- 1 -              Rev 3115/2016-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3115/2016-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari predlagatelja I. D. iz K., Z., kojeg zastupa punomoćnik G. S., odvjetnik u Z., protiv protustranke M. d.o.o. Z., radi uknjižbe založnog prava, odlučujući o reviziji predlagatelja protiv rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Zk-209/16 od 21. rujna 2016. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Z-43348/15 od 19. siječnja 2016., u sjednici održanoj 8. srpnja 2020.,

 

r i j e š i o   j e :

 

Prihvaća se revizija predlagatelja, ukidaju se rješenje Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Zk-209/16 od 21. rujna 2016. i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Z-43348/15 od 19. siječnja 2016. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

 

Obrazloženje

 

Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prigovor predlagatelja te je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Z-41248/15 kojim je pod toč. I. izreke odbijen prijedlog predlagatelja za uknjižbu založnog prava te je pod toč. II. izreke određena zabilježba odbijenog prijedloga u zk. ul. ... (...) k.o. V. N.

 

Rješenjem suda drugog stupnja odbijena je žalba predlagatelja i potvrđeno rješenje suda prvog stupnja poslovni broj Z-43348/15 od 19. siječnja 2016.

 

Protiv rješenja suda drugog stupnja predlagatelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) navodeći da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnih i postupovnopavnih pitanja  važnih  za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju, preinači pobijano rješenje na način da prihvati zahtjev predlagatelja i dopusti uknjižbu založnog prava, podredno da prihvati reviziju, ukine pobijano rješenje i rješenje suda prvog stupnja i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija predlagatelja je osnovana.

 

Odredbom čl. 91. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13 i 108/17 - dalje: ZZK) propisano je da zemljišnoknjižni sud postupa po pravilima izvanparničnoga postupka, a podredno parničnoga postupka, ako zakonom nije što drugo određeno.

 

Prema odredbi čl. 399. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 - dalje: ZPP), a koja se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. u svezi s odredbom čl. 36. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP („Narodne novine“, broj 57/11) i odredbom čl. 102. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP („Narodne novine“, broj 25/13) revizija propisana posebnim zakonom smatra se revizijom iz čl. 382. st. 2. tog Zakona, ako tim posebnim zakonom nije drugačije propisano.

 

Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetog na sjednici Građanskog odjela 5. prosinca 2013. u zemljišnoknjižnom postupku dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP, dakle, izvanredna revizija.

 

Na temelju izričite odredbe čl. 382. st. 3. ZPP u izvanrednoj reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni

 

U reviziji predlagatelj postavlja pravno pitanje koje se u bitnom svodi na sljedeće:

 

„Je li za zaključenje pravnih poslova između jednog jedinog člana društva koji drži sve poslovne udjele u društvu ili uz njega još i društvo i samog tog društva potrebno ili ne posebno pisano ili kakvo drugo ovlaštenje tog trgovačkog društva za zaključenje takvog pravnog posla, čak i ako je taj pravni posao zaključen u pisanom obliku te da li s obzirom na to postoje pretpostavke iz čl. 41. st. 3. Zakona o trgovačkim društvima odnosno da li se iste presumiraju?“

 

Sukladno odredbi iz čl. 392.a st. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu odluku samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

 

Ovo stoga što je ocijenjeno da se o radi o takvom pravnom pitanju o kojem ovisi odluka u predmetnom postupku, a pobijana je odluka posljedica shvaćanja nižestupanjskih sudova u odnosu na to pravno pitanje. Stoga je takvo pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Sud prvog stupnja odbio je prigovor predlagatelja i potvrdio rješenje toga suda kojim je odbijen prijedlog predlagatelja za uknjižbu založnog prava na nekretnini uz obrazloženje da prijedlogu nije priložena posebna ovlast društva (protustranke) kojom bi se predlagatelju, kao članu uprave istog društva dopustilo raspolaganje nekretninom, a kako je predlagatelj ujedno druga ugovorna strana pravnog posla kojim to društvo otuđuje predmetnu nekretninu, ocijenjeno je da takva isprava predstavlja opću pretpostavku za upis.

 

Naime, temelj uknjižbe predstavlja ugovor o zasnivanju založnog prava od 3. studenoga 2005. sklopljen u obliku javnobilježničkog akta između predlagatelja, kao vjerovnika i M. d.o.o., kojeg zastupa član uprave I. D. (u ovom postupku predlagatelj), kao založnog dužnika te je potpis na navedenom ugovoru ovjerio I. D., osobno i u svojstvu direktora za M. d.o.o. iz čega proizlazi da osoba koja u predmetnom ugovoru ima svojstvo založnog dužnika (ovdje predlagatelj) u predmetnom pravnom poslu je ujedno i zastupnik (direktor) založnog dužnika M. d.o.o., dakle, da je riječ o pravnom poslu kojeg je I. D. sklopio u ime društva sam sa sobom. Stoga sud prvog stupnja smatra da u navedenoj situaciji da čak i ako društvo ima samo jednog člana, koji je i jedini član uprave, on može sklopiti pravni posao u ime društva i sa samim sobom samo ako za to ima posebnu ovlast društva u smislu odredbe čl. 426. st. 8. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“, broj 111/93, 34/99, 121/99, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/1, 152/11, 111/12, 68/13 i 110/15 - dalje: ZTD) u vezi s čl. 49. i čl. 41. st. 3. ZTD-a.

 

Sud drugog stupnja potvrdio je rješenje suda prvog stupnja uz obrazloženje da zasnivanje založnog prava nije uobičajeno poslovanje društva te da je pravilno prvostupanjski sud zaključio kako je u smislu odredbe čl. 426. st. 8. ZTD-a (kojom je propisano da ako društvo ima samo jednog člana, zbog toga što drži sve udjele u društvu ili uz njega još i društvo, pravni poslovi između njega i društva u kojima on zastupa društvo mogu se sklapati pod pretpostavkom iz čl. 41. st. 3. ZTD-a, pa i kada nije jedini član uprave, ali i te poslove koje u ime društva sklapa s trećima mora sklopiti u pisanom obliku ili se o tome mora sastaviti isprava s tekstom onoga što je dogovoreno) predlagatelj morao uz prijedlog priložiti i posebnu ovlast trgovačkog društva u smislu odredbe čl. 49. ZTD-a.

 

Pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova je pogrešno.

 

Odredbom čl. 41. st. 1. ZTD-a propisano je da kako ovlast za zastupanje trgovačkog društva po zakonu imaju osobe koje su za pojedini dio tog društva određene odredbama ZTD-a, dok je odredbom čl. 49. ZTD-a propisano kako prokurist ne može bez posebne ovlasti trgovačkog društva nastupati kao druga ugovorna strana i s društvom sklapati ugovore u svoje ime i za svoj račun, u svoje ime, a za račun drugih osoba, ili u ime i za račun drugih osoba. Dakle, prema navedenim zakonskim odredbama članovi uprave ograničeni su u svojoj ovlasti za zastupanje u tome što bez posebne ovlasti društva ne mogu djelovati tako da ga zastupaju i da istodobno nastupaju kao druga ugovorna strane te sklapaju ugovor s društvom u svoje ime i za svoj račun, u svoje ime a za račun drugih osoba, ili u ime i za račun drugih osoba. Za zabranu je dovoljno da se član uprave nalazi u nekom od navedenih svojstava na obje ugovorne strane, jer to pobuđuje sumnju u postojanje sukoba interesa.

 

Iz navedenog bi proizlazilo da bi jedna te ista osoba zasnovala založno pravo kao založni vjerovnik s jedne strane i kao zakonski zastupnik založnog dužnika s druge strane, potrebno je da je za zasnivanje založnog prava na nekretnini založnog dužnika imala posebno ovlaštenje društva.

 

Međutim, u situaciji kada je u trenutku sklapanja ugovora o zasnivanju založnog prava predlagatelj bio jedini direktor i jedini osnivač trgovačkog društva-protustranke, dakle, kada je jedna te ista osoba u trenutku zasnivanja založnog prava bila jedina osoba ovlaštena za zastupanje i ujedno jedini član društva, založnog dužnika, to bi značilo da ta osoba mora sama sebi dati takvo ovlaštenje, a s obzirom na to da se radi o istoj osobi, sigurno je da ta osoba ne bi sama sebi odbila dati ovlaštenje tako da u ovom slučaju nije bilo potrebno da takva osoba za sklapanje ugovora ima posebno ovlaštenje društva.

 

U navedenoj situaciji pogrešnim se ocjenjuje shvaćanje nižestupanjskih sudova da je predlagatelju za zaključenje pravnog posla između jedinog člana i jedinog osnivača trgovačkog društva, s jedne strane, te istog tog trgovačkog društva s druge strane, potrebno posebno odobrenje od strane tog društva.

 

Međutim, kako zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjskih sudova nisu raspravljene sve okolnosti odlučne za pravilnu primjenu materijalnog prava, to je valjalo prihvatiti reviziju predlagatelja, ukinuti nižestupanjske odluke i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak u smislu odredbe čl. 395. st. 2. ZPP.

 

Zagreb, 8. srpnja 2020.

 

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.