- 1 -              Rev 4956/2019-4

 

 

 

 

 

Broj: Rev 4956/2019-4

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice M. M.1 iz R., OIB: …, drugotužiteljice M. M.2 iz R., OIB: … i trećetužitelja M. M.3 iz R., OIB: …, koje zastupaju punomoćnici V. K., E. B., M. H., I. R., B. P., S. P. i N. K., odvjetnici u R., protiv tuženika P. B. iz Š., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik I. L., odvjetnik u Š., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1653/2017-3 od 6. lipnja 2019. u dijelu kojim je preinačena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-2440/2014 od 8. lipnja 2017., ispravljena rješenjima istog suda istog poslovnog broja od 26. kolovoza 2019. i 4. listopada 2019., u sjednici održanoj 8. srpnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1653/2017-3 od 6. lipnja 2019. u dijelu kojim je preinačena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-2440/2014 od 8. lipnja 2017., ispravljena rješenjima istog suda istog poslovnog broja od 26. kolovoza 2019. i 4. listopada 2019., odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev u odnosu na tuženike P. B. i I. M. Š. na način da je utvrđeno da su tužitelji vlasnici, svaki u 1/6 dijela, čest. zem. 3278/2 dvorište, upisane u zk.ul.br. 670 k.o. S. te su isti ovlašteni izvršiti uknjižbu prava vlasništva u zemljišne knjige na svoje ime, uz istovremeno brisanje prava vlasništva tuženika (stavak I. izreke); odbijen je zahtjev tužitelja u odnosu na tuženika P. B. za utvrđenje da su vlasnici, svaki u 1/3 dijela, prava vlasništva na dijelu čest. zem. 81 vrt, upisane u zk. ul. 90 k.o. S., koji dio nekretnine je na skici mjesta očevida vještaka P. S. označen točkama A-B-C-D-E-A i obojen žutom bojom, kao i za davanje ovlaštenja tužiteljima da temeljem presude izvrše uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama na svoje ime uz istovremeno brisanje prava vlasništva tuženika P. B. (stavak II. izreke); tužiteljima je naloženo nadoknaditi tuženiku P. B. parnične troškove u iznosu od 6.750,00 kn (stavak III. izreke).

 

Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za davanje ovlaštenja za uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama na njihovo ime uz istovremeno brisanje prava vlasništva tuženika P. B. na čest. zem. 81 upisanoj u zk. ul. 90 k.o. S.; a u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva na dijelu čest. zem. 81 k.o. S. i u odluci o troškovima postupka preinačena je prvostupanjska presuda na način da je utvrđeno da su tužitelji vlasnici dijela nekretnine čest. zem. br. 81 vrt upisane u zk. ul. br. 90 k.o. S., i to svaki u 1/3 dijela, koji dio nekretnine je na skici mjesta očevida vještaka P. S. označen točkama A-B-C-D-E-A i obojan žutom bojom, a koja skica je sastavni dio presude. Ujedno je tuženiku P. B. naloženo nadoknaditi tužiteljima parnične troškove u iznosu od 16.281,25 kn s pripadajućim zateznim kamatama od 8. lipnja 2017. do isplate te trošak žalbenog postupka u iznosu od 1.971,88 kn.

 

Protiv drugostupanjske presude, u dijelu kojim je preinačena prvostupanjska presuda, tuženik je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači, a podredno da istu ukine i predmet vrati drugom drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Tužitelji nisu odgovorili na reviziju.

 

Revizija je neosnovana.

 

U skladu s odredbom članka 392.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP), pobijana presuda je ispitana samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva dijela čest. zem. br 81 k.o. S., uz obrazloženje da tužitelji nisu dokazali pravni osnov za stjecanje prava vlasništva na toj nekretnini odnosno kvalitetu posjeda (kvalificiran ili pošteni posjed), jer da nisu dokazali da bi i ta nekretnina bila predmet kupoprodajne pogodbe iz 1957. kojom su nekretnine naslijeđene iza smrti I. B. pok. P. (prema dosudnici O-373/47) tuženik, njegova majka (A. B. ud. I.) i sestra B. S. prodali predniku tužitelja M. M.4.

 

Koristeći se ovlaštenjem iz članka 373.a stavak 1. točka 2. i 3. ZPP, drugostupanjski je sud u tom dijelu preinačio prvostupanjsku presudu i utvrdio tužitelje vlasnicima spornog dijela nekretnine neovisno o tome što ta nekretnina nije bila predmet kupoprodajne pogodbe iz 1957. Naime, iz dokaza u spisu utvrđeno je da je majka tuženika (pok. A. B.) prednika tužitelja sada pok. M. M.4 1957. godine uvela u posjed kupljenih nekretnina, ali i prijeporne nekretnine, da je M. M.4  ugovorom o diobi od 1. svibnja 1975. izvršio diobu nekretnina među svojom djecom, prema kojemu je ova čestica pripala N. M. (ocu i suprugu tužitelja), da prednicima tužitelja taj posjed nitko nikada nije ometao, a da su oni tu nekretninu uvijek posjedovali kao svoju, slijedom čega da su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva te nekretnine dosjelošću na temelju odredbe članka 159.  Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 – dalje: ZVDSP). To stoga što posjed tužitelja ima potrebnu kakvoću (samostalan, istinit i pošten) i traje neprekidno (uključujući i posjed prednika) dulje od četrdeset godina.

 

Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP, jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Naime, drugostupanjski je sud, prihvaćajući tužbeni zahtjev na utvrđenje da su tužitelji vlasnici točno određenog dijela čest. zem. 81 k.o. S., u obrazloženju svoje odluke dao jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama.

 

Revident smatra kako su u obrazloženju pobijane odluke izostali razlozi o odlučnim činjenicama, prije svega činjenici da u kupoprodajnoj pogodbi od 3. kolovoza 1957., kojom su tuženik, njegova majka i sestra predniku tužitelja prodali nekretnine prema dosudnici O-373/47, nije bila i prijeporna nekretnina, ali i činjenici da su tužitelji u tužbi tražili utvrđenje vlasništva na cijeloj čest. zem. br. 81 k.o. S., dok su kasnije svoj zahtjev ograničili na dio te čestice, koji zahtjev sud prihvaća bez da je prethodno utvrdio činjenicu je li se prilikom navodne kupnje tog dijela nekretnine taj dio fizički odmjeren, odnosno jesu li ga ugovorne strane kupoprodajne pogodbe od 3. kolovoza 1957. takvog vidno obilježile i opisale.

 

S obzirom na obrazloženje pobijane odluke i u njemu analizirane i cijenjene dokaze (isprave i iskaze svjedoka), na temelju koji sud zaključuje da su prednici tužitelja M. M.4 i M. M.5 još od 1957., pa sve do svoje smrti, bili u mirnom i nesmetanom posjedu sporne nekretnine u koji ih je uvela majka tuženika, da im taj posjed nitko (pa ni tuženik) nije osporavao, da je prema darovnom ugovoru M. M.4 iz 1965. ugovorom o diobi od 1. svibnja 1975. među njegovim nasljednicima izvršena dioba nekretnina na način da je sporna čestica pripala N. M. (ocu i suprugu tužitelja), pa da tužitelji nisu imali nikakvog razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed predmetne nekretnine, ovaj sud smatra da okolnosti sklapanja kupoprodajne pogodbe iz 1957. godine nisu od odlučnog značaja za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, slijedom čega izostanak razloga o toj činjenici ne predstavlja nedostatak zbog kojeg pobijanu odluku nije moguće ispitati.

 

Naime, tužbeni zahtjev prihvaćen je na temelju utvrđenja da su tužitelji osobno i putem svojih prednika bili u samostalnom, neometanom, poštenom i istinitom posjedu dijela čest. zem. br. 81, u skici mjesta očevida vještaka P. S. označen točkama A-B-C-D-E-A preko 40 godina, slijedom čega da su ispunjene sve pretpostavke iz članka 159.  Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 – dalje: ZVDSP) za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

 

Drugim riječima, iako su tužitelji u tužbi tvrdili da se njihov posjed zasniva na valjanoj pravnoj osnovi (ugovoru o kupoprodaji), tijekom postupka nisu dokazali titulus stjecanja (pored nesporne činjenice da u kupoprodajnoj pogodbi iz 1957. nije sadržana i sporna nekretnina), no unatoč tome sud je, utvrdivši njihov posjed poštenim, zaključio da su tužitelji, kao samostalni posjednici te nekretnine istu stekli (izvanrednom) dosjelošću, vodeći računa da su i njihovi prednici kroz svo vrijeme posjedovanja spornu nekretninu držali kao svoju, u mirnom posjedu.

 

Naime, iz iskaza svih svjedoka (M. B., J. P., S. D., M. L. i V. M.) utvrđeno je da su predmetnu nekretninu posjedovali upravo prednici tužitelja držeći je kao svoju, u čemu ih nitko nije ometao, pa ni sam tuženik.

 

Imajući u vidu da su svi ovi svjedoci, pa i oni nesrodni s tužiteljem, identično iskazivali, neosnovano revident pokušava oduzeti značaj vjerodostojnosti iskazu svjedoka V. M., samo zato što je isti srodnik tužitelja.

 

Suprotno tvrdnjama revidenta, taj je svjedok u svom iskazu potvrdio da je majka tuženika, pokazujući sada pok. M. M.4 predmet prodaje, po ulasku na čest.zem. 3278/2 (koja je pristupni put i do čest. zem. 81) rukom pokazala sve svoje nekretnine, između ostalog i spornu česticu, pa iako taj svjedok nije bio prisutan kasnijem sklapanju kupoprodajne pogodbe, povezujući njegov iskaz s ostalim utvrđenjima (da su prednici tužitelja neposredno nakon toga stupili ne samo u posjed kupljenih čestica, već i u posjed dijela čest.zem. 81; da ih u tom posjedu nitko nikada nije ometao; da se na čest. zem. 81 može pristupiti isključivo pristupnim putem odnosno kupljenom čest.zem. 3278/2), pravilan je zaključak drugostupanjskog suda da je prednik tužitelja, po sklapanju kupoprodajne pogodbe iz 1957., stupio u samostalan posjed te nekretnine, smatrajući da mu pripada pravo na posjed iste.

 

Neosnovano revident smatra da iskaze svjedoka V. M. i S. D. sud nije mogao uzeti u obzir samim time što oni nisu saslušani na licu mjesta. Ta bi okolnost mogla biti značajna tek onda kada svjedoci ne bi mogli identificirati predmet (nekretninu) o kojem svjedoče, što konkretno nije slučaj. Tim više što je svjedoku V. M. prilikom saslušanja predočena skica lica mjesta koju je sastavio vještak P. S., dipl.ing. geodezije, na kojoj skici je svjedok grafitnom olovkom obilježio i ulaz na spornu nekretninu opisujući istu po svom položaju (u odnosu na susjedne nekretnine obitelji M. i G.), ali i po načinu na koji je ista kasnije korištena (vrt).

 

Činjenica da su tužitelji tijekom postupka, na uviđaju na licu mjesta, predmet spora ograničili na dio čest.zem. 81, iako su tužbom zahtijevali utvrđenje prava vlasništva cijele čestice (kako je ona opisana i u ugovoru o diobi), nije odlučna činjenica, pa izostanak razloga u obrazloženju pobijane odluke o toj činjenici ne predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka, zbog koje pobijanu presudu ne bi bilo moguće ispitati. S tim u vezi potpuno je neodlučna za ishod ovog spora parnica koja se pred istim sudom vodila po tužbi treće osobe radi utvrđenja prava vlasništva na preostalom dijelu iste nekretnine.

 

Ostali navodi revizije kojima tuženik daje svoju ocjenu izvedenih dokaza, izvodeći iz takve ocjene činjenične zaključke drugačije od onih koje je izveo sud u pobijanoj odluci, nisu uzeti u obzir, jer se revizija iz članka 382. stavak 1. ZPP ne može podnijeti zbog pogrešno i/ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 385. stavak 1. ZPP).

 

Uzimajući u obzir činjenicu da je predmetna nekretnina bila podruštvovljena na temelju članka 38. i 39. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta, s uknjiženim pravom korištenja u korist prednika tuženika, da su tužitelji utvrđeni samostalnim i poštenim posjednicima njezinog dijela, na skici lica mjesta koju je sačinio vještak P. S. označen točkama A-B-C-D-E-A i obojan žutom bojom, da je od 8. listopada 1991. (kada je stupio na snagu Zakon o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima – „Narodne novine“ broj 53/91) do 25. kolovoza 2014. (dan podnošenja tužbe) protekao rok od 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja iste, pravilno je primijenjeno materijalno pravo iz članka 159. stavak 1. i 3. ZVDSP-a, kada je prihvaćen tužbeni zahtjev na utvrđenje da su tužitelji suvlasnici spornog dijela nekretnine, svaki u 1/3 dijela.

 

Valjalo je stoga, na temelju odredbe članka 393. ZPP, odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 8. srpnja 2020.