- 1 -              Revr 472/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Revr 472/2018-2

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović - Ivanišević predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud članice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja - protutuženika L. G. iz S. K., O. N., OIB: …, zastupanog po punomoćniku S. P. B., odvjetniku u Z. protiv tuženika - protutužitelja H. P. p. d.o.o. Z., OIB: …, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja - protutuženika izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž R-752/2017-1 od 23. studenoga 2017. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-2114/15-32 od 29. lipnja 2017., na sjednici održanoj 8. srpnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tužitelja - protutuženika odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž R-752/2017-1 od 23. studenoga 2017. odbijena je žalba tužitelja - protutuženika (dalje: tužitelja) i potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-2114/15-32 od 29. lipnja 2017. kojom je suđeno:

 

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja – protutuženika L. G. koji glasi:

 

"I. Nije dopuštena Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od dana 13. srpnja 2015. kojom je otkazan Ugovor o radu broj … na neodređeno vrijeme od 21. ožujka 2014. te slijedom toga tuženik H. P. p. d.o.o., OIB: …, dužan vratiti tužitelja L. G., OIB: …, na radno mjesto šef vlaka kondukter u Regionalnoj jedinici H. P.p. Z.

 

II. Nalaže se tuženiku H. P.p. d.o.o., OIB: …, isplatiti tužitelju L. G., OIB: …, na ime dospjele, a neisplaćene plaće iznos od 176.813,97 kn sa zakonskom zateznom kamatom od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa kako slijedi:

 

- za 07.mjesec 2015. iznos od 3.246,95 kn od 16. kolovoza 2015. pa do isplate,

- za 08.mjesec 2015. iznos od 7.889,41 kn od 16. rujna 2015. pa do isplate,

- za 09.mjesec 2015. iznos od 7.889,41 kn od 16. listopada 2015. pa do isplate,

- za 10.mjesec 2015. iznos od 7.889,41 kn od 16. studenog 2015. pa do isplate,

- za 11.mjesec 2015. iznos od 7.889,41 kn od 16. prosinca 2015. pa do isplate,

- za 12.mjesec 2015. iznos od 7.889,41 kn od 16. siječnja 2016. pa do isplate,

- za 01.mjesec 2016. iznos od 7.889,41 kn od 16. veljače 2016.. pa do isplate,

- za 02.mjesec 2016. iznos od 7.889,41 kn od 16. ožujka 2016. pa do isplate,

- za 03.mjesec 2016. iznos od 7.889,41 kn od 16. travnja 2016. pa do isplate,

- za 04.mjesec 2016. iznos od 7.889,41 kn od 16. svibnja 2016. pa do isplate,

- za 05.mjesec 2016. iznos od 7.889,41 kn od 16. lipnja 2016. pa do isplate,

- za 06.mjesec 2016. iznos od 7.889,41 kn od 16. srpnja 2016. pa do isplate,

- za 07.mjesec 2016. iznos od 7.889,41 kn od 16. kolovoza 2016. pa do isplate,

- za 08.mjesec 2016. iznos od 7.889,41 kn od 16. rujna 2016. pa do isplate,

- za 09.mjesec 2016. iznos od 7.889,41 kn od 16. listopada 2016. pa do isplate,

- za 10.mjesec 2016. iznos od 7.889,41 kn od 16. studenog 2016. pa do isplate,

- za 11.mjesec 2016. iznos od 7.889,41 kn od 16. prosinca 2016. pa do isplate,

- za 12.mjesec 2016. iznos od 7.889,41 kn od 16. siječnja 2017. pa do isplate,

- za 01.mjesec 2017. iznos od 7.889,41 kn od 16. veljače 2017. pa do isplate,

- za 02.mjesec 2017. iznos od 7.889,41 kn od 16. ožujka 2017. pa do isplate,

- za 03.mjesec 2017. iznos od 7.889,41 kn od 16. travnja 2017. pa do isplate,

- za 04.mjesec 2017. iznos od 7.889,41 kn od 16. svibnja 2017. pa do isplate,

- za 05.mjesec 2017. iznos od 7.889,41 kn od 16. lipnja 2017. pa do isplate,

 

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

 

III. Tuženik H. P.p. d.o.o., OIB: …, dužan je tužitelju L. G., OIB: …, naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 20.000,00 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 29. lipnja 2017. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana."

 

II. Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja H. P.p. d.o.o., koji glasi:

 

"Utvrđuje se prestanak Ugovora o radu broj … od 21. ožujka 2014. sa danom 20. listopada 2016. jer nije moguć nastavak radnog odnosa s L. G., OIB: …, kod poslodavca tuženika-protutužitelja H. P.p. d.o.o., OIB: …, zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa i trajnog gubitka povjerenja poslodavca u tužitelja–protutuženika."“

 

Ujedno je odbijen i zahtjev tužitelja - protutuženika za naknadu troškova žalbenog postupka (stavak 2. izreke drugostupanjske presude).

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj, pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se ista preinači i tužbeni zahtjev prihvati ili da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje. Traži naknadu troškova revizije.

 

Tuženik nije podnio odgovor na reviziju.

 

Revizija nije osnovana.

 

U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a. ZPP).

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu, zahtjev za vraćanje na rad kod poslodavca te isplatu naknade plaće, kao i protutužbeni zahtjev za sudskim raskidom ugovora o radu.

 

Osporavajući pravilnost pobijane presude tužitelj u reviziji prvenstveno ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s odredbom čl. 8. ZPP u smislu da je zbog propusta suda prilikom ocjene izvedenih dokaza, činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno, a rezultat čega je pogrešna primjena materijalnog prava. Revident naime propust suda nalazi u ocjeni suda da iz provedenih dokaza proizlaze zaključci da je svjedodžba koju je tužitelj predočio tuženiku nevjerodostojna, kao i zaključku da je njenom prezentacijom, čak i u situaciji da ona i jest nevjerodostojna, doveo tuženika u zabludu, budući da ta činjenica nije izazvala nikakve probleme poslodavcu niti je isti zbog toga trpio štetu, pa nije došlo do toga da bi poslodavac izgubio povjerenje u tužitelja, posljedično čemu nije pravilan zaključak suda da je poslodavac dokazao opravdanost razloga za otkaz.

 

Prema odredbi čl. 354. st. 1. ZPP bitna povreda odredaba parničnog postupka postoji ako sud u tijeku postupka nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu ZPP, a to je bilo ili je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude.

 

Prema odredbi čl. 8. ZPP koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, time da prema odredbi čl. 220. st. 1. ZPP dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke, a sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza iznesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP).

 

Prije svega valja reći da navedeni revizijski navodi tužitelja, a kojima se prigovora pravilnosti ocjene izvedenih dokaza te ujedno vrši i njihova procjena, sadrže prigovore činjenične naravi i kao takvi su nedopušteni u revizijskom stupnju postupka, a u smislu odredbe čl. 385. ZPP.

 

Iz stanja spisa ovog predmeta i tijeka njegovog postupka proizlazi da je sud, upravo polazeći od prethodno navedenih procesnih odredbi i činjenica iznesenih tijekom postupka od strane obje parnične stranke, izveo predložene dokaze koje je ocijenio relevantnim za utvrđivanje odlučnih činjenica te je valjanom ocjenom tako izvedenih dokaza utvrdio činjenice relevantne za odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva pa se navedeni revizijski razlog ukazuje neutemeljenim.

 

Tužitelj u reviziji neosnovano prigovara i bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP u smislu da prvostupanjska presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, a što da drugostupanjski sud nije sankcionirao pobijanom presudom, budući da obje nižestupanjske presude sadrže razloge o svim činjenicama odlučnim za ovaj spor, a koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječje, baš kao što o odlučnim razlozima nema proturječnosti između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i iskaza danih pred sudom i samih tih isprava odnosno iskaza.

 

Naime, suprotno navodima revizije, u obrazloženju pobijane presude je navedeno da je gubitak povjerenja poslodavca u radnika, kao osobito važna činjenica koja opravdava otkazivanje, opravdan razlog za otkaz u situacijama kada je utvrđeno (kao u konkretnom slučaju) da je radnik u ostvarenju prava iz radnog odnosa koristio krivotvorenu svjedodžbu jer je svjesno dao upisati kvalifikaciju u radnu knjižicu na temelju te nevjerodostojne svjedodžbe. Kako je, suprotno navodima revizije, u postupku koji je prethodio donošenju presude utvrđeno da je svjedodžba srednje škole koju je tužitelj predao tuženiku nevjerodostojna, a kojim je činjeničnim utvrđenjima sud u revizijskoj fazi postupka vezan, tužitelj je poslodavcu dao neistinite podatke važne za izvršenje poslova i radnih zadataka radnog mjesta šefa vlaka, iako nije imao odgovarajuću stručnu spremu za te poslove. Stoga, neovisno i o osposobljavanju tužitelja za rad kod poslodavca, nižestupanjski sudovi argumentirano obrazlažu zaključak da se radi o osnovanom razloga za otkaz, budući da je takvo postupanje tužitelja dovelo do gubitka povjerenja poslodavca u tužitelja kao radnika, što predstavlja osobito važnu činjenicu zbog koje nastavak radnog odnosa tužitelja kod tuženika više nije moguć, a u smislu odredbe čl. 116. st. 1. i 2. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14 - dalje: ZR).

 

Odredbom čl. 356. ZPP propisano je da pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio.

 

Navodima u reviziji tužitelj nastoji ukazati na to da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo iz odredbi čl. 116. st. 1. i 2. ZR u vezi s čl. 135. st. 2. ZR.

 

Ovakvo pravno shvaćanje tužitelja ovaj sud ne prihvaća.

 

U postupku koji je prethodio revizijskom utvrđeno je:

 

- da je tužitelj radio kod tuženika na radnom mjestu šefa vlaka, a za obavljanje poslova tog radnog mjesta je potrebna srednja stručna sprema,

 

- da je tuženik donio Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 13. srpnja 2015. kojom je tužitelju otkazan Ugovor o radu zbog osobito teške povrede osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, jer je poslodavca doveo u zabludu posluživši se krivotvorenom svjedodžbom, čime je povrijedio Etički kodeks tuženika, koji od radnika traži poštenje, čestitost, savjesnosti i odgovornost u postupanju, a gubitak povjerenja je osobito važan razlog zbog kojeg uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana nastavak radnog odnosa nije moguć,

 

- da je u cijelosti ispoštovan propisani postupak izvanrednog otkazivanja ugovora o radu,

 

- da tužitelj jest pribavio nevjerodostojnu svjedodžbu, kvalifikaciju iz koje (SSS) je upisao u radnu knjižicu i dostavio je tuženiku,

 

- da se radilo o nevjerodostojnoj svjedodžbi zbog nepodudarnosti svjedodžbe u više aspekata (jer se tužitelj ne nalazi upisanim u registru škole; da niti jedna matična knjiga ne odgovara prema broju naznaci na svjedodžbi; da sama svjedodžba po nizu elemenata ne odgovora svjedodžbama koje su izdavane u to vrijeme; da se u svibnja 1991. obrazovna ustanova nije zvala Industrijsko strojarska škola, kao što je to naznačeno, već TOC Prvomajska; da Klasa i urudžbeni broj naznačen na svjedodžbi ne odgovara klasi i urudžbenom broju koji se tada koristio; da iz svjedodžbe proizlazi da je tužitelj završio III. stupanj stručne spreme, što tada nije postojalo, jer su se učenici obrazovali u sustavu općeg obrazovanja 2+2; da osoba koja je navedena kao razrednik nikada nije bila djelatnik škole; da je u sporno vrijeme ravnateljica škole bila A. L., a potpis na svjedodžbi ne odgovora potpisu tadašnje ravnateljice; da i sam pečat nije ispravan, budući je naznačen naziv Industrijsko strojarska škola, a danas škola nosi naziv Industrijska strojarska škola; da broj rješenja Ministarstva kulture i prosvjete koji je naveden na svjedodžbi ne odgovara broju rješenja koje je tada bilo važeće).

 

Na temelju utvrđenih činjenica nižestupanjski sudovi su zaključili da je dostavom radne knjižice, s upisanom nevjerodostojnom svjedodžbom i na temelju nje postignutom stručnom spremom (SSS), tužitelj tuženika doveo u zabludu glede činjenice posjedovanja srednje stručne spreme, koje postupanje tužitelja dovodi do gubitka povjerenja tuženika u tužitelja kao radnika, radi čega nastavak radnog odnosa nije moguć, budući da se stručna sprema realizira upravo u okviru radnog odnosa radnika jer je tužitelj radio na radnom mjestu šefa vlaka, a za koje radno mjesto je potrebna srednja stručna sprema.

 

Ovaj sud smatra da je pravilno shvaćanje drugostupanjskog suda da su ispunjene pretpostavke iz čl. 116. st. 1. ZR za izvanredno otkazivanje ugovora o radu. Sama činjenica da je tužitelj svjesno dao upisati stručnu spremu i zanimanje u radnu knjižicu na temelju krivotvorene svjedodžbe dovoljna da tuženik, kao poslodavac, izgubi povjerenje u tužitelja, kao radnika, što predstavlja osobito važnu činjenicu zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć, neovisno o tome je li ili nije tužitelj i na koji način iskoristio tako upisano zanimanje odnosno stručnu spremu.

 

Prema odredbi čl. 116. st. 1. ZR poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanje propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

Neosnovani su stoga i revizijski navodi da se ne može smatrati da je tužitelj počinio tešku povredu iz radnog odnosa jer protiv tužitelja nije donesena nikakva pravomoćna osuđujuća presuda prema kojoj bi on bio kazneno odgovoran zbog krivotvorenja isprave, niti je dokazano da bi počinio prijevaru, kao i navodi da tužitelj ima položen stručni ispit za poslove radnog mjesta koje je obavljao kod poslodavca pa mu navedena svjedodžba i nije bila potrebna za obavljanje poslova tog radnog mjesta.

 

Naime, prema ustaljenoj praksi ovog revizijskog suda, činjenica da je radnik svjesno dao upisati krivotvorenu svjedodžbu u svoju radnu knjižicu i predočio je poslodavcu, neovisno o tome je li takvu svjedodžbu već iskoristio, ta je činjenica dovoljna je da je tuženik opravdano izgubi povjerenje u tužitelja kao svog radnika i predstavlja osobito važnu činjenicu zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju stanka, nastavak radnog odnosa nije moguć (tako primjerice i u odlukama ovog suda Revr-541/09 od 1. srpnja 2009. i Revr 280/17-2 od 15. svibnja 2018.).

 

Zbog navedenih razloga ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena pa je, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 8. srpnja 2020.

 

                            Predsjednica vijeća:

              Davorka Lukanović – Ivanišević, v. r.