006. godine do isplate;

              - iznos od 5.407,65 kn sa zateznim kamatama od 15. ožujka 2006. godine do isplate;

              - iznos od 5.407,65 kn sa zateznim kamatama od 15. travnja 2006. godine do isplate;

              - iznos od 5.407,65 kn sa zateznim kamatama od 15. svibnja 2006. godine do isplate;

              - iznos od 5.407,65 kn sa zateznim kamatama od 15. lipnja 2006. godine do isplate;

              - iznos od 5.407,65 kn sa zateznim kamatama od 15. srpnja 2006. godine do isplate;

              - iznos od 5.407,65 kn sa zateznim kamatama od 15. kolovoza 2006. godine do isplate;

              - iznos od 5.407,65 kn sa zateznim kamatama od 15. rujna 2006. godine do isplate;

              - iznos od 5.416,65 kn sa zateznim kamatama od 15. listopada 2006. godine do isplate;

              - iznos od 5.416,65 kn sa zateznim kamatama od 15. studenog 2006. godine do isplate;

              - iznos od 5.416,65 kn sa zateznim kamatama od 15. prosinca 2006. godine do isplate;

              - iznos od 5.416,65 kn sa zateznim kamatama od 15. siječnja 2007. godine do isplate;

              - iznos od 5.779,97 kn sa zateznim kamatama od 15. veljače 2007. godine do isplate;

              - iznos od 5.779,97 kn sa zateznim kamatama od 15. ožujka 2007. godine do isplate;

              - iznos od 5.779,97 kn sa zateznim kamatama od 15. travnja 2007. godine do isplate;

              - iznos od 5.779,97 kn sa zateznim kamatama od 15. svibnja 2007. godine do isplate;

              - iznos od 5.779,97 kn sa zateznim kamatama od 15. lipnja 2007. godine do isplate;

              - iznos od 5.779,97 kn sa zateznim kamatama od 15. srpnja 2007. godine do isplate;

              - iznos od 5.779,97 kn sa zateznim kamatama od 15. kolovoza 2007. godine do isplate;

              - iznos od 5.779,97 kn sa zateznim kamatama od 15. rujna 2007. godine do isplate;

              - iznos od 5.802,71 kn sa zateznim kamatama od 15. listopada 2007. godine do isplate;

              - iznos od 5.802,71 kn sa zateznim kamatama od 15. studenog 2007. godine do isplate;

              - iznos od 5.802,71 kn sa zateznim kamatama od 15. prosinca 2007. godine do isplate;

              - iznos od 5.802,71 kn sa zateznim kamatama od 15. siječnja 2008. godine do isplate;

              - iznos od 6.150,98 kn sa zateznim kamatama od 15. veljače 2008. godine do isplate;

              - iznos od 6.150,98 kn sa zateznim kamatama od 15. ožujka 2008. godine do isplate;

              - iznos od 6.150,98 kn sa zateznim kamatama od 15. travnja 2008. godine do isplate;

              - iznos od 6.150,98 kn sa zateznim kamatama od 15. svibnja 2008. godine do isplate;

              - iznos od 6.150,98 kn sa zateznim kamatama od 15. lipnja 2008. godine do isplate;

              - iznos od 6.150,98 kn sa zateznim kamatama od 15. srpnja 2008. godine do isplate;

              - iznos od 6.150,98 kn sa zateznim kamatama od 15. kolovoza 2008. godine do isplate;

              - iznos od 6.150,98 kn sa zateznim kamatama od 15. rujna 2008. godine do isplate;

              - iznos od 6.175,09 kn sa zateznim kamatama od 15. listopada 2008. godine do isplate;

              - iznos od 6.175,09 kn sa zateznim kamatama od 15. studenog 2008. godine do isplate;

              - iznos od 6.175,09 kn sa zateznim kamatama od 15. prosinca 2008. godine do isplate;

              - iznos od 6.175,09 kn sa zateznim kamatama od 15. siječnja 2009. godine do isplate;

              - iznos od 6.508,59 kn sa zateznim kamatama od 15. veljače 2009. godine do isplate;

              - iznos od 6.508,59 kn sa zateznim kamatama od 15. ožujka 2009. godine do isplate;

              - iznos od 6.508,59 kn sa zateznim kamatama od 15. travnja 2009. godine do isplate;

              - iznos od 6.508,59 kn sa zateznim kamatama od 15. svibnja 2009. godine do isplate;

              - iznos od 6.508,59 kn sa zateznim kamatama od 15. lipnja 2009. godine do isplate;

              - iznos od 6.508,59 kn sa zateznim kamatama od 15. srpnja 2009. godine do isplate;

              - iznos od 6.508,59 kn sa zateznim kamatama od 15. kolovoza 2009. godine do isplate;

              - iznos od 6.508,59 kn sa zateznim kamatama od 15. rujna 2009. godine do isplate;

              - iznos od 6.534,00 kn sa zateznim kamatama od 15. listopada 2009. godine do isplate;

              - iznos od 6.534,00 kn sa zateznim kamatama od 15. studenog 2009. godine do isplate;

              - iznos od 6.534,00 kn sa zateznim kamatama od 15. prosinca 2009. godine do isplate;

              - iznos od 6.534,00 kn sa zateznim kamatama od 15. siječnja 2010. godine do isplate

 

              Tuženik Grad Z. dužan je tužiteljici S. B. na ime dospjelih a neisplaćenih iznosa božićnice platiti iznos od 15.292,40 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

 

              882,68 kn od 15. siječnja 1997. do plateža

              2.206,70 kn od 15. siječnja 1998. do plateža

              1.287,34 kn od 15. siječnja 2001. do plateža

              1.287,34 kn od 15. siječnja 2002. do plateža

              425,90 kn od 15. siječnja 2004. do plateža

              2.127,66 kn od 15. siječnja 2005. do plateža

              2.836,88 kn od 15. siječnja 2006. do plateža

              952,88 kn od 15. siječnja 2007. do plateža

              661,58 kn od 15. siječnja 2009. do plateža

              2.623,44 kn o d15. siječnja 2010. do plateža

 

              Tuženik Grad Z. dužan je tužiteljici S. B. na ime dospjelih a neisplaćenih iznosa regresa za godišnji odmor platiti iznos od 30.558,78 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

 

              2.500,00 kn od 15. srpnja 1995. do plateža

              2.692,00 kn od 15. lipnja 1996. do plateža

              2.714,20 kn od 15. lipnja 1997. do plateža

              1.000,00 kn od 15. siječnja 2000. do plateža

              700,00 kn od 15. lipnja 2000. do plateža

              700,00 kn od 15. srpnja 2001. do plateža

              700,00 kn od 15. srpnja 2002. do plateža

              2.129,50 kn od 15. srpnja 2003. do plateža

              1.277,70 kn od 15. srpnja 2004. do plateža

              1.600,00 kn od 15. srpnja 2005. do plateža

              4.497,55 kn od 15. lipnja 2006. do plateža

              4.859,70 kn od 15. srpnja 2007. do plateža

              5.190,42 kn od 15. srpnja 2008. do plateža

              997,70 kn od 15. lipnja 2009. do plateža

 

              Tuženik Grad Z. dužan je tužiteljici S. B. na ime dospjelih a neisplaćenih iznosa dara u naravi platiti iznos od 1.900,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

 

              200,00 kn od 15. travnja 1997. do plateža

              400,00 kn od 15. travnja 2000. do plateža

              200,00 kn od 15. travnja 2001. do plateža

              300,00 kn od 15. travnja 2002. do plateža

              400,00 kn od 15. travnja 2003. do plateža

              400,00 kn od 15. travnja 2004. do plateža

 

              Stopa zatezne kamate na prethodno ovom presudom utvrđene iznose određena je od dana dospijeća do 31. prosinca 2007. godine Uredbom o visini zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. godine do plateža određuje se, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

 

              Nalaže se tuženiku u roku 8 dana naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 119.580,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 14. travnja 2011. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

 

Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika na naknadu troškova parničnog postupka.

 

II Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-2433/07 od 14. travnja 2011. godine, ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pr-2433/07 od 4. svibnja 2011. godine, u pobijanom dijelu pod točkom III izreke u dijelu kojim je odbijen dio zahtjeva tužiteljice kojim traži da sud naloži tuženiku da je vrati na rad na s danom 30. kolovoza 1991. godine.

 

III Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-2433/07 od 14. travnja 2011. godine, ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pr-2433/07 od 4. svibnja 2011. godine, u pobijanom dijelu pod točkom I i II izreke.

 

IV Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka."

 

Rješenjem suda drugog stupnja odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice pa je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pr-2433/07-153 od 14. travnja 2011.

 

Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava pa je predložio da se revizija prihvati i pobijana presuda preinači u cijelosti, a podredno da se ona ukine u dosuđujućem dijelu zajedno i sa presudom prvostupanjskog suda te predmet vrati na ponovno suđenje. Traži i troškove revizije.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija nije osnovana u pobijanju odluke o glavnoj stvari, dok je ona nedopuštena u pobijanju odluke o parničnom trošku.

 

Ovaj je sud ispitao pobijanu presudu u odluci o glavnoj stvari sukladno odredbi iz čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - dalje: ZPP) u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u okviru određeno navedenih revizijskih razloga.

 

Ispitujući i na takav način pobijanu presudu ne nalazi se da bi u njenom donošenju bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer presuda sadrži razloge, oni su jasni i nema proturječja zbog čega se ona u svemu može ispitati.

 

Ujedno nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 375. st. 1. ZPP jer se drugostupanjski sud ocijenio sve odlučne žalbene razloge koji su dostatno obrazloženi u presudi.

 

Nadalje, odredbom čl. 394.a ZPP propisano je da sud kojem je predmet vraćen na ponovno suđenje je vezan u tom predmetu pravnim shvaćanjem na kojem se temelji rješenje revizijskog suda kojim je ukinuta pobijana drugostupanjska odnosno kojim su ukinute drugostupanjska i prvostupanjska presuda pa stoga prigovor tuženika kada ističe kako je bitna povreda počinjena i u dijelu u kojem su sudovi zauzeli stav kako odluka kriznog štaba nije bila odlučujuća po radnopravni status tužiteljice navodeći da ukoliko se stanje spisa promijeni je potrebno utvrditi je li isto odlučno i za određeni pravni stav, jest proizvoljan i zato neutemeljen.

 

Navodi revidenta u onom dijelu gdje se vrši preocjena izvedenih dokaza u postupku sadržajno predstavljaju prigovore činjenične naravi koji su kao takvi nedopušteni u revizijskoj fazi postupka, a sve u smislu odredbe iz čl. 385. ZPP.

 

Predmet spora u ovom predmetu predstavlja zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da je u radnom odnosu kod tuženika u razdoblju od 30. kolovoza 1991., nadalje, vraćanje na posao, isplata plaća, božićnice, regresa i dara.

 

U postupku suda prvog stupnja je utvrđeno, a od tih je utvrđenja pošao i sud drugog stupnja:

 

- da je tužiteljica bila radnica tuženika i da je radila na radnom mjestu referenta za općenarodnu obranu i društvenu samozaštitu i administratora u Mjesnoj zajednici S. od 1. srpnja 1977.;

 

              - da je Mjesna zajednica S. 31. srpnja 1991. donijela odluku o prestanku radnog odnosa tužiteljici;

 

- da je odlukom Skupštine Mjesne zajednice S. od 29. studenog 1991. poništena odluka od 31. srpnja 1991. o prestanku radnog odnosa;

 

- da je odlukom Kriznog štaba Mjesne zajednice S. od 1. prosinca 1991. stavljena izvan snage odluka Skupštine Mjesne zajednice S. od 29. studenog 1991.

 

Slijedom takvih utvrđenja, prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod prednika tuženika od 30. kolovoza 1991. do 1. ožujka 1994. te je za navedeno razdoblje tuženiku naložena isplata neisplaćenih plaća s pripadajućim kamatama, dok je u preostalom dijelu odbijen zahtjev tužiteljice.

 

Drugostupanjski sud je djelomično preinačio presudu suda prvog stupnja te je i u odnosu na odbijajući dio prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, a potvrdio presudu suda prvog stupnja u dosuđujućem dijelu.

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske presudom Revr 1175/14-2 od 10. rujna 2014. u točci I izreke bio je prihvatio reviziju tuženika kao osnovanu pa je gore navedenu presudu suda drugog stupnja preinačio pod točkom I izreke tako što je odbio žalbu tužiteljice kao neosnovanu, a potvrdio gore navedenu presudu suda prvog stupnja ispravljenu rješenjem istog suda broj Pr-2433/07 od 14. svibnja 2011. u dijelu pod točkom III izreke (rješenje o ispravku presude Revr 1175/14-2).

 

U točci II izreke u preostalom dijelu revizija tuženika je bila odbijena kao neosnovana dok je u točci III izreke odlučeno da svaka stranka snosi svoj trošak.

 

Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-586/2016 od 7. svibnja 2019. u točci I izreke Ustavna tužba je usvojena pa je u točci II izreke odlučeno da se ukida točka I presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr 1175/14-2 od 10. rujna 2014.

 

U točci III izreke predmet je vraćen Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na ponovno odlučivanje.

 

Slijedom navedenog u odnosu na navode revidenta kako je tužiteljica promašila pasivnu legitimaciju za istaknuti je da su takvi prigovori neosnovani budući da je tuženik pravni slijednik Mjesne zajednice S., a koje tijelo je i zapošljavalo tužiteljicu te joj i prekinulo radni odnos, a što proizlazi i iz Zakona o spajanju općina s područja Gradske zajednice Zagreb i prestanku Gradske zajednice Zagreb ("Narodne novine", broj 47/90). Utoliko nije osnovan niti prigovor prekoračenja vezano za to i na način kako tuženik obrazlaže u reviziji (čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP-a).

 

Na navode revidenta da je došlo do zastare predmetnog potraživanja (odnosno isplate plaće) valja reći da su oni neosnovani budući da je tužiteljica već u tužbi zatražila isplatu osobnog dohotka i kod tog je zahtjeva ustrajala sve do zaključenja glavne rasprave.

 

I materijalno je pravo u postupku pravilno primijenjeno kada je drugostupanjski sud djelomično preinačio prvostupanjsku presudu i u preostalom odbijajućem dijelu prihvatio tužbeni zahtjev utvrdivši da iz provedenog dokaznog postupak ne proizlazi da bi upravo tužiteljici temeljem odredbe čl. 15. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi ("Narodne novine", broj 17/93 - dalje: ZID ZLSU iz 1993.) radni odnos prestao čime je i prihvatio tužbeni zahtjev za vraćanje tužiteljice na posao i isplatu plaće za daljnje razdoblje i od 1. ožujka 1994. pa nadalje kao i za isplatu božićnice, regresa i dara.

 

Naime, Krizni štab Mjesne zajednice S. nije bio ovlašteno tijelo za poništaj odluke Skupštine Mjesne zajednice S. stoga nije bio ovlašten niti za odlučivanje o radnopravnom statusu tužiteljice zbog čega odluka tog tijela ne proizvodi učinke na radnopravni status tužiteljice.

 

Ovo stoga jer Republika Hrvatska, koja je i u ratnim okolnostima djelovala kao pravna država, niti jednim svojim radnopravnim propisom nije derogirala važeće odredbe Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa ("Narodne novine", broj 34/91 - dalje: ZOPRO) po pitanju prestanka radnog odnosa zbog prestanka potrebe za radom radnika, pa to nije učinjeno niti Odlukom o kriznim štabovima ("Narodne novine", broj 44/91).

 

Nadalje, prema odredbi čl. 15. st. 1. ZID ZLSU iz 1993., djelatnike zaposlene u dotadašnjim mjesnim zajednicama preuzimaju općine, odnosno gradovi, te grad Z. u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu tog Zakona. Stavkom 2. propisano je da se djelatnici iz stavka 1. mogu rasporediti na poslove i zadatke u upravnim tijelima jedinica lokalne samouprave, odnosno na poslove i zadatke u Gradske kotare, odnosno mjesne odbore, a iz stavka 3. proizlazi da djelatnicima iz stavka 2. koji ne budu raspoređeni u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu tog zakona (31. prosinca 1993.), prestaje radni odnos sukladno općim propisima o radu. Stavkom 4. istoga članka Zakona propisano je da akt o preuzimanju djelatnika dotadašnjih mjesnih zajednica, odnosno o prestanku njihovog radnog odnosa, donosi gradonačelnik ili načelnik jedinice lokalne samouprave.

 

Slijedom navedenog proizlazi da nisu svi djelatnici dotadašnjih mjesnih zajednica silom zakona morali biti preuzeti od strane gradova, a tako i ovdje tuženika, već ih je isti mogao raspoređivati u druga upravna tijela jedinica lokalne samouprave i to u slučaju ako je za to postojala mogućnost.

 

Nije sporno da akt iz stavka 4 citirane odredbe u odnosu na tužiteljicu nije donesen te o njezinom radnopravnom statusu tuženik nije nakon 29. studenog 1991. donio nikakvu odluku iako je prema navedenim odredbama bio u obvezi riješiti radnopravni status tužiteljice.

 

Naime, činjenica da mnoge od osoba koje su bile zaposlene u mjesnim zajednicama nisu bile raspoređene do ožujka 1994. ne može dovesti do zaključka da upravo tužiteljica ne bi bila raspoređena kako to pogrešno smatra sud prvog stupnja te da bi joj radni odnos prestao po sili zakona.

 

Ovo pogotovo kraj činjenice što je utvrđeno da je bilo i osoba koje su bile raspoređene sukladno odredbi čl. 15. ZID ZLS pa bi kada bi se prihvatilo da tužiteljica ne bi bila raspoređena i da bi joj radni odnos prestao po sili Zakona zapravo značilo to da bi se tužiteljici ponovno negiralo pravo na radni odnos i to ovaj puta bez mogućnosti traženja ostvarivanja prava na sudsku zaštitu prema čl. 80. do 83. ZOPRO-a.

 

Suprotno reviziji nije na tužiteljici dokazivati da je kod tuženika postojala mogućnost rasporeda tužiteljice na bilo koje radno mjesto u spornome razdoblju već je upravo tuženik u obvezi dokazati da nije postojala mogućnost rasporeda tužiteljice na drugo radno mjesto, a što tuženik tijekom postupka nije dokazao.

 

Upravo nezakonitim postupanjem 1991. u odnosu na tužiteljicu uskraćena je tužiteljici mogućnost njezinog daljnjeg raspoređivanja tijekom 1994. pa je utoliko drugostupanjski sud pravilno zaključio da se ne može prihvatiti zaključak iznesen u presudi suda prvog stupnja da tužiteljica ne bi bila uopće više raspoređena slijedom čega da bi joj radni odnos svakako prestao.

 

Na tuženiku je bio teret dokaza da niti jedna osoba sa stručnom spremom i radnim iskustvo kao i tužiteljica nije mogla biti niti jest zaposlena u navedenom razdoblju, a samo kada bi tako bilo dokazano mogao bi se izvesti zaključak da bi tužiteljici radni odnos prestao s danom 1. ožujka 1994. Zbog toga, a suprotno reviziji, osporavanje presude suda drugog stupnja po tuženiku nije osnovano.

 

Utoliko je drugostupanjski sud pravilno postupio kada je preinačio prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev kojim je traženo da se naloži tuženiku da vrati tužiteljicu na radno mjesto referenta za ONO i DSZ i administratora u Mjesnoj zajednici S., a ako to radno mjesto više ne postoji da se tužiteljica rasporedi na rad na radno mjesto u skladu s njezinom stručnom spremom i radnim iskustvom te da joj tuženik isplati daljnje iznose naknade plaće, božićnice, regresa, dara u naravi za razdoblje od 1. ožujka 1994. pa nadalje.

 

Pravo je tužiteljice da bude stavljena u radnopravnu poziciju u kojoj bi bila da nije došlo do nezakonitog postupanja tuženika kojim su postupanjem povrijeđena njezina prava, a to uključuje vraćanje na isto ili njenoj stručnoj spremi odnosno radnom iskustvu, odgovarajuće radno mjesto.

 

Bez osnove tuženik ustrajava u isticanju prekluzije traženja sudske zaštite.

 

Da je njezina tužba dopuštena proizlazi iz toga jer je tužiteljica u roku izjavila zahtjev za zaštitu prava protiv one odluke koju je prvobitnom tužbom osporavala u zakonskom roku iz čl. 83. ZOPRO pa je u zakonskom roku podnijela tužbu, a nije sporno između stranaka da je kasnije tijekom postupka nadležno tijelo pravnog prednika tuženika osporavanu odluku o prestanku radnog odnosa stavilo izvan snage.

 

Nadalje, budući da tužiteljicu odluka Kriznog štaba Mjesne zajednice S. pravno ne obvezuje te se ima smatrati da ona pravno niti ne egzistira, a odluku Mjesne zajednice S. više nema pravnog interesa pobijati jer je ona stavljena izvan snage odlukom Skupštine Mjesne zajednice S., tužiteljica je u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev podnijela tužbu koja je dopuštena, odnosno pravovremena pa utoliko u tom dijelu tuženik bez osnove ustrajava na istaknutim prigovorima u tom dijelu.

 

U odnosu na prigovor zastare kojeg tuženik ponavlja i u reviziji za istaknuti je da je tužiteljica već tužbom podnesenom 23. rujna 1991., zatim i onom od 20. siječnja 1992., zatražila isplatu osobnog dohotka, a koji zahtjev nikada nije povukla. Ona je povukla samo onaj dio tužbe s tužbenim zahtjevom kojim traži poništenje osporavanih odluka, ali ne i zahtjev za isplatu plaće, kako to pogrešno smatra revident. Zbog navedenoga, niti prigovor zastare istaknut po tuženiku nije osnovan kako to smatra pravilno i drugostupanjski sud.

 

Utoliko nije bilo zapreke da se utvrdi da je tužiteljica u radnom odnosu kod tuženika ne samo do ožujka 1994. već i nadalje od 1. ožujka 1994.

 

Pravilno je zato drugostupanjski sud prihvatio žalbu tužiteljice kojim pobija odluku suda prvog stupnja u pogledu utvrđenja do kada je bila u radnom odnosu kod tuženika, vraćanja na posao u pogledu isplate novčanih tražbina iz radnog odnosa od 1. ožujka 1994. pa nadalje do 2010., te je u tom dijelu prihvatio tužbeni zahtjev u visini tih novčanih tražbina koje među strankama nisu bile sporne po visini, niti se osporavaju revizijom.

 

Utoliko je i pravilno drugostupanjski sud odbio kao neosnovanu žalbu tuženika u dijelu kojim je pobijao prvostupanjsku presudu kojim je utvrđeno da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika do 1. ožujka 1994. i u dijelu gdje je tuženiku naloženo isplatiti joj novčane tražbine iz radnog odnosa od 30. kolovoza 1991. do 1. ožujka 1994.

 

Revizijskim navodima stoga odluka suda drugog stupnja iz točke I izreke te presude ničim nije dovedena u sumnju jer tuženik uglavnom ponavlja one navode koje je isticao tijekom postupka odnosno i u žalbi.

 

Valjalo je zato iz navedenih razloga u svemu reviziju tuženika kao neosnovanu odbiti i tako odlučiti kao u izreci ove presude pozivom na odredbu iz čl. 393. ZPP.

 

Rješenje drugostupanjskog suda o troškovima parničnog postupka nije rješenje iz čl. 400. st. 1. ZPP protiv kojega je dopuštena revizija o čemu je zauzeto pravno shvaćanje na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske 16. studenog 2015. koje glasi: "Pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojega bi bila dopuštena revizija".

 

Valjalo je stoga reviziju tuženika u pobijanju odluke o parničnom trošku odbaciti kao nedopuštenu i tako odlučiti kao u izreci pozivom na odredbu iz čl. 392. st. 1. ZPP.

 

Zagreb, 8. srpnja 2020.

 

                            Predsjednica vijeća:

                            Mirjana Magud, v.r.