- 1 -              Rev 519/2019-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 519/2019-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. M. iz P., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu H. & P. d.o.o. iz Z., protiv tuženika I. – I. n. d.d., Sektor upravljanja ljudskim resursima Z., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu S. i P. j.t.d. R., radi poništenja odluke, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž R-6/2018-2 od 14. studenoga 2018., kojom je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Metkoviću poslovni broj Pr-89/17 od 22. kolovoza 2018., u sjednici održanoj 8. srpnja 2020.,

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem odbijen je tužiteljev prijedlog za ponavljanje postupka kao neosnovan te mu je naloženo naknaditi tuženiku trošak u iznosu od 6.250,00 kuna.

 

Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđeno prvostupanjsko rješenje.

 

Protiv drugostupanjskog rješenja reviziju je podnio tužitelj pozivom na odredbu čl. 400. u vezi s čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjena materijalnog prava. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti te preinačiti drugostupanjsko rješenje na način da usvoji prijedlog tužitelja za ponavljanjem postupka u ovoj pravnoj stvari i obveže tuženika za nadoknadu troškova postupka tužitelju, podredno da ukine nižestupanjska rješenja te predmet vrati na ponovno suđenje. Tužitelj je zatražio trošak revizije.

 

U odgovoru na reviziju tužitelja, tuženik je predložio istu odbacit kao nedopuštenu, podredno odbiti kao neosnovanu. Tuženik je zatražio trošak odgovora na reviziju.

 

Revizija nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. u vezi čl. 400. st. 3. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovoga Zakona, revizijski sud je ispitao pobijano rješenje samo u onom dijelu kojom se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno navodima revizije u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer obrazloženja nižestupanjskih odluka sadrže jasne razloge o svim odlučnim činjenicama, koji kao takovi ne proturječe sadržaju spisa.

 

Neosnovano tužitelj sadržajem revizije ukazuje da je drugostupanjski sud učinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. st. 1. ZPP prema kojem u obrazloženju presude odnosno rješenja drugostupanjski sud treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja, jer suprotno proizlazi iz obrazloženje pobijanog (drugostupanjskog) rješenja.

 

Između stranaka nije sporno da je pravomoćnom presudom prvostupanjskog suda poslovni broj P-569/11 od 24. rujna 2010. odbijen zahtjev tužitelja radi poništenja tuženikove odluke broj KS-RO-11/09 od 11. prosinca 2009. kojom je tužitelju otkazan ugovor o radu zbog osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa (revizija tužitelja je odbijena presudom ovog suda poslovni broj Revr-415/13-2 od 4. studenog 2015.)

 

Prijedlog za ponavljanje tog pravomoćno završenog postupka tužitelj je podnio pozivom na odredbu čl. 421. st. 1. toč. 10. ZPP i to jer je nakon toga donesena pravomoćna kaznena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj K-Us-3/12 od 29. listopada 2014. kojom je oslobođen optužbi da je počinio kaznena djela protiv službene dužnosti – zlouporabom položaja i ovlasti.

 

Prvostupanjski sud je odbio prijedlog za ponavljanje postupka jer je o otkazu odlučeno s obzirom na utvrđene počinjene povrede radnih obveza koje nisu istovjetne s radnjama koje bi predstavljale kazneno djelo koje se tužitelju stavljalo na teret u kaznenom postupku u kojem je donesena oslobađajuća presuda na koju se u prijedlogu za ponavljanje postupka poziva tužitelj. K tomu ocjena je prvostupanjskog suda da svi tužiteljevi navodi kao i utvrđenja iz pravomoćne presude donesene u kaznenom postupku ne ukazuju na to da bi za tužitelja, da su bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku, bila donesena povoljnija odluka.

 

Drugostupanjski sud je ocijenio pravilnim činjenična utvrđenja kao i pravno shvaćanje suda prvog stupnja te je odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsko rješenje. U obrazloženju u bitnom navodi da se presuda u ovoj građanskoj stvari nije temeljila ni na koji način na kaznenom postupku, niti je parnični sud vezan za presude kaznenog suda, osim u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti i to samo za pravomoćnu presudu kojom se optuženik oglašava krivim što u konkretnoj situaciji nije slučaj te da niti činjenična utvrđenja kaznenog suda, niti oslobađajuća kaznena presuda, sve da su već i postojale u času donošenja (prvostupanjske) presude o ovom parničnom predmetu, ne bi bile niti su mogle biti od utjecaja na tu presudu.

 

Odluke nižestupanjskih sudova prihvaća i ovaj sud.

 

Prema odredbi čl. 421. st. 1. toč. 10. ZPP postupak koji je odlukom suda pravomoćno završen može se na prijedlog stranke ponoviti ako stranka sazna za nove činjenice ili nađe ili stekne mogućnost da upotrijebi nove dokaze na temelju kojih je za stranku mogla biti donesena povoljnija odluka da su te činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku.

 

Iz stilizacije navedene odredbe proizlazi da se razlozi za ponavljanje iz čl. 421. st. 1. toč. 10. ZPP moraju odnositi na činjenice koje su objektivno postojale u vrijeme donošenja odluke u tužbenom zahtjevu, dakle u trenutku zaključenja glavne rasprave, ali je stranka za njih saznala naknadno ili je naknadno stekla mogućnost upotrijebiti nove dokaze o tim činjenicama neovisno o tome kada su nastali sami dokazi.

 

Imajući na umu navedenu zakonsku odredbu, te polazeći od utvrđenja nižestupanjskih sudova (koja ne mogu biti predmet preispitivanja u revizijskom stupnju postupka) da u kaznenom postupku sud nije utvrđivao je li tužitelj postupao u skladu s propisanom procedurom tuženika, a koja je propisana uputama o izdavanju računa na benzinskoj postaji te priručnik za poslovanje benzinske postaje, a da je tužitelju ugovor o radu (pravomoćno) otkazan jer je počinio povrede obveze iz radnog odnosa na način što je izdavao račune suprotno tuženikovim aktima te na taj način počinio povrede obveza iz radnog odnosa, to prema ocjeni ovoga suda, a suprotno navodima revizije, oslobađajuća presuda na kojoj tužitelj temelji prijedlog za ponavljanja postupka nema značaj novog dokaza o činjenicama koje su objektivno postajale u vrijeme donošenja odluke o tužbenom zahtjevu.

 

Prema tome, pravilno su nižestupanjski sudovi primjenom odredbe čl. 421. st. 1. toč. 10. ZPP odbili tužiteljev prijedlog za ponavljanje postupka.

 

Prigovore činjenične naravi, u skladu s odredbom čl. 385. ZPP, nije bilo moguće uzeti u razmatranje.

 

Zbog navedenog, na temelju odredbe čl. 393. u vezi s čl. 400. st. 3. ZPP, valjalo je reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu. (st. I. izreke).

 

Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju jer ta parnična radnja nije bila potrebna čl. 166. st. 1. u vezi čl. 155. st. 1. ZPP (st. II. izreke).

 

Zagreb, 8. srpnja 2020.

 

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.