Broj: Rev 1081/11

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasne Guštek predsjednice vijeća, Ivana Mikšića člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Lucije Čimić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u zemljišnoknjižnom predmetu predlagateljice Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Makarskoj, Građansko-upravni odjel, radi uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o reviziji predlagateljice protiv rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžzk-657/09 od 1. prosinca 2009., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj Z-119/09 od 26. veljače 2009., u sjednici održanoj 22. svibnja 2012.,

r i j e š i o   j e

              Revizija se prihvaća te se preinačuju rješenje Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžzk-657/09 od 1. prosinca 2009. i rješenje Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj Z-119/09 od 26. veljače 2009. i rješava:

              Na nekretninama upisanim kao općenarodna imovina u zk.ul.br. 150 k.o. B. č.zem. 975 i č.zem. 976 dopušta se upis prava vlasništva u korist Republike Hrvatske.

              Provedba rješenja nalaže se Općinskom sudu u Makarskoj, Zemljišnoknjižni odjel.

Obrazloženje

              Rješenjem suda drugog stupnja odbijena je kao neosnovana žalba predlagateljice i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje kojim je odbijen prijedlog predlagateljice za upis prava vlasništva na nekretninama č.zem. 975 i č.zem. 976 upisanim u zk.ulošku 150 k.o. B. kao općenarodna imovina.

              Protiv tog drugostupanjskog rješenja predlagateljica je podnijela reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP) zbog materijalnopravnog pitanja koje se tiče tumačenja predmnjeve iz čl. 362. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 161/06 – dalje: ZV) u vezi odredbe čl. 388. st. 1. ZV, ističući da je shvaćanje zauzeto o tom pitanju u pobijanom rješenju u suprotnosti sa shvaćanjem Županijskog suda u Zagrebu zauzetom u rješenju Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-6879/06 od 1. veljače 2008. pa i praksi drugih županijskih sudova i da je stoga riječ o pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene zakona. Predlaže se dozvoliti uknjižbu vlasništva Republike Hrvatske na predmetnim nekretninama.

              Revizija je osnovana.

              Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju iz st. 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

              U toj odredbi primjerice su navedeni slučajevi u kojima će se smatrati da je riječ o takvom pravnom pitanju, pa se tako u točki 1., na koju se poziva predlagateljica, navodi da će to biti u slučaju ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima ili na odjelskoj ili općoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova.

              Ocjenjujući pitanje dopuštenosti revizije na temelju odredbe čl. 392.a st. 2. ZPP ovaj sud je ocijenio da je pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana i da stoga postoje uvjeti za meritorno odlučivanje o reviziji.

              U ovom zemljišnoknjižnom predmetu tužiteljica je zatražila uknjižbu prava vlasništva na nekretninama koje su u zemljišnoj knjizi upisane kao općenarodna imovina, temeljeći prijedlog na odredbi čl. 362. st. 3. ZV.

              Prijedlog za uknjižbu sudovi su ocijenili neosnovanim izrazivši pravno shvaćanje da se predlagateljica neosnovano poziva na predmnjevu iz čl. 362. st. 3. ZV, jer da nije riječ o nekretninama za koje se ne može utvrditi u čijem su vlasništvu. Sudovi smatraju da u odnosu na predmetne nekretnine valja primijeniti odredbu čl. 388. st. 2. ZV u vezi odredbe čl. 9. Zakona o građevinskom zemljištu ("Narodne novine", broj 48/88, 16/90, 33/90 – dalje: ZGZ), kojom je određeno da građevinskim zemljištem u društvenom vlasništvu upravlja općina na čijem se području zemljište nalazi, pa da se stupanjem na snagu ZV pravo korištenja općine na neizgrađenom građevinskom zemljištu pretvorilo u pravo vlasništva na temelju odredbe čl. 360. ZV.

              Pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova da se Republika Hrvatska ne može pozivati na predmnjevu iz čl. 362. st. 3. ZV o stjecanju vlasništva neizgrađenog građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu kojim su upravljale općine na temelju ZGZ, ne može se prihvatiti.

              Odredbama čl. 362. ZV propisano je:

              „Smatra se da je vlasnik nekretnine u društvenom vlasništvu osoba koja je u zemljišnim knjigama upisana kao nositelj prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja tom nekretninom, a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati (st. 1.).

              Smatra se da je osoba koja je u zemljišnoj knjizi upisana kao nositelj prava korištenja neizgrađenog građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu, odnosno nositelj prvenstvenog prava korištenja takvog zemljišta, vlasnik toga zemljišta, a tko tvrdi suprotno treba to dokazati (st. 2.).

              Smatra se da su vlasništvo Republike Hrvatske sve stvari iz društvenog vlasništva na području Republike Hrvatske glede kojih nije utvrđeno u čijem su vlasništvu niti djeluje predmnjeva vlasništva iz st. 1. i 2. ovoga članka, a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati (st. 3.).

              Što je u st. 1-3. ovoga članka određeno glede stvari, vrijedi na odgovarajući način i za prava koja su bila u društvenom vlasništvu (st. 4.).“

              Dakle, za predmnjeve iz st. 1. i 2. čl. 362. ZV odlučno je da je određena osoba upisana kao nositelj prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja određenom nekretninom, odnosno kao nositelj prava korištenja neizgrađenog građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu. Stoga, suprotno shvaćanju nižestupanjskih sudova te oborive predmnjeve ne djeluju i u slučaju da se o postojanju nekog od tih prava tek može zaključiti na temelju neke druge predmnjeve o stečenom pravu koje bi proizlazilo iz zakonskih propisa koji su prestali važiti stupanjem na snagu ZV. Međutim, dopušteno je dokazivati suprotno.

              Predmetne nekretnine upisane su kao općenarodna imovina bez upisanog nositelja prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja, a nije upisano pravo korištenja neizgrađenog građevinskog zemljišta nekog nositelja. Stoga u odnosu na te nekretnine ne djeluju predmnjeve iz čl. 362. st. 1. i 2. ZV. Budući da nije utvrđeno ni da su u nečijem vlasništvu, u odnosu na nekretnine koje su predmet zatražene uknjižbe djeluje oboriva predmnjeva iz st. 3. istog članka prema kojoj se smatra da su nekretnine vlasništvo Republike Hrvatske.

              Pri tome valja reći da nije prihvatljiv zaključak nižestupanjskih sudova o tome da je pravo upravljanja koje su imale općine u skladu s odredbom čl. 9. ZGZ, koji je prestao važiti stupanjem na snagu ZV, predstavljalo jedno od pravo koje čine društveno vlasništvo (pravo raspolaganja, korištenja i upravljanja), odnosno da to predstavlja pravo korištenja neizgrađenog građevinskog zemljišta, jer je to pravo imalo značenje prava gospodarenja građevinskim zemljištem, a do rješavanja pitanja nositelja vlasništva prava (čl. 25. ZGZ).

              Budući da u zemljišnim knjigama nije upisan nositelj jednog od prava koje čine društveno vlasništvo (čl. 362. st. 1. ZV), a pravo upravljanja iz čl. 9. ZGZ ne može se poistovjetiti s pravom korištenja neizgrađenog građevinskog zemljišta iz čl. 362. st. 2. ZV, nižestupanjski sudovi su pogrešno primijenili materijalno pravo kada su, otklonivši primjenu predmnjeve iz čl. 362. st. 3. ZV, prijedlog za upis spornog prava vlasništva ocijenili neosnovanim.

              Slijedom iznesenog, budući da su ostvarene pretpostavke za dopuštenost predloženog upisa iz čl. 108. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj 91/96, 137/99, 114/01, 100/04 i 107/07 – dalje: ZZK), valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP u vezi odredbe čl. 400. st. 3. i čl. 91. st. 1. ZZK odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 22. svibnja 2012.