- 1 -              Revd 1169/2020-2

Broj: Revd 1169/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. Ž. iz D., OIB: ... , koju zastupa punomoćnik R. Š., odvjetnik u Z., protiv tuženika M. Š. iz K., OIB: ... , kojeg zastupa punomoćnik Ž. Š., odvjetnik u V. L., radi prestanka uznemiravanja, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-372/20-2 od 13. veljače 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli poslovni broj P-295/19 od 28. studenoga 2019., u sjednici održanoj 8. srpnja 2020.,

r i j e š i o   j e:

Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

Obrazloženje

Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj GŽ-372/20-2 od 13. veljače 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli poslovni broj P-295/19 od 28. studenoga 2019. kojom je odbijen tužbeni zahtjev radi prestanka uznemiravanja tužiteljice u suvlasništvu i suposjedu zajedničkog dijela nekretnine i zabrane tuženiku takvog ili sličnog smetanja nekretnine.

Postupajući u skladu s odredbama čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za podnošenje revizije jer u odnosu na pitanja naznačena u prijedlogu.

Naime, prvopostavljenim pitanjem tužiteljica zapravo pobija drugostupanjsku odluku zbog navodno počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP pa se takvo pitanje ne može ocijeniti pitanjem kakvog imaju na umu odredbe čl. 385. ZPP. Stoga na dopuštenog podnesenog prijedloga nije od utjecaja niti pozivanje tužiteljice na u prijedlogu navedenu odluku revizijskog i odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske.

Drugopostavljeno pitanje je, prema ocjeni revizijskog suda, činjenično pitanje i odgovor na takvo pitanje, odnosno je li riječ o uznemiravanju prava vlasništva, ovisi o činjeničnim utvrđenjima u svakom pojedinom parničnom postupku. Pritom se dodaje kako tužiteljica postavljenim pitanjem o postojanju uznemiravanja vlasništva polazi od drukčijih utvrđenja od onih u konkretnoj parnici. Prema tome, niti drugopostavljeno pitanje nije pitanje kakvog imaju na umu odredbe čl. 385. ZPP, a koje bi bilo važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

Budući da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u skladu s odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 387. st. 5. ZPP i čl. 392. st. 6. ZPP riješio kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 8. srpnja 2020.