- 1 -              Revr 604/2018-3

 

 

 

 

 

Broj: Revr 604/2018-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović - Ivanišević predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud članice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Ž. M. iz Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnik M. P., odvjetniku u Odvjetničkom društvu M., P. & Š. d.o.o., Z., protiv tuženika sveučilišta - Studentski centar u Z., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica M. R., odvjetnica u Odvjetničkom društvu Š. i p. j.t.d., Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tužiteljice izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-1027/2017-5 od 20. veljače 2018. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-552/16-28 od 28. travnja 2017., na sjednici održanoj 8. srpnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o  j e:

 

I. Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

 

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Gž R - 1027/2017-5 od 20. veljače 2018. odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-552/16-28 od 28. travnja 2017., kojom je suđeno:

 

„I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"1. Utvrđuje se nedopuštenom Odluka o otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnice Ž. M., OIB-… od dana 18. prosinca 2015. godine, KLASA: …, UR. BROJ: …, donesena od strane sveučilišta u - Studentski centar u Z., OIB-… te se utvrđuje da radni odnos nije prestao.

 

2. Nalaže se tuženiku sveučilište - Studentski centar u Z., OIB-… da tužiteljicu Ž. M., OIB-… vrati na radno mjesto Voditelj nabave i komercijalnih poslova u Zajedničkim poslovima, odnosno ukoliko takvog radnog mjesta nema na drugo odgovarajuće radno mjesto, sve u roku od 8 dana.

 

3. Nalaže se tuženiku sveučilište - Studentski centar u Z., OIB-… da tužiteljici Ž. M., OIB-… nadoknadi troškove ovog postupka, sve u roku od 8 dana."

 

II Nalaže se tužiteljici Ž. M., iz Z., OIB-… da tuženiku sveučilište - Studentski centar u Z., Z., OIB-… u roku od 8 dana naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kuna.“ (točka I. izreke).

 

Ujedno je odbijen zahtjev tužiteljice (točka II. izreke) i tuženika (točka III. izreke) za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje ili da se drugostupanjska presuda preinači i tužbeni zahtjev prihvati.

 

Tuženik u odgovoru na reviziju poriče sve navode revizije kao neosnovane i predlaže reviziju odbiti. Traži naknadu troškova odgovora na reviziju.

 

Revizija nije osnovana.

 

U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a ZPP).

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu od 18. prosinca 2015. i zahtjev za vraćanje na rad kod tuženika.

 

Tužiteljica u reviziji neosnovano ističe revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP u smislu da prvostupanjska presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, a što da drugostupanjski sud nije sankcionirao pobijanom presudom, jer da je sud propustio uzeti u obzir bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza, budući da obje nižestupanjske presude sadrže razloge o svim činjenicama odlučnim za ovaj spor, a koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječje, baš kao što o odlučnim razlozima nema proturječnosti između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i iskaza danih pred sudom i samih tih isprava odnosno iskaza.

 

Naime, suprotno navodima revizije, u obrazloženju pobijane presude jasno je navedeno da je gubitak povjerenja poslodavca u radnika, kao osobito važna činjenica koja opravdava otkazivanje, opravdan razlog za otkaz u situacijama kada je utvrđeno (kao u konkretnom slučaju) da je radnica u ostvarenju prava iz radnog odnosa držala poslodavca u zabludi o stručnoj spremi koju posjeduje, budući da prilikom zapošljavanja, a niti kasnije na višekratni zahtjev poslodavca da dostavi diplomu o završenom ekonomskom fakultetu (VSS), nije poslodavca izvijestila da traženu diplomu ne posjeduje. Kako je u postupku koji je prethodio donošenju presude utvrđeno da je tužiteljica tijekom školovanja stekla VI. stupanj stručne spreme, to tužiteljica nije poslodavcu priopćila podatke važne za izvršenje poslova i radnih zadataka radnog mjesta Voditelja nabave i komercijalnih poslova u Zajedničkim poslovima, iako nije imala odgovarajuću stručnu spremu za te poslove. Stoga, neovisno o činjenici da je tužiteljica predala radnu knjižicu poslodavcu, kao i da joj za poslove radnog mjesta na kojem je bila ranije zaposlena nije bila potrebna VSS, nižestupanjski sudovi zaključuju da se radi o opravdanom razlogu za otkaz, budući da je takvo postupanje tužiteljice dovelo do gubitka povjerenja poslodavca u nju, što predstavlja osobito važnu činjenicu zbog koje nastavak radnog odnosa tužitelja kod tuženika više nije moguć, u smislu odredbe čl. 116. st. 1. i 2. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14 - dalje: ZR). Pri tome nižestupanjski sudovi naglašavaju da ugovor o radu zbog trajnosti prava i obveza koji iz njega proizlaze za stranke pretpostavlja odnos povjerenja između poslodavca i radnika pa se od radnika očekuje ne samo da ispunjava ugovorne obveze za obavljanje ugovorenih poslova, već i iskrenost i povjerenje u međusobnom odnosu, a ponašanje tužiteljice u konkretnom slučaju je bilo upravo suprotno tom očekivanju. S obzirom na navedeno, tužiteljica nije dobila otkaz zbog neispunjavanja radnih obveza ili propusta u ispunjavanju tih obveza, već zbog gubitka povjerenja poslodavca u nju kao radnicu.

 

Pritom još valja reći da revizijski navodi tužiteljice, a kojima se prigovora pravilnosti ocjene izvedenih dokaza te ujedno vrši i njihova procjena, sadrže prigovore činjenične naravi, koji su nedopušteni u revizijskom stupnju postupka, a u smislu odredbe čl. 385. ZPP.

 

Odredbom čl. 356. ZPP pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio.

 

Navodima u reviziji tužiteljica nastoji ukazati na to da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo jer nije pravilno primijenio odredbe čl. 115. st. 1. ZR u vezi s čl. 135. st. 3. ZR.

 

Nižestupanjski su sudovi odbili tužbeni zahtjev zaključujući da je tuženik kao poslodavac osnovano, uslijed gubitka povjerenja, donio Odluku o otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja kojom je otkazan ugovor o radu zaključen među strankama 7. srpnja 2014. budući da je tijekom postupka utvrđeno da je tužiteljica držala tuženika u lažnom uvjerenju da ima stručnu spremu potrebnu za obavljanje poslova radnog mjesta za koji je zaključila ugovor o radu (VII. stupanj - VSS) te da, iako je usmeno i pisano bila upozorena da dostavi diplomu kao dokaz da ima potrebnu stručnu spremu, istu nije dostavila niti je poslodavcu ukazala da ima samo VI. stupanj - VŠS, a kakvo je postupanje tužiteljice osnovano dovelo do gubitka povjerenja tuženika kao poslodavca u tužiteljicu kao radnicu, radi čega nastavak radnog odnosa više nije moguć, što u konkretnom slučaju predstavlja opravdani razlog za otkaz ugovora o radu.

 

Ovaj sud smatra da je pravilno shvaćanje drugostupanjskog suda da su ispunjene pretpostavke za otkazivanje ugovora o radu tužiteljici budući da sama činjenica da tužiteljica na zahtjev poslodavca nije dostavila traženu diplomu niti poslodavca izvijestila da takvu diplomu ne posjeduje, već ga je ostavila u uvjerenju da će dostaviti traženu diplomu, dovoljna da tuženik, kao poslodavac, izgubi povjerenje u tužiteljicu, kao radnika, imajući pri tome u vidu činjenicu da je za obavljanje poslova radnog mjesta za koje je zaključen ugovor o radu bila potrebna upravo VSS.

 

Neosnovani su stoga i revizijski navodi da se ne može smatrati da je tužiteljica počinila tešku povredu iz radnog odnosa budući da se poslodavac sam doveo u zabludu glede stručne spreme koju ima tužiteljica jer, svojim neznanjem, iz radne knjižice koju je prilikom zapošljavanja predočila tužiteljica nije pročitao njenu stručnu spremu, pa je on bio taj koji je bio dužan voditi računa koju stručnu spremu ima radnik, a ne tužiteljica, pa se isto ne može njoj staviti na teret.

 

Naime, čak i neovisno o tome što su radne knjižice stavljene van snage 1. srpnja 2013. (pristupanjem Republike Hrvatske u punopravno članstvo Europske unije), dakle prije zapošljavanja tužiteljice kod tuženika uopće, činjenice na kojima je utemeljena odluka o otkazu nastale su nakon zapošljavanja tužiteljice na neodređeno vrijeme kod tuženika, i to kada je tuženik kao poslodavac zatražio od tužiteljice dostavu dokaza da posjeduje VII. stupanj stručne spreme potreban za obavljanje poslova njenog novog radnog mjesta, a koji dokaz ona nije dostavila, a niti je poslodavca sama izvijestila da taj stupanj ne posjeduje, pa je uslijed takvog ponašanja tužiteljice došlo do gubitka povjerenja tuženika u nju kao radnicu, što predstavlja opravdani razlog za otkaz ugovora o radu, a kako su to pravilno zaključili nižestupanjski sudovi.

 

Zbog navedenih razloga ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena pa je, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

 

Kako odgovor na reviziju nije bila radnja potrebna za vođenje spora, na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju kao neosnovan (točka II. izreke).

 

Zagreb, 8. srpnja 2020.

 

                            Predsjednica vijeća:

              Davorka Lukanović - Ivanišević, v. r.