- 1 -              Revr 208/2018-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Revr 208/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. Z. iz Z., OIB: …, koju zastupaju punomoćnici M. M. i D. B., odvjetnici u Odvjetničkom društvu M. & B. d.o.o. u Z., protiv tuženika I. R. B., Z., OIB: …, radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-26/14-4 od 17. listopada 2017., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-9618/13-19 od 29. studenog 2013., u sjednici održanoj 8. srpnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

I.              Prihvaća se revizija tužiteljice te se preinačava presuda Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-26/14-4 od 17. listopada 2017. u dijelu kojim je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-9618/13-19 od 29. studenog 2013. i odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 6.130,60 kuna sa zateznim kamatama, kao i zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka preko iznosa od 3.575,00 kuna do iznosa od 8.437,50 kuna sa zateznim kamatama i sudi na način da se u tom dijelu odbija žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-9618/13-19 od 29. studenog 2013.

 

II.              Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak revizije u iznosu od 1.875,00 kuna, u roku od 8 dana.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 11.035,08 kuna s pripadajućim zateznim kamatama na pojedine iznose pobliže označene u izreci. Ujedno je tuženiku naloženo naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 8.437,50 kuna sa zateznim kamatama od 29. studenog 2013. do isplate.

 

Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

„I. Preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-9618/13-19 od 29. studenog 2013. pod toč. I. izreke u dijelu kojim je prihvaćen dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 6.130,60 kn zajedno sa zateznim kamatama i za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći u iznosu od 4.904,48 kn te pod toč. II. izreke u dijelu u kojemu je tuženiku naloženo naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka preko iznosa od 3.575,00 kn do iznosa od 8.437,50 kn zajedno sa zateznim kamatama i sudi:

 

''Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice A. Z. kojim od tuženika traži isplatu iznosa od 6.130,60 kn zajedno sa zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose kako slijedi:

- iznos od 613,06 kn od 16. veljače 2013. do isplate,

- iznos od 613,06 kn od 16. ožujka 2013. do isplate,

- iznos od 613,06 kn od 16. travnja 2013. do isplate,

- iznos od 613,06 kn od 16. svibnja 2013. do isplate,

- iznos od 613,06 kn od 16. lipnja 2013. do isplate,

- iznos od 613,06 kn od 16. srpnja 2013. do isplate,

- iznos od 613,06 kn od 16. kolovoza 2013. do isplate,

- iznos od 613,06 kn od 16. rujna 2013. do isplate,

- iznos od 613,06 kn od 16. listopada 2013. do isplate,

- iznos od 613,06 kn od 16. studenog 2013. do isplate,

 

zatim isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći u iznosu od 4.904,48 kn te naknadu troškova parničnog postupka preko iznosa od 3.575,00 kn do iznosa od 8.437,50 kn zajedno sa zateznim kamatama, kao neosnovan.''

 

II. Odbija se žalba tuženika I. R. B. kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-9618/13-19 od 29. studenog 2013. pod toč. I. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici bruto iznos od 4.904,48 kn s pripadajućim zateznim kamatama, osim zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, kao i pod toč. II. izreke u dijelu u kojemu je tuženiku naloženo naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 3.575,00 kn zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 29. studenog 2013. do isplate te u dijelu u kojemu tuženiku nije priznata naknada troškova parničnog postupka.

 

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice A. Z. za naknadu troškova za sastav odgovora na žalbu.

 

Protiv drugostupanjske presude, u dijelu kojim je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-9618/13-19 od 29. studenog 2013. i odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 6.130,60 kuna sa zateznim kamatama, kao i zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka preko iznosa od 3.575,00 kuna do iznosa od 8.437,00 kuna sa zateznim kamatama tužiteljica je podnijela reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana odluka preinači, podredno ukine i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija tužiteljice je osnovana.

 

Iako je tužiteljica u ovom predmetu podnijela reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP-a, dakle izvanrednu reviziju, revizijski sud je reviziju tužiteljice razmotrio kao redovnu reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP-a, budući da je drugostupanjski sud pobijanu drugostupanjsku presudu donio primjenom odredbe čl. 373.a st. 1. toč. 2. i 3. ZPP-a.

 

U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP-a, prema odredbi čl. 392.a ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu dodatka na plaću za razdoblje od svibnja 2012. do listopada 2013., a zbog rada u posebnim uvjetima rada na temelju odredbi čl. 54. - 58. Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje ("Narodne novine", broj 142/10 – dalje: KU).

 

Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev kao osnovan zaključivši kako je tužiteljica u utuženom razdoblju obavljala poslove sa posebnim uvjetima rada.

 

Drugostupanjski sud djelomično je potvrdio prvostupanjsku presudu, a djelomično je istu preinačio zaključivši da tužiteljica nije uvrštena u popis iz 2013., slijedom čega je zahtjev tužiteljice za isplatu mjesečnog dodatka na plaću za razdoblje od siječnja do listopada 2013. u iznosu od 6.130,60 kn bruto s pripadajućima zateznim kamatama neosnovan.

 

Odredbom čl. 54. KU propisano je da zaposlenicima za koje se temeljem Procjene opasnosti iz članka 58. stavka 1. ovoga ugovora i popisa radnih mjesta iz članka 58. stavka 3. ovoga ugovora utvrdi da rade u posebnim uvjetima rada, izloženi izvorima opasnosti i štetnim utjecajima rada pripada dodatak na plaću u visini 7% – 15% osnovice za izračun plaće u javnim službama.

 

Prema čl. 56. KU da zaposlenici imaju pravo na dodatak na plaću ako rade s izvorima opasnosti, odnosno ako su izravno ili neizravno izloženi izvorima opasnosti.

 

Nadalje, odredbom čl. 57. propisano je:

 

„1) Zaposlenici imaju pravo na sljedeće dodatke:

 

– od 15% – ako stalno i redovito rade s izvorima opasnosti odnosno ako su stalno i redovito izloženi izvorima opasnosti, pri čemu se podrazumijeva da više od 50% radnog vremena provedu na radu s izvorima opasnosti odnosno izloženi izvorima opasnosti;

 

– od 12% – ako redovito rade s izvorima opasnosti odnosno ako su redovito izloženi izvorima opasnosti, pri čemu se podrazumijeva da više od 25% pa do 50% radnog vremena provedu na radu s izvorima opasnosti odnosno izloženi izvorima opasnosti;

 

– od 10% – ako povremeno rade s izvorima opasnosti odnosno ako su povremeno izloženi izvorima opasnosti, pri čemu se podrazumijeva da više od 10% pa do 25% radnog vremena provedu na radu s izvorima opasnosti odnosno izloženi izvorima opasnosti;

 

– od 7% – ako povremeno rade s izvorima opasnosti odnosno ako su povremeno izloženi izvorima opasnosti, i to manje od 10% vremena, a radi se o specifičnim poslovima koji u pravilu ne mogu trajati vremenski dugo (poput miniranja, ronjenja i sl.);

 

2) Pravo na dodatke imaju zaposlenici koji čiste odnosno održavaju laboratorije i druge prostorije odnosno opremu (posuđe i sl.) u kojima se nalaze izvori opasnosti i to u visini 2/3 dodatka koji pripada zaposlenicima koji izravno rade s tim izvorima opasnosti, a razmjerno vremenu izloženosti sukladno stavku 1. ovoga članka.

 

3) Odredbe stavaka 1. i 2. ovoga članka primjenjuju se na jednak način i u slučaju da isti zaposlenik radi s više izvora opasnosti odnosno da je izložen od strane više izvora opasnosti.

 

4) Pravo na dodatak imaju znanstvenici i drugi zaposlenici, osim članova posade broda, za boravak na istraživačkom brodu, u onom mjesecu kada su na brodu i to:

 

– 15% – ako su na brodu 8 ili više dana,

– 12% – ako su na brodu od 5 do 7 dana,

– 10% – ako su na brodu 3 do 5 dana,

– 7% – ako su na brodu do 3 dana.

 

5) Pravo na dodatak ima i posada istraživačkih brodova i to u visini od 10%.

 

6) Dodatak iz stavka 4. ovoga članka ne isključuje dnevnicu.“

 

Odredbom čl. 58. KU propisano je:

 

„1) U skladu s odredbama Zakona o zaštiti na radu na svakoj ustanovi će se izraditi Procjena opasnosti.

 

2) Temeljem Procjene opasnosti iz prethodnog stavka poslodavac je dužan primjenjivati pravila zaštite na radu kojima se otklanjaju ili na najmanju moguću mjeru smanjuju opasnosti i štetnosti po zaposlenike na mjestima rada i u radnom okolišu za što poslodavac osigurava sva potrebna materijalna sredstva.

 

3) Na temelju procjene opasnosti iz stavka 1. ovoga članka na svakoj ustanovi će se izraditi popis radnih mjesta s posebnim uvjetima rada, izvorima opasnosti i štetnim utjecajima rada te popis zaposlenika koji rade na tim poslovima, a koji popis obvezno mora sadržavati vrijeme izloženosti opasnostima.

 

4) Popis iz stavka 3. ovoga članka učinit će zajednički poslodavac ili ovlaštenik poslodavca za zaštitu na radu i sindikalni povjerenik.

 

5) Popis iz stavka 3. ovoga članka poslodavac je obvezan dostaviti Ministarstvu u roku 15 dana od izrade zajedno s dokazom da je na ustanovi izrađena Procjena opasnosti. Jednom godišnje sačiniti će se reažuriranje podataka iz popisa.“

 

Dakle, navedenim odredbama KU propisano je pravo radnika na dodatak na plaću, uvjeti pod kojima mu isti pripada te procedura utvrđivanja radnih mjesta na kojima se takvi poslovi obavljaju.

 

U konkretnom slučaju tužiteljica je navedena na popisu radnika koji rade na poslovima sa posebnim uvjetima iz 2008. Sljedeći popis radnika izrađen je tek 2013. i na tom popisu nije navedena tužiteljica, iako je u postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno da tužiteljica radi na istim poslovima na kojima je radila 2008. pa sve do izrade novog popisa.

 

Međutim, prema pravnom shvaćanju ovoga suda, sam popis nije jedini dokaz kojim bi se utvrđivalo da li neka osoba radi s izvorima opasnosti, odnosno da li je izravno ili neizravno izložena izvorima opasnosti. Upravo je važna činjenica da li radnik stvarno obavlja poslove koji prema svom opisu odgovaraju poslovima za koje postoji pravo na dodatak na plaću zbog izravne ili neizravne izloženosti izvorima opasnosti (tako i Revr 407/14-2 od 21. rujna 2016.).

 

S obzirom na utvrđenje da tužiteljica obavlja iste poslove koje je obavljala i u vrijeme sastavljanja Popisa iz 2008., valjalo je na temelju odredbe 395. st. 1. ZPP-a prihvatiti reviziju tužiteljice i odlučiti kao pod toč. I. izreke ovog rješenja.

 

Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju odredbe čl. 166. st. 2. u vezi s čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, a obzirom da je u cijelosti potvrđena prvostupanjska odluka pa tako i u pogledu troškova cjelokupnog postupka, pri čemu je tužiteljici je priznat daljnji trošak sastava revizije u iznosu od 1.875,00 kuna (toč. II. izreke).

 

Zagreb, 8. srpnja 2020.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Željko Glušić, v.r.