- 1 -              Revr 375/2018-3

 

 

 

 

 

Broj: Revr 375/2018-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. V. iz Z., O., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik I. G., odvjetnik u Z., protiv tuženika Sveučilišta u Z., fakultet iz Z., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici M. R. i N. G. R., odvjetnici u Z., radi utvrđenja nedopuštenim otkaza ugovora o radu i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1045/17-2 od 14. studenog 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2723/16-20 od 4. svibnja 2017., u sjednici održanoj 8. srpnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

„I/              Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"Utvrđuje se da je nedopušten otkaz ugovora o radu odlukom tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu Klasa:112-02/14-03/1, ur.broj: 380-59-10101-14-245/3 od 13. siječnja 2014. godine i da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao te se nalaže tuženiku da tužitelja vrati na rad na radno mjesto III vrste - garderobijer u roku od 8 dana te je tuženik dužan naknaditi tužitelju trošak ovog postupka u roku od 8 dana.".

 

II/              Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kuna, u roku od osam dana. “

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda. Ujedno je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. ZPP-a, a zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da revizijski sud nižestupanjske presude preinači, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je neosnovana.

 

Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem je ona pobijana revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora je zahtjev za utvrđenje nedopuštenim izvanrednog otkaza ugovora o radu i da radni odnos tužitelja nije prestao te zahtjev za vraćanjem tužitelja na radno mjesto III vrste garderobijera.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

 

-              da je tužitelju rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 28. lipnja 2011. utvrđena profesionalna nesposobnost za rad,

 

-              da je tužitelj u lipnju 2013. podnio tužbu zbog uznemiravanja (poslovni broj Pr-9254/13), s obrazloženjem da je poslodavac rasporedio tužitelja na mjesto portira na ulazno-izlaznoj rampi i time mu nije osigurao u odnosu na njegovo zdravstveno stanje sigurne uvjete rada i povrijedio ugovornu obvezu iz radnog odnosa glede propusta u osiguranju zaštite na radu,

 

-              da je tužitelj dana 2. srpnja 2013. prekinuo rad, smatrajući da je i nadalje diskriminiran u odnosu na uvjete rada,

 

-              da je tuženik tužitelju dana 21. studenog 2013. dao otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora kojim se otkazuje ugovor o radu na neodređeno vrijeme za poslove portira i nudi zaključenje ugovora o radu za poslove garderobijera,

 

-              da je tužitelj prihvatio ponudu tuženika i potpisao ponuđeni ugovor za poslove garderobijera,

 

-              da je tuženik dana 5. prosinca 2013. pozvao tužitelja da se u skladu s potpisanim ugovorom o radu javi na radno mjesto III vrste - garderobijera dana 9. prosinca 2013.

 

-              da je tužitelj nije stupio na rad 9. prosinca 2013., već je obavijestio tuženika da je od 9. prosinca 2013. do 30. prosinca 2013. na bolovanju,

 

-              da tužitelj od 30. prosinca 2013. pa do otkaza ugovora o radu nije dolazio na posao, niti je u tom razdoblju imao otvoreno bolovanje,

 

-              da je tužitelj dana 30. prosinca 2013. poslao dopis tuženiku da neće dolaziti na posao do okončanja spora za diskriminaciju, kojeg je pokrenuo 13. lipnja 2013. (poslovni broj Pr-9254/13),

 

-              da je tuženik dana 10. siječnja 2014. zatražio od Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja suglasnost na otkaz ugovora o radu,

 

-              da se Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikalna podružnica fakulteta dana 13. siječnja 2014. izričito suglasila s otkazom ugovora o radu,

 

-              da je tuženik dana 13. siječnja 2014. donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu, zbog nedolaska na radno mjesto,

 

-              da je tužitelj dana 16. siječnja 2014. podnio zahtjev za zaštitu prava,

 

-              da je tužitelj dana 4. veljače 2014. podnio tužbu radi daljnje diskriminacije jer je neosnovano dobio izvanredni otkaz ugovora o radu,

 

-              da je presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-13420/13-47 od 8. lipnja 2016. suđeno:

 

I. Utvrđuje se da Otkaz ugovor o radu s izmijenjenim uvjetima portir na ulazno izlaznoj rampi od 21. studenog 2013.g. nije dopušten.

 

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim predlaže utvrditi da je tuženik povrijedio njegovo pravo na jednako postupanje.

 

III. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim predlaže utvrditi da se radni odnos vraća u stanje u kojem je bio prije otkaza, odnosno da tužitelj nije dužan dolaziti na posao do pravomoćnog okončanja spora za diskriminaciju koji se pred ovim sudom vodi pod posl.br. Pr-9254/13.

 

IV. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi: Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi neimovinsku štetu zbog nejednakog postupanja zbog šikaniranja tužitelja, viktimizacije, povrede prava osobnosti, za duševne boli teškog invalida rada u iznosu od 50.000 kuna i dr.

 

-              da je presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R 1394/16-2 od 6. rujna 2016. odbijena kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđena presuda posl.br. Pr-13420/13-47 od 8. lipnja 2016. u dijelu pod toč. II.-IV., VI. i VII. izreke, a preinačena je presuda u odnosu na otkaz ugovora o radu u toč. I . izreke i suđeno da se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim tužitelj zahtijeva utvrditi nedopuštenim Otkaz ugovora o radu s izmijenjenim uvjetima ¨portir na ulazno izlaznoj rampi¨ od 21. studenog 2013.

 

Nižestupanjski sudovi odbili su tužbeni zahtjev zaključivši u bitnom da su time što je tužitelj prihvatio ponudu za sklapanje novog ugovora o radu za radno mjesto garderobijer prestali razlozi zbog kojih je tužitelj prekinuo rad po tužbi zbog uznemiravanja (na radnom mjestu portira), odnosno da je tužitelj nedolaskom na posao 30. prosinca 2013. i izraženom namjerom da neće dolaziti na posao (u dopisu od 30. prosinca 2013.) počinio osobitu tešku povredu obveze iz radnog odnosa zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Pritom su shvaćanja da u navedenim okolnostima nije bilo opravdano očekivati od poslodavca da u smislu čl. 111. ZR-a tužitelju omogući iznošenje obrane.

 

Suprotno navodima tužitelja drugostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se pobijana presuda ne bi mogla ispitati, razlozi presude su jasni i razumljivi te ne postoji kontradiktornost između razloga navedenih u obrazloženju pobijane presude i samih navoda.

 

Sporno je u revizijskom stadiju postupka je li izostanak tužitelja s posla bio opravdan ili ne, odnosno je li to opravdan razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu.

 

Poslodavac je dužan zaštititi dostojanstvo radnika za vrijeme obavljanja posla tako da mu osigura uvjete rada u kojima neće biti izložen uznemiravanju ili spolnom uznemiravanju i dužan je poduzeti propisane mjere za sprječavanje uznemiravanja ili spolnog uznemiravanja. Ako poslodavac nije poduzeo propisane mjere ili ako su mjere koje je poduzeo očito neprimjerene, radnik koji je uznemiravan ili spolno uznemiravan, ima pravo prekinuti rad dok mu se ne osigura zaštita, pod uvjetom da je u daljnjem roku od osam dana zatražio zaštitu pred nadležnim sudom (čl. 130. Zakona o radu, ("Narodne novine", broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13 – dalje: ZR).

 

Dakle, ZR propisuje sudsku zaštitu radnika u slučaju kada, prema shvaćanju radnika, poslodavac nije poduzeo mjere kako bi spriječio uznemiravanje ili spolno uznemiravanje ili su poduzete mjere očito neprimjerene pa nastavak rada u takvom radnom okruženju za radnika nije prihvatljiv. U tom slučaju, radnik uslijed prekinutog rada na način propisan Zakonom, ostvaruje pravo na naknadu plaće do okončanja sudskog spora. Radilo bi se dakle o situaciji kada je poslodavac teško povrijedio svoju obvezu iz ugovora o radu kršeći zakonsku obvezu zaštite dostojanstva radnika.

 

Treba, međutim, imati u vidu da je tužitelj nakon podnošenja tužbe za uznemiravanje tužitelju dao otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora kojim se otkazuje ugovor o radu na neodređeno vrijeme za poslove portira i nudi zaključenje ugovora o radu za poslove garderobijera, koju ponudu je tužitelj prihvatio i potpisao ponuđeni ugovor za poslove garderobijera (pri čemu je presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1394/16-2 od 6. rujna 2016. odbijen kao neosnovan njegov zahtjev za utvrđenjem nedopuštenosti otkaza ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora). U toj situaciji se, suprotno shvaćanju revidenta, ne može smatrati da poslodavac nije poduzeo mjere kako bi spriječio uznemiravanje odnosno da su ispunjeni uvjeti za prekid rada.

 

Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava tužitelj između ostalog temelji na tvrdnji o pogrešnoj primjeni odredbe čl. 111. st. 2. ZR-a jer da mu tuženik nije omogućio obranu.

 

Prema navedenoj odredbi prije redovitog ili izvanrednog otkaza ugovora o radu uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

 

Suprotno tvrdnji revidenta u situaciji kad je tužitelj izričito naveo da neće dolaziti na posao do okončanja postupka za uznemiravanje, pravilno je shvaćanje drugostupanjskog suda da nije bilo opravdano očekivati od poslodavca da tužitelju omogući iznošenje obrane.

 

Ponašanje tužitelja i po ocjeni ovog suda, predstavlja tešku povredu obveze iz radnog odnosa zbog koje uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana nastavak radnog odnosa nije moguć (čl. 108. st. 1. ZR-a).

 

Ne postoji stoga niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Zbog svega navedenog, pravilno je drugostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je zaključio da je tuženik imao opravdan razlog za otkaz ugovora o radu iz čl. 108. st. 1. ZR-a zbog čega je utvrdio da je otkaz ugovora o radu tužitelju dopušten i da nema mjesta vraćanju tužitelja na posao iz čl. 124. st. 1. ZR-a.

 

Slijedom iznesenog, a budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 8. srpnja 2020.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Željko Glušić, v.r.