Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-1868/20-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga Suda dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Ljiljane Karlovčan-Đurović, članica vijeća te sudskog savjetnika Tomislava Jukića, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice R. K. iz D1, koju zastupa opunomoćenik J. M., odvjetnik u D1, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi poreza na promet nekretnina, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 6 UsIpor-94/19-7 od 15. studenoga 2019., na sjednici vijeća održanoj 8. srpnja 2020.
Poništavaju se presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 6 UsIpor-94/19-7 od 15. studenoga 2019. i sudi:
1. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410-20/15-01/2605, urbroj: 513-04-19-2 od 21. ožujka 2019.
2. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška upravnog spora.
Obrazloženje
Presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 6 UsIpor-94/19-7 od 15. studenoga 2019. poništeno je rješenje tuženika, klasa: UP/II-410-20/15-01/2605, urbroj: 513-04-19-2 od 21. ožujka 2019. (točka I. izreke), poništeno je rješenje Ministarstva financija - Porezne uprave, Područnog ureda D2, Ispostave D1, klasa: UP/I-410-20/2015-001/01982, urbroj: 513-007-29-03-2015-0003 od 29. lipnja 2015. (točka II. izreke) te je tužiteljica oslobođena poreza na promet nekretnina u iznosu od 39.371,40 kuna (točka III. izreke). Rješenjem Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 6 UsIpor-94/19-7 od 15. studenoga 2019 naloženo je tuženiku nadoknaditi tužiteljici troškove upravnog spora u iznosu od 6.250,00 kuna u roku od 60 dana od dostave rješenja.
Protiv navedene presude i rješenja tuženik je podnio žalbu zbog pogrešne primijene materijalnog prava, bitne povrede odredbi postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
Tuženik navodi da je tužiteljica predmetne nekretnine stekla tek nagodbom od 12. veljače 2015. Navedena nagodba predstavlja pravni temelj za upis vlasništva tužiteljice pa je tužiteljici na temelju te nagodbe osnovano razrezan porez na promet nekretnina, na temelju članka 4. stavaka 1. i 2. Zakona o porezu na promet nekretnina („Narodne novine“ 69/97., 26/00., 127/00., 153/02., 22/11. i 143/14.; dalje: ZPPN). Osporava i odluku o troškovima spora. Predlaže da Visoki upravni sud poništi prvostupanjsku presudu.
Tužiteljica, iako uredno pozvana, odgovor na žalbu nije dostavila.
Žalba je osnovana.
Ispitivanjem pobijane prvostupanjske presude sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17.; dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
Uvidom u spis predmeta dostavljen ovom Sudu uz žalbu proizlazi da je rješenjem tuženika od 21. ožujka 2019. odbijena žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja od 29. lipnja 2015. kojim je tužiteljici utvrđena osnovica poreza na promet nekretnina u iznosu od 787.428,00 kuna i na tu osnovicu porez na promet nekretnina u iznosu od 39.371,40 kuna. Iz obrazloženja rješenja proizlazi da je porezno tijelo tužiteljici utvrdilo obvezu plaćanja poreza na promet nekretnina na temelju sudske nagodbe sklopljene kod Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-677/14 od 12. veljače 2015. Navedenom sudskom nagodbom stranke suglasno utvrđuju da je tužiteljica vlasnica nekretnina k.č.br. 78/4 i 78/12, zk.ul. 1041, k.o. Č., koje pravo vlasništva je stekla pravnim poslom – ugovorom o diobi zajednice od 5. veljače 1983. između njezine majke i M. i V. L. te nasljeđivanjem iza svoje pok. majke.
Postupajući po tužbi, prvostupanjski sud je ocijenio da u okolnostima konkretnog slučaja, sudska nagodba od 12. veljače 2015. ne predstavlja ispravu o stjecanju nekretnine. Svoj zaključak prvostupanjski sud obrazlaže imajući na umu ugovor o diobi zajednica od 5. veljače 1983. kojim je majka tužiteljice stekla predmetne nekretnine, rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj 0-229/00 od 9. svibnja 2000. iz kojeg proizlazi da je tužiteljica jedina nasljednica svoje majke te sudsku nagodbu od 12. veljače 2015. iz koje proizlazi da upisani zemljišnoknjižni vlasnici M. L. i V. L. potvrđuju da su predmetne nekretnine temeljem ugovora o diobi zajednice od 5. veljače 1983. pripale majci tužiteljice. S obzirom na navedeno, prvostupanjski sud smatra da sudskom nagodbom tužiteljica nije stekla vlasništvo nekretnina u smislu članka 4. stavka 1. točaka 1. i 2. ZPPN-a budući da se sudskom nagodbom samo deklarira da je tužiteljica vlasnica predmetnih nekretnina. Sud smatra da su porezna tijela pogrešno zaključila da je na temelju sudske nagodbe došlo do prometa nekretnina, odnosno stjecanja nekretnina i pogrešno tužiteljici utvrdila porez na promet nekretnina.
S ovakvim stajalištem prvostupanjskog suda ovaj Sud se ne može suglasiti.
Odredbom članka 4. stavka 1. točke 1. ZPPN-a propisano je da je promet nekretnina svako stjecanje vlasništva nekretnine u Republici Hrvatskoj, a točkom 2. da se stjecanjem nekretnine smatra kupoprodaja, zamjena, nasljeđivanje, darovanje, unošenje i izuzimanje nekretnina iz trgovačkog društva, stjecanje dosjelošću, stjecanje nekretnina u postupku likvidacije ili stečaja, stjecanje na temelju odluka suda ili drugog tijela, stjecanje temeljem zakona te ostali načini stjecanja nekretnina od drugih osoba.
Odredbom članka 4. stavka 1. točke 7. ZPPN-a propisano je da je isprava o stjecanju nekretnine svaka isprava, javnobilježnički akt ili odluka nadležnog tijela kojom dolazi do stjecanja ili promjene vlasništva nekretnine u Republici Hrvatskoj.
Ocjenjujući žalbene navode, ovaj Sud je prihvatio navode tuženika da se u konkretnom slučaju radi o stjecanju vlasništva nekretnine na temelju citirane odredbe ZPPN-a.
Uvidom u sudsku nagodbu sklopljenu kod Općinskog suda u Dubrovniku 12. veljače 2015. ovaj Sud je utvrdio da se radi o odluci kojom dolazi do promjene vlasništva nekretnine. Iz sadržaja sudske nagodbe proizlazi da M. L. i V. L. kao uknjiženi zemljišnoknjižni vlasnici predmetnih nekretnina ovlašćuju tužiteljicu da se uknjiži kao vlasnica nekretnina.
Valja napomenuti da tužiteljica u ovom slučaju nije predmetne nekretnine stekla nasljeđivanjem iza pok. majke u ostavinskom postupku na temelju rješenja o nasljeđivanju već na temelju sudske nagodbe od uknjiženih vlasnika M. L. i V. L. Pravna osnova stjecanja nekretnina u ovom slučaju je sudska nagodba, slijedom čega je ovaj Sud utvrdio je da je tuženik pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje odnosno utvrdio da je tužiteljica stekla vlasništvo predmetnih nekretnina na temelju sudske nagodbe od 12. veljače 2015. kojom je ostvaren promet nekretnina koji je predmet oporezivanja sukladno članku 5. stavku 1. ZPPN-a. Slijedom toga je tuženik pravilnom primjenom materijalnog prava ocijenio zakonitim rješenje prvostupanjskog tijela kojim je tužiteljici utvrđen porez na promet nekretnina.
S obzirom na navedeno, ovaj Sud je žalbu tuženika ocijenio osnovanom budući da je u konkretnom slučaju došlo do stjecanja vlasništva nad nekretninama, slijedom čega je tužiteljica u obvezi platiti porez na promet nekretnina te poništio prvostupanjsku presudu, sam otklonio nedostatke i odbio tužbeni zahtjev tužiteljice u skladu s odredbom članka 74. stavka 2. ZUS-a.
Odluka o troškovima ovog spora temelji se na odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spora u cijelosti snosi sve troškove.
U Zagrebu 8. srpnja 2020.
Predsjednica vijeća
dr. sc. Sanja Otočan, v.r.